Pošalji dalje

Ivan pl. Schwartz

General hrvatskog podrijetla skončao je svoj život u vlaku u studenom 1918. Monarhija u kojoj je postigao visoki časnički čin i stekao plemićki položaj u to se vrijeme raspadala..

Dokumenti i predmeti iz ostavštine Ivana Schwarza danas zauzimaju značajan udio u fundusu Hrvatskog povijesnog muzeja koji se odnosi na austrougarsku vojsku

Ivan pl. Schwarz (Petrinja, 1863. – 1918.), sin je carskog i kraljevskog šumara Dragutina Schwarza i Viktorine rođ. barunice Tunkl od Asprunga i Hochenstadta. Nakon završene građanske škole u Glini primljen je u kadetsku školu u Karlovcu. Unovačen je 1881., a sljedeće je godine kao kadet dodijeljen 11. pješačkoj pukovniji. Kadetom časničkim zamjenikom imenovan je 1883. godine. Iduće je godine premješten u 89., a 1885. u 81. domobranski bataljun. Iste je godine premješten na pokusno službovanje u Kraljevsko ugarsko-hrvatsko- slavonsko oružničko zapovjedništvo, gdje je stekao čin poručnika. U Oružničko zapovjedništvo premješten je 1886. gdje je ostao do smrti. Čin natporučnika dobio je 1891., satnika 2. klase 1896., a satnika 1. klase 1899. Čin bojnika stekao je 1. svibnja 1910., potpukovnik je postao 1. studenog 1913., a pukovnik 1. ožujka 1915. Od 30. srpnja do 14. kolovoza 1914. bio je zadužen za nadzor postaja smještenih na granici sa Srbijom od Drine do Zemuna. Od 14. kolovoza do 14. rujna iste godine na dužnosti je zamjenika oružničkog zapovjednika u Zagrebu. Od 16. rujna 1914. do 26. kolovoza 1915. djelovao je kao stožerni časnik u Zemunu. Po nalogu Gromadnog zapovjedničtva (Gruppen Kommando) za Srijem i Banat zaposjeo je s oružnicima i financijskom stražom 2. prosinca 1914. kraljevski konak u Beogradu. O tome je zapisao u životopisu: ...”Te ovdje osim odredbe svih potrebnih sigurnostnih mjera za Beograd, još i postajno zapovjedičtvo do 8. prosinca vodio. U Beogradu i okolici do 14. prosinca 1914. mnogo stotina neprijateljskih vojnih obveznika, a i prikrivenih srbskih vojnika i komitadžija otkrio i uhitio; ne manje velike količine raznog ratnog materijala (...) posakupio i predao.” Za vrijeme posjeta njemačkog cara njemačkim postrojbama u Srijemu rukovodio je sigurnosnim mjerama. Od 13. lipnja 1916. privremeno je vodio zapovjedništvo Kraljevsko ugarsko-hrvatsko- slavonskog oružništva. Biografski podaci do 1916. preuzeti su iz Životopisa I. Schwarza u kojem je naveo i stečena odlikovanja i medalje. Iz građe (nakon 1916.) doznajemo da je njemu i njegovim potomcima dodijeljeno ugarsko plemstvo 1917., a predikat ”de Petrinja” stekao je 1918.  (cijeli je postupak platio 709 kruna). Posljednje godine Velikog rata, 26. veljače 1918., dobio je čin general-bojnika. Iste godine dodijeljen mu je časnički križ ordena Franje Josipa I. Izvršio je samoubojstvo u vlaku Zidani Most – Zagreb 1. studenog 1918.


Svečana odora ugarskog konjaničkog generala (Ivana pl. Schwarza)
Atila
• Budimpešta, 1918.
• HPM/PMH – 31325
Crvena čoha, crveni taft, zlatne pozamenterijske borte/trake, zlatni lančani pozamenterijski gajtani, pleteni gumbi s drvenom jezgrom, izvezene pozlaćene zvjezdice (oznaka čina general-bojnika na ovratniku); šivanje, tkanje, pletenje; duljina kaputa 64 cm, širina leđa 47 cm, duljina rukava 60 cm; oznaka proizvođača na desnom džepu svilene podstave: "Misoga Sándor SC. ÉS KIR. UDVARI SZALLITO Budapest Váczi-utcza 36".
 Hlače
• Budimpešta, 1918.
• HPM/PMH – 31326
Crvena čoha, crna svila, zlatne pozamenterijske borte i gajtani, elastične trake, metalni gumbi; šivanje; duljina nogavica 97 cm, širina 57 cm,; oznaka proizvođača na crnoj svilenoj podstavi ista kao kod atile.
Tip tzv. husarskih jahaćih hlača bogato ukrašenih motivima viteškog veza izvedenim zlatnim pozamenterijskim trakama, na bedrima motivom viteškog prepleta, te bočno i uz leđni dio i prišivenom pozamenterijskom trakom (širina 2 cm) koja asocira na lampas karakterističan za svečane vojničke hlače pripadnika pješaštva. Na prednjoj strani hlača nalaze se dva koso urezana džepa, nogavice završavaju prorezom koji se kopča s dva gumba i na kraju prišivenom gumenom trakom.
Kalpak s perjanicom
• Budimpešta, 1918.
• HPM/PMH – 31327 (kalpak), HPM/PMH – 31327 (perjanica)
Crveni filc, crni svileni taft, dabrovo krzno, zlatni pozamenterijski pleteni gajtani, koža; šivanje; visina 16,5 cm, promjer 21 x 15 cm; perjanica: čapljino perje, pozamenterijski gajtan, duljina 40 cm, oznaka na crnoj svilenoj podstavi jednaka kao kod atile i hlača.
Kalpak je načinjen od crvenog filca, na oplošju obložen dabrovim krznom, podstavljen crvenim taftom. Kalpak inače ukrašava (nije prikazana na fotografiji) perjanica od crnog čapljina perja, pri kraju učvršćena zlatnom pozamenterijskom vrpcom.
U Schwarzovu svečanu odoru koja je u muzeju spadaju još i zimska atila, svečani časnički pojas, zglobni gajtan i zapovjedna generalska palica.

(pripremila: Jelena Borošak Marijanović; literatura: Šercer, 1982.:28-29)


Pregovori o primirju s Rusima
• autor fotografije: M. Kraljević; Besarabija, 1917.
• HPM/PMH – 20162
• fotografija 13 x 18 cm; na poleđini rukopis: "U Polana postavu za pregovora o primirju s Rusima 1917. (...)/ Snimio puk. fotograf vod. Marko Kraljević"

(pripremila Ela Jurdana)


Pripremila Ela Jurdana

Slični članci

Zbirka naoružanja

Prvi svjetski rat donio je mnoge promjene u vojnim taktikama i strategijama, koje su dovele i do u…