Pošalji dalje

Ključevi za sva vrata

Najčešće procedure nasilnog ulaska u prostor u vojnim i policijskim operacijama, posebice specijalnim, podrazumijevaju uporabu mehaničkih, balističkih, eksplozivnih i toplinskih metoda

Pripadnici Satnije specijalne Vojne policije OSRH koriste reket na koji se stavi eksploziv ili detonirajući stijenj. Eksplozija potpuno uništava bravu i izbija mehanizam (Foto: Tomislav BRANDT)

S pojavom različitih oblika sukoba razvijaju se i metode nasilnog ulaska u neki zatvoreni, utvrđeni ili na drugi način osigurani prostor pod nadzorom protivnika. Kako su se tijekom stoljeća razvijala rješenja za obranu ili utvrđivanje određene uporišne točke (vojnog kampa, baze, položaja, zgrade, prostorije i dr.), tako su se usporedno razvijala rješenja za svladavanje takvih prepreka. Danas, u moderno doba, svaka taktička vojna ili policijska postrojba mora posjedovati bar osnovne sposobnosti uklanjanja prepreka za osiguranje svojeg prodora.
Koncepti zaštite vlastitog prostora u sukobima, uza sve preventivne i aktivne mjere, zapravo su ostali jednostavni i primitivni, iako je tehnologija napredovala. Dakle, i danas se vrlo učinkovito mogu primijeniti razne prirodne i umjetne fizičke barijere koje sprečavaju napadače da preuzmu određeni objekt ili prostor.
Engleski termin breacher danas je uobičajen u specijalnim vojnim i policijskim postrojbama. Označava posebno obučene i opremljene osobe koje su usko specijalizirane za uklanjanje prepreka radi prolaska članova tima ili nekog oblika postrojbe u zatvoreni ili zapriječeni prostor.

Od jednostavnog do naprednog
Breacher mora uočiti, procijeniti i shvatiti što drži vrata/pregradu/prepreku (ili neki drugi put/pravac) zatvorenim i kako brzo i učinkovito otvoriti, tj. stvoriti odgovarajući prolaz. Zadaća izrade prolaza za tim može biti pojedinačna ili skupna, što ovisi o tome vrši li je jedan specijalizirani pripadnik tima ili cijela skupina ljudi, a to uglavnom ovisi o metodi koja se primjenjuje ili alatu, odnosno sredstvu koje se koristi. Kad se radi o vojnim ili policijskim postrojbama u taktičkim operacijama, to su prodori (pojedinačni ili skupni) u određene prostore, vozila, plovila, zrakoplove, instalacije i ostalu infrastrukturu koja je cilj. Za uspješno izvršenje zadaće koriste se razne metode, od jednostavnih naprava poput tzv. ovnova za probijanje i rušenje prepreka, preko klasičnih i specijalnih namjenskih alata do tehnološki naprednih pametnih bunker buster bombi za uništenje nepristupačnih objekata. 

Najčešći razlozi primjene breachinga u vojsci i policiji ne ograničavaju se samo na ulazak ili izlazak vojnika ili policajaca iz određenog prostora, vozila, plovila, zrakoplova, ili instalacija. Primjerice, breaching može poslužiti za odvraćanje pozornosti od glavnog pravca ulaska, njime se može izraditi otvor za oružje (uključujući i neubojita oružja) te prijenos opreme poput pirotehničkih naprava, kemijskih sredstava, elektroničkih naprava i drugo. Otvor se može izraditi i da bi se omogućilo subjektima (počiniteljima, taocima ili trećim osobama) da napuste određenu lokaciju, zatim da bi se osobe kanalizirale na željenu poziciju...

Mehaničkim breachingom može se nazvati i prolaz kroz bodljikavu žicu. Na fotografiji ga zahvaljujući posebnim rukavicama provode borbeni inženjeri američke kopnene vojske na vježbi u Fort Braggu (Foto: US Army)

Opasnost za tim
Najčešće procedure nasilnog prolaska kroz prostor u vojnim i policijskim operacijama, tj. breachinga podrazumijevaju uporabu mehaničkih, balističkih, eksplozivnih i toplinskih metoda, upravo tim redoslijedom po učestalosti, složenosti i potencijalnom riziku. Uz vojsku i policiju neke od metoda koriste u radu i službe spašavanja, a česta je pojava i u vatrogasnim postrojbama.
Opasnost za tim ovisi o situaciji pri prodoru odnosno o brzini primjene pojedine taktike, tehnike i procedure. Prve tri metode (mehaničke, balističke i eksplozivne) brze su i iznenadne i relativno su sigurne za tim. Toplinske su metode najsporije i najopasnije za tim zbog vremena provedenog na jednom mjestu, tj. na poziciji potencijalnog ulaska. To može uključiti kašnjenje ili odgodu operacije, gubitak inicijative, brzine i iznenađenja za protivnika, a i tim izložiti opasnosti jer se može naći u statičnoj poziciji.
Sredstva i alati koji se razvijaju za izradu prolaza, odnosno rušenje, sve se više prilagođavaju za precizno i sigurno rukovanje, što u brzim i dinamičnim situacijama osigurava uspjeh i zadržavanje inicijative.

Brzo i učinkovito
Najrašireniji mehanički breaching obuhvaća razne jednostavne alate, tehnike i metode nasilnog ulaska, a najčešće razbijanja (dovoljnog oštećenja) prepreke. Najčešće su to pokretne pregrade poput vrata ili prozora te nenosivi zidovi.
U toj se metodi teži jednostavnim i brzim rješenjima kako bi se zadržala inicijativa, efekt iznenađenja, brzina, a time i sigurnost. Karakterizira je minimalno, lokalizirano oštećenje dijela infrastrukture. Jednostavne poluge, čekići i maljevi, laki i teški ovnovi, sjekira, kliješta neki su od alata koji se koriste.
Osim kinetičkih načina koje ti alati podrazumijevaju, mehanički breaching može se izvršiti i hidrauličkim napravama koje se pokreću tjelesnom snagom, pneumatski (stlačenim zrakom), električnom strujom ili na motorni pogon.
Mehanička metoda nasilnog ulaska nema ograničenja u pokušajima primjene domišljatih rješenja kad formacijska specijalizirana sredstva nisu dostupna. Na internetu svakodnevno možemo vidjeti nove videosnimke na kojima su zabilježeni razni načini, od rušenja vrata udarcem nogom vojnika do zalijetanja vozila u ogradu kako bi se izradio brz i efikasan prolaz za pješačke timove.
Možda laicima izgleda i banalno, ali eksperti preporučaju tipični prvi osnovni korak pri nailasku na zatvorena vrata, a to je da se jednostavno pokušaju otvoriti rukom.

Borbena sačmarica Mossberg M500 omiljeno je oružje američkih vojnika za balistički breaching (Foto: Mossberg)

Borbena sačmarica
Balistički breaching u vojnoj i policijskoj uporabi najčešće se povezuje s jednostavnim rješenjima poput borbenih sačmarica. One su posebno prilagođene za uporabu specijaliziranih naboja i najčešće su kompaktnih dimenzija radi lakše manipulacije u skučenim prostorima i lakšeg nošenja kroz prostor. Borbene sačmarice najčešće se koriste radi izbjegavanja kolateralne štete ili potencijalnih neželjenih posljedica prema drugim osobama koje se nalaze u blizini ili iza prepreke koju se želi uništiti.
U načelu se koriste sporiji projektili kako bi se izbjegao rikošet, tj. odbijanje projektila prema korisniku. Stručnjaci preporučuju projektile koji prenose veliku količinu kinetičke energije na malu površinu i pri tome se dezintegriraju (engl. frangible). Preporučuju se također poluautomatski sustavi zbog brzine paljbe. Često se koriste dvije ili više pušaka za eventualnu korekciju, tj. prepunjavanje ako se sukcesivno nailazi na više prepreka, a da bi se zadržala inicijativa tima prilikom ulaska.

Mehanički breaching maljem. Može se rabiti samostalno, ili u kombinaciji s balističkim, nakon što streljivo ošteti vrata ili bravu (Foto: USMC)

Kombinacija s alatom
Borbena je sačmarica česti izbor vojske i policije i zbog polivalentnosti: sustav se, naravno, prije svega koristi kao oružje, a tek onda kao alat za balistički breaching.
Kako bi takva platforma bila što učinkovitija najčešće se koristi u kombinaciji s drugim mehaničkim napravama. Uobičajena učinkovita taktika jest da se s borbenom sačmaricom slabi prepreka, a poluga ili čekić završava posao lomljenjem oslabljene strukture.
Balistički breaching je jednostavan i brz za primjenu. Ograničen je na uništavanje malih prepreka (brave, šarke/nosači vrata, lokoti, zasuni i sl.). Praktičan je za uništavanje više prepreka uzastopno u vrlo kratkom vremenu ovisno o vrsti oružja – borbene sačmarice (pump action ili auto action).
Nedostaci koji se moraju uzeti u obzir jesu vrsta projektila koji se ispaljuje jer se prepreke mogu sastojati od drva, stakla, metalnih površina ili betona, materijala koji svi redom imaju određenu razinu otpornosti. Također, neizostavni dio u radu s oružjem jest i mogućnost zastoja, opasnost od povratnog projektila rikošeta, potencijalno ranjavanje ili smrtni ishod subjekta iza mete.

Brza izvedba, duga priprema
Eksplozivni breaching podrazumijeva uporabu eksploziva za stvaranje prolaza, rupa, ulaza i/ili uklanjanje prepreka. Sam je čin najbrža metoda rušenja prepreka. No,  to je najčešće sporiji način breachinga jer traži dulju pripremu te dodatne mjere sigurnosti prilikom rukovanja eksplozivom. Uobičajeno je da se takva metoda koristi kad alati i borbena sačmarica nemaju zadovoljavajuću učinkovitost, prepreka je nosivi zid ili je potrebno ukloniti ojačani ili armirani materijal.
Eksplozivni breaching traži posebnu složenu obuku i trening. Iskustvo osigurava brzu procjenu (na mjestu) koliko je eksploziva potrebno te koji će način primjene postići najbolji učinak na objektu. Najčešće se koristi detonirajući stijenj cord i klasični vojni eksploziv oblikovan u odgovarajući naboj. Aktivira se kontrolirano iza zaklona s odgovarajućom zaštitom za breachera i tim. Ponekad se zbog sigurnosti mogu upotrijebiti primarni i sekundarni naboj. Ako prvi ne detonira, drugi bi trebao postići željeni učinak.

Toplinski je breaching najmanje korištena metoda u oružanim snagama, primjenjuje se uglavnom u mornarici, kad boarding timovi trebaju probiti masivna vrata na brodovima (Foto: USMC)

Psihološki učinak
Eksperti za takav breaching u nekim vojskama i policijama zovu se pirotehničari. Isti je slučaj i u OSRH, a u sličnim poslovima iz domene vojnih inženjerijskih postrojbi i policijskih pirotehničara međunarodno su poznati kao combat engineer ili sapper (fr. sapeur).
Breacher može usmjerenim eksplozivnim nabojem uništiti bravu, oslabiti strukturu, prepoloviti vrata ili stvoriti odgovarajući otvor. Ako se ruši više prepreka, moguće je angažirati više breachera s unaprijed pripremljenim nabojima.
Prednosti eksploziva velika  su kinetička energija koju je moguće usmjeriti na malu površinu i postizanje psihološkog učinka prema potencijalnoj protivničkoj strani. Negativnosti su opasnosti koje donosi eksplozija, ograničen prostor i okoliš s potencijalno zapaljivim medijima, kolateralna šteta, složena sanacija i neverzibilni učinci eksplozije, a posebice diskrecija i lokaliziranje konkretne operacije u određenom području.

Najrizičnije
Toplinski breaching najmanje je popularna i najrjeđe korištena metoda. Koristi se otvoreni plamen za rezanje čeličnih površina (vrata, rešetke, zidovi ili druge metalne prepreke). Uglavnom se primjenjuje kod taktičkih operacija na brodovima i off-shore naftnim platformama i drugim instalacijama izrađenim od čelika. Posebno se koristi u mornaričkim postrojbama za uklanjanje prepreka prilikom boardinga, u akcijama spašavanja prilikom pomorskih nesreća i sl.
Na tržištu su ponuđena jednostavna prijenosna rješenja poput sustava EMPI Tec Torch. On nalikuje na klasični aparat za zavarivanje, završava palicom koja prilikom aktiviranja oslobađa veliku količinu usmjerene toplinske energije koja doslovno reže metal zagrijavajući ga do točke taljenja pri čemu se postiže 4000°F ili oko 2200°C.
Toplinski breaching je najrizičnija metoda. Postupak breachinga može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Kemijska reakcija koja proizvodi toplinu postiže se uporabom sredstava koja su slična komercijalnim, ali se ne preporučuje sustav koji oslobađa otrovne plinove zbog izvjesne ugroze timova u malim i skučenim prostorima poput brodova. I zapaljenje materijala kojim je obložena ili opremljena prepreka može biti opasno.


BREACH – engl.

Kršenje, prodrijeti, napraviti prodor, povreda, prekid, prekršaj, napraviti ulaz, napraviti prolaz, prelom, prelomiti, proboj, probušiti, pukotina, razmak, ukloniti prepreku i sl.


Andrej SMOLEK

Slični članci

Taktičko svjetlo

Optoelektronička oprema kakvu viđamo na ciljnicima streljačkog oružja uglavnom zadovoljava potrebe…