Pošalji dalje

Novi piloti željno iščekuju borbenu obuku

Satnici Ivan Lukan i Nino Gaković  završili su 1. stupanj letačke obuke i time stekli treću kategoriju spremnosti (AIII)  na borbenom avionu MiG-21. Zadnji let preobuke bio je nadzvučni let, koji je istodobno bio uzbuđenje, ali i neka vrsta olakšanja jer su njime stigli do kraja jedne faze. Sad je pred ovim mladim pilotima novi izazov koji željno iščekuju - obuka za borbene zadaće na avionima MiG-21...

Satnik Nino Gaković pilot je u prvom letačkom vodu Eskadrile borbenih aviona HRZ-a i PZO-a, rodom iz Novog Travnika. Svoje školovanje u OSRH počinje 2001., a diplomirao je 2006., kao pripadnik 10. naraštaja vojnih pilota. Satnik Ivan Lukan, rodom iz Zagreba, pilot je u trećem letačkom vodu EBA-a.  Školovanje je počeo 1998., diplomirao 2003. kao pripadnik 7. naraštaja vojnih pilota. Oni su završili 1. stupanj letačke obuke i time stekli treću kategoriju spremnosti (AIII) na borbenom avionu MiG-21.
Zadnji let ove preobuke bio je nadzvučni let, koji je istodobno bio uzbuđenje, ali i neka vrsta olakšanja jer su njime stigli do kraja jedne faze. Sad je pred ovim mladim pilotima novi izazov koji željno iščekuju - obuka za borbene zadaće na avionima MiG-21. Inače, prethodno su obojica pilota radila u Zadru kao nastavnici letenja, a posljednjih su godinu dana u Zagrebu na preobuci za avion MiG-21. Obuka je trajala nešto više od godinu dana i bila je doista zahtjevna, ali kako kaže satnik Gaković, kad si visokomotiviran, onda je svaki let, kao i svaka priprema za let, zadovoljstvo.
Satnik Lukan ukratko nam je opisao kako je obuka izgledala. ”Prva je na redu bila tzv. tehnička učionica, gdje se otprilike mjesec dana uče tehnički aspekti novog aviona do najsitnijih detalja: od konstrukcije do svih sustava. Nakon toga slijede dva tjedna primijenjene teorije, gdje se s nastavnicima letenja u Eskadrili teorijski obrađuje način i specifičnosti upravljanja avionom. Zatim slijedi provjera poznavanja znanja i počinje se s letačkom obukom prvog stupnja preobuke, odnosno prvog stupnja obuke na tom avionu,” opisuje nam i dodaje da postoje četiri različita razdjela: akrobatsko, zatim navigacijsko letenje te instrumentalno i grupno letenje. Naravno, tu je puno uloženog truda i rada, ali s obzirom na velik angažman nastavnika letenja i ostalih kolega u Eskadrili, trud se isplatio. ”Ovo je zbilja nešto čemu smo obojica težili od prvog trenutka, od same ideje da želimo biti vojni piloti pa zatim kroz čitavu našu karijeru dosad,” kažu novi piloti u Eskadrili.
Satnik Gaković pojašnjava kako je sam koncept preobuke koncipiran tako da se prvo leti s nastavnikom na dvosjedu te se nakon toga odradi kontrola za samostalno letenje i zatim slijedi određeni broj letova na jednosjedu MiG-21 prije nego se ide na ispit s kontrolorom odnosno ispitivačem. Tako se jedan razdjel zatvori i prelazi se na sljedeći.
Prvi je nadzvučni let zadnji let preobuke i na kraju stiže kao neka vrsta nagrade za kraj jedne faze. ”Nisam nikad bio tako visoko jer je to konkretno let na visini od 10 do 14 tisuća metara pa je riječ o sasvim novoj vizuri: s lijeve strane vidite Savu, s desne Dravu. Što se tiče samog probijanja zvučnog zida, u kabini to vidite samo po instrumentu, nema ni zvuka ni udara ni trešnje, već u kratkom vremenu instrumenti podivljaju i mahmetar prijeđe vrijednost 1. To je svakako poseban osjećaj, jedno veliko zadovoljstvo ili kako kolega slikovito kaže – u tom trenutku ostavljaš 99,9 posto svih pilota u retrovizoru,” govori satnik Gaković uz smijeh.
Satnik Lukan nadzvučni let također opisuje kao poseban doživljaj. ”Radi se o dijelovima atmosfere i brzinama na kojima se avion malo drugačije ponaša pa se uz pomoć nastavnika, i uz prethodnu pripremu, na tom letu puno toga može uočiti. Što se tiče tehnike pilotiranja, let sam po sebi nije najzahtjevniji u odnosu na neke  druge stvari, ali puno stvari treba pratiti, napraviti, i o puno toga razmišljati. Vi ste čitavo vrijeme, od polijetanja do slijetanja, maksimalno koncentrirani uz onaj trenutak kad vidite da kazaljka prelazi preko jednog maha, ” objašnjava pilot Lukan. Osim što je riječ o ostvarenju dugo željenog cilja, i određeno je olakšanje jer, kako kaže Lukan, parafrazirajući poznatog državnika – iako ovo još nije kraj, ali je svakako kraj početka.
Ova dva pilota dosad su bila fokusirana na upravljanje i upoznavanje s avionom, njegovim performansama, mogućnostima i ograničenjima, a ono što je pred njima jest borbena obuka. ”Počinjemo s borbenom obukom jer mi smo prije svega vojnici, a onda sve drugo. MiG-21 naše je oružje i to je primarni cilj cijelog ovog procesa,” kaže Gaković. ”Na idućim stupnjevima obuke, koje se nadamo što prije početi i uspješno završiti, trebamo s tim avionom učiti raditi ono zbog čega smo ovdje,” dodaje Lukan.
Zadnji su put novi borbeni piloti, prije Gakovića i Lukana, u Eskadrilu došli 2008., tako da je ovo svakako značajan trenutak za pilote, Eskadrilu i cijeli HRZ. ”Biti uopće odabran i da vam se pruži prilika za preobuku na avionu MiG-21, to je velika stvar, i to nakon toliko dugo vremena. Veliki je uspjeh, čast i zadovoljstvo biti ovdje uz ostale kolege iz Eskadrile,” smatraju.
Dvojica su pilota prije obuke morali proći proces odabira, a to je, kažu, svojevrsna kombinacija osobne želje i afiniteta te preporuka dosadašnjih zapovjednika u smislu letačke karijere i svladavanja tipova aviona na kojima su dosad letjeli. Vrlo je važan i medicinski aspekt odnosno preporuka Instituta zrakoplovne medicine. Četvrto je, naravno, činjenica da ih je Eskadrila prihvatila te da su zapovjednik Eskadrile i zapovjednik HRZ-a i PZO-a u njima prepoznali potencijal. No, važan je i timski rad. “Nas je relativno malo i mi smo zapravo mali tim koji mora dobro funkcionirati. Možete biti najbolji pilot na svijetu, ali ako ne funkcionirate u tom timu, onda ne možete njemu pripadati,” ističe pilot Gaković.
Na pitanje koja bi sad stepenica bila viša od ove i je li to možda postati probni pilot, ističu da je biti probni pilot na avionu MiG-21 svakako vrhunac, ali ona stepenica koja je njima sada važna jest da kao ravnopravni borbeni piloti sjednu na dežurni borbeni dvojac.


Životni poziv kojem je sve podređeno
”Prva stvar kad se probudim i zadnja stvar prije spavanja jesu misli o cilju i svaka je odluka njemu podređena. Otkad znam za sebe i bio dovoljno star da mogu razmišljati, znao sam što želim biti. S deset godina radio sam makete aviona i sanjao da ću biti borbeni, vojni pilot i onda cijeli svoj život podrediš tom cilju. Naravno,  potrebna je i emotivna zrelost, primjerice kad odabireš i upisuješ srednju školu. I kolega Lukan i ja smo završili srednju zrakoplovno-tehničku školu,” kaže nam satnik Gaković. Na pitanje koje su to karakteristike koje pilot mora imati, prema mišljenju satnika Lukana riječ je o kombinaciji samouvjerenosti i držanja do svojih stavova, uz poznavanje situacije i svojih mogućnosti.  Također, tu su upornost i izdržljivost, a kažu, morate biti i malo ovisni o adrenalinu. Za riječ odustajanje ovdje jednostavno nema mjesta.


Zahvala instruktorima na iznimnom trudu
Angažman nastavnika bio je bez presedana. Obojica su dugo u Zadru radili kao nastavnici letenja i smatraju da je angažman nastavnika bio glavni temelj za uspješno završenu obuku. ”Naši nastavnici letenja ovdje u Eskadrili te naravno i oni prije njih, pružili su pravo mentorstvo, a usudio bih se reći i prijateljstvo, u kojem su bili dostupni 24 sata na dan. Često se događalo da ih zovu kasno uvečer da bi pojasnili neki pojam u radu, pomogli u pripremama prije leta ili u analizama nakon leta. To je jedna predanost, nesebičnost te dijeljenje znanja, ali i razumijevanja naših problema u svladavanju poteškoća. Bez njihova angažmana ovo bi bilo teško ostvarivo, i zato, prije svega, njima kapa dolje. To je također jedan od aspekata prisutan u svim letovima i daljnjem radu – silna želja da ne razočaraš nastavnike jer su u nas uložili toliko puno truda,” zaključuju novi piloti na avionu MiG-21.


Petra Kostanjšak
Foto: T. Brandt


 

Slični članci

Obuka na simulatorima leta

Pripadnici HRZ-a i PZO-a bojnici Christian Jagodić i Zvonimir Milatović te natporučnik Antonio su…