Pošalji dalje

Sedmorica pripadnika OSRH – nositelji olimpijskih medalja iz Rija

Broj sportaša koji su, zahvaljujući i potpori MORH-a, stigli na Olimpijske igre u Riju de Janeiru i osvojili odličja veći je nego na prethodnim igrama. Sedmorica su se okitila medaljama od njih sedamnaestoro. Fantastičnom, gotovo nestvarnom sedamnaestom mjestu Hrvatske na ljestvici zemalja-osvajača medalja, pripadnici OSRH pridonijeli su s njih pet, što je polovina od svih koje su osvojili sportaši iz Lijepe Naše...

Sigurno najuspješnije, a vjerojatno i najuzbudljivije dvotjedno razdoblje u povijesti hrvatskog sporta zaključeno je prošle nedjelje. Olimpijske igre u Riju de Janeiru prikovale su Hrvatsku uz televizijske ekrane i internetske portale, čak i u gluho doba noći, jer hrvatski su sportaši fantastičnim nastupima sebi i svojoj zemlji donijeli čak deset olimpijskih medalja, najvećih priznanja koje sportaš može poželjeti i dobiti. No, vjerojatno je najljepše od svega što su odjednom u prvi plan došli i sportovi koje neopravdano nazivamo "malima": gorljivi nogometni ili košarkaški navijači odjednom su s jednakim žarom počeli pratiti jedriličare, veslače ili trapaše.

Martin Sinković, Damir Martin, Valent Sinković

Svaka čast srebrnim vaterpolistima, košarkašima koji su pružili mnogo više od onoga što smo očekivali, ili rukometašima koji su, iako su ostali bez medalje, dojmljivo svladali oba finalista. No, ovaj kratki rezime posvećen je ljudima koji sportu daju iznimno mnogo, sve što mogu i imaju. Upravo takve sportašice i sportaši već godinama imaju potporu Oružanih snaga. U uvjerenju da će dostojno promovirati svoju zemlju, OSRH, te zdravi i sportski način života za vojnike i sve mlade ljude, suradnja Ministarstva obrane i Hrvatskog olimpijskog odbora omogućuje im da riješe barem neka egzistencijalna pitanja i time se lakše posvete treninzima i natjecanjima. Sve je počelo 3. rujna 2010., temeljem Sporazuma o suradnji, unapređenju i razvoju športa u Republici Hrvatskoj, kad je skupina sportaša i sportašica postala djelatnim vojnim osobama.
S obzirom na to da je Sporazum brzo profunkcionirao, sportaši koji su postali pripadnici OSRH brzo su nastavili ili započeli ostvarivati rezultate na svjetskim i europskim natjecanjima, a vjerujemo i da je njihov novi status imao utjecaj. Ono pravo mjerilo ipak su Olimpijske igre, u Londonu 2012. osvojili su dvije medalje od ukupno šest hrvatskih (tri zlata, jedno srebro, dvije bronce): veslački četverac na pariće (Valent Sinković, Martin Sinković, Damir Martin, David Šain) srebro, a tekvondašica Lucija Zaninović broncu. Od ukupno četrnaest pripadnika OSRH na tim igrama još su neki bili blizu odličja, a i sam nastup na OI-u u mnogim se sportovima može ocijeniti velikim uspjehom, jer to je znak da ste u svjetskom vrhu, plasirati se na Igre ponekad je teže od nastupa na njima. Stoga smo u tadašnjem komentaru u Hrvatskom vojniku ustvrdili: London je medaljama i dobrim  nastupima sportaša pokazao da suradnja sportaši-MORH-HOO funkcionira jako dobro.

Sedamnaest hrvatskih olimpijaca u odori
U četiri godine između Rija i Londona, popis imena vrhunskih sportaša koji su pripadnici OSRH doživio je promjene, isto je i s njihovim statusom u Oružanim snagama. Naime, 4. ožujka 2015., potpisan je novi Sporazum o suradnji, unapređenju i razvoju športa u Republici Hrvatskoj kojim su vrhunski sportaši uvedeni u ugovornu pričuvu OSRH.  Međutim, broj sportaša koji su, zahvaljujući i potpori MORH-a, stigli na Olimpijske igre i osvojili odličja, veći je nego u Londonu. Sedmorica su se okitila medaljama među njih sedamnaestero. Statistički, bez ikakve namjere da ih razdvajamo od ostalih, moramo spomenuti da su, ukupno gledano, fantastičnom, gotovo nestvarnom sedamnaestom mjestu Hrvatske na ljestvici zemalja-osvajača medalja pripadnici OSRH pridonijeli s njih pet, što je polovina od svih koje su osvojili sportaši iz Lijepe Naše.
Spomenuti veslački četverac na pariće čijim smo se srebrom ponosili u Londonu u međuvremenu se razišao, no to im je samo pružilo šansu da u Riju osvoje više medalja. Dominantni u svijetu već dulje vrijeme, braća Sinković su kao dvojac na pariće opravdali ulogu favorita i osvojili zlato te time zaslužili nositi hrvatsku zastavu na zatvaranju Igara. S druge strane, Damir Martin u samcu je osvojio srebro u jednom možda i najuzbudljivijem sportskom fotofinišu na cijelim Igrama, izgubivši zlato za samo nekoliko tisućinki. Želja i snaga koju je pokazao u posljednjoj dionici utrke oduševile su Hrvatsku, pa i svijet, te time pokazale da izraz "srebro zlatnog sjaja" ne treba uvijek biti samo utješna floskula.

Filip Hrgović

S velikom nadom da će osvojiti medalju, u Brazil je bio ispraćen i boksač Filip Hrgović. Europski prvak u najatraktivnijoj, superteškoj kategoriji opravdao je povjerenje i donio broncu sa svojih prvih Olimpijskih igara. Mnogi  su od njega očekivali i zlato, baš kao i on, što je i najavio u razgovoru za Hrvatski vojnik prije godinu dana. No, zapravo nema razloga za tugu. Prvo, Filipov je potencijal toliki da su njegovi dometi u budućnosti, pa i među profesionalcima, neslućeni. Drugo,  Francuz Tony Yoka  koji ga je pobijedio u polufinalu, poslije je osvojio zlato i pokazao da je u ovom trenutku spremniji. Treće, sigurno je da svim Filipovim navijačima veliku satisfakciju pruža pomisao na njegovu pobjedu u četvrtfinalu kojom je osigurao medalju. Tad je nokautirao Kubanca Leniera Peru koji je dobivao vrlo snažan sudački "vjetar u leđa".
Listu pričuvnika koji su osvojili medalje zaključuju jedriličari. Mnogi su u Hrvatskoj njihove medalje okarakterizirali iznenađujućima, no oni su zapravo već godinama u svjetskom vrhu. I u Londonu su bili vrlo blizu medalja, ali jednostavno je nedostajalo sreće i koncentracije u ključnim trenucima. U Riju je naplaćeno sve, ili gotovo sve. I nije stvar samo u medaljama, nego su upravo jedriličari najviše ti sportaši iz "malih sportova" koji su uspjeli prikovati Hrvate za ekrane kad to nije nitko očekivao, da prate sport za koji dosad nisu ni čuli, a kamoli poznavali pravila.

Šime Fantela i Igor Marenić

Podsjetimo, Šime Fantela i Igor Marenić osvojili su zlato u klasi 470, a Tonči Stipanović srebro u klasi Laser, nakon što mu je gotovo sigurno zlato ispalo iz ruku u početku završnog plova.
Da zaključimo: pogledamo li broj sportaša-ugovornih pričuvnika koji je nastupio u Riju, a još više broj  medalja koje su osvojili, Sporazum MORH-a i HOO-a čini se još čvršćim i opravdanijim nego što je to bio nakon Londona. Konačno, takvim rješenjima kojima pomažu sportašima te promiču sport i oružane snage, pribjegavaju i mnoge druge zemlje, pa i one s bogatijim proračunom i BDP-om koje su nam saveznice u NATO-u. Dakle, nije posrijedi nikakav hrvatski "izum". Države jednostavno podržavaju svoje sportaše, smatrajući njih i njihove uspjehe korisnim za cjelokupno društvo. U svakom slučaju, ako se nastavi isti ritam i do Olimpijskih igara u Tokiju 2020., još veća berba medalja za sportaše u kockastom bit će sasvim izvjesna.    


Osposobljavanje u Požegi
Temeljem Sporazuma o suradnji, unapređenju i razvoju športa u Republici Hrvatskoj od 4. ožujka 2015., vrhunski sportaši uvedeni su u ugovornu pričuvu OSRH.
U sklopu obveza koje moraju ispuniti kako bi postali pripadnici OSRH, tj. ugovorni pričuvnici, vrhunski sportaši moraju proći dragovoljno osposobljavanje. Zasad su u Požegi organizirana dva ciklusa osposobljavanja, prvi početkom 2011. a drugi krajem 2015. godine. Prema modelu koji je primijenjen u zadnjem ciklusu obuka traje osam tjedana u dvije faze. Prva faza obuke provodi se u Središtu za temeljnu obuku u Požegi po programu obuke i ocjenjivanja ročnika vrhunskih sportaša na dragovoljnom vojnom osposobljavanju. Ova faza uključuje prihvat, prilagodbu, prisegu i obuku i traje 17 dana. Druga faza obuhvaća preostalo vrijeme do punih osam tjedana u kojem se vrhunskim sportašima omogućuje sudjelovanje na treninzima i sportskim natjecanjima.


Bez medalje, ali...

Božo Starčević

Bilo bi potpuno neprimjereno ne spomenuti vojnike-sportaše koji su nastupili u Riju, ali nisu uspjeli osvojiti medalju. Ne zaboravimo, sam je dolazak na Olimpijske igre uspjeh, jer u svim sportskim disciplinama naći će se samo oni najbolji, a uspjeh se cijeni više nego na bilo kojem drugom natjecanju.
- Jedriličar Ivan Kljaković Gašpić, baš kao i u Londonu, u klasi Finn osvojio je peto mjesto. Sve do završnog plova bio je među najozbiljnijim kandidatima za medalju. Njegova kolegica Tina Mihelić u klasi Laser radial bila je 16.
- Hrvač grčko-rimskim stilom Božo Starčević u Rio je otišao kao prilično nepoznat čak i u vlastitoj zemlji, ali se srčanim nastupima pobrinuo da ga svaki pravi ljubitelj sporta više nikad ne zaboravi. Zaslužio je medalju u kategoriji do 75 kg, no od nje su ga odvojile i čudne sudačke odluke.
- Strijelac-trapaš Giovanni Cernogoraz nije uspio obraniti zlato iz Londona, nije ušao u finale svoje discipline.
- Za hrvatske tekvondaše ovo nisu bile uspješne Igre, u prvom je kolu natjecanja ispala Lucija Zaninović, baš kao i Filip Grgić. Slično je prošla i judašica Barbara Matić.

Snježana Pejčić

- Gimnastičar Filip Ude nadao se da bi mogao ponoviti uspjeh iz Pekinga 2008., kad je osvojio srebro na konju s hvataljkama. U tome ga je spriječio nesretan pad u samoj završnici vježbe, koju je inače izveo jako dobro.-

Streljačica zračnom puškom Snježana Pejčić u disciplini 10 m ušla je u finale i bila sedma što je bila vrlo dobra najava za njezinu udarnu disciplinu, trostav na 50 m. Međutim, iako svjetska rekorderka na kraju nije uspjela ući u finale.
- Atletičarka Ana Šimić u skoku uvis nije prošla kvalifikacije.


Domagoj Vlahović
          


Slični članci