Pošalji dalje

Dnevnik Teodora Soretića

Danas se u Hrvatskom povijesnom muzeju čuvaju četiri dnevnika iz vremena Prvog svjetskog rata. Njihovi su autori imali različite činove u austrougarskoj vojsci, od podmaršala do kaplara, stoga je razumljivo da se razlikuju sadržajem, načinom pisanja i opsegom

Mirnodopski i ratni dnevnici Teodora viteza Soretića (1858. – 1933.), carskog i kraljevskog podmaršala, zapovjednika 42. domobranske pješačke divizije 1918., jedina su izvorna građa nekog visokorangiranog austrougarskog zapovjednika u Prvom svjetskom ratu koja se čuva u Dokumentarnoj zbirci I Hrvatskog povijesnog muzeja. U knjižicama pisanim njemačkim jezikom izmjenjuju se dnevni zapisi, tekstovi vojnog sadržaja i skice položaja, počevši od 1914. (Srbija), kad je Soretić bio pukovnik, preko Istočnog (Galicija) i Jugozapadnog (Soča) bojišta, zaključno sa zadnjom godinom rata.

Dnevni zapisi ratnih događaja I. – V. Teodora Soretića; kat. br. I/828-832

Mirnodopski zapisi nalaze se u prvom dijelu knjižice s oznakom: "III.". Sadrže zapise o posjetima žandarmerijskim postajama u BiH od 1913. do 1916. godine. Nažalost, od sedam knjižica sa zapisima iz 1918. sačuvane su svega tri. Jedna od njih sadrži zapise s Jugozapadnog bojišta za razdoblje od 23. svibnja do 4. listopada te godine. Knjižica započinje zabilješkom o imenovanju podmaršala Soretića zapovjednikom 42. domobranske pješačke divizije, itinerarom njegova putovanja od Istočnog bojišta do Trenta (31. svibnja), kad se susreće s Alexanderom von Krobatinom (1849. – 1933.), zapovjednikom 10. i 11. armije. Nakon preuzimanja dužnosti Soretić bilježi položaje i stanje Divizije, šifre pukovnija i napada te crteže (npr. Neprijateljski položaj sredinom mjeseca svibnja na crti: Canove – Asiago – Monte Sisemol). Bilješke sadrže popise imena časnika u Zapovjedništvu 42. divizije, imena zapovjednika svih domobranskih pješačkih pukovnija i 53. poljsko topničke brigade. Slične podatke donosi i za prateće postrojbe: divizijski sanitet i Zapovjedništvo divizijske opskrbe. Crtežima prati grupiranja i napredovanja divizije (15. lipnja), položaje talijanske vojske, djelovanje minobacača, teren ispred bojišnice i sl.
U vrijeme Lipanjske bitke (od 15. do 23. lipnja) Soretićeve su zabilješke detaljnije, posebno kad je riječ o ratnim događajima 20. lipnja. U vezi s tim su: Izvješće o okršaju 83. domobranske pješačke brigade i Prijedlog odlikovanja za pripadnike 42. domobranske pješačke divizije. Bilježi i podatke o engleskom korpusu na području Asiaga, o brojčanim gubicima i promjenama nastalim na bojištu. U razdoblju od 2. do 13. kolovoza Soretić nije na bojištu. Nakon povratka, 14. kolovoza, bilježi premještanje Divizije kojom zapovijeda. S tim u vezi donosi crtež smještaja domobranskih pukovnija u Pedaveni. Iskazuje stanje ljudstva po pukovnijama (1. rujna), a pod naslovom Neugruppierung des XXVI. Korps Op. No 777/1918. (10. rujna) navodi da će određene topničke postrojbe XXXVI. korpusa biti pridružene njegovoj Diviziji. Podatke o nacionalnom sastavu (odnosu) u 42. domobranskoj pješačkoj diviziji donosi pod naslovom: Nationalitäten Verhältnisse bei der 42.H.I.Tr.Div. 10. IX 1918. Tako za 25. domobranski pješački puk navodi sljedeće podatke: 84,5 % Hrvati (katolici), 4 % Srbi, 2 % Mađari, 1,5 % Nijemci, 0,5 % Česi, 0,5 % Slovaci i 7 % Muslimani. Za 26. domobranski pješački puk navodi: 68,5 % Hrvati, 29,5 % Srbi, 1,5 % Mađari i 0,5 % Nijemci. Za 27. domobranski pješački puk donosi: 70,5 % Hrvati, 19,1 % Srbi, 3,3 % Muslimani, 2,9 % Mađari, 1,1 % Nijemci i 1 % Česi. Osim toga, za tu postrojbu navodi i brojčano: 8 Slovenaca, 6 Izraelićana, 4 Rumunja, 3 Poljaka i 2 Talijana. Za 28. domobranski pješački puk navodi: 61,2 % Hrvati, 15,7 % Srbi, 19,4 % Nijemci, 7,9 % Mađari, 0,9 % Česi, 0,08 % Rumunji, 0,09 % Slovaci, 0,09 % Poljaci i 0,8 % Talijani. Za 42. jurišni bataljun naveo je: 61 % Hrvati, 21 % Srbi, 10 % Mađari i 2 % Rumunji, a za 4/10. domobranski husarski eskadron donosi sljedeće podatke: 95 % Hrvati i 5 % Srbi.

(pripremila:Ela Jurdana)


Mađarski (ugarski) poluautomatski pištolj Frommer Stop, kal. 7,65 mm (.32)

Pištolj Frommer Stop

Ugarski pištolj Frommer Stop pojavio se 1912. godine i odmah ga je dobro prihvatilo mađarsko domobranstvo – Honvéd – ali i časnici cesarskog i kraljevskog oružništva (policije ostalog dijela Monarhije). Nije bio tituliran nikakvom godinom ili brojem modela, nego mu je oznaka bila "Frommer Stop" pri čemu je "Stop" značilo "zaustavljanje mete". Za vrijeme Prvog svjetskog rata Frommer Stop prodavan je u Njemačku, Bugarsku i Tursku. Kao nedostatak isticala se loša izrada. Pištolj je vrlo zanimljive konstrukcije, s rotacijski zabravljenim zatvaračem. Pri okidanju zatvarač i cijev iskaču zajedno unazad za duljinu čahure pri čemu zrno napušta cijev prije nego što se zatvarač odbravi. U rukohvatu se nalazi okvir za osam metaka kalibra 7,65 mm (za policiju, a 9 mm za vojsku i oružništvo).
(pripremila Dora Bošković)


Tekst i foto: Hrvatski povijesni muzej




Slični članci

Zbirka naoružanja

Prvi svjetski rat donio je mnoge promjene u vojnim taktikama i strategijama, koje su dovele i do u…