Pošalji dalje

Protubrodski projektili za obalnu obranu

Brodska raketna platforma (brod) može se koristiti za puno veći dijapazon zadaća od obalnih raketnih sustava. No, i oni imaju svoje prednosti: doslovno su nepotopivi, mobilni, a mogu biti taktički disperzirani, maskirani, ponovno grupirani i brzo uporabljeni u širokom rasponu namjenskih ili improviziranih skloništa...

Otomat MK-2 Block IV, svestrani projektil za ispaljivanje s broda ili kopna izvorno je talijanski proizvod, a preuzeo ga je europski koncern MBDA (Foto: MBDA)

Gotovo se svi protubrodski projektili s brodova uz male preinake mogu koristiti za obalnu obranu. Utemeljitelji prakse takve preinake su desetak godina nakon Drugog svjetskog rata bili Sovjeti. Rani projektili uglavnom su se odlikovali bojnim glavama velikih dimenzija za učinak protiv brodova velike tonaže. Prvi u nizu sovjetskih ASCM obalnih projektila bio je S-2 Sopka (NATO-ova oznaka SS-C-2B Samlet), izveden iz projektila AS-1 Kennel. Bio je ograničen na domet od samo 25 km, ali njegova bojna glava imala je masu od 600 kg. Samlet je od ranih sedamdesetih sustavno zamjenjivan novim sustavom SS-C-3, modifikacijom tad sveprisutnog brodskog sustava P-15 Termit (NATO-ova oznaka SS-N-2 Styx) s dometom od oko 80 km. U SSSR-u je tih godina bio konstruiran raketni sustav obalne obrane pod nazivom 4K51 Rubež. Bio je postavljen na terenski 8 x 8 kamion MAZ-543 opremljen dvama spremnicima – lanserom zakretnog tipa KT-161 PTZ i radarom u frekvencijskom pojasu X. Spomenuti je radar poslije bio zamijenjen novijim i sofisticiranijim radarima tipa Garpun-B/3Ts-25E/Plank Shave, opremljenim ESM sustavima koji su omogućivali otkrivanje ciljeva u pasivnom načinu rada, čime je svako vozilo dobilo autonomnost operativnog djelovanja. Raketni projektili Styx s radarskim navođenjem poslije su zamjenjivani novim modelom 4K40 (P-15 s infracrvenim navođenjem) ili modelom 4K51 (P-21 ili P-27 s poboljšanim radarskim navođenjem). Izvoz Rubeža započeo je 1983./1984. godine. Danas je još uvijek u uporabi vojski Rusije, Alžira (četiri bitnice), Bugarske (jedna bitnica), Kube (dvije bitnice), Sirije, Jemena (dvije bitnice), Indije i Kine (razvila je inačice HY-1A i HY-2).

Bitnica OS-a Rumunjske lansira projektil iz sustava 4K51 Rubež na poligonu "Capu Midia" na obali Crnog mora (Foto: Ştefan CIOCAN, Ministerul Apărării Naţionale)

Mobilni i stacionarni
Najveći ASCM projektil uveden u sustav obalne obrane bio je P-35 (SS-C-1 Sepal), impresivno oružje početne mase 4,5 t, s konvencionalnom bojnom glavom mase 800 kg ili nuklearnom snage 100 kT. Mogao je postići najveću brzinu od 1,5 maha uz teoretski najveći domet od 350 km. Postojale su dvije vrste tog obalnog raketnog sustava: mobilni (4K44B Redut), s lanserom instaliranim na terensko vozilo konfiguracije 8 x 8 tipa ZIL-135K te stacionarni (4K44 Utjos) opremljen okretnom rampom s dvama lanserima. Mobilne bitnice obično su u svojem sastavu imale i terensko vozilo opremljeno radarom kao i zapovjedno vozilo koje je kontroliralo paljbu triju lansera tipa SPU-35. Ukupno je proizvedeno između 300 i 400 mobilnih lansera i dvije stacionarne bitnice. Za otkrivanje i obilježavanje potencijalnih ciljeva, izvidnički zrakoplovi tipa Tu-95RT, Tu-16M i helikopteri Ka- 25T bili su opremljeni posebnom podatkovnom vezom. Sustav Redut još je uvijek u operativnoj uporabi ruske i vijetnamske vojske. Početkom 2008. obalni sustav Rubež postupno je moderniziran uvođenjem novog raketnog projektila tipa 3K60 BAL-E (SS-C-6 Sennight). Rusija raspolaže četirima grupama obalnog topništva tipa BAL-E, a sustav je izvezen u Vijetnam (2010.), Azerbajdžan (2014.) i Venezuelu (2014.). Svaka je grupa uobičajeno opremljena četirima mobilnim vozilima (SPU) od kojih svako ima osam projektila, četirima vozilima u potpori opremljenim pričuvnim raketama, pričuvnim dijelovima i dizalicom (SST) te dvama zapovjednim vozilima za nadzor paljbe (SKPUS) opremljenim radarom Monolit-8.

Bastion na obali
Ruski raketni projektili 3M24 i 3M24E Uran imaju najveći domet od 130 km (nova inačica 3M24U 250 km). Oznaka U u nazivu novog projektila označuje unificiranost, odnosno mogućnost lansiranja sa zrakoplova, brodova i vozila. Raketne bitnice opremljene novim projektilima mogu se pozicionirati i na udaljenostima do deset kilometara od obalne crte.
Lanseri tog sustava montirani su na podvozje terenskog vozila 8 x 8 MAZ-3390, prilagođenog za transport ruskim desantnim brodovima, ali i teretnim zrakoplovima Iljušin IL-76.
Raketni projektili tipa Redut bili su zadržani, a dijelom i zamijenjeni u sustavu K300P Bastion (SS-C-5 Stooge), koji je u uporabu ruske mornarice ušao 2010., novim raketnim projektilom 3K55 Oniks/ Jahont (P-800/SS-N-26 Stallion). To je nadzvučni raketni projektil s ram-jet propulzijom, najvećom brzinom od 2,0 do 2,6 maha, početne mase oko tri tone i najvećim dometom do 300 km (putanja Hi-Lo/visoko-nisko) ili 180 km (putanja Lo-Lo/nisko-nisko).
Raketna bojna obalne obrane s Bastionima uobičajeno u svojem sastavu ima tri raketne bitnice, svaku s po četiri lansirna sustava K340P ugrađena na terenska vozila tipa MZKT-7930, s po dva raketna projektila na svakom vozilu (izvorna inačica imala je tri projektila).Tu su četiri logistička vozila tipa K342R, zapovjedno vozilo tipa K380R na podvozju kamiona KAMAZ-43101 ili MZKT-65273 te vozilo za pružanje potpore. U novije vrijeme također je najavljena inačica vozila MZKT-7930 u stealth izvedbi. Zasad je poznato da je Vijetnam 2011. kupio dvije bitnice sustava Bastion (osam mobilnih vozila i 40 raketnih projektila), kompletiranih s radarom tipa Monolit-8. Sirija je također između 2010. i 2011. kupila dvije raketne bitnice (osam vozila i 72 raketna projektila).

Rusko-indijske rakete BrahMos mogu se lansirati s gotovo svih poznatih platformi, uključujući i obalne u svrhu napada na površinska plovila (Foto: DRDO)

Klub u Indiji?
Iz Jahonta je izveden i rusko-indijski ASCM sustav BrahMos PJ-10 (dometa 300 km, brzine 2,8 maha), koji je u različitim inačicama 2007. ušao u operativnu uporabu Indijskih oružanih snaga. Konstruirana je, osim toga, i inačica za mobilno kopneno lansiranje s terenskih kamiona. Indijske oružane snage u tu su svrhu uporabile šestosovinske terenske kamione tipa Tatra T816 (konfiguracija 12 x 12), naoružane trima raketnima projektilima opremljenim podatkovnom vezom koja služi za primanje podataka o ciljevima tijekom leta projektila. U ožujku 2012. bio je najavljen razvoj i testiranje nove inačice BrahMosa za obalnu obranu, specijalizirane za napade na nosače zrakoplova s vertikalnim profilom napada. Također je bio razmatran i prijedlog uvođenja sustava obalne obrane koji bi koristio ruske raketne projektile iz obitelji Kalibr (Klub, Club za izvozne inačice), točnije njegove inačice Club-M (3M54KE po ruskoj klasifikaciji), koji postižu nadzvučnu brzinu u završnoj fazi napada, dometa 220 km, s bojnom glavom mase 200 kg. Nudi se i 3M54KE1 podzvučni projektil, ali dometa 300 km i s bojnom glavom od 400 kg. Postoje dva načina njihova lansiranja: jedan se temelji na vozilima MZKT-7930 i namijenjen je za transport i lansiranje četiriju raketnih projektila, a drugi sustav može transportirati šest projektila. U oba je slučaja riječ o transportno-lansirnim erektorskim kontejnerima s vertikalnim lansiranjem tipa UKSK. Poznato je da je Indiji ponuđen taj sustav, ali još se nije odlučila za njegovu nabavu.

Pasivni i aktivni radar
Tijekom 2011. predstavljen je i sustav Club-K, inačica raketnog sustava instalirana u 12,20 m dug standardni brodski kontejner. Unutar kontejnera smještena je zakretna, četverostruka lansirna rampa, pomoćni uređaji i upravljačka kabina. Kontejner se može postaviti na kamionsku poluprikolicu ili željeznički vagon i takav ostati neotkriven sve do trenutka lansiranja projektila. Club-K može koristiti spomenute raketne projektile 3M24 Uran i to u kontejneru od 12,20 m i u dvostruko manjem i kompaktnijem od 6,10 m.
Treba imati na na umu da sve obalne bitnice: one s raketnim projektilima 3M54 Club-M, zatim 3K55 Jahont te one s projektilima 3M24 Uran (BAL-E), djeluju u suradnji s radarom tipa Monolit-B, instaliranim na jednakim ili sličnim pokretljivim kopnenim platformama za lansere. Posebnost radara jest sposobnost aktivnog i pasivnog načina rada. U pasivnom načinu, zahvaljujući istodobnom korištenju dvaju vozila, udaljenih međusobno na terenu najmanje desetak kilometara, dobiva se dovoljno precizna triangulacija za pokretanje lansiranja salve ASCM raketnih projektila, bez povećanja rizika od preranog otkrivanja lokacije obalne bitnice.

Ispaljivanje rakete iz sustava Exocet MM-40 BC koje Grčka ima instalirane na brodovima, ali i na terenskim kamionima Renault TRM-1000 (Foto: MBDA)

Izvedenice Termita
Kineska se obalna obrana počela razvijati s razvojem brojnih inačica raketnih projektila izvedenih iz sovjetskog Termita P-15 (proces tzv. obratnog inženjeringa). U Kini je dobio oznaku HY-1, a inačica HY-1A bila je posebno namijenjena za obalnu obranu. Sljedeći raketni projektil razvijen za obalnu obranu, pod nazivom HY-2, a također poznat i kao C-201 (CSS-C-3 Seersucker), bio je vrlo sličan prethodniku, ali uz 15 % veći domet.
Sljedeća inačica bila je opremljena turbomlaznim motorom umjesto klasične raketne propulzije i postala je poznata pod nazivom HY-4 ili HW-41 (CSS-C-7 Sadsack). Bio je to ASCM projekt koji je zadržao slične gabarite i performanse svojih prethodnika. Zbog problema oko identifikacije prvih generacija kineskih ASCM projektila, za njih se često u literaturi koristi zajednički naziv Silkworm premda je najčešće riječ o različitim projektilima. Kina koristi i nekoliko različitih tipova pojedinačnih raketnih lansera: fiksne lansirne rampe, tegljene lansirne rampe-prikolice, kamionske nagibno-okretne lansirne rampe, lansere montirane na podvozje tenka PT-76 itd.

Uzori u konstrukciji
Model ASCM projektila pod nazivom YJ-8 ili C-801 (CSS-C-4 Sardine) konstruiran je po uzoru na francuski MM-38 i bio je prvi kineski ASCM projektil pakiran u četverostruki transportno-lansirni tip kontejnera i to u fiksnoj i u mobilnoj inačici. Nakon njega uslijedio je razvoj naprednijeg YJ-82 ili C-802 (CSS-C-8 Saccade) i njegove izvedenice C-802A. Spomenuti ASCM raketni projektili, u najvećoj mjeri angažirani u funkciji obalne obrane, uglavnom su ukrcani na terenska vozila (kamione) u kombinacijama s jednim, dvama ili trima lanserima. Uz angažman raketnih projektila tipa FL-2 ili C-101 (CSS-C-5 Saple), Kina je počela koristiti i nadzvučne projektile (brzine 1,7 do 2,0 maha) koje su pokretala dva ram-jet motora. To je oružje imalo ograničen domet na oko 45 km i bilo je opremljeno poluperforiranom bojnom glavom mase 300 kg. Sustav je koristio lansere koji su bili odvojeni od zapovjednog mjesta. Međutim, prema nekim naznakama, postojali su i modeli koji su se koristili s fiksnih lansera.
Sljedeći u nizu, razvijen devedesetih godina, bio je HY-3A ili C-301 (CSS-C-6 Sawhorse), s dometom od 180 km i bojnom glavom od 500 kg. Riječ je o velikom raketnom projektilu s četirima pomoćnim startnim raketnim motorima (booster) i dvama ram-jet mlaznim motorima koji postiže najveću brzinu od 2,5 maha. Bio je isključivo namijenjen za instaliranje na statičkim pozicijama obalne obrane.
Kasnije razvijen model ASCM postao je potom pravi radni konj raketnog topništva kineske obalne obrane. Pod nazivom YJ-62A ili C-602, razvijen je krstareći projektil podzvučne brzine s turbofan motorom, koji ima određenu sličnost s američkim Tomahawkom. Odlikuje se krajnjim dometom većim od 400 km i bojnom glavom mase 300 kg. Koristi se s terenskog vozila konfiguracije 8 x 8 na koje su instalirana tri lansera.

Prošlogodišnje HRM-ovo lansiranje protubrodskog projektila s obalnog lansera privuklo je veliku pozornost stručne javnosti (Foto: Josip KOPI)

Japanska obrana
Japanske samoobrambene kopnene snage raspolažu dvjema pukovnijama (svaka s po četiri bitnice) obalne obrane i dvjema bojnama (svaka s dvije do tri bitnice) obalne obrane opremljenim raketnim projektilima Type 88 raketa (ukupno 54 vozila, svako opremljeno s po šest projektila, uz pridružena logistička vozila, mobilne radare tipa JTPS-P15 te zapovjedna i nadzorna vozila). Sustav se odlikuje taktičko-tehničkim značajkama sličnim onima kojima raspolaže američki sustav Harpoon Block 1C. Odlučeno je da se uvede u ustroj dodatnih pet pukovnija obalne topničke obrane, a pokrenut je postupak nabave novih devet raketnih bitnica opremljenih novim raketnim projektilima Type 12, instaliranim na terensko vozilo Omosowa visoke pokretljivosti i konfiguracije 8 x 8. Zasad je operativna bitnica sa 16 lansera Type 12 stacionirana na otoku Kjušuu.
Type 12 ima deklariran domet od 200 km i sposobnosti važne u prvom redu za obalnu obranu. Može se programirati za obavljanje složenih letnih manevara što omogućuje simultan dolazak na lokalitet cilja iz različitih smjerova ili u različitim profilima napada. Ima također sposobnost krstarenja i preleta preko velikog broja unaprijed odabranih kontrolnih točaka (way point) zahvaljujući uporabi INS/GPS sustava navođenja. U tom je slučaju moguće da lansirna platforma bude zaštićena visokom konfiguracijom kopnenog reljefa, dok istodobno dobiva koordinate cilja i taktičke zapovijedi od zapovjednog središta koje pak dobiva podatke od isturenih izvidničkih postrojbi i senzora namijenjenih za otkrivanje površinskih ciljeva i njihovo označivanje. Projektil tako može manevrirati zaštićen od prijevremenog otkrivanja i zaštićen konfiguracijom reljefa prije nego što prijeđe u završnu fazu napada na protivničko površinsko brodovlje. Proizvođački podaci govore da se takav oblik raketnog napada može pokrenuti i s udaljenosti do 100 km od obalne crte. Svaka bitnica raspolaže dvama lakim HMV terenskim vozilima opremljenim radarima JTPS-P15 te HMV vozilom opremljenim podatkovnom vezom. U ustroju bitnice još je kamion Type 73 na kojem je instalirana kontrolna kabina te drugi kamion jednakog tipa s opremom za označivanje ciljeva i planiranje zadaća, četiri lansirna vozila i četiri vozila s pričuvnim projektilima (ukupna konfiguracija bitnice 24 + 24 raketna projektila).

Zapadni sustavi
Na zapadu se također kao oružje protubrodske obrane koriste raketni projektili isprva razvijeni za ispaljivanje s brodova, premda puno manje negoli je to ruska ili kineska praksa. Projektil tipa Exocet MM-38 uspješno je koristila Argentina u Falklandskom ratu. Zanimljivo je da je i Kraljevska mornarica koristila inačicu obalne raketne bitnice, izgrađenu ad hoc i poznatu kao Gibraltar Excalibur, s dvama raketnim projektilima na vučenoj prikolici s radarskim sustavom za nadzor paljbe tipa Decca 1006. Sustav Excalibur prodan je nešto kasnije Čileu. Grčka ga je također kupila i umjesto britanskih prikolica koristila terenske kamione s jednakim raketama.
Grčka je nešto kasnije dio sustava Excalibur zamijenila dvjema bitnicama raketnih ASCM projektila Exocet MM-40 BC instaliranih na terenske kamione Renault TRM-1000. Sustav uključuje, osim logističkih vozila, zapovjedno vozilo, radar za otkrivanje ciljeva kao i vozilo s ESM sustavom za pasivno otkrivanje ciljeva NS-9003/A. Cipar raspolaže trima četverostrukim lanserima sustava Exocet MM 40 BC i logističkim vozilima s ukupno 24 raketna projektila. Sustav je isporučen i u Katar, tj. četiri bitnice, svaka s tri četverostruka lansera na kamionima 6 x 6 Berliet, s radarom MMR-3D i borbenim kompletom od 100 raketnih projektila. Iz konzorcija MBDA bila je 2014. najavljena inačica Exocet MM40 Block 3 za obalnu obranu i ugrađena na terensko vozilo (zglobni kamion s prikolicom), te s vozilom za zapovijedanje i nadzor. Zasad nije zabilježen zahtjev za prodaju/nabavu tog sustava.
Američki ASCM projektili Harpoon svojedobno su bili uvedeni u obalnu obranu Južne Koreje (tri bitnice na terenskim kamionima koji su dodijeljeni marincima) i Danske. Danska je u međuvremenu svoje otpisala.

Poljska je jedini korisnik obalne inačice ASCM projektila NSM koji proizvodi norveška tvrtka Kongsberg. Norveške snage taj projektil koriste s brodova (Foto: Kongsberg)

Morski pas
Talijanski ASCM sustav Otomat također se koristi za obalne obrambene zadaće. Uglavnom je riječ o kamionskim dvostrukim lanserima koji su u uporabi u Egiptu (šest terenskih vozila s mobilnim radarom tipa Thomson-CSF) i Saudijskoj Arabiji. Ratna mornarica Perua trenutačno je jedini novi aktivni korisnik koji je u svoju obalnu obranu uveo sustav Otomat MK-2. Zanimljivo je da su za tu ulogu iskorišteni lanseri i ASCM projektili demontirani s peruanskih fregata bivše talijanske klase Lupo koji su zamijenjeni francuskim ASCM projektilima tipa Exocet MM-40 Block 3. Projekt Tiburon (morski pas), kako su ga nazvali u Peruu, uključuje formiranje triju obalnih raketnih bitnica, svake s dva dvostruka lansera montirana na tegljene prikolice i poluprikolice koje vuku terenski kamioni tipa Volvo 380. Svaku bitnicu kompletira i zapovjedno vozilo za nadzor sustava i paljbe.
Švedski je RBS-15K inačica ASCM projektila namijenjenog za obalnu obranu koji je spakiran u četverostruki kvadratni transportno-lansirni kontejner instaliran na terenski kamion. U operativnoj je uporabi u Finskoj (montiran na terenskim vozilima Sisu SK242). Švedske su snage koristile obalni RBS-15K sustav do 1993. kad je povučen iz operativne uporabe. Švedske raketne bitnice RBS-15K bile su opremljene Kaprisom, vrlo mobilnom inačicom radara Giraffe ARTE 740, montiranom na oklopnom vozilu Piranha konfiguracije 10 x 10. Vrijedi podsjetiti i na HRM-ovo ispaljivanje inačice RBS-15B u svibnju prošle godine s lansera na podvozju kamiona Tatra.

Poljska bojna
Poljska je prvi i zasad jedini korisnik obalne inačice ASCM projektila NSM koji proizvodi norveška tvrtka Kongsberg. Projektil ima domet do 180 km i sofisticiran sustav navođenja koji kombinira GPS, inercijski (INS) sustav prepoznavanja terena preko kojeg projektil leti te IIR (lmaging Infra RED) sustav. NSM se, dakle, odlikuje dvostrukom sposobnošću: može napasti površinske plovne jedinice i kopnene ciljeve. U lipnju 2013. aktivirana je prva poljska obalna NSM bitnica, sastavljena od šest terenskih vozila (svako opremljeno četirima raketnim projektilima), šest vozila s pričuvnim projektilima, dvaju vozila s ugrađenim radarima TRS-15C i triju zapovjednih vozila (svi na terenskim vozilima velike pokretljivosti u konfiguraciji 6 x 6 ili 8 x 8). Poljska je u prosincu 2014. naručila drugu tranšu NSM-a radi opremanja druge obalne bitnice kojom će biti stvoreni uvjeti za formiranje bojne raketnog obalnog topništva s najmanje 50 raketnih projektila spremnih za prvu salvu.
Zajedno s novim ASCM sustavom NSM, Indiji su također ponuđeni i ASCM obalni projektili nešto starije generacije tipa RBS-15K u okviru programa MMCB. Predložena ponuda obuhvaća isporuku pet raketnih bojni, svake s po tri raketne bitnice. Bitnica bi se sastojala od zapovjednog vozila, vozila s radarom i triju lansirnih vozila, svakog s četiri raketna projektila. Koliko je poznato, najozbiljniji švedski protukandidat na indijskom tenderu jest Rusija sa svojim već opisanim sustavom BAL-E.

Foto: MBDA

Ispod čekića
Najnoviji raketni sustav za obalnu obranu talijanskog je podrijetla. Marte Coastal Defence System (MCDS) prvi je put bio predstavljen na izložbi naoružanja i vojne opreme DIMDEX 2014 u Kataru. Koncipiran je tako da može koristiti raketni projektil MARTE Mk 2/N dometa 35 km, ali i projektil MARS ER dometa 100 km. Raketne bitnice mogu biti konfigurirane s promjenjivim brojem lansera, s četirima lansirnim ćelijama unutar lansera montiranim na vučnim prikolicama, nadzornim radarom te nadzornim središtem instaliranim u zaštićenom kontejneru opremljenom podatkovnom vezom. Sustav MCDS zasad je još uvijek samo na razini komercijalne ponude.

Igor SPICIJARIĆ

Slični članci

Ključevi uspjeha

Izvorno pokrata za francusko-talijanski program razvoja, izgradnje, isporuke i postprodajne FREMM…