Pošalji dalje

25 godina časopisa Hrvatski vojnik – lista nepobjedivih

S neskrivenim ponosom sve ove godine nosimo ime Hrvatski vojnik i ova nas obljetnica iznimno veseli. Ona je potvrda kontinuiteta i činjenice da smo cijelo vrijeme bili na dobrom putu. Hrvatski vojnik u konačnici je uspješna priča koja će se, uvjereni smo, još uspješnije nastaviti...

Dok se, bilježeći neke od najstrašnijih, ali i najslavnijih trenutaka, ta košmarna 1991. godina pretvarala u prijelomnu točku novije hrvatske povijesti, u sudbinsko "postati" ili "nestati"... negdje rubno, samozatajno, započela je i naša priča – izišao je prvi broj Hrvatskog vojnika. Bio je to list namijenjen u prvom redu hrvatskim braniteljima – onima koji su tad, razbacani po rovovima širom Hrvatske, srcem branili svoju zemlju. Srcem. Zato što je njega bilo prvo, i njega je bilo najviše. Svega ostalog, i važnog i nužnog, falilo je. I vojničkih čizama, i odora, i metaka, i cijevi, i zemljovida, i čarapa, i hrane, i vunenih rukavica, i veze, i zavoja za prvu pomoć... Ma svega je falilo, osim srca koje su tad davali ti hrabri, divni ljudi, hrvatski branitelji. Hrvatski vojnik bio je namijenjen upravo njima i trebao im je, uz ostalo, pružiti nekakav oblik moralne, psihološke, političke, stručne, ali i edukativne pomoći, kako je jednom prigodom rekao i prvi glavni urednik Hrvatskog vojnika Stjepan Adanić: "Željeli smo tim našim herojima koji su žrtvovali sebe za domovinu pokazati da hrvatska država živi i djeluje, da nisu prepušteni sami sebi i da pariramo srpskoj propagandi koja je bila izuzetno jaka i prodorna prema našim snagama." 
O razlozima pokretanja takvog vojnog glasila, njegovoj ulozi, o ciljevima, važnosti ili dosezima Hrvatskog vojnika u ratnom te poslijeratnom vremenu, danas se može govoriti iz raznih kutova, no četvrt stoljeća poslije, smještajući Hrvatski vojnik u kontekst vremena koje je odredilo njegove početke i zadaće, nedvojbeno znamo da je Hrvatski vojnik – započevši svoje postojanje istodobno kad i OSRH, prije 25 godina, postao i dio zajedničke pobjede Domovinskog rata.

Izlazak prvog broja
Prvi broj Hrvatskog vojnika izišao je kao mjesečnik u studenom 1991., na 50 stranica i u nakladi od 60 000 primjeraka. U Uvodniku prvog broja, Hrvatski vojnik objavljuje riječi predsjednika RH dr. Franje Tuđmana (Hrvatsko vojništvo u obrambenom ratu za slobodnu i teritorijalnu cjelovitost Hrvatske): "Uobičajeno je u svijetu da vojna ministarstva, ili njihove institucije, izdaju glasila sa zadaćom razmatranja sveukupne problematike vojništva i obrane domovine. Takva potreba pojavila se danas i u nas, kad – radi obrane Hrvatske i njezine demokracije – radimo na ustrojstvu hrvatske vojske, i to u posebno teškim ratnim okolnostima. To su i razlozi pokretanja 'Hrvatskog vojnika'. Njegova je bitna zadaća da bude promicatelj svijesti o postojanju i važnosti i hrvatske povijesti i sadašnjice bivstvovanja i hrvatske ratne vještine, – i, nastavlja dr. Tuđman vizionarski: "Svakim danom, naše oružane snage postaju jače, organiziranije i stručno osposobljenije. I neće proći dugo vremena, čemu mora pridonositi i ovaj list, hrvatske oružane snage bit će kadre protjerati okupatore iz svake stope naše domovine Hrvatske."
U istom broju, u tekstu pod naslovom Borite se hrabro i mudro, razloge pokretanja glasila obrazlaže i tadašnji ministar obrane RH Gojko Šušak: "'Hrvatski vojnik' još je jedan oblik naše borbe za autentični i istiniti prikaz rata protiv Hrvatske. Ovo je, dični hrvatski vojnici, vaše glasilo, to je još jedan napor da zaokružimo sliku o zajedničkoj nam borbi za suverenu i slobodnu Hrvatsku."
Prvi glavni i odgovorni urednik Stjepan Adanić prisjeća se u jednom od kasnijih brojeva vremena u kojem se pojavio Hrvatski vojnik, napominjući kako je bio veliko moralno i psihološko ohrabrenje i ugodno iznenađenje kad je došao u ruke hrvatskih vojnika: "Zamislite kakvo je to bilo ohrabrenje svima nama u vrijeme kada nismo imali ni dovoljno oružja ni odgovarajuću psihološko-propagandnu potporu, koja se tek ustrojavala, a u rukama smo držali list koji se zove Hrvatski vojnik, s porukom vrhovnog zapovjednika oružanih snaga. Čovjek u rovu koji je prepušten samo svojim zapovjednicima, četničkim metcima i propagandi, siguran sam, bio je uvjeren da iza njega stoji organizirana država koja misli o svemu pa tako i o njemu, što je u to vrijeme bilo vrlo bitno."

A o snalaženju i okupljanju onog minimuma ljudskih potencijala i tehničkih uvjeta bez kojih novinska proizvodnja nije moguća, prvi urednik Hrvatskog vojnika kaže: "Velike se stvari uvijek i u pravilu događaju u nemogućim uvjetima, u kritičnim trenucima i tu se ljudi dokazuju ili padaju. Nije bilo jednostavno, a nije bilo ni dosta ljudi koji su bili spremni to prihvatiti i pomoći da 'dohvatimo' ciljeve. Sreća je da sam našao nekoliko kvalitetnih ljudi koji su se odmah stavili na raspolaganje. Svi zajedno doslovce smo morali riješiti sve, od pisaćih strojeva do prostora gdje ćemo raditi. Naša prva redakcija bila je na prvom katu u Gajevoj 30, u bivšem vojnom sudu kojeg smo nekoliko dana ranije osvojili. Na nama je bilo da u tjedan-dva napravimo list koji će biti zrcalo Hrvatske vojske. Nemoguće je riječima opisati kako je bilo rješavati taj problem u situaciji kad nismo imali ni novca ni prostorija ni urednike ni pisaćih strojeva, a o računalima da i ne govorim. Jednostavno rečeno, situacija nije bila nimalo laka."

Arhiva časopisa uskoro će biti u cijelosti digitalizirana i dostupna na našoj web-stranici

Gotovo je nevjerojatan i dubokog poštovanja vrijedan trud pokretača i prvih autora Hrvatskog vojnika da, unatoč kaotičnim ratnim vremenima i nedostatku svega potrebnog za rad, na stranicama glasila pokriju što širi raspon tema. O problemima s kojima su se suočavali može se nešto, ali vrlo malo, naslutiti iz redakcijskog uvodnika prvog broja Hrvatskog vojnika. "Štovani čitatelji, hrvatski vojnici i ostali sudionici u obrani Lijepe naše, pred vama je prvi broj lista namijenjena svima koji sudjeluju u bici za slobodu, neovisnost i mir Hrvatske. Radeći onako kako je u ratnim uvjetima jedino moguće – 's nogu' i u vremenskoj stisci, sudarajući se s nedostatkom kadrovskih i tehničkih uvjeta, ali i nadomješćujući ono čega nema energijom, ustrajnošću i snažnom voljom – neveliko 'uredništvo' stvorilo je nešto čime će netko biti (pre)zadovoljan, a netko možda i razočaran. Bilo da ste u prvoj ili drugoj skupini, dojavite nam kako ste doživjeli prvi broj 'Hrvatskog vojnika'. Zato da bi drugi, i oni poslije njega, bili bolji i sukladniji vašim htijenjima."
U tom prvom broju, uz uvodne tekstove koje potpisuju predsjednik RH dr. Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak, Hrvatski vojnik objavljuje tekstove koji svjedoče o vremenu, o nastanku hrvatskih ratnih postrojbi i herojstvima pojedinaca, donosi reportaže i razgovore s bojišnica... Širok opseg tema i interesa te pokušaj aktualnosti naznačen je od prvog broja: ogledi, vanjskopolitički komentari, geostrateški tekstovi, teme o duhovnosti, hrvatskoj baštini u ratnim razaranjima, o doktrini ratovanja, o oružju, vojnoj psihologiji i niz drugih.
Smjer uređivačke politike i širok prostor interesa naznačeni u prvom broju nastavljaju se i dalje, tako da Hrvatski vojnik tijekom prve godine izlaženja objavljuje u prvom redu reportaže s bojišta (Lipik, Sunja, Zadar, Dubrovnik), ali i prati u stopu razvoj vojske. Hrvatska su stvarnost u to vrijeme i razmjene ratnih zarobljenika, potrage za nestalima, snage UNPROFOR-a, zadaće i mogućnosti saniteta na ratištu, zapravo sve ono što se doticalo Hrvatske vojske. Jednako tako, nastavljaju se napori u pokušaju ispunjavanja edukativnih ciljeva. Tako Hrvatski vojnik u nastavcima objavljuje tekstove o vojnom nazivlju, zrakoplovima, ciljničkim sustavima, osobnom naoružanju, tenkovima, daje informacije o osnovama gađanja, pružanju prve pomoći, osnovama preživljavanja u divljini, o vojnoj tehnici – ali također prati hrvatsko vojno nakladništvo, objavljuje poeziju, piše o sportu, prati glazbenu, filmsku, kazališnu i književnu produkciju, bavi se hrvatskim povijesnim vojnim postrojbama i ratnom poviješću.

Na bojištu s vojnicima
Do kraja 1992. godine Hrvatski vojnik izlazi s dinamikom od svaka dva tjedna, na više od 66 stranica. Stalni pokušaji pronalaženja najboljeg spoja sadržaja i dinamike izlaženja, pokušaji da se ispune sve veća očekivanja koja su stavljana pred Hrvatski vojnik, doveli su do nekoliko promjena. Početkom 1993., od tridesetog broja, dolazi do promjene izgleda Hrvatskog vojnika.
Prigodom obilježavanja tridesetog broja "lista nepobjedivih", tadašnji glavni urednik brigadir Ivan Tolj navodi: "Interes za Hrvatski vojnik pokazan je i u drugim europskim i svjetskim vojskama, u odjelima koji se bave ustrojem, obukom i promičbom vojske. S ponosom ističemo da su pokazali divljenje što smo u tako teškim okolnostima kojima je Hrvatska bila izvrgnuta uspjeli objavljivati list ovakve vrijednosti i stručnosti. Mi znamo tajnu tog uspjeha: Hrvatski vojnik jest istiniti odraz hrabrosti, časti i odanosti svakog Hrvata prema svojoj domovini. Zato smo odlučili da ovaj, 30. broj Hrvatskog vojnika bude donekle drukčiji. Želimo da svojim izgledom, rasporedom rubrika i napisa, razmještajem fotografija bude još kompaktniji, jasniji i integrativniji na crti stvaranja što obučenijih iz dana u dan za obranu Hrvatske sve spremnijih oružanih snaga. Zbog toga nam se čini primjerenijim da dosadašnje separate 'Hrvatski zrakoplovac' i 'Hrvatski mornar' povežemo u jedan list i da na taj način, uvažavajući specifičnosti pojedinih vidova u Hrvatskoj vojsci, pokažemo jednako značenje za obranu Hrvatske, i pješaštva, i zrakoplovstva i mornarice. U toj novoj koncepciji slijedimo najbolje europske i svjetske vojne listove."
Krajem te godine, 5. studenog 1993., Hrvatski vojnik slavljenički obilježava svoj pedeseti broj. Čestitke mu povodom toga pristižu sa svih strana, a Hrvatski vojnik na svojim stranicama objavljuje neke od njih. Tako zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica-Barba u svojoj čestitki piše: "Hrvatski vojnik je nadasve kvalitetan i u Hrvatskoj ratnoj mornarici rado čitan list, te veoma učinkovit glede izobrazbe i informiranja svih postrojbi. Za mornaricu poglavito je značajan podlistak Hrvatski mornar (...)."
O Hrvatskom vojniku kao izvoru "… informacija, znanja, izvoru nadahnuća i potpore u izgradnji i moralnom jačanju Hrvatske vojske," ali i o ništa manje važnoj zadaći educiranja koju je ispunjavao, zapovjednik HRZ-a i PZO-a general-bojnik Imra Agotić čestitajući kaže: "U protekle dvije godine vaše i naše glasilo bilo je ogledalo razvoja i napretka naše Hrvatske vojske i Republike Hrvatske uopće. On je bio vjerni tumač svih značajnijih događanja u Hrvatskoj vojsci i u našoj državi, promičući na taj način istinu o Hrvatskoj, njenoj vojsci i žilavoj borbi za slobodu i nezavisnost hrvatskog naroda. U Domovinskom ratu Hrvatski vojnik je postao značajno edukativno sredstvo, nadoknađujući na taj način skoro potpuni nedostatak vojne, stručne, pa i ostale literature. On je postao potpuni izvor informacija, znanja i izvor nadahnuća i potpore u izgradnji i moralnom jačanju Hrvatske vojske i obrane Republike Hrvatske u cjelini. Posebno nas raduje što je njegov podlistak 'Hrvatski zrakoplovac' stalno pratio i prati razvoj i borbeno jačanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane i što na pristupačan način obrađuje i prezentira svojim čitateljima značajnija događanja, rast, modernizaciju i borbeno usavršavanje ovog značajnog vida Hrvatske vojske."
Čestitku je uputio i načelnik Političke uprave brigadir Drago Krpina: "U dosadašnjih 49 brojeva bili ste najbolji promicatelj Hrvatske vojne povijesti, pravi tumač hrvatske krvave sadašnjosti, za koju ste se zajedno s cjelokupnom Hrvatskom vojskom borili. Nadamo se da će 'Hrvatski vojnik' i nadalje biti ogledalo u kome će se ogledati viteštvo i čast Hrvatske vojske, pred domaćom i stranom javnošću, sve do naše konačne pobjede, ali i u budućnosti – slobodne Hrvatske države."

Vojnostručni mjesečnik
Hrvatski vojnik izlazi u to vrijeme svaka dva tjedna na više od 120 stranica, s podliscima Hrvatski zrakoplovac i Hrvatski mornar te s redovitim intervjuima, tekstovima iz područja ustroja Hrvatske vojske, tekstovima o postrojbama Hrvatske vojske, o vojnoj tehnici te magazinom u kojem se bavi sportskim, glazbenim i kulturnim aktualnostima.
U svibnju 1995., u dvobroju 89-90 u kojem su, uz ostalo, tekst pod naslovom Oslobođena zapadna Slavonija, kao i onaj o granatiranju Zagreba, tadašnji glavni i odgovorni urednik brigadir Ivan Tolj najavljuje promjene: "Pred vama se nalazi dvobroj našeg i vašeg časopisa 'Hrvatski vojnik' – lista nepobjedivih, kako su ga već odavno prozvali. Prigoda je to za opraštanje, ali i za nove početke: opraštanje zato što su to posljednji brojevi našega jedinoga vojnog časopisa u ovom izdanju, a najava nove serije kad će se u vašim rukama pojaviti 'Hrvatski vojnik' – još aktualniji, sadržajniji, kvalitetniji u svakom pogledu.(...) Nastajali smo kao i Hrvatska vojska, koje smo sastavni i neotuđivi dio, skupina vojnika kojoj je u zadaći bilo predstaviti Hrvatsku vojsku, pratiti svakodnevicu generacije kojoj je zapala čast i obaveza ostvariti san generacije hrvatskih sanjara: stvoriti i obraniti svoj Dom, svoju Hrvatsku. Čast je pripadati toj generaciji, biti sudionikom dana vrijednih za upisivanje u Veliku hrvatsku knjigu sjećanja. Pratili smo tako prve hrvatske postrojbe naoružane prije svega velikim hrvatskim srcem, veselili se nastanku moćnih Oružanih snaga Republike Hrvatske, narastanju gardijskih brigada, ali i svih drugih koji su na svoj, duboko vjerujem u to, najbolji mogući način, sudjelovali u stvaranju naše domovine. (...) Vremenom je naš časopis postajao, bar prema riječima upravo vas, i sadržajniji i stručniji. Učili smo i naučili se u hodu novinarskom djelovanju. Naše oružje je bilo pero. Mi smo ga nastojali što bolje rabiti. Konačne prosudbe ostavimo nekim novim istraživačima. (...) Počeli smo prateći nastanak vojske branitelja. U tjedniku, vjerujem, više ćemo pratiti vojsku osloboditelja. Pratit ćemo povratak Hrvatske kući, jednom za sva vremena."
U svibnju 1995., nakon dvobroja 89-90, dolazi do promjene izgleda i dinamike izlaženja Hrvatskog vojnika koji tad počinje izlaziti kao stručni časopis. U prvom broju tog novog Hrvatskog vojnika koji izlazi u lipnju-srpnju 1995., dakle neposredno uoči vojno-redarstvene operacije Oluja, ratni ministar obrane Gojko Šušak u tekstu Hrvatski vojnik – dokaz hrvatske snage naglašava: "Osobito mi je zadovoljstvo predstaviti vam hrvatski vojno-stručni časopis, koji nosi časno ime 'Hrvatski vojnik'. Zadovoljstvo je još veće kada se sjetimo da je još prije pet godina Hrvatska vojska bila tek san, a danas je to suvremena vojna sila koja ima potrebu za publikacijama kakva je i naš novi časopis."

Edukativno-informativni tjednik Velebit
Istodobno i usporedno sa stručnim mjesečnikom, od svibnja 1995. javlja se još jedno novinsko izdanje, tjednik Velebit. U približno istoj uredničko-novinarskoj postavi, redakcija počinje izdavati novi tjednik. Prvi broj Velebita pojavio se 26. svibnja 1995. i trebao je, u novom obliku, nastaviti tradiciju "starog" Hrvatskog vojnika u informiranju o aktualnim temama. Velebit nadalje izlazi na 32 stranice velikog formata i iz broja u broj bavi se društvenim i političkim događanjima, donosi vijesti iz postrojbi, intervjue s vojnim zapovjednicima, piše o ustroju Hrvatske vojske, novostima iz hrvatske vojne industrije, povijesnim temama, duhovnosti...
U njegovu dvjestotom broju, 18. ožujka 1999., tadašnji ministar obrane RH Pavao Miljavac u intervjuu Vojna su glasila od iznimne važnosti ističe: "Uspoređujući se s ministarstvima i oružanim snagama stranih zemalja koje su se razvijale desetljećima, neke i stoljećima, možemo ocijeniti kako smo vrlo brzo došli na zavidnu razinu, da se naše vojne publikacije čitaju i izvan granica naše zemlje, da su preko vojnih atašea u Europi gotovo svi, a i izvan Europe upoznati o čemu se radi i gdje smo, na kojem stupnju razvoja. Mislim da ta glasila imaju vrlo važnu ulogu kako u zemlji tako i izvan nje, kako bi se znalo što smo, gdje smo, i da nismo tako zatvoreni kako su nas željeli prikazati. Ocjenjujući to naše djelovanje, treba reći kako je zorno da smo kao mlada vojna organizacija išli velikim i ubrzanim koracima naprijed i da se možemo svrstati u sam vrh takvih glasila u Europi, a i šire."
Tjednik Velebit 2000. godine mijenja ime, redizajniran je i proširen mnoštvom novih rubrika i u tjednom ritmu nastavlja izlaziti kao Obrana sve do listopada 2004. kad se informativni tjednik Obrana i vojnostručni mjesečnik Hrvatski vojnik povezuju u jedan vojni časopis. "Novi" Hrvatski vojnik koji je počeo, a zapravo nastavio izlaziti, bio je samo nastavak kontinuiteta, i sadržajno je objedinio dva dotadašnja časopisa, vojnostručni mjesečnik i informativno-edukativni tjednik. Zadržavši ime Hrvatski vojnik, u početku izlazi tjedno, a zatim u dvotjednom ritmu do danas.

Ukorak s vremenom
Iako nam je časopis uvijek bio primarna zadaća, bili smo željni iskoraka, puni ideja, inicijativa i entuzijazma te smo polako počeli prelaziti prvobitno zamišljene okvire objavljivanja isključivo časopisa. Proširili smo se u nekoliko pravaca, uvijek vođeni željom da sliku hrvatskog vojnika pošaljemo što dalje i u što boljem izdanju, makar smo u realizaciji novih ideja često puta bili prepušteni vlastitoj snalažljivosti i kreativnosti. Počeli smo izdavati knjige, monografije i fotomonografije, multimedijalna te audioizdanja i videoizdanja. Na stotine idejnih i modernih grafičkih rješenja postale su prepoznatljiv zaštitni znak naše redakcije.
Među prvim knjigama koje smo izdali, tad kao dio Službe za nakladništvo, bili su Razarači i fregate za 21. stoljeće te Suvremeni lovački avioni. Posebnu pozornost izazvala su predstavljanja tih knjiga, ponajprije stoga što je to bilo nešto potpuno novo u našem radu, a rasprodana gotovo cijela naklada bila nam je potvrda da smo na dobrom putu. Uslijedile su potom fotomonografije i monografije, a posebno vrijedna isticanja je fotomonografija Vojska pobjednika – s ponosom u budućnost koja je doživjela tri dopunjena izdanja, te zadnja u nizu, knjiga 25 godina Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Shvaćajući važnost videa koji su polako, ali sigurno imali sve više poklonika, odlučili smo se okušati i na tom području. Bila je to za nas velika nepoznanica i jednako tako velik izazov, avantura za koju nismo znali kako će završiti, jer osim volje, želje i skromnog znanja na tom području, nismo imali ništa drugo. Tema našeg prvog filma rodila se tijekom slučajnog posjeta Središtu za obuku vojnopolicijskih pasa u Dugom Selu i nazvali smo ga jednostavno Zanimanje – vojni pas. Bila je to priča o iznimno obučenim i uvježbanim vojnim psima i njihovim vodičima, zajedničkom životu i pripremi za zadaće, te naposljetku, umirovljenju i jedinstvenom u svijetu groblju službenih pasa. Film je bio iznimno dobro prihvaćen i danas je jedno od naših najprodavanijih videoizdanja. S njim smo i na filmskom festivalu Vojska i narod u Braccianu, Italija, osvojili našu prvu međunarodnu filmsku nagradu, posebnu nagradu međunarodnog stručnog žirija. Bio je to početak naše međunarodne afirmacije na području videoprodukcije, naime, iz godine u godinu vraćali smo se sa spomenutog festivala s nekom od nagrada. Ipak, najvrednija i nama najdraža je nagrada predsjednika Talijanskog parlamenta za film o Hrvatskoj kopnenoj vojsci, inače jedna od triju prvih festivalskih nagrada.

Od 2009. godine izdajemo i polugodišnjak CROMIL na engleskom jeziku koji se može prolistati na našem webu

Na krilima tog uspjeha odlučili smo nastaviti i za obilježavanje 15. obljetnice OSRH osmislili petominutni spot. I on je polučio veliko zanimanje te je osim na javnoj televiziji emitiran na brojnim lokalnim TV postajama. Time je naš put na području videoprodukcije postao sastavni dio naših standardnih zadaća čiji se intenzitet sve do današnjih dana iz godine u godinu samo povećava. U zadnjih desetak godina izdali smo na desetke videoizdanja, a naši filmovi o sposobnostima i mogućnostima hrvatskih Oružanih snaga prepoznati su kvalitetom i izvan naših granica. Posebno smo ponosni i na videoserijal 5 minuta za sjećanje u kojem smo dokumentaristički zabilježili neke značajne i prijelomne trenutke Domovinskog rata i koji ćemo svakako nastaviti dopunjavati.
Iako smo često bili prisiljeni improvizirati i snalaziti se na razne načine te suočeni s brojnim poteškoćama, jedino čega nam od samih početaka nije nedostajalo bili su entuzijazam i ideje. Jedna od njih bila je iskorak u još jedno za nas neistraženo područje, ali na kraju uspješan pokušaj povezivanja svih dotadašnjih iskustava u cjelovit projekt rezultat čega je bio multimedijalni interaktivni CD. Ideja je bila napraviti svojevrsnu hrvatsko-englesku "multimedijalnu osobnu kartu" naših Oružanih snaga s mnoštvom informacija, fotografija i videa. Moderan i military izgled pakiranja, potpuno u skladu s tadašnjim svjetskim trendovima, oduševio je sve kojima se našao u rukama.
Ostalo nam je još jedno neistraženo područje u kojem se nismo dotad okušali, a to su audioizdanja. I ponovno je prevagnula želja da napravimo nešto novo i drukčije. Klapa "Sv. Juraj" HRM-a koja se tad tek pojavljivala na javnoj sceni i čiji su se nastupi uglavnom održavali tijekom međunarodnih hodočašća u Lourdes, dala nam je inspiraciju za izdavanje audio CD-ova. Prvi snimljeni CD pod nazivom Sa krša ovog glasi te zovu "nestao" je u rekordno kratkom vremenu. Vrlo brzo naši CD-ovi s klapskom pjesmom našli su se u Australiji, Kanadi, Njemačkoj... Brojne poruke potpore tom projektu ubrzo su nas gurnule u nova izdanja, a suradnja s Klapom "Sv. Juraj" postala je sve produktivnija i življa. Iznimno smo ponosni na još jedan simpatičan iskorak s našom mornaričkom klapom. Naime, izvrsnu i dugotrajnu suradnju podignuli smo na još višu razinu kad smo s njom snimili naš prvi glazbeni spot na pjesmu Kraljice mora. Ubrzo smo snimili i drugi, a zatim i treći 2015. u prigodi obilježavanja 20. obljetnice VRO Oluja na pjesmu Zemljo moja koji je pobudio izniman interes javnosti.

Uz Hrvatski vojnik, našu izdavačku djelatnost proširili smo i na knjige, monografije i fotomonografije.

U europskom društvu
Časopis Hrvatski vojnik bio nam je ipak uvijek prvi i ispred svega, i polako postao je brend u Oružanim snagama, ali i vojni časopis prepoznat izvan naših granica, koji već 14 godina aktivno sudjeluje u okviru Europskog udruženja vojnih novinara promovirajući OSRH. Punopravno članstvo u Europskom udruženju vojnih novinara u kojem participiramo od 2002. godine omogućilo nam je upoznavanje s trendovima u drugim vojskama, ali i donijelo spoznaju o vrijednosti našeg časopisa koji se kvalitetom ubrzo svrstao u sam vrh tog jedinstvenog društva. Ta međunarodna iskustva potaknula su nas da uz Hrvatski vojnik pokrenemo i magazin na engleskom jeziku, vođeni željom da se priča o uspjesima i postignućima naših Oružanih snaga proširi i izvan granica domovine. Prvi broj polugodišnjaka CROMIL izišao je 2009. godine. Na četrdeset i četiri stranice časopis donosi najvažnije događaje međunarodnog karaktera u kojima sudjeluju naše Oružane snage, ali i tekstove u kojima predstavljamo naše posebnosti i vojne sposobnosti, kao i potencijale domaće vojne industrije. Vrlo brzo časopis je pokazao sav svoj potencijal, a distribuira se diljem svijeta gdje god se nalaze naši vojnici, bilo da je riječ o međunarodnim misijama i operacijama, vojnodiplomatskim predstavništvima, NATO-ovim zapovjedništvima ili u prigodi međunarodnih vojnih vježbi koje se održavaju u Hrvatskoj. Moderan dizajn i vizualni identitet nikog nije ostavio ravnodušnim, a među brojnim pohvalama najdraža nam je kolege po struci iz norveškog vojnog časopisa koji kaže kako boljeg još nije vidio.
Dvadeset pet godina ulagali smo maksimum truda i rada da hrvatske Oružane snage predstavimo upravo onako kakve one i jesu: pisanom riječju, fotografijom i videom. I nismo nikad posustali, tu smo i danas, svjedočeći postignućima naših Oružanih snaga, a ona su svakim danom sve veća. I opet smo, ponukani željom da tu sliku širimo što dalje, ponovno zakoraknuli u nešto novo što će nam to i omogućiti, virtualni svijet bezgraničnog interneta.

Klapa "Sv. Juraj" HRM-a inspirirala nas je na izdavanje audio CD-ova, a okušali smo se i u snimanju muzičkih spotova koji su izvrsno prihvaćeni.

Prepoznatljivi u virtualnom svijetu
Hrvatski vojnik svoje je prve web-stranice dobio u travnju 2000. i otad se nezaustavljivo širi internetskim prostorom. Snažan razvojni iskorak u novim medijima i na društvenim mrežama bilježimo od lipnja 2015. kad je pokrenuta nova, moderna web-stranica časopisa na kojoj se, kao centralnom mjestu, objedinjuju brojni multimedijalni sadržaji koje redakcija svakodnevno proizvodi. Naša je nova web-stranica prilagođena suvremenim zahtjevima i sad još brže i kvalitetnije možemo promovirati naše vojnike i sve ono što rade na ponos svih nas.
Uz mogućnosti online pregleda sadržaja aktualnog tiskanog izdanja, stranica se svakodnevno ažurira novostima, a daje mogućnost pregleda i preuzimanja fotogalerija i videomaterijala, te je kao i većina naših izdanja dostupna i na engleskom jeziku. Na njoj je, na što smo posebno ponosni, digitalizirana arhiva od prvog broja časopisa pa sve do današnjih dana s mogućnošću preuzimanja željenog broja.
I dok smo nekad, mjereći svoj doseg, mogli govoriti uglavnom samo o novinskoj tiraži, nove tehnologije omogućuju nam bliskiji, interaktivan odnos s publikom kojoj se obraćamo te jasniji, precizniji i brži feedback.
Stoga smo, prateći trendove, vrlo aktivni i na društvenim mrežama, Facebooku, Twitteru, LinkedInu i YouTubeu i svjedoci smo koliko su pripadnici OSRH cijenjeni, a ono što rade praćeno je s velikim zanimanjem. Upravo nam je to dodatni poticaj da nalazimo uvijek nove načine kako to još bolje, stručnije i profesionalnije učiniti.
Dostupni pokazatelji otkrivaju kako je nova web-stranica Hrvatskog vojnika do listopada 2016. imala gotovo 1 300 000 pregleda, odnosno 72 000 pregleda mjesečno. Jedan od u zadnje vrijeme najzanimljivijih proizvoda iz multimedijalne radionice Hrvatskog vojnika jesu videomaterijali. Uz dosad na desetke izdanih DVD-a, Hrvatski vojnik na svojem YouTube kanalu predstavlja 97 različitih videozapisa koji su pregledani više od pola milijuna puta, a neposredno i necenzurirano iskazivanje ocjene koju nam daju naši pratitelji mjeri se u tisućama lajkova i shareova.
U sve spomenuto uloženo je mnogo truda, energije i entuzijazma brojem male redakcije, ali uvijek spremne na nove i još kvalitetnije iskorake. Stoga nas ova naša obljetnica iznimno veseli, jer Hrvatski vojnik potvrda je kontinuiteta i činjenice da smo cijelo vrijeme bili na dobrom putu i da je ovo uspješna priča, koja će se, uvjereni smo, još uspješnije nastaviti...


Društvene mreže: Mi pratimo vojsku, a vi pratite nas!
Na društvenim mrežama prisutni smo svakim danom, pa i vikendom i praznicima, jer važna informacija bilo u pisanom obliku, u formi videa ili fotografija, mora pravodobno doći do vjerne publike. Iako i dalje njegujemo 25-godišnju tradiciju tiskanog izdanja, danas u kratkom roku naše objave pristižu do velikog broja ljudi širom svijeta.
Na društvenim kanalima imamo više od 16 tisuća vjernih pratitelja koji žele saznati novosti iz svih grana Oružanih snaga Republike Hrvatske, kao i aktivnosti Ministarstva obrane. Tu se lajkaju, dijele i prenose tekstovi i fotografije naših autora bez kojih sve to ne bi moglo doprijeti do više desetaka tisuća zainteresiranih ljudi unutar i izvan zemlje. Trudimo se da vijesti i fotografije objavimo odmah nakon događaja kako bi naši čitatelji mogli uvijek biti informirani i u dodiru s aktualnim sadržajem. Na YouTube smo dosad postavili stotinjak videa, uglavnom novih uradaka, ali i nekih prijašnjih koji su se dotad mogli pronaći isključivo u DVD formatu.
No, možda najvažnija promjena koju su donijele nove tehnologije svakodnevno je komuniciranje s našom publikom u oba smjera. Često nam, naime, pristižu pitanja na koja nastojimo što je prije moguće odgovoriti. Ponekad su to pohvale, a nekad i dobronamjerne kritike koje također nastojimo analizirati i uvažiti, na zadovoljstvo djelatnika Hrvatskog vojnika, kao i na zadovoljstvo naših čitatelja. (P. Kostanjšak)


Lada Puljizević, Željko Stipanović, Vesna Pintarić
Fotoarhiva redakcije




Slični članci