Pošalji dalje

Teški snajperi (I. dio)

Od teških (velikokalibarskih) snajperskih pušaka traži se iznimna preciznost na velikim udaljenostima. Nije jednostavno odrediti koja je najbolja jer se proizvode za određene namjene i uvjete. Proizvodnja te vrste oružja najraširenija je u Sjedinjenim Državama pa zato u prvom dijelu teksta predstavljamo njihove puške...

Američki snajperist ispaljuje metak iz puške Barrett M107A1 koja je dostojna nasljednica M82A1 istog proizvođača (Foto: US Army)

Snajperske puške mogu se svrstati u tri velike kategorije: lake (do kalibra 7,62 mm), srednje (do 12,7 mm) i teške (12,7 mm i veći). Teško je napraviti pravilnu podjelu, što se najbolje vidi na primjeru kalibra .300 Winchester Magnum (7,62 x 66 mm), koji bi zbog jakog punjenja više pripadao u srednje nego u lake. Teški snajperi imaju još nekoliko naziva koji svakako otežavaju pravilnu podjelu. Jedni ih nazivaju i taktičkim (tactical) zbog velikog dometa, drugi specijalnim (Special Applications Sniper Rifle – SASR), odnosno puškama protiv vojne opreme (anti-material rifle – AMR) jer im je primarna namjena djelovanje protiv zapovjednih, radarskih i komunikacijskih sustava, lako oklopljenih vozila, topničkih oružja, pa i zrakoplova na aerodromu i helikoptera na stajanci ili u zraku i dr., a ne po živim ciljevima.

Protiv tenkova
U vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata teške snajperske puške nisu postojale. Njihova su preteča bile protutenkovske puške koje su mogle probiti u to vrijeme tanak oklop (20 do 30 mm) većine tenkova. U početku su korišteni kalibri 7,92 mm (7,92 x 94, 7,92 x 107), iznad 14,5 mm pa sve do 20 mm (20 x 105, 20 x 125, 20 x 138). Kako je oklop u Drugom svjetskom ratu postajao sve deblji, te su puške bile neučinkovite protiv mnogih tenkova pa su zamjenjivane ručnim protuoklopnim bacačima. Nakon rata je SSSR, koji ih je ipak zadržao u uporabi, njima opremio Kinu i Sjevernu Koreju. Njihove vojske koristile su ih kao prve velikokalibarske snajperske puške PTRD-41 i PTRS-41 tijekom Korejskog rata 1950. – 1953. godine. U hladnoratovskoj utrci najrašireniji veliki kalibar bio je 12,7 mm koji su koristile teške strojnice Browning M2 i DŠK. Prva je bila u kalibru 12,7 x 99 mm, korištenom na zapadu i za snajperske puške. Istok je na to odgovorio kalibrom 12,7 x 108 mm koji su imale njegove teške strojnice DŠK i NSV. Balistički gledano, ta su dva kalibra gotovo izjednačena. Treba spomenuti da je SSSR, dakle Istok, prvi napravio pancirno streljivo koje je Zapad uskoro također usvojio. SSSR-u nije odgovarao slabiji metak pa je usvojio kalibar 14,5 x 114 mm koji ima znatno veću kinetičku energiju i od 12,7 x 99 mm i od 12,7 x 108 mm. Međutim, kalibar 14,5 x 114 mm pokazao se učinkovitim za protuzrakoplovne strojnice i zajedno s kalibrom 12,7 x 108 poslužio je za razvoj nekih od najmoćnijih teških snajperskih pušaka.

Poljski vojnici u operacijama 1944. godine koriste sovjetsku protutenkovsku pušku PTRD-41. Te su puške svojevrsna preteča teških snajpera (Foto: Wikipedia)

Prvi predstavnik
Kad je riječ o preciznosti streljiva 12,7 mm Browning, ono može oscilirati između 1 i 1,5 kutne minute (Minute of Angle – MOA) sve do 1500 m, odnosno, pogoci se smještaju u krugu od 400 i 600 mm. To odgovara veličini ljudskih prsa ili optičkim napravama na oklopnim vozilima. U zadnje se vrijeme teške snajperske puške koriste i u uništavanju mina i različitih eksplozivnih naprava koje se mogu naći na bojištu, od zrakoplovnih bombi ili topničkih neeksplodiranih granata, kasetnih bombi i improviziranih eksplozivnih naprava (Improvised Explosive Device – IED). Modeli teških snajpera, kao i snajperska oružja manjeg kalibra, mogu se svrstati u dvije inačice: modele s jednim metkom i/ili ručnim repetiranjem (bolt action) i poluautomatske modele. Prva moderna teška snajperska puška RAI 500 konstruirana je početkom osamdesetih godina, ali proizvedena je u samo 125 komada. Nedostatak je punjenje jednim metkom izravno u ležište što nije poželjno za suvremeno vojničko oružje. Korištena je tijekom američke vojne intervencije u Bejrutu, Grenadi, te poslije u Panami i Iraku. Duga je 1384 mm (cijev 813 mm), mase 10,4 kg, a jedini optički ciljnici za tu pušku bili su Leupoldovi. Vrlo jak trzaj uspješno je amortiziran plinskom kočnicom na ustima cijevi te sustavom teleskopskih amortizera na kundaku. Puška RAI 500 isticala se u to vrijeme velikom preciznosti od pola kutne minute na 1800 metara.

Švedski poticaj
Ako postoji rodonačelnik teških snajperskih pušaka, onda je to Barrett M82, konstruktora i vlasnika tvrtke Ronnieja Barretta. Tvrtka nije imala značajnijih narudžbi sve do 1989., kad je švedska vojska naručila sto pušaka M82A1 (model proizveden 1986.). Godinu poslije američka vojska kupuje 125 pušaka i pokreće lavinu narudžbi pa se danas nalazi u naoružanju tridesetak zemalja. M82A1 bila je prihvatljivija vojsci od modela RAI 500, ponajprije zbog poluautomatskog načina rada i punjenja spremnikom s deset metaka. Pokazala se vrlo dobrom u Zaljevskom ratu 1990./1991. kad je prvi put korištena u anti-material zadaćama. Označena je kao puška specijalne namjene s optičkim ciljnikom (Special Applications Scoped Rifle – SASR), protiv velikog broja različitih ciljeva, uz primjenu probojnog, zapaljivog i eksplozivnog streljiva. Puška Barrett M82A1 postala je nakon Zaljevskog rata praktički standardna teška (velikokalibarska) snajperska puška američke vojske.
Nakon rata montirana joj je Picatinny šina, a kako bi se smanjio veliki trzaj, na usta cijevi postavljena je plinska kočnica u obliku vrha strijele koja ima dvije komore, okrenute pod kutom od 45 stupnjeva.
Model M82A1 radi na načelu kratkog trzaja cijevi, što i nije idealno za oružje koje bi trebalo biti iznimno precizno na većim udaljenostima. Optički ciljnik s deseterostrukim povećanjem ne trza se zajedno s cijevi što znatno olakšava ciljanje. Ukupna duljina puške iznosi 1450 mm, od čega samo na cijev otpada 737 mm, a masa iznosi 14,8 kg.

Američki marinac gađa iz M82A1. Tu je Barrettovu pušku lansirala Švedska koja je kupila određen broj i pokrenula nabave u više od 30 zemalja (Foto: USMC)

Neuspješan bull-pup
Druga inačica M82A2 ima bull-pup konfiguraciju, proizvedena je 1987. godine, ali nije ostvarila veći uspjeh te je ubrzo nestala iz proizvodnje, a priča je slična i kod modela M90. Prekretnica je došla s modelom M95, modificiranom puškom M82, koja je preciznija, 30 cm kraća, 30 posto lakša, a jednako toliko i jeftinija.
Kod nje se ručica zatvarača zakrivljuje unatrag, a rukohvat s mehanizmom za okidanje pomiče se naprijed 25 cm, čime je produljen kundak. Duga je 1143 mm i mase 10,7 kg. Kapacitet spremnika iznosi pet metaka. Cijev je masivna, duga 737 mm, s desnim korakom uvijanja od 381 mm. S unutarnje je strane tvrdo kromirana čime je povećana preciznost i produljen vijek trajanja. S vanjske se strane nalazi šest uzdužnih žljebova zbog bržeg hlađenja. Brzina zrna kalibra 12,7 x 99 mm iznosi 854 m/s.

Ciljnik iz Swarovskog
Na usta cijevi montirana je, kao i na M82, plinska kočnica s dvjema komorama (vrh strijele). Rukohvat od plastike je pištoljski, kao i kod puške M16. Kućište je čelično, izrađeno od dva dijela spojena dvama jakim poprečnim štiftovima, što osigurava brzo rasklapanje puške. Jedinstvenom metodom riješeno je bravljenje zatvarača. Vrlo je kratak i u kućištu dobro klizi na dvjema usporednim šinama, a njegova je ručica svijena prema dolje tako da nikad ne smeta korisniku. Mali zatvarač zabravljuje se preko triju masivnih bregova, postavljenih pod kutovima od 120 stupnjeva, što omogućuje repetiranje puške tek kad se ručica zatvarača podigne pod kutom od 60 stupnjeva i više. Unutar zatvarača nalazi se udarna igla koja je inercijskog tipa i ima dvije kratke opruge. Okidanje je također dobro riješeno jer je prilikom povlačenja potrebna vrlo mala sila.
U tvrtki Swarovski izrađen je specijalno za to oružje optički ciljnik 10 x 42. Preciznost je u granicama kutne minute. Kod modela M95 iznimno se pazilo na ergonomiju. Visina optičkog ciljnika malo je spuštena te stoga praktična i za strijelce nižeg rasta. Time je izbjegnuta montaža posebne obrazine, dok se skeletni kundak može iskoristiti kao oslonac za lijevu ruku, čime je osigurano i bolje nalijeganje kundaka u zgib ramena.
Jedini su nedostatak barutni plinovi koji se s pomoću plinske kočnice preusmjeravaju unatrag pod kutom od 45 stupnjeva. Oni ne utječu znatnije na strijelca, ali imaju toliku snagu da mogu pomaknuti i deku, a pogotovo lakše predmete: jednostavno ih otpušu s paljbenog položaja.

Ronnie Barrett: možda najslavniji svjetski konstruktor i proizvođač teških snajpera (Foto: Barrett)

Lakša alternativa
Daljnjim razvojem nastaje Model 99, jeftinija Barretova inačica. Za nju se može reći da je jednometna inačica prijašnjeg modela M95, a već 2001. postavila je svjetski rekord na udaljenosti od 1000 jarda (914 m), kad je grupa od pet metaka imala promjer od impresivnih 104 mm. Na kućištu se nalazi integralna Picatinny šina, a ono je, razliku od čeličnog na modelima M82 i M95, izrađeno od aluminijskih slitina. Zatvarač ima petnaest bregova, dok onaj kod modela M95 ima svega tri.
Puška dolazi u dvama kalibrima: .416 Barrett i .50 BMG. U kalibru .416 Barrett dostupna je s cijevi duljine 813 mm, a u inačici .50 BMG s cijevima od 737 i 813 mm, što rezultira ukupnom duljinom od 1270 mm i masom od 10,4 kg, odnosno 1190 mm i 11,4 kg. Trzaj se reducira s pomoću plinske kočnice koja ima tri komore. Barrett je također dizajnirao i izradio prigušivač QDL (Quick Deploy – QDL) za model 99, koji se izravno postavlja preko plinske kočnice.

Za XXI. stoljeće
Barrett M107A1 poluautomatska je snajperska puška u kalibru .50 BMG. Svaka je komponenta iznova projektirana kako bi puška bila lakša i jača od M82A1. U izradi dijelova korišteni su titanij, aluminij i čelik. Međutim, najveći poticaj u izradi M107A1 početkom XXI. st. nije bilo smanjenje mase, nego činjenica da može biti prigušena. Zatvarač i nosač posebno su dizajnirani za rad s prigušivačem koji se može lako postaviti preko plinske kočnice koja ima četiri komore i koja ublažava trzaj i do 70 %.
M107A1 ima lagano aluminijsko gornje kućište, teški čelični zatvarač i nožice od titanija i polimera. Kao i M82A1, hvaljena je zbog male mase, malog trzaja, velike pouzdanosti i točnosti, a ima ravan dizajn. Toplinski štitnik obrazine štiti lice strijelca od ekstremne vrućine ili hladnoće. Stražnji modularni rukohvat na kundaku lako se može iznova konfigurirati. Novodizajnirani monopod od titanija i polimera može se postaviti i umjesto nožica i ispod kundaka.

Fotografija M95 u kovčegu pokazuje kako je riječ o iznimno kompaktnoj i praktičnoj puški (Foto: Barrett)

Ispod kutne minute
M107A1 ima 73,7 cm dugu i izvana uzdužno ožlijebljenu cijev, s kojom ukupna duljina iznosi 145 cm, a masa 13 kg. Dostupna je i inačica puške s kraćom cijevi od 50,8 cm, ukupne duljine 122 cm i mase 12,4 kg. Puška može vršiti preciznu i brzu paljbu na ciljeve do 2000 m, što je posebno važno tijekom vojnih operacija u urbanom području.
Puška ima mehaničke sklopive ciljnike koji se lako mogu montirati i skinuti. Kapacitet spremnika iznosi deset metaka, a na gornjem dijelu kućišta smještena je Picatinny šina duljine 45,7 cm.
Na donjem dijelu kućišta nalazi se novi sustav za ublažavanje trzaja koji je optimiziran za korištenje s Barrettovim QDL prigušivačem. Podesive nožice mogu se odvojiti uklanjanjem jednog štifta. Na M107 mogu se postaviti različiti optički ciljnici te u kombinaciji s dobrim streljivom ostvaruje preciznost ispod kutne minute.

Puške iz Phoenixa
Među poznatije puške u kalibru 12,7 mm ubraja se i nekoliko modela iz proizvodnog programa tvrtke McMillan Firearms iz Phoenixa, Arizona. McMillan M87 je puška repetirka ukupne duljine 1350 mm. Sama cijev duga je 737 mm. Na ustima cijevi montirana je plinska kočnica. Kundak i usadnik izrađeni su od plastične mase ojačane staklenim vlaknima (fiberglas). Na pušku se obično montira optički ciljnik Leupold & Stevens s dvadeseterostrukim povećanjem i podesive sklopive nožice. Masa puške bez optičkog ciljnika iznosi 9,5 kg. Puška se može sklopiti na duljinu do 990 mm. Model M87R razlikuje se od M87 po tome što ima spremnik kapaciteta pet metaka. Model M88 po svojim je značajkama kopija M87 od koje se razlikuje dvodijelnim, anatomski bolje oblikovanim kundakom.
Model Combo .50 prvi je put viđen za vrijeme Zaljevskog rata. Puška je kombinacija standardnog modela M87, odnosno M87R i modela M88. Kundak je anatomskog oblika s praktičnim rukohvatom. Kapacitet spremnika iznosi pet metaka. Na cijev je montirana nova, višestruko perforirana, plinska kočnica cilindričnog oblika što je vidljivo razlikuje od ostalih modela.
M92 je bull-pup konfiguracije sa spremnikom od pet metaka, dok je puška M93 slična M87R (mase manje od deset kilograma, ukupne duljine 1350 mm) te opremljena sklopivim kundakom s kojim duljina iznosi 990 mm. Predviđeni su spremnici od pet i deset metaka. M96 potpuno je drukčijeg izgleda i koncepcije. Riječ je o poluautomatskoj puški koja se puni spremnikom od pet metaka. Sve te puške proizvodile su se pod imenom Harris Gunworks.

Model 99, jeftinija Barretova inačica, postavila je 2001. svjetski rekord na udaljenosti od 1000 jarda (914 m), kad je grupa od pet metaka imala promjer od 104 mm (Foto: Barrett)

Smanjen trzaj
McMillan na svojoj najnovijoj inačici snajperske puške TAC-50 A1-R2 uvodi novi sustav hidrauličkog ublažavanja trzaja koji, prema podacima proizvođača, smanjuje trzaj za oko 90 posto. Iako je ukupna povratna energija otprilike jednaka, hidraulični klip osjetno smanjuje percepciju trzaja strijelca, smanjujući vršnu snagu i šireći trzaj tijekom šest milisekundi.
Srce novog sustava za ublažavanje trzaja na TAC-50 A1-R2 vlastiti je hidraulični klip koji se nalazi na sredini kundaka, povezujući stražnji dio kundaka i pištoljski rukohvat u cjelinu. Hidraulični klip stvara kod strijelca osjećaj dugog guranja umjesto oštrog udarca. Dodatno smanjenje trzaja osigurava i plinska kočnica, a rezultat svega je snajper prikladniji za rukovanje.
Uz novi sustav za ublažavanje trzaja R2, TAC-50 A1-R2 ima novi kundak od fiberglasa koji je veći od originalnog TAC-50, a samim tim točka ravnoteže za nožice pomaknuta je naprijed. TAC-50 A1-R2 uključuje na kundaku obrazinu tipa sedla. Odvojivi kundak pričvršćen je na pušku štiftom koji se brzo i jednostavno može izvaditi. Kundak ima manji pištoljski rukohvat kako bi odgovarao širem spektru oblika ruku strijelaca s rukavicama i bez njih.
Kao i TAC-50, model TAC-50 A1-R2 ima također 737 mm dugu slobodno plivajuću cijev, navojnu plinsku kočnicu, odvojivi spremnik za pet metaka, podesivi okidač, a iznad provjerenog McMillanova zatvarača nalazi se Picatinny šina za montiranje različitih modela optike.

Najkraći bull-pup
Pušku Leader 50 A-1 odlikuju mala masa i dimenzije, poluautomatsko načelo rada, kao i velik kapacitet spremnika, što je čini idealnom i za dalekometno gađanje i za djelovanje u urbanim sredinama. Leader 50 A-1, prije nazivana Leader 50, premijerno je prikazana 2011. godine. Međutim, izradila ju je tvrtka Sabre Defence koja je bankrotirala i komercijalizacija je morala pričekati. Sljedeće se godine puška pojavila pod nazivom MD-50 kao proizvod tvrtke Micor Defense iz Alabame. Međutim, uskoro je preimenovana u Gatekeeper 50, a od 2014. pod nazivom Leader 50 A-1 proizvodi je tvrtka St. George Arms.
Zbog kompaktnosti iskorištena je bull-pup konfiguracija, a mala masa postignuta je primjenom aluminijskih slitina s cinkom i magnezijem. Zatvarač, nosač zatvarača i ležište cijevi izrađeni su od čelika, koji se, među ostalim, koristi i za kućišta raketnih motora na kruta goriva. Mehanizam radi na načelu posudbe plina, s prstenastim klipom koji se (kako i ime govori) nalazi oko cijevi. Asimetrija je time gotovo eliminirana i samim tim odskok, odnosno vraćanje na prvobitnu crtu gađanja, svedeni na minimum. Odskok se također smanjuje ravnom konfiguracijom, slično kao kod jurišne puške M16.

Taktičko-tehnički zbor mornarice SAD-a. Snajper TAC-50 mornarica označava kao Mk15 (Foto: US Navy)

Smetnja za ljevake
Nosač zatvarača i zatvarač relativno su lagani, a primijenjena je konstrukcija s trokutastim oblikom čela i trima čelnim ispustima za bravljenje. Cijev je hladno kovana, tvrdo kromirana, duga 609 mm, kraća nego kod većine teških snajperskih pušaka. Plinska kočnica prizmatična je, s trima komorama i s posebnom pločom na stražnjoj strani koja treba zaštititi strijelca od mlaza povratnih plinova.
Druga mjera kojom se pomaže gađanje, odnosno smanjuje trzaj, debela je gumena obloga oslonca za rame. Sve je to rezultiralo puškom duljine nevjerojatnih 1003 mm (manje u odnosu na neke jurišne puške), i masom od rekordno malih 8,4 kg. Podaci su impresivni s obzirom na to da je riječ o poluautomatskoj puški koja se puni spremnikom od deset metaka. Po tim je značajkama u rangu sa snajperskim puškama puno manjih kalibara, npr. 7,62 mm.
Nedostatak je izbacivanje čahura samo u desnu stranu, što smeta ljevacima. No, u izradi je i inačica za ljevake. Puška ima dvije Picatinny šine, jednu relativno dugu iznad kućišta koja služi za ugradnju optičkih ciljnika, a drugu ispod prednjeg rukohvata za montažu podesivih nožica ili posebnog tipa jurišnog dvonošca. Leader 50 A-1 mogla bi biti i zanimljiva alternativa snajperskim puškama kalibra 7,62 mm, a ono po čemu nije na razini repetirki u tom kalibru je preciznost. Smanjena je uglavnom zbog poluautomatskog režima rada u kojem dolazi do određenog poremećaja struje barutnih plinova zbog njihova otjecanja preko odvoda prema prstenastom klipu.
Model Leader 50 A-1 iznimno je fleksibilan za tešku snajpersku pušku. Zahvaljujući kompaktnim dimenzijama i maloj masi za taj kalibar, idealno je oružje za vojnike koji često ulaze i izlaze iz vozila ili helikoptera.

Mala masa i fiksna cijev
Puška Serbu BFG-50A koju proizvodi Serbu Firearms iz Tampe, Florida, relativno je lagana, kvalitetno izrađena i postiže veliku brzinu gađanja za kalibar 12,7 x 99 mm Browning. Prva je i osnovna značajka poluautomatski režim rada. Ima fiksnu cijev, za razliku od cijevi koja trza kao kod puške Barrett M82, čime se postiže mirniji rad i brže smirivanje oscilacija nakon opaljenja. Cijev je sa svojih 660 mm negdje između cijevi puške Barrett M82 (737 mm) i relativno kratkih cijevi koje postaju sve popularnije, a prisutna je i na jednometnoj inačici Serbu BFG-50 (559 mm).
Kraćom cijevi osigurano je smanjenje mase i gabarita puške. Ukupna je duljina 1308 mm, a masa s praznim spremnikom iznosi samo 10,4 kg. Kod BFG-50A primijenjen je niz mjera za smanjenje mase pa je stoga u rangu repetirki. Zbog male mase i fiksne cijevi posebna je pažnja posvećena smanjenju trzaja, za što je odgovorna plinska kočnica s četirima komorama. Kao drugi mehanizam za smanjenje trzaja služi integralni hidraulični amortizer smješten u osloncu za rame. Treba reći da su na BFG-50A u cijelosti izostavljeni klasični mehanički ciljnici, što je i razumljivo, s obzirom na udaljenosti s kojih se tom klasom pušaka djeluje. Koristi se danas uobičajena standardna Picatinny šina za montažu širokog spektra optičkih ciljnika, a nožice se također montiraju preko standardne šine. Treći oslonac, monopod u osloncu za rame, može se dobiti prema želji kupca. BFG-50A puni se spremnikom kapaciteta deset metaka što je u vrhu klase.


TAC-50 A1-R2: McMillanova uspješnica s novim sustavom hidrauličkog ublažavanja trzaja (Foto: McMillan)

Pauza iz Teksasa
Poznati američki proizvođač, danas ugašen, bila je i tvrtka Pauza Specialties iz Baytowna, Teksas. Proizvodila je poluautomatsku pušku koja radi na načelu odvođenja barutnih plinova, a postoji u nekoliko inačica. Osnovna inačica Pauza P-50 ima masu 13,6 kg i cijev dugu 740 mm. Borbena inačica (Combat version) ima 130 mm kraću cijev i masu oko 10 kg. Kapacitet spremnika iznosi pet metaka i može se odvojiti od puške. Količina plinova koja se odvodi iz cijevi radi ostvarivanja poluautomatskog rada može se regulirati posebnim regulatorom smještenim iznad cijevi. Regulator ima tri položaja označena brojevima 1, 2 i 3. Otvor broj 1 je najmanji, što znači da u tom slučaju manje plinova ulazi u plinski cilindar i djeluje na nosač zatvarača. Od 1991. do 1997. godine izrađeno je samo 36 tih pušaka.


AMAC-1500
Iver Johnson AMAC-1500 u kalibru 12,7 x 99 mm nastala je na dizajnu teške snajperske puške RAP Model 500, koju je izvorno razvio tim tvrtke Research Armaments Prototypes. RAP Model 500 razvijen je tijekom 1981. i 1982. na zahtjev američke vojske koja je 1983. i kupila određenu količinu tog oružja. Ukupna duljina Modela 1500 iznosi 1308 mm, a masa 16,35 kg. Riječ je o repetirki s cilindričnim zatvaračem i klasičnim zabravljivanjem. Poput ostalih sličnih pušaka, ima plinsku kočnicu na cijevi i nožice radi preciznijeg gađanja. Proizvođač je tvrdio da je preciznost puške oko pola kutne minute, što znači da će na udaljenosti od 100 m pogoci biti unutar kruga promjera 1,46 cm.


BFG-50A tvrtke Serbu Firearms. Prvi model podrazumijeva jednometnu, a drugi poluautomatsku inačicu (Foto: Serbu Firearms)

Armalite AR-50
Snajper AR-50 dizajnirala je tvrtka Armalite iz Illinoisa, kao cjenovno pristupačnu i vrlo preciznu dalekometnu pušku. Pogodan je za taktičku primjenu gdje samo jedan i precizan hitac sa snažnim .50BMG streljivom može biti ključan. AR-50 za smanjenje trzaja koristi svoju masu (15,5 kg), duljinu (1486 mm) i vrlo učinkovitu plinsku kočnicu. Ta jednometna repetirka okretno-čepnog zatvarača ima kućište od aluminijske slitine. Slobodno plivajuća cijev (762 mm) debela je i čvrsta, a skeletni kundak ima obrazinu za podešavanje visine i zaštitnu gumu na kraju radi ublažavanja udaraca. Optički ciljnik instalira se na Picatinny šinu koja je pričvršćena iznad zatvarača. Dodatnu opremu čine nožice i stražnji monopod.
Danas su u ponudi tri inačice te puške. Nadograđena inačica AR50-A1B ima poboljšano kretanje osmerokutnog zatvarača i bolju plinsku kočnicu, a dizajnirana je za gađanje na vrlo velikim udaljenostima standardnim streljivom 50 BMG. Inačica AR50-A1BNM koristi snajpersko streljivo dok je inačica AR50-A1B-416 u kalibru .416 Barrett.


Ivan GALOVIĆ

Slični članci

Teški snajperi (II. dio)

Nakon što smo predstavili američke snajperske puške, u drugom dijelu članka fokus je na iz ostatka…

Hrvatski snajperi

Na početku Domovinskog rata hrvatska vojna industrija stvorila je i razvila prve domaće snajpere u…