Pošalji dalje

O pljačkanju i paljenju Jasenovca tijekom srpske okupacije u Domovinskom ratu (II. dio)

Nakon izvješća "Stanice milicije Jasenovac" upućenih "SUP-u Pakrac" o paljenju i pljački kuća u Jasenovcu, koja su objavljena u prošlom broju Hrvatskog vojnika, u ovom članku navode se novi izvori, koji potvrđuju da su tijekom okupacije Jasenovca srpske snage palile kuće i hrvatskih i srpskih vlasnika te da pritom nisu poštedjele ni Spomen-područje Jasenovac.
Primjerice, o paljenju kuća u Jasenovcu govori izvješće "Stanice milicije Jasenovac" koje je 13. svibnja 1992. upućeno i "načelniku bezbednosti" 10. partizanske divizije u Gradini:

U prilogu ovog dopisa dostavljamo vam službenu zabilješku operativnog radnika Stanice milicije, podnešenu 12. 05. 1992. godine. Iz zabilješke je vidljivo da je došlo do više zapaljenja kuća u mjestu Jasenovac, kojom prilikom je zapažen vojnik rezervista K. Mile koji je nosio neku zapaljivu tekućinu kojom je najvjerovatnije palio kuće. Budući se radi o vašem vojnom obvezniku molimo vas da poduzmete daljnje mjere u cilju razrješenja ovog slučaja, kao i da preventivno djelujete kako ne bi došlo do daljnjeg paljenja kuća. Oblasni centar bezbjednosti Pakrac-Okučani obaviještava vas radi znanja i praćenja rada na ovom predmetu. Molimo Vojnu bezbjednost da nas obavijesti o učinjenom na naš gore navedeni broj.

S L U Ž B E N A  Z A B I L J E Š K A

Sastavljena dana 12. 05. 1992. godine u SM Jasenovac, a u vezi slijedećeg:
Službena zabilješka je sastavljena u vezi podmetanja požara i drugih KD. U toku službe primjetili smo slijedeće požare:
1. U Preradovićevoj ulici broj 11 zapaljena štala, te ista izgorjela, vlasnik Mikić Dušan
2. U Preradovićevoj ulici broj 18 zapaljena kuća, te je požar lokalizovan u 17,00 sati, vlasnik kuće nije utvrđen
3. U Štrosmajerovoj ulici broj 8 zapaljena štala od Strmf Mije, te ista izgorjela u 17,20 sati
4. U Štrosmajerovoj ulici bb izgorjela štala, vlasništvo Damjanković Ilije, izgorjela u 17,20 sati
U toku vršenja službe primjetili smo vojnika K. Milu kako nosi neku zapaljivu tekućinu u rejonu zapaljenih objekata, te osnovano sumnjamo da je on izvršilac svih paljevina. Na naš protest ostali vojnici su rekli da će i dalje paliti. Ovi vojnici i prije navedeni su iz TO Bos. Dubica (Ćitina četa). Tokom službe dobili smo dojavu od popa da se po Jasenovcu kreću dvojica civila koji slikaju zapaljene objekte i ostale zgrade. Za vrijeme patroliranja nismo zapazili tu dvojicu civila. (HR-HMDCDR, 2., kut. 2294).

Jednako tako, izvješće "Stanice milicije Jasenovac SUP-u Pakrac" od 17. lipnja 1992. pokazuje da su kuće u Jasenovcu palili i pripadnici 11. partizanske brigade:
U prilogu dopisa dostavljamo vam službenu zabilješku sastavljenu dana 14. 06. 1992. god. u Stanici milicije Jasenovac.
Iz zabilješke je vidljivo da je dana 14. 06. 1992. god., oko 20,45 časova došlo do zapaljenja štale, vlasništvo Kosić Nikole iz Jasenovca, ulica V. Nazora 34. Štala je u potpunosti izgorjela. U blizini izgorjele štale nalazili su se vojnici koji su bili u pijanom stanju koji su trebali otići na ratište u Derventu, te su tom prilikom vrijeđali i provocirali patrolu Milicije i s njima se nije moglo razgovarati. Pretpostavlja da su isti mogli izvršiti i paljenje štale. Obaviještena 11. par. Brigada.

STANICA MILICIJE JASENOVAC

SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Sastavljena dana 14. 06. 1992. godine u SM Jasenovac, a u vezi paljenja kuća i objekata u Jasenovcu.
Dana 14. 06. 1992. godine vršili smo redovnu pozorničku patrolnu službu u vremenu od 15 do 23 časa na području Jasenovca, u sektoru I u sastavu R. Miroslav – B. Štefan i primijetili požare u ulicama Žrtava fašizma i Vuka Karadžića i to:
- u 20,30 časova u ulici Vuka Karadžića zapaljena je štala na broju 59, vlasništvo Boraljević Desanke
- u 20,50 časova u istoj ulici zapaljena je kuća broj 89, vlasništvo Katušić Nikole
- u 21,55 časova u istoj ulici zapaljena je štala na broju 81, vlasništvo Trivunčić Teodora
- u 22,00 časova u istoj ulici zapaljena je kuća broj 91, vlasništvo Drača Dušana
- u 22,00 također je u ulici Vuka Karadžića na broju 85 zapaljena štala, vlasništvo Trivunčić Save
- u 22,30 časova u ulici Žrtava fašizma zapaljena je jedna štala na broju 110, vlasništvo Šepović Ljubana.
Daljnjim radom i ispitivanjem vojnika nismo mogli doći do saznanja tko je počinio navedena djela, jer vojnici opravdavaju paljenje kuća i odbijaju saradnju sa civilnom milicijom.
Vojnici nisu htjeli razgovarati s nama, čak su nas provocirali i vrijeđali.
Napominjemo da su se paljevine dogodile u vrijeme kad je iz Jasenovca odlazio II. Bataljun 11. par. Brigade i da je većina vojnika bila u pijanom stanju. (HR-HMDCDR, 2., kut. 2302).

O paljenju i pljački kuća u Jasenovcu govorilo se na sjednici "Oblasnog vijeća Srpske oblasti Zapadna Slavonija" u Okučanima, o čemu svjedoči zapisnik s te sjednice od 27. lipnja 1991. godine:

(...) B. Branko postavlja pitanje da li mi kao Oblasno vijeće slušajući da se pale kuće na području npr. Jasenovca trebamo dati podršku paljevinama ili da tražimo odgovornost komandanta sa tog područja. Tamo se namjerno pale kuće – srpske kuće bez kontrole, a policija na večer ne smije iz kuća. U izlaganju navodi slučaj u Rajićima gdje je jedan jedini televizor pokušao odnijeti konkretno kapetan M. sa vojnom policijom, a spriječen je od strane TO. Šta dalje pričati kada se zna da je vojska odnijela stolice iz osnovne škole. (...)
V. Dušan iznosi da je pokušao organizirati narod u Jasenovcu ali je kod njih veliki pesimizam. Postoje neodgovorne izjave pojedinih oficira u Jasenovcu – oni podržavaju te paljevine, nagovaraju taj narod da povlačenjem vojske trebaju i oni ići odmah odande, da to područje ostane prazno. Pljačke od strane vojske su jedna vrsta zločina koja se rijetko dešava. Ističe problem obilaska terena odnosno da nemaju ni jedno vozilo a ni goriva radi obilaska terena.
Milan R. upozorava da u ovoj akciji demobilizacije moramo voditi računa da netko tako reći zadnji dan ne izgubi glavu. Vojna policija je nakarada koju treba svu pohapsiti. Sve pljačke koje se dešavaju graniče sa vandalstvom.
Stevo K. ističe da je kontrolu imovine vršila vojna policija a ona je organizator pljački i paljevina. Nema saradnje jer oficiri generalovu naredbu neće izvršiti. Oficir ne da ne bi smio dozvoliti da se vozilo ne pregleda, već ne bi smio dozvoliti da se u vozilo ubacuje nedozvoljeno. U Jasenovcu je spaljeno cca 150 stambenih objekata, naša strana je zapalila hotel, pronašli smo počinioca ali opet ništa. (...)

Zbog toga što govori o događajima u Spomen-području Jasenovac, mjestu na kojem je ustaški režim u Drugom svjetskom ratu počinio zločin nad Srbima, Židovima i Romima, te svojim političkim protivnicima ili neistomišljenicima, ali i mjestu najveće manipulacije žrtvama, na temelju koje je, među ostalim, velikosrpska politika 1990-ih mobilizirala velik dio Srba u Hrvatskoj za pobunu protiv legalno izabrane hrvatske vlasti i stvaranje jedinstvene srpske države, iznimno je znakovit apel mještana Jasenovca upućen 16. svibnja 1992. "Vladi Republike Srpske Krajine" te vojnim i političkim vlastima na tom području:
Nakon mnoštva upozorenja, pismenih i usmenih obavjesti nižim i višim komandama, te Opštinskim i drugim strukturama želimo obavjestiti i Vladu Republike Srpska Krajina o situaciji koja vlada u našem mjestu. Jasenovac, kao veliko stratište srpskog naroda doživljava ovih dana neshvatljive i nerazumljive probleme, naročito za mještane koji su preživjeli i Drugi svjetski rat. Kada ovo pišemo onda smatrajte da smo zaista prinuđeni jer nas proteklih, a naročito ovih dana drži jad i ogorčenje na sve što se dešava oko nas. U Jasenovcu se nalazi naša (srpska, op. a.) vojska koja je oslobodila mjesto, međutim, nažalost svakodnevno se dešavaju paljevine naših kuća, i dok naše majke ponovo plaču, počinioci veselo pjevaju i sve skupa ih asocira na događaje iz 1941. godine. Zar je moguće da nekom smetaju i takovi objekti koji služe kao dokazi o stratištu našeg naroda u toku Drugog svjetskog rata, radi se o paljenju poznate "Kožare" i uništenju dijela dokumentacije na Spomen području. Teško je o ovome pisati kada moramo spominjati pojedine vojnike sklone ovim rabotama, ali to su nepobitne činjenice (što će se u daljnjoj istrazi verovatno utvrditi). Mora se bez ustručavanja reći istina. Žalosno što moramo držati straže pored svojih domova dok se u mjestu nalazi naša vojska, ali to je jedini način da se spasi imovina od uništenja. Ponovo naglašavamo da su ulaskom i oslobođenjem Jasenovca zatečene dvije paljevine, i tako reći neopljačkano mjesto. Danas u Jasenovcu ima preko 170 zapaljenih objekata, od čega oko 25% srpskih. Svakodnevno se apelira na povratak i ostalog raseljenog stanovništva međutim, prema razvoju događaja, i prisutni dio stanovništva razmišlja o napuštanju Jasenovca. (…)

Dakako, to nije bio usamljen primjer napada pripadnika srpskih postrojbi na Srbe i njihovu imovinu na okupiranom području RH u Domovinskom ratu. Primjerice, "Izvješće Organa bezbednosti Glavnog štaba SVK o Radi Čubrilu, vođi puča protiv vojnog vodstva RSK", napisano 22. rujna 1993. u Kninu, spominje da su stanovnici istočnog dijela Gospića srpske narodnosti bili podvrgnuti teroru svojih radikalnih sunarodnjaka, koji su ih maltretirali i palili im kuće, prije nego što su tim dijelom grada u potpunosti ovladale hrvatske snage. U izvješću se, među ostalim, za Radu Čubrila navodi da je bio najamni radnik u selu Čitluku, a da je u Raduču "kao dete zapalio kuću jednog Hrvata kada je od kuće pobegao, a potom je smešten u KPD negde na Kordunu ili Baniji, gde je završio OŠ". Ističe se da su "u prvom delu rata Čubrilo i njegove pristalice pljačkali srpske kuće i domaćinstva u istočnom delu Gospića", i da je to "legendirano kao zaštita i spašavanje srpskog naroda, a poznato je da je opljačkao zaselak Gnjatovići kod Lovinca, gde isključivo žive Srbi". No, o tome, kao i o djelovanju Rade Čubrila na dužnosti "poverenika Srpskog četničkog pokreta, popa Momčila Djujića, za RSK" već je bilo govora u Hrvatskom vojniku.

dr.sc. Ante Nazor, ravnatelj HMDCDR

Slični članci