Pošalji dalje

Južnokorejska vojna brodogradnja

Južna Koreja je, zahvaljujući snažnoj tehnološkoj bazi, zadnjih desetljeća nastojala što više samostalno razvijati i graditi vlastite vojne brodove, podmornice i brza plovila. Danas doživljava veliku ekspanziju takvih projekata, ali želi i izvozni uspjeh…

Figurativno, ali i stvarno, desantni brod "Dokdo" najveći je pothvat južnokorejske vojnobrodograđevne industrije (Foto: Republic of Korea Navy)

Južna Koreja razvijala je protekla četiri desetljeća visokosofisticirane tehnologije kojima se uspješno integrirala u globalnu ekonomiju. Šezdesetih je godina bruto domaći proizvod (BDP) te zemlje po stanovniku bio usporediv s razinama u siromašnijim zemljama Afrike i Azije, da bi danas bila 11. najveće svjetsko gospodarstvo. Iako je 2008. južnokorejska izvozno usmjerena ekonomija bila teško pogođena svjetskom ekonomskom krizom, vrlo se brzo oporavila, dosegnuvši 2010. rast od 6,3 %. Glavni industrijski sektori su elektronika, telekomunikacije, proizvodnja automobila, kemikalija, čelika i brodogradnja u cijelosti.
Po opsegu brodograđevnih djelatnosti, narudžbi u tijeku gradnje i novih narudžbi, Južna Koreja među trima je najvećim svjetskim brodograditeljima. Statistike su različite, ali ta je zemlja redovito u društvu Japana i Kine.

Svečanost porinuća podmornice "Lee Bum Seok" (SS 81) klase Son Won-il (projektnog imena KSS-II) serije II održana je 8. studenog 2016. u brodogradilištu tvrtke Daewoo Shipbuilding & Marine Engineering (DSME) (Foto: Republic of Korea Navy)

Prethodnici ekspanzije
Takva je opća ekspanzija zahvatila i južnokorejsku mornaricu. Pedesetih godina njezinu su flotu površinskih plovila uglavnom činili stariji ratni brodovi transferirani iz sastava američke mornarice. U svibnju 1963. južnokorejska mornarica nabavila je prvi razarač "Chungmu" (oznake DD 91, a poslije DD 911), izvornog imena USS "Erben" (DD-631), koji pripada razaračima klase Fletcher. Od 1972. devet bivših razarača američke mornarice klasa Allen M. Sumner i Gearing ušlo je u sastav južnokorejske flote. Sedamdesetih je godina mornarica kroz Plan Yulgok (osmogodišnji Nacionalni plan obrane), primjenom domaće tehnologije počela graditi mornaričku silu. Prva fregata imena "Ulsan", istisnine 2000 tona, porinuta je 1980., dok je prva korveta, istisnine 1000 tona i imena "Donghae", porinuta 1982. godine. Obje su bile predvodnice novih istoimenih klasa, a od 1984. pridružila im se klasa korveta Pohang. Mornarica osamdesetih i devedesetih godina nastavlja podržavati domaće vojnobrodograđevne projekte iz kojih su izišli i brodovi namijenjeni minskom i protuminskom djelovanju, ponajprije lovci mina, zatim logistička plovila i desantni brodovi, te, na koncu, podmornice klase Chang Bogo razvijene u suradnji s Njemačkom. Prva je podmornica dala ime klasi i bila je izgrađena u Njemačkoj temeljem HDW-ova dizajna Type 209. Druga, imena "Lee Chun", izgrađena je u Južnoj Koreji s pomoću domaće tehnologije. Bio je to izniman uspjeh za Južnu Koreju, vezano uz brodogradnju, kao i uz operativne podvodne sposobnosti mornarice, koje su se dotad smatrale relativno inferiornim u odnosu na druga područja.

Fregata "Kyong Buk" pripada Ulsanu, prvoj klasi većih ratnih brodova izgrađenih u Južnoj Koreji (Foto: US Navy)

Velika transformacija
S ekspanzijom u novom stoljeću, mornarica će idućeg desetljeća završiti transformaciju iz praktički obalne ophodne u jednu od vodećih svjetskih snaga. Moći će se tako uspoređivati s mornaricama zemalja poput Japana, Velike Britanije i Francuske. Štoviše, po opsegu i dinamici izgradnje i brzini razvoja teško da u svijetu postoji sličan primjer. Jedina moguća usporedba bila bi s Kinom, čije su okolnosti, ali i resursi, drukčiji.
Mornarica je tijekom devedesetih bila mala pomorska sila posvećena u prvom redu zaštiti teritorijalnog mora i otoka. No, u tom razdoblju počinje preoblikovanje i polako poprima značajke oceanske mornarice XXI. stoljeća. Novi je velik korak bila izgradnja i uvođenje u operativnu uporabu razarača (Korean Destroyer eXperimental – KDX) klase Gwanggaeto the Great i teško naoružanog desantnog broda (Landing Ship Tank – LST) klase Go Jun Bong.
Nakon prvih domaćih podmornica, vjerojatno je najveći korak bila izgradnja višenamjenskog desantnog broda-nosača helikoptera (Landing Platform Helicopter – LPH) imena "Dokdo" (ratna mornarica klasificira ga kao transportni brod). Započeo je operativnu uporabu u srpnju 2007. i tako prekinuo praksu da se desantne sposobnosti mornarice baziraju na manjim brodovima. Gradnja broda počela je u listopadu 2002., a porinut je u srpnju 2005. godine. Ima standardnu istisninu oko 14 000 tona; sposobnost transporta uključuje sedam helikoptera, šest tenkova i sedam oklopnih desantnih vozila, a može primiti oko 700 pripadnika desantnih snaga. Uz desantne operacije, može služiti kao zapovjedno plovilo i za nadzor mornaričkih operacija poput površinskog ili protupodmorničkog borbenog djelovanja. Svojedobno je južnokorejska mornarica navela kako je postizanje operativnosti "Dokda" još jedan korak prema stjecanju borbenih sposobnosti u dubokim vodama otvorenog mora. U gradnji je i drugi brod u klasi, imena "Marado", a planiran je i treći.

Porinuće brzog broda namijenjenog borbenoj potpori imena "Soyang" (AOE 51) 29. studenog 2016. Riječ je o gradnji tvrtke Hyundai Heavy Industries (HHI) (Foto: Republic of Korea Navy)

Razarači i podmornice
S obzirom na to da velik dio južnokorejske ekonomije ovisi o prekomorskoj trgovini, nacionalna sigurnost u povećanom je opsegu koncentrirana na morske komunikacije. Mornarica radi na nizu programa u svrhu proširenja svojeg operativnog obuhvata. Ekspanzija se nastavlja i nova mornarička flota oslanjat će se na klasu Dokdo, ali i na razarače s integriranim oružnim sustavom Aegis, novu generaciju podmornica i protupodmorničke zrakoplove. Sustavom Aegis opremljena je klasa Sejong s trima razaračima od 8500 tona (projektno ime KDX-III), koji su u operativnu uporabu ulazili od 2008. do 2012. godine, a gradit će ih se još. Spomenuti će sustav imati i planirani razarači projektne oznake KDX-IIA.
Što se tiče podmornica, mornarica i industrija udružile su se u gradnji nove generacije opet s njemačkim tvrtkama. Podmornice klase Son Won-il (KSS-II), istisnine 1800 tona, također su nastale na temelju HDW-ova dizajna, u tom slučaju Type 214. Šest ih je već u sastavu mornarice (Batch I i Batch II), a tri (Batch III), u taj bi status trebale doći ove i iduće godine. Opremljene su naprednim sustavima, uključujući zračno neovisnu propulziju (Air Independent Propulsion – AIP) i bočne sonare. Zračno neovisna propulzija omogućuje dubokomorske operacije do dva tjedna bez potrebe za izranjanjem. No, analitičarima je vjerojatno najzanimljiviji razvoj u cijelosti domaće podmornice projektne oznake KSS-III. Kobilica prve porinuta je u svibnju prošle godine u brodogradilištu Daewoo Shipbuilding and Marine Engineering (DSME). Zasad su potvrđene dvije u klasi, a namjera je da ih bude devet i bit će najveće u floti (3000 tona). Prva bi trebala 2020. ući u operativnu uporabu. Bit će duge 83,5 m, prosječne širine 7,7 m i visine 14,7 m. Najveća brzina iznosit će 20 čvorova, krstareći doplov 10 000 nautičkih milja i imat će posadu od 50 članova. Glavno oružje bit će krstareći projektili Cheon Ryong za napad na kopnene ciljeve s dometom od 1500 km, koji će se lansirati iz vertikalnog lansirnog sustava od šest ćelija.

Podmornica ROKS "Lee Eokgi" klase Chang Bogo dokazala je da Južna Koreja ima sposobnosti za izgradnju suvremene podmornice u vlastitim brodogradilištima (Foto: US Navy)

Plan za 2030.?
Prema portalu Global Security, mornarica će 2018. početi razmatranje pet novih velikih vojnobrodograđevnih programa u sklopu novog plana obrambene reforme za 2030. godinu. Bio bi sličan planu donesenom 2005. koji se odnosi na 2020. godinu i koji je iznjedrio spomenute i aktivne razarače klase Sejong (KDX-III), podmornice KSS-III, kao i fregate klase Incheon. Njihova je projektna oznaka bila FFX, zasad ih je na popisu mornarice šest, a ukupan broj mogao bi se protegnuti čak do 24. Dakle, analize Global Securityja navode da bi se vojnobrodograđevni programi označeni planom za 2030. odnosili na eksperimentalnu ophodnu korvetu (Patrol Corvette Xperimental – PCX), tj. seriju obalnih borbenih brodova istisnine 1000 tona, zatim razarač KDDX koji bi bio pokrenut nakon završetka gradnje razarača KDX-III serije 2, novu klasu desantnih brodova tipa LPH koja će imati vertikalni lansirni sustav, multifunkcionalni AAW / ASW paket i poboljšane zrakoplovne sposobnosti. Navedeni su i minopolagači pod oznakom MLS-II koji bi bili nasljednici ionako nove klase Nampo, pa čak i nasljednik podmornica klase KSS-III, pod projektnom oznakom SSX. Potonji program podrazumijeva još jednu klasu velikih podmornica opremljenih vertikalnim lansirnim sustavom, koje bi mogle biti pokretane i nuklearnim pogonom. Ipak, ti projekti trebaju biti potvrđeni, ali i same informacije o njima pokazuju snagu južnokorejske vojne brodogradnje.

Potpora partnera
Zaključak je jasan: Južna Koreja ima razvijen vojnobrodograđevni sektor čiji su temelj četiri tvrtke: Daewoo Shipbuilding & Marine Engineering (DSME), Hyundai Heavy Industries (HHI), Hanjin Heavy Industries & Construction (HHIC) i STX Offshore & Shipbuilding. Spomenute su tvrtke izgradile iznimno sofisticirana plovila: razarače Sejong the Great, podmornice Son Won-il i state-of-the-art desantna plovila klase Dokdo.
Južna Koreja u projektima ima i potporu partnera sa zapada. Njezini brodograditelji intenzivno surađuju s brojnim američkim i europskim tvrtkama koje dobavljaju rakete, radarske sustave i sustave za upravljanje borbom. Zadnjih se godina ističe partnerstvo koje je Hyundai sklopio s američkim Lockheed Martinom, za mogući izvoz razarača opremljenih oružnim sustavom Aegis. Upravo taj tip plovila privlači interes ratnih mornarica srednje veličine širom Azije i Južne Amerike. Druge inozemne tvrtke također su pokazale interes za slične aranžmane s južnokorejskim brodograditeljima.

Još jedno u nizu svečanih porinuća 2016. godine. Na fotografiji je "Il Chul Bong", desantni brod klase Cheon Wang Bong u Hyundaijevu brodogradilištu (Foto: Republic of Korea Navy)

Prilike i izazovi
Bez obzira na sva postignuća, cjelokupna se južnokorejska brodograđevna industrija, inače svjetski lider, nedavno suočila s krizom. Tri najveće brodograđevne tvrtke izvijestile su o kombiniranom gubitku od 5,5 milijardi dolara u 2015. samo u segmentu odobalne tehnologije, posebno naftnih i povezanih platformi. Razlog je pad svjetskih cijena nafte što je rezultiralo manjim brojem novih ugovora.
Upravo zato južnokorejska državna agencija za nabavu naoružanja (Defense Acquisition Program Administration – DAPA) pokušava ubrzati gotovo sve mornaričke programe s ciljem potpore domaćoj brodograđevnoj industriji.
Što se tiče izvoza, najveća je konkurencija uglavnom u Europi, čiji su vojni brodograditelji desetljećima bili oslonac međunarodnog brodograđevnog izvoznog tržišta. Južnokorejski brodograditelji relativne su pridošlice te vjerojatno manje prilagođeni pojedinim zahtjevima i posebnostima. Europski brodograditelji posjeduju nedvojbeno svjetski najnaprednije kapacitete u razvoju i projektiranju vojnih plovila, koji im omogućuju ostvarivanje velikog broja inovacija. One se odnose na nove operativne koncepte na samim plovilima, smještaj i uporabu raznih besposadnih sustava ili smanjenje energetske potrošnje zahvaljujući inovativnom oblikovnom rješenju trupa i brodskih vijaka.

Možda najveći izvozni uspjeh: tanker RFA "Tidespring" prodan je britanskoj mornarici (Foto: Crown Copyright)

Prodaja Velikoj Britaniji
No, i južnokorejski brodograditelji imaju svoje prednosti. Stekli su međunarodni ugled ponajviše zahvaljujući domaćoj ratnoj mornarici čiji su razarači i podmornice plovili širom svijeta kako bi uspješno provodili vježbe i operacije s mnogim partnerskim mornaricama. Osim toga, na glasu su kao graditelji kvalitetnih ratnih brodova, a usto su ekonomični, rijetko prekoračuju troškove te se strogo pridržavaju terminskih planova projekta i gradnje. Vjerojatno je najveći dosadašnji izvozni uspjeh klasa koja se ne odnosi na ratne brodove, ali je blizu. Riječ je o tankerima klase Tide od 39 000 tona koje Daewoo radi za britansku mornaricu. RFA "Tidespring", prvi od četiriju u klasi, stigao je 3. travnja u Falmouth na radove prilagodbe za operacije koje će njim provoditi jedna od najuglednijih pomorskih sila svijeta.
Iako još uvijek nisu u cijelosti izvozno etablirani, južnokorejski vojni brodograditelji imaju dobar temelj na kojem grade potrebne sposobnosti kako bi izazvali zapadnu konkurenciju. To neće biti lako, ali budućnost južnokorejske obrambene industrije uvelike ovisi o mogućnosti da to učine.

Maja PTIĆ GRŽELJ






Slični članci

Kineski nosači

Kad je prije nešto više od dva mjeseca u brodogradilištu Dalian porinut Type 001A, prvi nosač u je…