Pošalji dalje

Stabilizacijske fregate

Njemačke fregate F125 imat će sposobnost djelovanja širom svijeta, čak do dvije godine bez potrebe za povratkom u matičnu bazu ili za dokiranjem u brodogradilištu zbog redovitog pregleda i remonta

Prva fregata njemačkog RM-a istoimene klase "Baden-Württemberg" tijekom pokusne plovidbe 1. srpnja 2016. (Foto: Bundeswehr/Carsten Vennemann)

F125 projektna je oznaka nove klase borbenih površinskih plovila tipa fregata koja još nisu ušla u operativnu uporabu njemačkog RM-a, a predstavljaju novi dizajn ratnog broda koji neki analitičari nazivaju i kontroverznim. Klasa, kao i njezin prvi brod koji će uskoro biti u operativnoj uporabi njemačke ratne mornarice (Marine) nosi ime njemačke pokrajine Baden-Württemberga. Već danas, u očekivanju operativnosti prvog broda, stručna javnost govori o najmodernijim oblikovnim rješenjima samog plovila i brodskih sustava u Europi, pa čak i svijetu. Nova klasa fregata zamijenit će osam fregata klase Bremen, poznate i pod projektnom oznakom F122, koje su u operativnu uporabu ulazile između 1982. i 1990. godine. Pet ih je već i umirovljeno.

Razvoj i status programa
Novu klasu razvili su stručnjaci konzorcija ARGE F125, koji čini brodograđevna grupa ThyssenKrupp Marine Systems (uključujući brodogradilišta Blohm + Voss i Nordseewerke) i brodograđevna tvrtka Lürssen Werft. Izgradnja krmenih sekcija, spajanje sekcija i daljnje opremanje provode se u brodogradilištu Blohm + Voss u Hamburgu, dok se unaprijed opremljene pramčane sekcije grade u brodogradilištima Lürssen Werfta u Bremenu i Wolgastu.
Njemački je RM 26. lipnja 2007. naručio inicijalnu seriju od četiri fregate, a financijska vrijednost ugovora iznosila je oko 2,2 milijarde eura. Kobilica prve fregate, "Baden-Württemberg" (F222) položena je 2. studenog 2011., porinuta je 31. ožujka 2014., a njezin ulazak u aktivnu uporabu planiran je 30. studenog ove godine. Drugi i treći brod u klasi, "Nordrhein-Westfalen" (F223) i "Sachsen-Anhalt" (F224) porinuti su u travnju 2015., odnosno u ožujku 2016. Drugi bi brod u aktivnu uporabu mornarice trebao ući u listopadu 2017. godine, a treći tijekom prvih mjeseci 2019. Zadnji brod u klasi, "Rheinland-Pfalz" (F225), još nije porinut. Međutim, kobilica je položena u siječnju prošle godine, a isporuka se očekuje do kraja 2019.

Druga fregata u klasi "Nordrhein-Westfalen" (F223) na opremnoj obali tijekom travnja 2016. (Foto: Bundeswehr/Klaus Gaeth)

Taktičko-tehničke značajke
Klasa Baden-Württemberg ima napredne karakteristike smanjene radarske zamjetljivosti (stealth) i bit će opremljena tehnologijama najnovijih generacija. Brodovi mogu izvršavati više glavnih zadaća zahvaljujući dugoj operativnoj izdržljivosti, naoružanju i malobrojnoj posadi. Fregate će moći sudjelovati u združenim zadaćama kao što su operacije protiv piratstva ili ophodnja velikim zonama te biti i zapovjedni brod unutar multinacionalnih snaga, tijekom migrantskih kriza ili mirovnih te humanitarnih misija i operacija. Moći će pomagati u osiguranju civilnog stanovništva, primjerice prilikom evakuacije, i dati doprinos operacijama kopnenih snaga pružajući paljbenu potporu odnosno potporu iskrcavanju specijalnih snaga koje će transportirati s pomoću dva helikoptera na brodu i/ili četirima gumenjacima s tvrdim dnom (RHIB). Upravo raznolike glavne zadaće broda i posade uvjetovale su dodatne smještajne kapacitete za 50 + 20 osoba po jednoj fregati. Plovila se nazivaju i stabilizacijskim fregatama, s objašnjenjem da su dizajnirane posebno za kontinuiranu prisutnost u obalnim (litoralnim) vodama i stabilizaciju kriznih područja.
Nova klasa uvodi tzv. dvootočni koncept. U njemu su ključni sustavi zapovijedanja, nadzora, komunikacija i obavještavanja (C3I), senzori i efektori podijeljeni između dva odvojena jarbola-otoka, jedan je na krmenoj, a drugi na pramčanoj strani plovila. Time brod može djelovati čak i nakon teških oštećenja zbog nezgode ili neprijateljskog djelovanja. Iako su dimenzije piramidalnih jarbola pozamašne, senzori na njima nemaju međusobna područja pokrivenosti, nego su ograničeni na djelovanje u određenim smjerovima. Tako se puna pokrivenost (360 stupnjeva) postiže samo uparivanjem senzora unatoč činjenici da su sustavi prisutni barem na dvama različitim mjestima unutar broda. Ako dođe do uništenja ili prekida rada jednog od senzora, fregata će zasigurno imati mrtvu zonu ovisno o tipu senzora koji je izgubljen ili uništen.

Zašto ne razarač?
Osnovna brodograđevna obilježja očituju se u istisnini od oko 7200 t pri maksimalnom stanju krcanja, odnosno punom opterećenju. To brodove uz duljinu 149,5 m i širinu 18,8 m svrstava u najveću klasu fregata. Razvijaju maksimalnu brzinu 26 čvorova i imaju doplov od 4000 NM pri brzini od 18 čvorova. Posadu čini samo 120 članova što je zapravo polovina u usporedbi s klasičnim višenamjenskim fregatama i posljedica je visokog stupnja automatizacije. Također je osiguran dodatan smještaj za ukrcano osoblje (timovi specijalnih snaga, helikopterske posade, eskadrile) čime se doseže broj od ukupno 190 ljudi na jednom brodu.
Mnogi će se zapitati zašto je njemačka ratna mornarica klasu borbenog plovila takvih dimenzija nazvala fregatom iako bi s obzirom na brodograđevna obilježja lako mogla biti klasificirana kao razarač. Postoji uvriježeno mišljenje kako se danas preferira pojam fregata jer njihovo klasifikacijsko ime ne ograničava sposobnosti doslovno na razarajuće djelovanje.
Međutim, jednoznačnog odgovora nema. Prema klasifikaciji američke ratne mornarice, fregate F125 zaista bi bile razarači, no Europljani teško rabe taj pojam. Tako npr. francuska ratna mornarica klasificira svoja slična borbena plovila kao fregate prve i druge klase i tako jednako označava razarače (nose slovnu oznaku D ispred broja) i fregate (nose slovnu oznaku F ispred broja). Španjolci u uporabi imaju prve AEGIS fregate klase Álvaro de Bazán koje se svojim brodograđevnim obilježjima lako mogu klasificirati kao razarači. I zaista, australski RM svoju je inačicu AEGIS fregata klasificirao kao razarače.

Izdržljivi pogon
Fregate F125 imat će sposobnost djelovanja širom svijeta, čak do dvije godine bez potrebe za povratkom u matičnu bazu ili za dokiranjem u brodogradilištu zbog redovitog pregleda i remonta. Sve to izračunano je s prosječnim vremenom djelovanja većim od 5000 radnih sati godišnje, što je gotovo 60 % ukupnog broja sati u godini, a podrazumijeva se i djelovanje u tropskim uvjetima. Zanimljivo je usporediti brojeve s onima aktualnih njemačkih fregata klase Sachsen. One izvan baze mogu djelovati do dva mjeseca i godišnji je resurs motora 2500 radnih sati. Za izdržljivost F125 izabran je novi kombinirani dizelsko-električni i plinsko-turbinski (CODLAG) sustav. Sastoji se od plinske turbine tvrtke General Electric tipa LM 2500, snage 20 MW, četiriju MTU dizelskih motora tipa 20V 4000 M53B pojedinačne snage gotovo 3 MW i dvaju elektromotora tvrtke Siemens snage 4,7 MW svaki. Uporabom isključivo dizelskog motora postiže se najveća brzina od 20 čv. Spomenuta konfiguracija omogućuje zamjenu velikih i snažnih dizelskih motora namijenjenih pogonu i kompleta manjih dizelskih generatora za proizvodnju električne energije sa skupinom dizelskih generatora srednje veličine, smanjujući broj različitih motora. Sama propulzija broda izvodi se dvama brodskim vijcima s promjenjivim usponom krila (CPP). Osim toga, fregate su opremljene pramčanim potisnikom snage 1 MW namijenjenim samostalnom preciznom upravljanju u lukama i dokovima.

Treći na svijetu
Svaka fregata u klasi bit će naoružana s osam daljinski upravljanih sustava triju različitih kalibara (od 12,7 mm do 127 mm!). Klasa će biti treća na svijetu opremljena mornaričkim topom OTO Melara 127/64 mm LW, koji je dio sustava Vulcano. Primarna uloga sustava jest površinsko odnosno protubrodsko djelovanje i potpora mornaričkoj paljbi, a sekundarno djeluje u protuzračnoj obrani. Ima modularni spremnik za punjenje streljiva, sastavljen je od četiriju bubnjeva od kojih svaki sadrži 14 projektila spremnih za paljbu (ukupno 56), a koji se nadopunjuju tijekom paljbe. Iznimno je fleksibilan u odabiru streljiva, neovisno o njegou položaju u bubnjevima. Protok streljiva reverzibilan je s obzirom na mogućnost automatskog preuzimanja metaka. Obitelj 127 mm Vulcano streljiva (jednako ime kao topnički sustav) sastoji se od BER (Ballistic Extended Range) i GLR (Guided Long Range) streljiva s različitim višefunkcionalnim upaljačima, senzorom i završnim navođenjem koje se proteže i do 100 km topničkog dosega. Brzina paljbe iznosi 32 metka u minuti uz domet od 23 km protiv površinskih i oko 9 km protiv zračnih ciljeva.

S aviona na brod
Svaki pojedini brod u klasi bit će opremljen i dvama daljinski upravljanim oružanim sustavima MLG 27 (MLG- Marineleichtgeschütz, tj. laki mornarički top) tvrtke Rheinmetall. To je mornarička inačica zrakoplovnog topa kalibra 27 mm oznake BK 27 koji se, primjerice, rabi na zrakoplovima Panavia Tornado i Saab Gripen. MLG 27 plinski je pokretan automatski revolverski top. Velika brzina paljbe (do 1700 metaka u minuti), omogućuje učinkovito borbeno djelovanje protiv klasičnih zrakoplova, helikoptera, brzih brodica i kopnenih ciljeva. Sustav je posebno pogodan za obranu od terorističkih napada vrlo brzim plovilima. Sadrži integrirani elektrooptički (EO) senzorski paket tvrtke SAM Electronics s TV-kamerom, termalnim prikazom, laserskim daljinomjerom, senzorom nagiba, stabiliziranim zrcalnim sustavom i videosustavom za automatsko i ručno praćenje cilja. Povezan je s postojećim brodskim sustavima, a njime se može upravljati daljinski ili lokalno s pomoću upravljačke ručice (joystick). Sustav ima maksimalni domet do 4000 m, dok je efektivni domet blizu 2500 m, a rabi široku lepezu suvremenog streljiva srednjeg kalibra.
Na pojedinoj fregati bit će smješteno čak pet OTO Melara Hitrole daljinski upravljanih mornaričkih kupola uparenih s teškom strojnicom kalibra 12,7 mm tipa FN M2HB. Hitrole 12,7 mm u potpunosti je nadziran i upravljan iz udaljene stanice preko upravljačke konzole. Sustav ima brzinu paljbe 450-550 metaka/min i efektivni paljbeni domet oko 2 km. Promatranje i praćenje vrše se s pomoću dnevne TV-kamere, infracrvenih senzora za noćni rad, laserskog daljinomjera i automatskog sustava za praćenje.

Ključni sustavi na brodu podijeljeni su između dva palubna nadgrađa što čini tzv. dvootočni koncept (Foto: Bundeswehr)

Potpora topovima
Za specijaliziranu protuzračnu i proturaketnu obranu (CIWS) fregate će osim topova imati i dva sustava za lansiranje navođenih projektila (GMLS) tipa Mk49, svaki s 21 projektilom RIM-116 RAM (Rolling Airframe Missile). Zajedno, projektili i sustav za lansiranje obuhvaćeni su RAM Mk 31 oružanim sustavom navođenih projektila (GMWS). Spomenuti RAM vodeći je oružani sustav u svojoj klasi i pruža posadi zaštitu punog perimetra. Projektil posjeduje infracrveni sustav navođenja koji omogućuje presretanje raketa koje ne emitiraju nikakve radarske signale, ali su zadržane i sposobnosti navođenja pasivnim radarom. Domet projektila veći je od 9 km, a brzina prelazi dva maha. U pitanju je najnovija inačica projektila, RAM Block 2 koja je nadograđena s ciljem učinkovitije borbe protiv protubrodskih raketa. Veći, snažniji raketni motor i napredni kontrolni dio čine projektil upravljiviji za dva i pol puta više u odnosu na prethodnu generaciju dok je efektivni domet presretanja veći za jedan i pol put.

U očekivanju MK4
Svaka fregata nosit će i osam RGM-84D Harpoon protubrodskih raketa tvrtke Boeing smještenih u dvama Mk141 četverocijevnim bacačima koji su u sredini broda. To je privremeno rješenje sve dok ne bude razvijena najnovija inačica poznatog RBS-15 tvrtke Saab Bofors Dynamics, a to je Mk4. RBS-15 Mk3/4 protubrodske rakete opremljene su s 200 kg visokoeksplozivne i prefragmentirane bojne glave, maksimalnog dometa više od 200 kilometara. Razvojem novih inačica smanjuje se radarska zamjetljivost same rakete, a bojna glava moći će se mijenjati ovisno o zadaćama. Mk4 je najavljena kao najnaprednija protubrodska raketa u svojoj kategoriji na svijetu.
Harpoon ima domet veći od 120 km, podzvučnu brzinu od 860 km/h (0,9 maha) te nosi bojnu glavu mase 221 kg. Harpoon projektil ima nisku, sea-skimming krstareću putanju leta, aktivno radarsko navođenje i sposobnost izvođenja skočnog manevra što znači brz uspon rakete na oko 1800 m prije zarona k zaključanom cilju. Nakon što je cilj otkriven, raketa mu se približava na visini leta od dva do pet metara do trenutka sraza. Bojna se glava ne aktivira izravno prilikom sraza, nego s vremenskim odmakom, tako da se eksplozija odvija unutar broda i prouzročuje znatno više štete nego prilikom kontaktne reakcije.

Gdje je VLS?
Postavlja se pitanje zašto tako veliki brod nije opremljen vertikalnim protuzrakoplovnim raketnim lansirnim sustavom barem za svoju zaštitu, pa čak i krstarećim projektilima za napade ciljeva na kopnu poput Tomahawka. Upravo to navodi promatrača na razmišljanje o kontroverznosti oblikovnog rješenja u uvodu članka (a to uključuje i nedostatak protupodmorničkog sonara). Njemačka ratna mornarica u zadnjih nekoliko desetljeća izabire zajednički obrazac za svoja borbena plovila: dva sustava namijenjena bliskoj borbi – CIWS (tj. RAM lansera), jedan iznad i iza glavnog topa (tzv. B položaj) te jedan iznad helikopterskog hangara i smješta protuzrakoplovne rakete odmah nakon prvog CIWS-a. Na isti je način razmješteno naoružanje na fregatama klase Brandenburg (F123) i klase Sachsen (F124). Iako kod fregata F125 pramčani CIWS nije u tipičnom položaju kao što je to pravilo kod prethodnih klasa, smješten je na mjestu na kojem bi trebala biti površina za brojne vertikalne lansirne jedinice, odmah ispred zapovjednog mosta. Stoga, lanser RAM stoji sam na spomenutoj velikoj površini.
Konačna inačica fregata F125 prikazana 2013. otkrila je nešto manji prostor za ono što se danas naziva kutijasto nadgrađe iza glavnog pramčanog topa gdje je smještena teretana. Taj prostor teoretski može ostavljati mogućnost postavljanja nekoliko VLS (vertical launching system) modula ili drugog naoružanja u budućnosti. Moguća ugradnja VLS-a mogla bi transformirati te velike njemačke fregate u nešto više od samo fregata. Naravno, unatoč nedostatku SAM lansera, ne može se poreći da su fregate nove generacije vrlo napredne i opremljene za zadaće koje su im namijenjene. Ako fregate u budućnosti dobiju VLS, ugradnja takvog sustava omogućit će im provedbu složenijih zadaća u izrazito zahtjevnim okruženjima s mnogo više samostalnosti.

Glavni pramčani top i dvije strojnice HITROLE NT s fregate "Baden-Württemberg" (F222) (Foto: Bundeswehr/Alexander Gottschalk)

Brod vidi sve
Fregate F125 posjeduju nerotirajuću višefunkcijsku TRS-4D/NR AESA (Active Electronically Scanned Array) C-band inačicu radara proizvođača Airbus Group s dvama fiksnim panelima na pramčanom radarskom jarbolu i dvama na krmenom jarbolu. Radar djeluje koristeći tehnologiju elektroničkog skeniranja snopa (E-Scan). Zbog elektroničkog upravljanja snopom u realnom vremenu, taj radar može obavljati nekoliko izvidničkih zadaća istodobno. Na primjer, može napraviti dalekometno skeniranje površine mora i zračnog prostora, a istodobno se koncentrirati na praćenje pojedinačnih ciljeva. Performanse radara temelje se na brojnim odašiljačima i prijamnicima modula antena koji su izrađeni od materijala posebno pogodnih za visoke frekvencije. Maksimalni je domet radara do 250 km, do 14 km za male površinske ciljeve te do 100 km za mornaričke ophodne zrakoplove. Također, ima mogućnost istodobnog praćenja do 1000 ciljeva.
Modularna senzorska platforma MSP 600 tvrtke Rheinmetall četveroosni je stabilizacijski elektrooptički sustav male mase, a rabi se i danju i noću za otkrivanje, promatranje i prepoznavanje objekata te za praćenje cilja i nadzor paljbe. Taj sustav također ima sposobnost prepoznavanja višestrukih meta koje radar prikazuje samo kao jednu. Uvijek djeluje u pasivnom načinu rada, gotovo ga je nemoguće otkriti, a time i nadopunjuje radar ili je zamjena za njega. Sustav MSP 600 obuhvaća prikaz termalne snimke, dnevnu kameru, laserski daljinomjer (dometa do 40 km) i sustav za praćenje dvojnog načina rada. MSP je izvrstan izvor podataka za taktičku i/ili nautičku navigaciju kao i za nadzor paljbe.

Domaći sustavi
Tvrtka Diehl BGT Defence isključivo je za fregate F125 razvila optički sustav za nadzor i navigaciju SIMONE (Ship Infrared Monitoring Observation and Navigation Equipment). Sustav pruža potpuno i trajno praćenje brodske strukture te omogućuje ranu i pouzdanu detekciju malih objekata, čak i vrlo male sumnjive predmete poput gumenih čamaca na napuhavanje ili čak plivača. U slučaju prijetnje generira se automatski alarm s relevantnim podacima za zapovijedanje i nadzor sustava.
Senzore upotpunjuju dva Raytheonova Anschutz (izgledno NautoScan NX) X-band navigacijska radara i dva S-band radara s maksimalnim dometom od 96 nautičkih milja. Nadalje, inkorporiran je i sonar namijenjen otkrivanju plivača i ronilaca Cerberus Mod2 tvrtke Atlas Elektronik (ali ne postoji protupodmornički sonar). Tu je i sustav Gedis KORA-18, koji je kombinacija radara i sustava mjera elektroničke potpore (ESM). Taktički komunikacijski sustavi Link 11, Link 16 i Link 22 podržavaju zapovijedanje borbenom grupom i situacijsku informiranost, a uključena su i dva sustava namijenjena automatskoj identifikaciji prijatelja ili neprijatelja (identification friend-or-foe) tipa MSSR 2000 I tvrtke EADS. Atlas Elektronik osigurao je sustav implementacije zapovijedanja, nadzora i naoružanja FuWES (Fuhrungs-und Waffeneinsatzsystem). Sustav upravljanja borbenim djelovanjem pokretan je Atlas Elektronikovim konzolama OMADA.

Sletna paluba na krmi fregate F125 predviđena je i za slijetanje helikoptera NH90 (Foto: Bundeswehr/Alexander Gottschalk) (Foto: Bundeswehr/Carsten Vennemann)

Brodice i zrakoplovi
Svaka plovna jedinica moći će primiti dva helikoptera srednje klase i/ili besposadne letjelice drona, kao i četiri naoružana 11-metarska gumena čamca s tvrdim dnom (RHIB) tvrtke Fassmer namijenjena specijalnim operacijama. Sva četiri gumenjaka smještena su u jednak broj uvlaka, po dva na svakoj strani broda. Uvlake su opremljene sohama koje spuštaju čamac na vodu. Fassmerovi gumenjaci mogu postići najveće brzine od 40+ čv (74 km/h). Nadalje, dva kontejnerska spremnika duljine 6,1 metar mogu se smjestiti uz stražnju stranu pramčanog jarbola.
Fregate su projektirane kako bi nosile dva Sea Lynx Mk.88A ili dva NH90 (još uvijek nisu operativni) helikoptera srednje veličine smještena u hangaru i brodskoj krmenoj palubi veličine 490 m² zajedno s besposadnim letjelicama (UAV). Helikopteri mogu biti opremljeni torpedima MU90 (dakle, jedino protupodmorničko djelovanje fregata vrši se putem helikoptera), raketama zrak-zemlja Sea Skull (operativnog dometa 25 km) i/ili teškim strojnicama.

Sposobnost za inovacije
F125 je vrlo posebna vrsta borbenog broda. Iznimno je pažljivo konfiguriran kako bi zadovoljio taktičko-tehničke zahtjeve i potrebe njemačke ratne mornarice, ali i sudjelovanje u multinacionalnim operacijama. Uz jedinstvenu svestranost u provođenju zadaća, F125 prva je klasa u povijesti njemačke ratne mornarice čija intenzivna uporaba u komadu može trajati i do 24 mjeseca.
U provedbi programa fregata F125, njemačka je brodograđevna industrija još jednom pokazala svoju sposobnost za inovacije. Dizajnirane i opremljene za uporabu u savezničkim obrambenim misijama i prevenciji kriza, kao i potporu humanitarnim i protuterorističkim zadaćama te borbu protiv asimetričnih prijetnji, F125 jedinstvena je klasa fregata na svijetu. Njihova izvanredna misijska svestranost usklađena je sa smanjenim brojem članova posade i oslanjanjem na vlastite sposobnosti. Takav pristup označava mogućnost produljenja zadaća i misija znatno iznad tipičnih granica za frigate.

Maja PTIĆ GRŽELJ

Slični članci

Laivue 2020

U skladu s novim ugrozama i geopolitičkim odnosima finsko Ministarstvo obrane i Glavni stožer su U…

Bolnički brod "Peace Ark"

Najpoznatiji bijeli brodovi s crvenim križem i dalje pripadaju ratnim mornaricama, ali oni su i i…