Pošalji dalje

Laivue 2020

U skladu s novim ugrozama i geopolitičkim odnosima finsko Ministarstvo obrane i Glavni stožer donijeli su plan modernizacije oružanih snaga koji obuhvaća sve tri grane. Mornarički se dio prije svega odnosi na gradnju najsuvremenijih višenamjenskih korveta

Ilustracija jednog od koncepata novih finskih brodova koju je objavilo Ministarstvo obrane. U skandinavskoj zemlji odlučili su da je za modernizaciju mornarice najracionalnija opcija gradnja višenamjenskih korveta koje će moći obavljati široki raspon zadaća, borbenih i neborbenih (Ilustracija: Merivoimat/Hrvatski vojnik)

Povijest Finske u XX. stoljeću prije svega je povijest sukoba s moćnim susjedom Sovjetskim Savezom. Paradoksalno je da je upravo ruski car Aleksandar I. prvo 1809. godine iz sadašnje Finske otjerao Šveđane, a potom od novoosvojenog teritorija, ujedinjavanjem malih feuda, stvorio Veliko Vojvodstvo. Vojvodstvom je upravljao sam car preko svojeg guvernera. Osnovan je i Senat. Finski je postao službeni jezik 1863., a iste je godine prvi put sazvan i parlament. Zakonom o obveznom vojnom roku iz 1878. godine Finska je dobila i vlastitu vojsku. Iako još uvijek formalno pod ruskom vlašću, Finska je tako korak po korak dobivala sve veću samostalnost. Iskoristivši ruske revolucije tijekom 1917. Finska je 6. prosinca iste godine u parlamentu izglasala deklaraciju o nezavisnosti i tako se na miran način odcijepila od Rusije te postala samostalna država.

Zimski rat
No činjenicu da je Finska nekad bila ruski teritorij nisu zaboravili novi vlastodršci u Moskvi. Situacija se dramatično promijenila na štetu Finske u kolovozu 1939. godine kad su Njemačka i Sovjetski Savez potpisali pakt o nenapadanju. On je uključivao tajni protokol kojim je Finska dodijeljena sovjetskoj sferi interesa.  Kad je Finska odbila dati dozvolu Sovjetskom Savezu da izgradi vojne baze na teritoriju Finske, Staljin je ukinuo pakt o nenapadanju iz 1932. godine i napao Finsku 30. studenog 1939.  Zimski rat završio je primirjem potpisanim s Moskvom 13. ožujka 1940., kojim je jugozapadna Finska pripala Sovjetima. Priliku da se revanširaju Finci su dobili već godinu dana poslije, kad je Njemačka napala SSSR. Finska je vojska iskoristila slabost Crvene armije da bi izbila na crtu finsko-sovjetske granice prije Zimskog rata, a to je značilo i na obale jezera Lagoda pokraj Lenjingrada. Međutim, finska je vlada odbila njemačke zahtjeve da uđe na teritorij SSSR-a i pomogne u osvajanju Lenjingrada. Stoga je cijena koju su Finci morali platiti nakon što su njemačke snage istjerane iz SSSR-a bila relativno mala.

Brojnost pripadnika finske ratne mornarice nekad je određivao ugovor potpisan s bivšim Sovjetskim Savezom (Foto: Merivoimat)

Sovjetska oprema
Primirjem iz 1944. određeno je da osim područja koja su već pripala Rusiji Zimskim ratom, Finska također mora ustupiti Rusiji i provinciju Petsamo čija je obala na Arktičkom oceanu. Uvjeti primirja potvrđeni su Mirovnim ugovorom u Parizu 1947. godine. S takvom ulogom u svjetskom sukobu, Finskoj nije preostalo ništa drugo nego da tijekom hladnog rata balansira na tankoj liniji između Zapada i SSSR-a. Politika neutralnosti ogledala se i u održavanju bliskih odnosa s moćnim istočnim susjedom, prije svega dobrim trgovinskim odnosom i vojnom suradnjom. Zapravo je Finska sve do raspada SSSR-a 1991. bila jedina demokratska i kapitalistička država koja je svoje oružane snage opremala sovjetskim naoružanjem. Tako se arsenal sastojao od tenkova T-55 i T-72, borbenih vozila pješaštva BMP-2 i MT-LBV, topova K 54 130 mm (inačica poznatog  M-46), haubica H 63 122 mm (dobro poznata D-30) i K 89 152 mm (sovjetski 2A36), samovoznih haubica PSH 74 122 mm (isto tako poznata 2S1 Gvozdika), višecijevnih lansera raketa od 122 mm … PZO obrana oslanjala se na raketni sustav S-125 Neva (SA-3 Goa), a zrakoplovstvo na MiG-ove 21.
Sovjetizacija je zahvatila i ratnu mornaricu koja je dobila dvije fregate klase Riga i raketne čamce klase Osa II. Mirovnim ugovorom u Parizu 1947. godine određeno je ograničenje veličine finske ratne mornarice na ukupnu tonažu ne veću od 10 000 tona i brojnost ne veću od 4500 ljudi. To ograničenje više ne vrijedi jer ne postoji ni SSSR, no i današnje brojke vezane uz finsku mornaricu još su uvijek unutar njega. Naime, na sreću Finske, ali i drugih malih ratnih mornarica, ubrzani razvoj raketne tehnologije, prije svega protubrodskih i protuzračnih vođenih projektila, omogućio je gradnju malih i vrlo ubojitih ratnih brodova.

Zapadna modernizacija
Nakon raspada SSSR-a Finskoj se pružila mogućnost da sovjetsko naoružanje zamijeni suvremenim zapadnim. Tijekom devedesetih, među ostalim, MiG-ovi su zamijenjeni američkim F/A-18 Hornetima, a tenkovi T-55 i T-72 njemačkim Leopardima 2. Kupljena su i švedska borbena oklopna vozila CV-9030, a finska je Patria razvila svoj oklopnjak koji je danas temeljni borbeni sustav Hrvatske kopnene vojske. Od Norveške je kupljen PZO raketni sustav NASAMS II.
Finska ratna mornarica početkom je osamdesetih godina prošlog stoljeća započela s gradnjom domaćih raketnih čamaca klase Helsinki koji su uglavnom bili naoružani i opremljeni švedskim naoružanjem i opremom. Napravljena su četiri broda, od koja su dva raspremljena, a dva prodana Hrvatskoj ratnoj mornarici i sada nose imena ”Vukovar“ i ”Dubrovnik“. Početkom devedesetih klasu Helsinki zamijenila su četiri raketna čamca klase Rauma, također uglavnom opremljeni švedskim naoružanjem i opremom.
Sva ta oprema polako ulazi u treće desetljeće uporabe te finsko ministarstvo obrane i glavni stožer već imaju planove za njezinu zamjenu. F/A-18 Horneti, iako modernizirani, počet će izlaziti iz operativne uporabe 2025. a zadnji će biti povučen 2030. godine. Stoga je za 2018. planiran početak odabira njegova nasljednika, a ugovor o kupnji bit će potpisan 2022. U tijeku je i zamjena vučnog topništva samovoznim u kalibru 155 mm.

Raketni čamci klase Rauma bit će ispisani iz flotne liste do 2025. godine (Foto: Merivoimat)

Po zaleđenom moru
Najveća će modernizacija biti u finskoj ratnoj mornarici. Njezina je osnovna zadaća zaštita pomorskih putova na Baltiku. No, zbog prije opisanih ograničenja i okolnosti, tu je zadaću uvijek bilo teško obavljati. Velik je naglasak na protuminskoj borbi, a mogućnost djelovanja po ciljevima u zraku bila je ograničena na topničke sustave ili lake PZO raketne sustave. Operativni vijek raketnih čamaca klase Rauma traje do 2025. godine, kao i najvećeg broja lovaca mina. Stoga je bilo nužno započeti proces modernizacije jer bi moglo doći do drastičnog pada borbenih sposobnosti. Rješenje je nađeno u projektu Laivue 2020 unutar kojeg će se, uz trošak od 1,2 milijarde eura, izgraditi četiri višenamjenske korvete. One bi trebale ostati u operativnoj uporabi sve do 2050-ih.
Kako bi zadovoljile nove zahtjeve, moraju imati mogućnost djelovanja i u najtežim vremenskim uvjetima, pa i po zaleđenom moru. Ugrađena oprema i naoružanje omogućit će im djelovanje po ciljevima na površini mora, pod vodom (protupodmornička djelovanja) i u zraku te će moći polagati mine. Uz to korvete će biti i zapovjedni brodovi. Izgradit će ih u finskom brodogradilištu Rauma Marine Constructions (RMC), ali će oprema i naoružanje uglavnom biti kupljeni izvana.

Svestranost protiv specijalizacije
Projekt Laivue 2020 pokrenut je 2008. izradom raznih studija izvedivosti. Studije su obuhvatile i problematiku smanjene zamjetljivosti broda. Zanimljivo je da su studije pokazale da je sa stajališta izvođenja borbenih djelovanja najbolje imati specijalizirane brodove. Na primjer, protupodmorničko bi se djelovanje trebalo izvoditi s četirima brodovima opremljenim sonarima i protupodmorničkim oružjem. Polaganje minskih polja zahtijeva barem tri broda. Borba protiv površinskih ciljeva zahtijeva više brzih plovila uz sudjelovanje i zračnih snaga. Naravno, tu je i protuminska borba. Međutim, takva koncepcija zahtijeva puno novca i još više ljudskih resursa. Uz to zadaće protupodmorničke borbe i polaganja mina usko su vezane uz borbene zadaće u većem sukobu. A to znači da za to specijalizirani brodovi, osim što ih se možda nikad neće borbeno uporabiti, neće moći obavljati niti druge zadaće u mirnodopskom vremenu. Završna je ocjena bila da su specijalizirani brodovi stoga nerentabilni. Na kraju je odlučeno da je najracionalnija opcija gradnja višenamjenskih korveta koje će moći obavljati široki raspon zadaća, borbenih i neborbenih. Veći bi brodovi donijeli i mogućnost djelovanja na otvorenom moru i oceanima, a veća fleksibilnost i sudjelovanje u međunarodnim operacijama. S druge strane veličina je ograničena na veličinu navoza i dokova finskih brodogradilišta potrebnih za gradnju i održavanje brodova. Krajnja je koncepcija na kraju korveta koja će po svojim odlikama, ali i izgledom, sličiti na njemačke fregate F125 i MEKO-D, iako će od njih biti manja.
Ugovor o projektiranju s RMC-om potpisan je 2016., a ugovor o gradnji prvog broda bit će potpisan 2018. godine. Početak gradnje planiran je u 2019., porinuće i dovršetak opremanja četvrtog i zadnjeg iz klase određen je za 2024., a ulazak u operativnu uporabu zadnje korvete u 2027. godini.

Korvete koncepta Laivue 2020, među ostalim, trebale bi biti i zapovjedni brodovi (Ilustracija: Puolustusministeriö)

Nove mogućnosti
Četiri korvete građene po projektu Laivue 2020 bit će prvi višenamjenski brodovi finske ratne mornarice koji će svojim borbenim mogućnostima nadmašiti sve što su do sada imali. Zato ne čudi da i finska mornarica od njih očekuje puno. Zapravo bi trebali objediniti sve zadaće koje su do sada obavljali brodovi razne namjene, osim što neće moći tražiti i uništavati mine. Tu će zadaću i dalje obavljati potpuno novi lovci mina klase Katanpää.
Sve ostalo bit će na korvetama Laivue 2020 – detektiranje i praćenje ciljeva u zraku, na površini mora i ispod nje, obrada taktičke situacije te prijenos podataka, napad na ciljeve u zraku, na površini mora i ispod nje. Tražit će se i zapovijedanje i koordinacija djelovanja združenih pomorskih i zračnih snaga, mogućnost djelovanja u međunarodnim mirovnim operacijama, zatim zadržavanje mogućnosti djelovanja tijekom cijele godine, u svim vremenskim uvjetima… I sve to na brodu s procijenjenom istisninom od samo 2500 tona.

Otvoreno more?
Iako se u zahtjevima spominje mogućnost djelovanja na otvorenom moru i unutar složenih mirovnih operacija, korvete Laivue 2020 ipak će prije svega biti prilagođene uporabi na Baltiku. A to znači mogućnosti prikrivenog djelovanja iz zaljeva ili iza otoka, u plitkim vodama i u otežanim vremenskim uvjetima kao što su vrlo niske temperature zraka, snažne padaline (kiša i snijeg) i snažni vjetrovi, te leđenje mora. Zbog takvih uvjeta djelovanja finska je ratna mornarica do sada više pažnje posvećivala grijanju broda nego hlađenju. No, kako će se nove korvete moći rabiti i daleko od Baltika, projektanti će morati ugraditi i sustav za kondicioniranje prostorija, tj. hlađenje.
Jedna od važnijih zadaća bit će nadgledanje i osiguravanje pomorskog prometa. Specifični uvjeti djelovanja na sjeveru Baltika, koji osim teških vremenskih uvjeta zimi imaju i vrlo duge noći, zahtijevaju i da se brodovi opreme sustavima koji će im omogućiti potpuni nadzor okoline i u vrlo ograničenoj vidljivosti. To znači da moraju održavati zadovoljavajuću brzinu plovidbe (ne navodi se koja je to točno) u uvjetima gustog prometa i u svim vremenskim uvjetima. Traži se i sposobnost konstantnog nadzora nad svim plovilima uz mogućnost pružanja zaštite i pomoći u svakom trenutku. I sve te mogućnosti moraju imati i tijekom međunarodnih operacija u koordinaciji sa snagama drugih zemalja. Osim toga morat će izvoditi zadaće traganja i spašavanja, pa čak i nadzora prisutnosti radioaktivnih tvari.

Za protubrodsko djelovanje finske će korvete najvjerojatnije rabiti Saab RBS-15 Mk3 (Ilustracija: Saab)

Najsuvremenije naoružanje i oprema
Želi li finska ratna mornarica da njezini najnoviji i najskuplji ratni brodovi udovolje svim tim brojnim zahtjevima, moraju ih opremiti najsuvremenijim naoružanjem i elektroničkim sustavima. Odabir za korvete iz programa Laivue 2020 još je u tijeku, međutim, osnovna je koncepcija poznata.
Što se tiče naoružanja, gledano od pramca prema krmi, prvo je topnički sustav, zatim okomiti lanseri PZO sustava. Na sredini su broda lanseri protubrodskih vođenih projektila. Više prema krmi torpedni su aparati za protupodmornička vođena torpeda, te iza njih zatvorena paluba za smještaj mina.
Iako se kao najizglednije rješenje spominje da će na pramcu biti top od 76 mm, neki izvori navode i mogućnost ugradnje topa od 127 mm. Tada bi to bili najmanji brodovi s tako moćnim topom. Topnički sustav BAE 5” Mk 45 Mod 4 dužine cijevi 62 kalibra ima masu od čak 24 389 kg. Zahtijeva također poprilični prostor u potpalublju za smještaj 20 granata u automatski punjač. Zato ne čudi da se uglavnom ugrađuje na razarače i krstarice te na veće fregate. S druge strane, maksimalni mu je domet 36 km, a razorna je moć granate od 127 mm znatno veća od one od 76 mm. No, to će biti prvi put da je netko odlučio tako veliki i prije svega masivan top ugraditi na tako mali brod. Ili će finska mornarica povećati istisninu korveta te posebno oblikovati pramac da može prihvatiti Mk 45 Mod 4, ili će se, što se čini vjerojatnijim, odlučiti za znatno manji i prikladniji top od 76 mm. U tom je slučaju izbor vrlo ograničen. Zapravo se svodi samo na top 76/62 Super Rapid (SR) Gun Mount talijanske tvrtke Leonardo.

 Sigurni Leonardo
Leonardovi topovi tog kalibra najrasprostranjeniji su na ratnim brodovima na svijetu, od raketnih čamaca sve do razarača. Već to dovoljno govori o njihovoj kvaliteti. Masa cijelog topničkog sustava (top, kupola, automatski punjač) samo je 7900 kg bez granata. No zato je brzina paljbe gotovo nevjerojatnih 120 granata u minuti. Pri brzini paljbe od dviju granata u sekundi, cijev se jako zagrijava, ali to je riješeno hlađenjem morskom vodom. Domet sa standardnom granatom je 16 000 metara. U razvoju je granata povećanog dometa sa sustavom za navođenje koja će imati domet od čak 40 000 m. Najveći nedostatak je automatski spremnik sa samo 80 granata. Zbog velike brzine i preciznosti paljbe, taj se topnički sustav može uspješno rabiti i u proturaketnoj obrani broda. Na jednom se crtežu vidi da bi na krmenom dijelu, preciznije na krovu helikopterskog hangara, mogao biti top malog kalibra. Iako neki izvori navode da se radi o topu od 23 mm to je teško zamislivo jer su svi topovi u tom kalibru sovjetskog podrijetla i zastarjeli. I sam crtež prikazuje suvremeno oblikovanu kupolu s topom duže cijevi. Po svemu sudeći radi se o topu kalibra 30 ili 35 mm, a kupola je nalik PZO sustavu Oerlikon Seaguard. Najsuvremeniji je to PZO sustav koji obuhvaća topnički sustav Oerlikon Milenium s pripadajućim elektrooptičkim ciljničkim sustavom i višecijevne bacače mamaca. 

Oerlikon Seaguard, najsuvremeniji PZO sustav koji obuhvaća topnički sustav Oerlikon Millenium s pripadajućim elektrooptičkim ciljničkim sustavom i višecijevne bacače mamaca (Foto: Oerlikon)

PZO i protubrodsko oružje
Proturaketna i protuzračna obrana korveta iz programa Laivue 2020 bit će glavna zadaća PZO raketnog sustava čiji su okomiti lanseri smješteni iza topa, a ispred nadgrađa. Iako to nije službeno potvrđeno sasvim je izgledno da će to biti raketni sustav Denel Dynamics Umkhonto-IR (lokalne oznake ITO 2004) kojim su već naoružani raketni čamci klase Hamina i minolovci klase Hämeenmaa. Iako je Umkhonto-IR suvremeni PZO sustav, ima domet od samo 20 km. Kako se stalno naglašava da bi nove korvete trebale djelovati u složenim borbenim uvjetima na otvorenom moru, logičniji bi odabir bio Umkhonto-R dometa 60 km. Umjesto IC sustava vođenja ugrađen je aktivni radarski sustav. U izboru je i velik broj drugih sličnih sustava, od izraelskog Barak 8, europskih CAMM i MICA, do američkog RIM-162 ESSM (Evolved SeaSparrow Missile). No svako uvođenje bilo kojeg drugog sustava osim Umkhonta značilo bi povećane logističke troškove.
Sličan je slučaj i s vođenim protubrodskim sustavom. Iako nije službeno potvrđeno najvjerojatnije će se raditi o švedskom projektilu Saab RBS-15. Finska mornarica trenutačno rabi inačicu Mk2. Očekuje se da će za najnovije korvete vjerojatno odabrati najnoviju Mk3, iako postoji i opcija da modernizira Mk2 projektile koje već posjeduje. S dometom većim od 200 km i s obzirom na to da je namjenski napravljen za baltičke uvjete, odabir RBS-a 15 je najizgledniji izbor. Toliko izgledan da nije potrebno navoditi druge opcije.

Pitanje torpeda
O protupodmorničkom torpedima za sada nema baš nikakvih naznaka o vrsti, a ni proizvođaču. S obzirom na to da se torpedne cijevi ugrađuju u trup, a ne na palubu, vjerojatnije je da će se raditi o teškim protupodmorničkim vođenim torpedima promjera 533 mm. A to bi značilo mogućnost napada na sve vrste podmornica na velikim udaljenostima (do 50 km). Vršna brzina teških protupodmorničkih vođenih torpeda je oko 50 čvorova. Budući da će nove finske fregate biti prije svega namijenjene uporabi na relativno plitkom i uskom Baltiku možda ipak dobiju i laka protupodmornička vođena torpeda. Ona nisu puno sporija, ali im je domet od deset do dvadesetak kilometara.
Za uspješno djelovanje svih ovih oružanih sustava potrebna je i najsuvremenija elektronička oprema, radarska i elektrooptička. Finski brodovi klase Hamina i Hämeenmaa rabe radare TRS-3D. To su suvremeni radari čija je najveća mana što rabe rotirajuću antenu. Suvremeni uvjeti pomorskog ratovanja danas traže radare s fiksiranim antenama koji neprekidno pokrivaju svih 360⁰ oko broda. Na taj se način uspješno mogu pratiti sve prijetnje, pa čak i protubrodski vođeni projektili koji lete tik iznad valova brzinama od 3 Macha ili više. Radar koji rabi tehnologiju radara TRS-3D, a ima fiksne antene je TRS-4D. Riječ je o AESA radaru tvrtke Hensoldt koji radi u C frekvencijskom rasponu. Osnovni se model nudi s rotirajućom antenom, ali proizvođač ima i poboljšanu inačicu s četirima fiksnim antenama. Instrumentalni je domet radara 250 km, a može otkrivati ciljeve vrlo malog radarskog presjeka (0,01 m2). Nažalost, proizvođač je zaboravio navesti koji je domet otkrivanja takvih ciljeva. Istodobno se može pratiti 1000 objekata. Svaka od četiriju antena ima neovisni sustav stabilizacije.
Korvete će biti opremljene i s barem dvama navigacijskim radarima, jedan na prednjoj strani jarbola i jedan okrenut prema krmi, odmah iza dimnjaka.

Crtež korvete koncepta Laivue 2020 s topničkim sustavom nalik na Oerlikon Millenium (Ilustracija: Puolustusministeriö)

Čekaju se konačni nacrti
Na krovu zapovjednog mosta bit će elektrooptički sustav dvojne namjene - za motrenje i za ciljanje topom. Kako bi uspješno mogao motriti u uvjetima smanjene vidljivosti (magla, kiša, snijeg, mrak), bit će opremljen najsuvremenijom termovizijom. Za ciljanje je potreban laserski daljinomjer. Iako se to na službenoj skici ne vidi, nije isključeno da će isti motrilačko/ciljnički elektrooptički sustav biti postavljen i na krmenom dijelu sparen s krmenim topom.
Vrh jarbola rezerviran je za sustave za elektroničko izviđanje i djelovanje. Zadnju crtu obrane činit će i dva višecijevna bacača mamaca postavljena na pramac, najvjerojatnije kao sastavni dio sustava Oerlikon Seaguard.
Za protupodmorničku je borbu potreban sonar. Službeni crtež prikazuje tegljeni sonar promjenjive dubine smješten iza krmenog zrcala. Korvete Laivue 2020 bit će prvi finski brodovi opremljeni letnom palubom i helikopterskim hangarom. Letna paluba i hangar bit će smješteni na krmi. Zbog ograničene veličine, prije svega hangara, često se spominje mugućnost da će on služiti isključivo za smještaj besposadnih letjelica.
Dok se definitivno ne odaberu svi sustavi, ne mogu se dovršiti ni nacrti broda pa se  još uvijek govori o mogućim vrijednostima. Tako se spominje istisnina u rasponu od 2500 do 3000 tona. Dužina preko svega oko 110 metara. Gaz ne veći od četiri metra. Vršna brzina ne manja od 26 čvorova.

Mario GALIĆ

Slični članci

Bolnički brod "Peace Ark"

Najpoznatiji bijeli brodovi s crvenim križem i dalje pripadaju ratnim mornaricama, ali oni su i i…