Pošalji dalje

Gdje je granica?

Američki i ruski proizvođači već deklariraju učinkoviti domet nekih snajperskih pušaka na više od 2200 metara, a mediji objavljuju vijesti s terena i strelišta o preciznim pogodcima s udaljenosti većih od 3000, pa i 4000 metara. Razvoj visoke tehnologije vrlo brzo će omogućiti stvaranje miniračunala koja će zamijeniti sadašnje optičke ciljnike, pa takve udaljenosti ne bi više trebale biti iznimka…

Kanadski snajperist iz 2. bojne 2. kraljevske pukovnije na vježbi Tireur Araigné u studenom 2014. penje se na veliki promatrački toranj u tematskom parku La Cité de l’énergie u Shawiniganu, Québec (Foto: Corporal Nicolas Tremblay / Canadian Combat Camera)

Snajperska djelovanja i snajperisti oduvijek su izazivali pozornost javnosti: stručne, ali i one koju vojna pitanja, problematika naoružanja i sl. zanimaju isključivo amaterski. Zanimljivi su zbog svoje iznimne učinkovitosti, specifične vještine koju moraju posjedovati, ali i hladnokrvnosti te samozatajnosti koja gotovo graniči s tajnovitosti. Sve su to značajke koje snajperist mora posjedovati kako bi mogao preživjeti na bojišnici, a na svojevrstan način stvaraju i specifičnu predodžbu o njemu u javnosti. U ratnim okolnostima najučinkovitiji su snajperisti jednako promidžbeno praćeni kao i poznati zrakoplovni asovi. Naravno, takva im se pažnja posvećuje ponajprije zbog ratne promidžbe i precizno definiranih oblika psihološkog ratovanja, odavno redovitih pratilaca ratnih napora svih strana koje sudjeluju u oružanom sukobu. Svojedobno su Finac Simo Häyhä, Sovjeti Vasilij Zajcev, Ivan Sidorenko, Ljudmila Pavličenko, Kanađanin Francis Pegahmagabow i mnogi drugi snajperisti bili junaci brojnih medija.

Dinamičan razvoj
Osim poznatih asova snajperizma, posebnu pozornost stručne, ali i šire javnosti plijeni i njihovo naoružanje – snajperske puške. Naime, one se u velikoj mjeri razlikuju od običnih vojničkih pušaka i danas više nisu samo puške s optičkim ciljnicima. To su namjenski, vrhunski izrađeni i profilirani proizvodi najsuvremenije tehnologije, namijenjeni za iznimno precizna gađanja na velikim udaljenostima.
O snajperistima i njihovim puškama postoji mnoštvo stručnih, znanstvenih i publicističkih članaka, knjiga, monografija i priručnika, čemu je u velikoj mjeri pridonio i Hrvatski vojnik, pa nema potrebe ponavljati ono što je odavno poznato. S druge strane, razvoj snajperskog oružja i taktike snajperizma toliko je dinamičan da se može govoriti o svojevrsnoj revoluciji snajperizma, što se posebno odražava u razvoju novih snajperskih pušaka za gađanje na udaljenostima koje su donedavno bile nezamislive za streljačko oružje.

Pripadnik kanadske vojske sa snajperom McMillan TAC-50 koji u Kanadi nosi oznaku C15 LRSW (Long Range Sniper Weapon) (Foto: Corporal Nathan Moulton / Canadian Combat Camera)

I dalje zanimljivi
Kao i zračnim asovima, osnovno mjerilo učinkovitosti snajperista bio je potvrđen broj likvidiranih protivnika. I dalje te brojeve, koji, nažalost, znače i kraj ljudskih života, prate javnost, mediji, pa i sedma umjetnost (prisjetimo se samo uspjeha filma Snajperist redatelja Clinta Eastwooda iz 2014. godine). Otišlo se i korak dalje, pa se snajperskim asovima današnjice prate rekordi na kojoj su udaljenosti eliminirali protivnika. Prema vijestima koje su relevantni svjetski mediji objavili u lipnju ove godine, trenutačni je nositelj rekorda neimenovani kanadski snajperist, pripadnik specijalne postrojbe. On je pogodio živi cilj na udaljenosti od nevjerojatnih 3450 metara. Rekordni pogodak ostvaren je u Iraku, pri čemu je snajperist gađao s višekatnice. Naravno, takav je pogodak postigao zahvaljujući nizu objektivnih parametara – od potpunog izostanka vjetra, izvanredne vidljivosti, odgovarajuće temperature, do najpovoljnije svjetlosti (optimalnog položaja Sunca). Bez obzira na navedene, gotovo savršene uvjete gađanja, nužna je nevjerojatna mirnoća i preciznost strijelca, ali i vrhunska puška s optičkim ciljnikom velikog povećanja. Kasnijom je analizom utvrđeno kako je ispaljeno zrno letjelo 10 sekundi prije udara u cilj. Potrebno je naglasiti kako se osim imena snajperista taji i model oružja koje je koristio prilikom tog pogotka, no mediji tvrde da je riječ o puški McMillan TAC-50 (više o njoj u tekstu Teški snajperi, I. dio, HV br. 514, op. ur.) sa streljivom Hornady A-MAX .50 (.50 BMG). Naravno, većina proizvođača oružja takav događaj rado koristi za promidžbu svoje djelatnosti i proizvoda. Tvrtka McMillan Firearms pogodak nije službeno oglasila na svojim web-stranicama, za razliku od pogotka koji je jednakom puškom i jednakim streljivom u Afganistanu 2002. postigao kanadski dočasnik Rob Furlong i koji uredno stoji uz opis puške.

Standardnom puškom
Za razliku od najnovijeg, prilično tajnovitog slučaja, dobro je poznato da je drugi pogodak po udaljenosti u borbenim uvjetima ostvario britanski snajperist Craig Harrison, pri čemu nema tajnovitih detalja i svi su obišli svijet. On je dugo bio i rekorder, nakon što je u studenom 2009. u Afganistanu postigao pogodak s udaljenosti od 2475 metara. Koliko je skrivanje podataka o identitetu strijelca razumljivo, pokazuje vijest koju je list Daily Telegraph objavio u svibnju 2013. godine. Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva moralo je sad već bivšem vojniku Harrisonu isplatiti 100 000 funti jer mu je identitet izišao u javnost, čime je ugrožena sigurnost njega i njegove obitelji. Iako 2475 metara djeluje znatno kraće od rekorda koji je ostvario prethodno navedeni kanadski snajperist, potrebno je naglasiti kako je riječ o udaljenosti za koje tehnički nisu predviđene niti najsnažnije i najpreciznije snajperske puške velikog kalibra. Upravo zbog toga njegov pogodak mora biti znatno više vrednovan, jer je ostvaren standardnom britanskom vojnom snajperskom puškom L115A3, u ovom slučaju u kalibru .338 Lapua Magnum. Ona je u navedenom kalibru certificirana za učinkovito gađanje do 1700 m. Puška je bila opremljena optičkim ciljnikom Schmidt & Bender 5-25x56 PM II/LP sa stadiametričkom končanicom P4, pa je veliko povećanje koje je omogućavao ciljnik i rezultiralo učinkovitim pogotkom na tako velikoj udaljenosti.
Treći rezultat pripada spomenutom Robu Furlongu, koji je ostvario pogodak na udaljenosti od 2430 metara. Uporaba velikokalibarske puške McMillan TAC-50 logična je, jer je riječ o oružju namijenjenom za gađanje na velikim udaljenostima, zahvaljujući snazi streljiva koje koristi. Unatoč tomu, pogodak kao i prethodni ulazi u kategoriju iznimne učinkovitosti jer se optimalnim učinkovitim dometom te puške dotad smatrala udaljenost od oko 1800 m. Pogodak je ostvaren uz pomoć ciljnika jednakog onom kojim je Harrison ostvario svoj rekord. Kanadska vojska stoga je njim potpuno zamijenila dotadašnje standardne ciljnike za pušku TAC-50 (Leupold Mark 4-16x40 LR/T M1).

McMillan TAC-50 s kompletnom dodatnom opremom. Zahvaljujući toj opremi, spomenuto oružje spada među najbolje na svijetu po preciznosti na velikim udaljenostima (Foto: McMillan Firearms)

Posebno streljivo
Upravo zahvaljujući pompi oko rekorda, ali i sve izraženijim taktičkim potrebama za preciznim gađanjima na donedavno gotovo nevjerojatnim udaljenostima, započela je nova-stara utrka među vodećim proizvođačima takvih oružja. U tom kontekstu, nama razmjerno malo poznata američka tvrtka Cheyenne Tactical LLC razvila je početkom ovog stoljeća specijaliziranu dalekodometnu snajpersku pušku CheyTac Intervention M-200, koja ima optimalni domet do 2500 m. Kako bi do punog izražaja došla mogućnost gađanja na, za današnje pojmove još uvijek ekstremnim udaljenostima, za tu je pušku razvijeno i posebno streljivo .408 CheyTac (10,36 mm x 77 mm). Taj je metak trebao biti svojevrstan kompromis između sve prihvaćenijeg snajperskog kalibra za standardne snajperske puške .338 Lapua Magnum i velikokalibarskog NATO-ova snajperskog metka .50 BMG. Kako bi ispunio svoju zadaću, metak je morao imati prihvatljivu masu zrna, drugim riječima, dovoljno teško zrno da u sebi može akumulirati kinetičku energiju koju će u većoj mjeri prenijeti na cilj. Masa zrna kod .408 CheyTaca iznosi između 305 i 419 greina, ovisno o vrsti i tipu, a nešto je veća od mase .338 Lapua Magnuma (oko 300 greina). Zrno je moralo imati i znatno veću početnu brzinu leta, kako bi ostvarilo što je moguće razantniju putanju i tako omogućilo precizno pogađanje na velikim udaljenostima. Zbog toga .408 CheyTac ima znatno veću početnu brzinu (oko 1067 m/s s lakšim zrnom) i od .338 Lapua Magnuma (oko 905 m/s s lakšim zrnom) i od .50 BMG (oko 907 m/s). Potrebno je naglasiti kako je taj metak razvijen na bazi vrlo moćnog lovačkog safari metka .505 Gibbs, koji je još davne 1911. razvio puškar i lovac George Gibbs. On je zapravo postigao optimalan odnos mase zrna i početne brzine leta kako bi se dobio metak optimalne učinkovitosti, što je osnovna poveznica sa suvremenim snajperskim kalibrom .408 CheyTac. Vanjskim izgledom ta dva metka gotovo ni po čemu nisu slična.

Daleka cijena
Snajperska puška CheyTac Intervention M-200 zasad koristi dva optička ciljnika kojima je standardno opremljena. Prvi je Nightforce NXS 5-22x56, a alternativa iznimno moćan US Optics SN-9 (10-42x80), koji se po svojim taktičko-tehničkim značajkama može koristiti uglavnom za posebna snajperska gađanja na ekstremnim udaljenostima. Oba su ciljnika razmjerno malo poznata kod nas, a rijetki su i na europskim prostorima. S druge strane, imajući u vidu da je puška opremljena Picatinny šinom kao glavnim nosačem optičkog ciljnika, očito je da se na nju može montirati cijela paleta različitih dnevnih i pasivnih noćnih infracrvenih ciljnika. Sve navedeno utječe i na cijenu tako preciznog proizvoda pa puška CheyTac Intervention M-200 sa standardnim optičkim ciljnikom Nightforce NXS 5-22x56 stoji između 11 700 i 13 800 dolara. Kako bi još više komercijalizirala, a donekle i pojeftinila svoju snajpersku pušku, tvrtka Cheyenne Tactical LLC razvila je i njezinu skraćenu inačicu u još jednom novom kalibru: .375 CheyTac (9,5 mm x 77 mm). Puška je još u fazi ispitivanja, ali prvi rezultati s predserijama više su nego obećavajući.

Prema navodima proizvođača, ruske tvrtke Lobaev Arms, njezin snajper SVLK-14 Sumrak postigao je zadovoljavajuće pogotke na udaljenosti od 4210 metara (Foto: Lobaev Arms)

Odgovor iz Rusije
Razmjerno brzo mogao se očekivati odgovor druge renomirane svjetske vojne industrije. Ruska tvrtka Lobaev Arms razvila je snajpersku pušku za gađanje na velikim udaljenostima SVLK-14 Sumrak. Primaran je već opisani kalibar .408 CheyTac, a puška se proizvodi i u standardnim snajperskim kalibrima .338 Lapua Magnum i .300 Winchester Magnum. Iako prema deklariranim taktičko-tehničkim značajkama ta puška ima optimalni domet od oko 2500 m, proizvođač tvrdi da su na probnim gađanjima postignuti zadovoljavajući pogodci na udaljenosti od nevjerojatnih 4210 m!!! Naravno, svi su ostvareni u kontroliranim uvjetima strelišta i ne mogu se uspoređivati s borbenim uvjetima u kojima su snajperisti iz zapadnih zemalja postigli svoje rekorde. Zasad je SVLK-14 još uvijek u razvojnom programu, predstavljena je tek prije dvije godine. Međutim, Lobaev Arms ima prilično iskustvo i velik uspjeh u razvoju snajperskih pušaka, za koje se i specijalizirao. Neki su od uspješnijih proizvoda tvrtke snajperska puška TSVL-8 Staljingrad u kalibru .338 Lapua Magnum, laka taktička snajperska puška DVL-10 M2 Urbana u kalibru .308 Win, integralno prigušena snajperska puška za specijalne postrojbe DVL-10 Saboter itd. Osim pušaka, tvrtka je razvila i specijalizirani metak .40 Lobaev Whisper (10,36 mm x 45 mm), baziran na opisanom snajperskom streljivu .408 CheyTac. U tom je slučaju riječ o skraćenoj i oslabjeloj inačici navedenog metka, čime se postigla dozvučna brzina leta zrna koje se zbog toga može učinkovito prigušiti, a istodobno nisu u većoj mjeri narušene njegove balističke značajke na malim i srednjim udaljenostima. Podrazumijeva se da je metak namijenjen opremanju isključivo specijalnih postrojbi vojske, policije i ruskih tajnih službi.

Specijalizirana dalekodometna snajperska puška CheyTac Intervention M-200 s optimalnim dometom do 2500 m (Foto: Facebook/CheyTac)

Crna lista
Tako dinamičan razvoj visokopreciznih oružja kojima se pojedini, točno određen čovjek može pogoditi na udaljenostima koje su dosad bile nedostižne za bilo koje streljačko oružje otvara niz etičkih pitanja, ali i sigurnosnih problema. Sve više u prvi plan dolazi pitanje učinkovite zaštite štićenih osoba, koja je i dosad bila vrlo problematična kako je tehnologija napredovala. Mogućnost učinkovitog atentata na udaljenosti većoj od 1000 m (da ne govorimo o prethodno opisanim rekordima), djelovanje sigurnosnih službi napreže do maksimuma te zahtijeva proširenje mjera zaštite i osiguranja i samim tim sve veće ograničavanje ljudskih prava i sloboda, što je, posve razumljivo, sve manje prihvatljivo većini stanovnika suvremenih demokratskih zemalja. U takvim je okolnostima sve teže pomiriti potrebu učinkovite zaštite štićenih osoba i normalne zahtjeve javnosti za slobodu kretanja, održavanje javnih prosvjeda i sl.
S druge strane, potrebno je upozoriti i na ozbiljne probleme ukoliko bi se takvo oružje našlo u rukama terorista. Sad smo, nažalost, svjesni što može učiniti obično motorno vozilo kod samo jednog čovjeka odlučnog u tome da provede svoje nedjelo. Što bi mogla napraviti puška primarno namijenjena za ubijanje ljudi na udaljenosti većoj od dva kilometra!? Nedavni tragični događaj u Las Vegasu, u kojem je ubojica iz puške pobio 59, a ranio više od 500 sudionika koncerta, na najgori mogući način pokazao je dramatičnu učinkovitost suvremenog streljačkog naoružanja. Snajpersko oružje koje može točno odrediti i pogoditi živi cilj na više od dva kilometra udaljenosti svemu dodaje novi dramatični element jer strijelac ima dovoljno vremena i mogućnosti da se izvuče s poprišta zajedno s tako preciznom snajperskom puškom i cijelu tragediju ponovi na nekom drugom mjestu.

Snajperist 2. bojne britanske pukovnije Royal Anglian sa snajperom L115A3, certificiranim za učinkovito gađanje do 1700 metara, ali može postići i veće udaljenosti (Foto: mod.uk)

Krucijalno pitanje
Osim navedenog, moramo razmotriti još jednu dvojbu: Kamo ide daljnji tehnološki razvoj snajperskih pušaka, zapravo, streljačkog naoružanja u cijelosti? Razvoj visoke tehnologije, a posebno nanotehnologije, vrlo brzo će omogućiti stvaranje miniračunala koja će zamijeniti sadašnje optičke ciljnike. Novi uređaji će, u trenutku kad neki snajperist poravna končanicu ciljnika na svoju žrtvu, izmjeriti tlak zraka, snagu i smjer vjetra, balističku putanju, temperaturne razlike i sve ostale parametre, te sukladno njima redefinirati položaj končanice i omogućiti snajperistu gotovo stopostotni pogodak. Je li to budućnost snajperizma!? Možemo se također upitati ide li opći daljnji razvoj streljačkog oružja u smjeru samonavodećih projektila koji će svoju žrtvu pronaći iza svakog zaklona? Ide li u smjeru uništavanja protivnika izbacivanjem snažnih energetskih naboja koje sad gledamo samo u znanstvenofantastičnim filmovima ili u smjeru nečeg trećeg, nezamislivog? U uvjetima današnjeg razvoja svih vrsta tehnologija, vrlo je nezahvalno prognozirati što će se dogoditi, ali čovječanstvo je svakako na razini opće društvene svijesti kad bi trebalo postaviti jedno jedino krucijalno pitanje – treba li nam to uopće!?

Marinko OGOREC

Slični članci

Fusil Gras – Modèle 1874

Oružje koje je 1874. postalo službena puška francuske vojske vjerojatno je bilo u uporabi u više i…

Jurišna puška HK433

Vlada SR Njemačke uputila je u rujnu proizvođačima streljačkog naoružanja zahtjev za ponude za & i…

Mauser M1871

Prvi patent slavnog Petera Paula Mausera sporometna je puška ostraguša na crni barut s zatvaračem.…