Pošalji dalje

Praktični špijun

MC-12W Liberty američki je zrakoplov za obavještajno djelovanje, nadzor i izviđanje, razvijen iz provjerene platforme u skladu s potrebama oružanih snaga za operacije u Afganistanu i Iraku

Prvi operativni borbeni let Libertyja, izveden u Iraku 12. lipnja 2009. u sastavu 362. ekspedicijske izvidničke eskadrile. Glavni optički senzori nalaze se u zakretnom kućištu koje je na fotografiji vidljivo na trbuhu aviona (Foto: USAF)

Osnova za Liberty dobro je poznata: avion King Air tvrtke Hawker Beechcraft (danas Beechcraft Textron), izvorno laka putničko-transportna platforma za srednje visine. Često se koristi za specijalne namjene, a američko zrakoplovstvo (USAF), te civilne i vojne institucije imaju ga u raznim transportnim inačicama pod oznakom C-12 Huron.
Početak proizvodnje King Aira 90 datira još u 1964. godinu. C-12 Huron, izgrađen na osnovi inačice King Air 200, stigao je 1974., sukladno narudžbi KoV-a SAD-a. Vojska je osamdesetih godina nabavila niz aviona za otkrivanje i prisluškivanje komunikacijskih signala (Signal Intelligence – SIGINT) na osnovi King Aira 200. Bili su to Huroni pod oznakama RC-12 D, G i H Guardrail. Razrada inačica nastavljena je i tijekom devedesetih, kad su naručeni posebno prilagođeni izvanserijski avioni King Air 200 s jačim motorima i pojačanim zmajem. Poznati su pod oznakama RC-12 K, N i P, a priključila su im se i tri RC-12Q s funkcijom komunikacijskog releja, koja su nastala pregradnjom RC-12P.

C-12 Huron je od 1974. u KoV-u SAD-a, a s vremenom je ušao i u sastav drugih grana i rodova. Avion na fotografiji ima oznake Marinskog korpusa (Foto: U.S. Navy)

Hitna nabava
Ratovi u Afganistanu i Iraku prisilili su Sjedinjene Američke Države na povećanje ionako golemih vojnih kapaciteta, i to praktički na svim poljima. Jedno se odnosilo na brzo ojačanje kapaciteta obavještajnog djelovanja, nadzora i izviđanja (Intelligence, Surveillance and Reconnaissance – ISR), za što je ministar obrane u travnju 2008. osnovao posebnu radnu skupinu. Skupina je došla do zaključka da je oružanim snagama potreban novi ISR zrakoplov s posadom i preporučila C-12 kao njegovu osnovu. Reakcija nadležnih bila je vrlo brza i zrakoplovstvo je već u srpnju 2008. počelo nabavu 37 aviona MC-12W Liberty, a samo osam mjeseci poslije prvi su stigli na područje operacija. Prvi operativni borbeni let Libertyja izveden je 12. lipnja 2009. u Iraku, u sastavu 362. ekspedicijske izvidničke eskadrile. Svih 37 aviona nije bilo jednako. Flotu je činilo sedam (ili osam, ovisno o izvoru) letjelica u inačici na osnovi rabljenih King Aira 350, a preostalih 30 (ili 29) bili su novoproizvedeni i inačice su aviona povećanog doleta King Air 350ER. Svi su do 2010. postali raspoloživi za operativnu uporabu i raspoređeni su u 427. i 489. izvidničku eskadrilu, koje su dio 9. izvidničke pukovnije (Wing) u bazi "Beale", Kalifornija.
Avioni su za potrebe operacija u Iraku i Afganistanu raspoređivani u posebne ekspedicijske eskadrile. Ondje su MC-12W bili vrlo zaposleni: podatak iz 2012. govori da su te godine obavili 24 % svih USAF-ovih zračnih borbenih operacija, odnosno 73 % svih izvidničkih letova. Usto, tijekom karijere u sastavu USAF-a imali su 400 000 borbenih sati naleta i sudjelovali su u 79 000 borbenih zadaća, a prema objavi iz studenog 2014., posade MC-12W pomogle su u likvidaciji ili zarobljavanju 8000 terorista i otkrivanju 650 ilegalnih spremišta naoružanja.

Bogata oprema
Osnovna je zadaća MC-12W prikupljanje video i SIGINT podataka te njihova obrada, analiza i prenošenje u realnom vremenu snagama na bojištu. Avion je stoga opremljen specijalnom i dobrim dijelom klasificiranom opremom. Glavni optički senzori nalaze se u zakretnom kućištu na trbuhu aviona, a riječ je o WESCAM-ovu sustavu MX-15DiD L3 s TV kamerom, termovizijskom kamerom, laserskim označivačem ciljeva i laserskim IC pokazivačem vidljivim kroz naočale za noćno gledanje i termovizijske kamere. SIGINT dio prepoznatljiv je po mnoštvu antena postavljenih na trupu, dok je na leđima aviona antena za satelitsku komunikaciju. Avionu MC-12W za obranu služi sustav za uzbunjivanje na djelovanje PZO sustava te vjerojatno ima i opremu za ometanje raketa, barem u obliku lansera mamaca. Uz dva pilota, Liberty u trupu prevozi još dva operatera sustava. Prvi je operater optičkih senzora, koji promatra ciljano područje i komunicira s vlastitim snagama na tlu, a drugi je operater taktičkih sustava, koji nadzire rad opreme. Prema USAF-ovim službenim stranicama, oprema i ugradnja stajale su deset milijuna dolara po kompletu, odnosno 17 milijuna dolara kad se uračuna i avion.

SAD je tijekom osamdesetih nabavio niz SIGINT aviona na osnovi King Aira 200. Postali su poznati pod zajedničkim imenom Guardrail (Foto: USAF)

Dobre performanse
MC-12W dug je 14,2 m, raspon krila iznosi 17,6 m, a njihova površina 28,8 m². Najveća poletna masa za inačicu na osnovi King Aira 350 iznosi 6803 kg, a za onu na osnovi King Aira 350ER iznosi 7484 kg. Sukladno namjeni aviona, njegov je ključni parametar trajanje neprekidnog leta. Prva inačica može neprekidno biti u zraku do šest sati, a druga, koja ima više goriva, dulje od osam sati. Preneseno u dolet, to iznosi 2788 km, odnosno 4445 km. Primjerice, MC-12W (350ER) može iznad ciljanog područja ostati oko sedam sati te preletjeti 100 milja (185,2 km) nazad u bazu uz pričuvu goriva za više od 45 minuta. Spomenuti brojevi nisu nešto posebno u usporedbi s besposadnim letjelicama od kojih neke mogu ostati u zraku danima. No, prednost Libertyja je što u pravilu može nositi puno više opreme, ima bolji pregled situacije i veću samostalnost zbog prisutne posade. Ljudski faktor ipak ograničava uporabu aviona na slabije branjen zračni prostor. Posebnost je MC-12W u odnosu na druge u klasi sposobnost letenja malim brzinama i na malim visinama, ali i sposobnost krstarenja pri brzini od 555 km/h i na visini od 10 600 m. Pogon čine dva Pratt & Whitneyjeva turbopropelerska motora PT6A-60A izlazne snage po 1050 KS.

U uporabi KoV-a
Promjena situacije u Iraku i Afganistanu te smanjenje opsega američkih operacija u tim zemljama odrazili su se i na uporabu Libertyja. Prema službenim podacima na internetskim stranicama USAF-a, pod njegovom je kapom 2015. u uporabi ostalo samo 13 tih aviona, a do kraja 2016. svi su trebali biti prebačeni u Zračne snage Nacionalne garde (Air National Guard), točnije u 137. pukovniju (Wing) za popunu gorivom u zraku, smještenu u Oklahomi. Preostali su u isto vrijeme prebačeni na uporabu u KoV SAD-a i Zapovjedništvo za specijalne operacije.
Kopnena vojska SAD-a provodi modifikaciju svojih MC-12W u platformu s prefiksom EMARSS-M (Enhanced Medium Altitude Reconnaissance and Surveillance System – Multi-Intelligence). Imat će manje-više jednaku namjenu i sposobnosti kao dosad, ali bit će posebno opremljena prema zahtjevima KoV-a. Posao je dobila tvrtka L-3 Communications.
Riječ je o nastavku projekta EMARSS pokrenutog još 2010 godine. KoV je time trebao dobiti ISR zračne platforme slične MC-12W, namijenjene u prvom redu za otkrivanje improviziranih eksplozivnih naprava, pod imenom MC-12S EMARSS-S. Projekt je, međutim, sporo napredovao: prototip je poletio 2013., a uporabu su dodatno odgodile administrativne nesuglasice USAF-a i KoV-a oko nadležnosti nad avionima.
Flotu aviona EMARSS-M u početku bi trebalo činiti 12 letjelica, uz mogućnost još 20, od čega osam otpada na modificirane MC-12W. Projekt će obuhvatiti još najmanje dvije specijalizirane inačice King Aira 350 razvijene za rat u Afganistanu. Nije jasno hoće li projekt uključivati i novoproizvedene letjelice.

Pogon MC-12W čine dva Pratt & Whitneyjeva turbopropelerska motora PT6A-60A izlazne snage po 1050 KS (Foto: USAF)

Dostupni podaci
Detalji opreme EMARSS-a S i M nisu javni, osim generičkog opisa da će imati elektrooptički i termovizijski senzor, sustav za prikupljanje komunikacijskih obavještajnih podataka (kod S inačice riječ je o signalima širokog spektra), precizni geolokacijski sustav, komunikacijsku opremu s uređajima koji djeluju u vidnoj crti i preko nje te sustav za samoobranu. Sustav je povezan s kopnenim radnim stanicama za obradu podataka naziva DCGS (Distributed Common Ground System).
Postoje još dvije inačice EMARSS-a koje su također ugrađene na King Air: EMARSS-G namijenjen geografskom obavještajnom radu i nadzoru većih prostora (Geographical Intelligence With Wide Area Surveillance). Opremljen je tzv. laserskim radarom (LIDAR) za precizno 3D mapiranje te optičkim HD blokom. EMARSS-V opremljen je kao inačice S ili M, uz dodani radar s mogućnosti otkrivanja pokretnih ciljeva na zemlji pod nazivom VADER (Vehicle and Dismount Exploitation Radar).

Modificirani MC-12 u novoj inačici EMARSS pušta mamce na jednom od testiranja (Foto: U.S. Army)

U Velikoj Britaniji
Britansko ratno zrakoplovstvo (Royal Air Force – RAF) u floti ima King Air 350, prema namjeni i opremi vrlo sličan Libertyju. Naziv mu je Shadow R1, a najznačajnija poznata razlika u opremi u odnosu na MC-12W optički je senzor širokog kuta gledanja (Wide Area Surveillance – WAS) usmjeren prema naprijed. Smješten je u kućištu na trbuhu aviona, ispred standardnog kućišta za optiku. Može se koristiti za otkrivanje improviziranih eksplozivnih naprava i pregled nazočnosti protivničkih boraca na nekom području (pattern-of-life intelligence). Velika Britanija nabavila je još 2007. po hitnom postupku za potrebe operacija u Afganistanu šest letjelica. U Strateškom pregledu obrane (Strategic Defence and Security Review), 2015. je objavila da će nabaviti još dvije te da će djelovati u sklopu 14. eskadrile iz baze "Waddington". Očito je da britanska vojska iznimno cijeni taj sustav jer je u zadnjem Strateškom pregledu obrane rok uporabe Shadowa R1 produljen do 2035. godine. Prema vijestima od ovog ljeta, Raytheon priprema modernizacijski paket kako bi Shadow i u budućnosti ostao relevantan.

Vedran SLAVER

Slični članci

Igrači pete generacije

SAD prodaje svoj F-35 širom svijeta, no u utrku za stranim kupcima najmodernijih borbenih aviona i…

U očekivanju Pegasusa

I dok Boeing još uvijek nije završio razvoj aviona KC-46 Pegasus, najnovije USAF-ove leteće sve se…

Tiltrotor AW609

Nakon poznatog V-22 Ospreyja koji koristi američka vojska, talijanska letjelica trebala bi postati…