Pošalji dalje

Mannlicher M1895

Poznati austrijski konstruktor naoružanja doveo je do savršenstva koncept koji je počeo na puški M1890. To je oružje korišteno u više zemalja i nakon Drugog svjetskog rata…

Mannlicher M1895 iz kolekcije švedskog Vojnog muzeja (Armémuseum). Ferdinand Ritter von Mannlicher počeo je konstruirati puške kao inženjer u Austrijskim željeznicama (Foto: digitalmuseum.se/Wikimedia Commons)

Od 1867. godine standardna puška austrougarske vojske bila je sporometna ostraguša M1867 Werndl-Holub koju su dizajnirali Josef Werndl (1831. – 1889.) i Karel Holub (1830. – 1903.). Zamijenjena je 1886. brzometnom puškom Mannlicher M1886, koju je proizveo austrijski konstruktor oružja Ferdinand Ritter von Mannlicher (1848. – 1904.). Zanimljivo je da je bio zaposlen gotovo 20 godina kao inženjer u Austrijskim željeznicama. U to vrijeme napravio je nekoliko prototipova pušaka u kalibru 11 mm, ali najvažniji je njegov rad na poluautomatskoj M1885. Na temelju nje nastaje puška Mannlicher M1886, čija je glavna značajka pravočepni (pravokretni) zatvarač. To znači da zatvarač prilikom repetiranja treba povući nazad pa naprijed, a sam se zabravljuje i odbravljuje. Puška je koristila streljivo u kalibru 11 mm x 58 mmR, punjeno crnim barutom. Punila se okvirom (en-bloc klip) s pet metaka, koji se automatski izbacivao iz puške nakon što je ubačen zadnji metak. Metalno spremište streljiva bilo je izvan kućišta, odnosno ispred branika okidača na donjem dijelu usadnika kundaka. U trenutku uvođenja u naoružanje puška Mannlicher M1886 po tehničkim je značajkama bila bolja od francuske Lebel M1886 (detaljnije u tekstu Lebel 1886, HV br. 542, op. aut.). Unatoč tomu, slabije je ocijenjena jer je Lebel koristila modernije bezdimno streljivo koje ima dvostruko veći domet.

Primjerak za kolekcionare
Nakon samo dvije godine pušku M1886 zamjenjuje Mannlicher M1888, ali u kalibru 8 mm x 52 mmR, za koji je utvrđeno da ima veću brzinu i domet. Mnoge su M1886 konvertirane na novo streljivo, a poslije i na novi metak 8 mm x 50 mmR, zbog čega su one u originalnom kalibru 11 mm iznimno rijetki i vrijedni kolekcionarski primjerci.
Mannlicher M1888 bila je brzometna puška koja je od 1888. do 1893. služila kao standardna u austrougarskoj vojsci. Koristila je sustav punjenja kao i prethodnica, a temeljna je razlika u streljivu, odnosno metku 8 mm x 52 mmR u čijoj se čahuri umjesto crnog nalazio tzv. polubezdimni barut. Takvo je streljivo puški davalo veći domet. S uvođenjem novog streljiva na bezdimni barut u kalibru 8 mm x 50 mmR, počinje 1890. prepravljanje pušaka M1888 na novi kalibar. Puške dobivaju i nove ciljnike zbog većeg dometa i označene su kao M1888/90. Proizvedene su također i potpuno nove puške pod nazivom Mannlicher M1890. Odmah nakon usvajanja počinje njihova masovna proizvodnja: u Austriji ih je proizvodio ÖWG (Steyr), a u Ugarskoj kraljevski arsenal Fegyvergyár u Budimpešti. Austrougarska vojska usvojila je tri tipa M1890: pješačku i kratku pušku te karabin (konjanički, žandarmerijski i mornarički, koji su imali potpuno novi zatvarač). Na temelju tog modela konstruktor je stekao slavu i više je puta odlikovan.

Novi zatvarač
Konstruktor je koncept koji je počeo na M1890 doveo do savršenstva na novoj puški Mannlicher M1895. Odlikuje je ljepši dizajn, a usto djeluje kompaktnije i funkcionalnije. Usavršen je pravočepni zatvarač, a zadržano je punjenje okvirom s pet metaka. Novi zatvarač, koji čine tijelo i glava, ima na stražnjem dijelu tzv. dabrov rep za ručno zapinjanje. Na tijelu se nalazi ručica za repetiranje i kočnica, a unutar njega dva svinuta rebra. Na prednjem dijelu glave su dvije bradavice (s pomoću njih se vrši bravljenje) te dva svinuta žlijeba. Unutar glave nalazi se udarna igla s oprugom. Glava ulazi u tijelo zatvarača, a samim tim i svinuta rebra u tijelu ulaze u svinute žljebove na glavi. Time je omogućeno okretanje glave oko svoje osi uz istodobno ulaženje ili izlaženje iz tijela zatvarača. Zatvarač se kreće naprijed po žljebovima u kućištu, uzima metak iz okvira i na kraju kretanja svinuta rebra okreću glavu s tijela nadesno. Za to se vrijeme bradavice na glavi zabravljuju u žljebove na kućištu. Povlačenjem okidača nagne se vilica sa zubom koji oslobađa udarač s udarnom iglom i na taj se način vrši opaljenje. Zatvarač se otvara tako što se samo povuče nazad, pri čemu se događa ono što je već opisano kod zabravljivanja, samo suprotnim redoslijedom. Kućište, zatvarač i svi njegovi dijelovi izrađeni su vrlo precizno i od kvalitetnog materijala. Opaljenje nije moguće ako zatvarač nije gurnut do kraja. Kočnica koči udarač u dvama položajima (zapetom i opuštenom) uz istodobno kočenje zatvarača.

Metak – slaba točka
Puška se puni okvirom koji, za razliku od spremnika, obuhvaća metak do pola duljine čahure. Okvir pri punjenju ulazi zajedno s metcima u spremište, gdje ostaje dok se zadnji metak ne ubaci u cijev. Prazan okvir zatim sam ispada kroz otvor na dnu spremišta. Prema potrebi moguće je izbaciti okvir iz spremišta s pomoću gumba na zaštitniku, odnosno braniku okidača. Okvir za pušku Mannlicher morao je imati neobičan romboidni, dakle asimetričan oblik, kako bi se izbjeglo zapinjanje oboda/ruba metaka jednog za drugi. Puška se nije mogla puniti pojedinačno, metak po metak, nego samo s pomoću okvira. Pritom se moralo paziti na pravilno ubacivanje, što je na okviru označeno kosim crticama (gornji dio).
Metak je najslabija točka. Kalibar zrna je 8 mm, a čahura je duga 50 mm i na dnu ima obod/rub. Masa zrna je čak 16 grama, što daje malu početnu brzinu od 620 m/s ili 530 m/s za kratku pušku.
Duljina puške je 1272 mm, odnosno 1525 mm s nožem. Masa je 3,78 kg bez noža, a 3,93 kg s njim. Ostale su značajke gotovo jednake onima na prethodnim inačicama. Na stražnjoj karici (grivni) s donje je strane vijkom pričvršćena prednja omča za remen. Prednja i stražnja grivna navučene su na drvenu oblogu cijevi i usadnik kundaka za koji su pričvršćene vijkom. Stražnja omča za remen nalazi se na donjoj strani glave kundaka.

Tri tipa puške
Cijev je čelična, nešto tanja nego kod M1888/90 i M1890, a preko njezina gornjeg vanjskog dijela postavljena je drvena obloga. Na prednjoj karici nalazi se utor za bajunet (s donje strane) i šipka duljine 63 mm, svinuta 12 mm, u ispupčenju na lijevoj strani grivne nešto malo ispod osi cijevi. Služila je samo za prislanjanje pušaka jedne o drugu u okomitom položaju. Ciljnici su mehanički (prednji i stražnji). Prednja mušica nalazi se u podlozi zalemljenoj za cijev. Stražnji ciljnik ima postolje, preklapač, oprugu preklapača i gajku (pokretna traka). Puške M1888/90 i M1890 imaju nešto drukčiji stražnji ciljnik, na postolju i zalemljen za cijev. Najveća ciljnička daljina kod inačica M1888/90 i M1890 iznosi 2400 koraka, a kod M1895 ukupno 2600 koraka. Zatvarač ima sedam, a na M1888/90 i M1890 šest dijelova.
M1895 imala je tri tipa: pješačka puška, kratka puška i karabin. Od pješačke i kratke su montiranjem teleskopskih ciljnika izrađivani snajperski modeli.
Mannlicher M1895 korišten je tijekom Prvog svjetskog rata u austrougarskoj i bugarskoj vojsci, a tijekom Drugog svjetskoga rata u pozadinskim postrojbama brojnih zemalja. Puška je nakon Drugog svjetskog rata završila svoju vojnu karijeru.

Ivan GALOVIĆ



Slični članci

Carcano M1891

Nekadašnji topnički pukovnik Salvatore Carcano iskoristio je Mannlicherov en-blok spremnik kao i u…

Springfield M1903

Puška godinama korištena u američkoj vojsci u početku je velikim dijelom bila dosljedna kopija no…