Pošalji dalje

Što su uvjeti teži, to je za nas prihvatljivije

U Delnicama je 21. i 22. veljače održano 15. Prvenstvo OSRH u zimskim sportovima. Okrugla obljetnica poklopila se ujedno s godinom spremnosti i aktivnosti hrvatskog vojnika. Snage su odmjerene u dvjema disciplinama: veleslalomu i patrolnom trčanju...

Ovogodišnja veljača protekla je u znaku zimskih sportova. Oči cijelog svijeta bile su uprte u južnokorejski grad Pjongčang, gdje su velikani u alpskim i nordijskim disciplinama odmjeravali snage na Zimskim olimpijskim igrama. Istodobno se, na drugom kraju svijeta, u Delnicama odvijalo 15. Prvenstvo OSRH u zimskim sportovima. To natjecanje možda nije toliko razvikano kao ZOI, ali njegovi su se sudionici svojom borbenošću i srčanošću svakako mogli mjeriti s bilo kojim olimpijcem u Pjongčangu.
Petnaesto izdanje Prvenstva poklopilo se ujedno s godinom spremnosti i aktivnosti hrvatskog vojnika, koju je proglasio potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević. Nakon nedavno održanog Dana športa, to je bila još jedna prilika da pripadnici OSRH pokažu snagu, izdržljivost i vještinu te pridonesu razvitku sporta i sportske kulture u svojim postrojbama. Snage su odmjerili u dvjema disciplinama: veleslalomu i patrolnom trčanju. Nisu bez razloga odabrane upravo te discipline: primjena vještina koje one zahtijevaju (brzo skijanje i precizno gađanje u uvjetima smanjene vidljivosti), vrlo je važna pri provedbi operacija u zimskim i planinskim uvjetima.
Budući da je Prvenstvo zadnji put održano 2015., ne čudi da se među natjecateljima moglo osjetiti uzbuđenje što su napokon ponovno dočekali priliku za dokazivanje svojih vještina i osvajanje nagrada. Međutim, sama priprema nije tekla glatko. Tijekom Prvenstva snijeg je gotovo zatrpao Delnice i organizatori su se suočili s ozbiljnim problemima. Zbog teških uvjeta na cestama bilo je upitno tko će od prijavljenih natjecatelja uopće doputovati. S druge strane, natjecanje je zbog slabe vidljivosti i velike količine snijega na stazama zamalo otkazano. Međutim, zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga brigadni general Perica Turalija takvo što nije htio dopustiti: "Mi smo vojska i uvjeti ne mogu utjecati na nas da nešto ne napravimo. Što su teži uvjeti, to je za nas na jedan način prihvatljivije, s obzirom na to da nas takvi uvjeti uvijek mogu čekati."
Pomoć u organizaciji pružile su sportske udruge u Delnicama i okolici. Gorska služba spašavanja i Goranski sportski centar posudili su svoje saonice za prijevoz natjecatelja na startnu poziciju tijekom veleslaloma, dok je staza za patrolno trčanje očišćena ralicom  Skijaškog kluba "Goranin" Delnice. Osim navedenih, pomoć su pružili i Hrvatski skijaški savez, Ski klub Rijeka te Sportsko-rekreacijski centar Platak.
Nakon što su organizatori prebrodili sve poteškoće, bili su i više nego zadovoljni rezultatom svojeg rada. Najviše su se ponosili činjenicom što je ovogodišnje Prvenstvo privuklo rekordan broj sudionika iz svih grana i rodova OSRH.
Prvenstvo je počelo 19. veljače dolaskom sudionika u Delnice, a idućeg je dana održan službeni trening u objema disciplinama. Treći dan natjecanja obilježila je neizvjesnost vezano uz održavanje utrke u veleslalomu. Nakon sat i pol vijećanja, organizatori su dali zeleno svjetlo za početak.
Natjecatelji u veleslalomu bili su podijeljeni u sljedeće kategorije: žene, veterani, stariji seniori i mlađi seniori. Skijali su niz stazu označenu plavim i crvenim vratima, a pobjednik u svakoj kategoriji bio je onaj koji je najbrže stigao do cilja. Staza je bila teže postavljena nego prijašnjih godina i namijenjena ponajprije iskusnim skijašima. Unatoč tome, svi su natjecatelji bili zadovoljni svojim nastupom.
Za zadnji dan Prvenstva planirano je bilo natjecanje u patrolnom trčanju te podjela medalja. Bez obzira na to što je sniježilo jače nego prethodnih dana, raspoloženje na startu bilo je veselo. Natjecatelji, odjeveni u bijele maskirne odore i s automatskim puškama kalibra 5,56 mm x 45 mm na leđima, nisu dopustili da im hladnoća ubije vedar duh. "Slušajte, ekipa!," objašnjava natjecatelj iz jedne ekipe, "Najvažnije je što manje meta promašiti kako bismo imali što manje kaznenih minuta. Vrijeme nam se gleda i moramo biti brži." Njegov kolega iz ekipe upitao ga je nato: "A možemo li trčati i prečicom?"
Na veliku žalost vojnika iz te anegdote, pravila u patrolnom trčanju ne dopuštaju prečice. Štoviše, stroža su nego u pojedinačnom ili štafetnom biatlonu. Svi članovi ekipe istodobno počinju utrku, a sljedeća ekipa kreće tek pet minuta nakon njih. Natjecatelji trče dionicu duljine 1,7 km, nakon čega slijedi prvo gađanje meta, i to iz ležećeg stava. U drugom dijelu utrke istrče istu dionicu i vraćaju se na strelište gdje gađaju iz stojećeg stava. Tijekom obaju gađanja moraju pogoditi pet meta, a svaki promašaj kažnjava se kaznenom minutom. Nakon zadnje serije gađanja trče dionicu duljine 1,6 km prema cilju, s tim da prvi i zadnji natjecatelj iz jedne ekipe moraju prijeći cilj unutar 30 sekundi. Kao i na startu, vedra atmosfera vlada i na cilju. Natjecatelji bodre jedni druge te si međusobno čestitaju na odličnoj utrci. Kad i zadnja ekipa prijeđe cilj, uz čaj se izmjenjuju dojmovi.
Pobjednikom se proglašava ekipa koja ima najbolji vremenski rezultat. No, konačni rezultat nije vrijeme u kojem je zadnji član ekipe završio trku, nego se tom vremenu dodaju i kaznene minute. Upravo izbjegavanje kaznenih minuta, odnosno gađanje u metu, natjecateljima stvara najveće teškoće. Iako se puškama služe u svakodnevnom radu, na natjecanju su pod pritiskom da moraju pogoditi što više meta, zadihani su od trčanja, a nerijetko dođe i do neplaniranih situacija, npr. zastoja puške. No, osim brzine i preciznosti gađanja, važan je čimbenik i zajedništvo unutar tima. Najbrži, najprecizniji i najsložniji bili su pripadnici ZSS-a – ekipe 1, koji su vjerno slijedili upute svojeg natporučnika i tako obranili naslov iz 2015. godine.
Komentirajući rezultate, general Turalija rekao je: "Rezultati su očekivani jer mi kao Zapovjedništvo specijalnih snaga najviše prakticiramo vježbe u ovakvim uvjetima. S druge strane, značajan je i dolazak pripadnika drugih ustrojstvenih cjelina, kojima je razvoj sposobnosti u zimskom i planinskom okružju jedna od temeljnih sposobnosti za provođenje zadaće." General Turalija pohvalio je na podjeli medalja sve sudionike: "Upravo svi vi dokaz ste da je u zdravom tijelu i zdrav duh. Nadam se da će vaš primjer biti motiv svima drugima u vašim postrojbama da se okrenu sportu i da im to bude sastavni dio života." U zraku se osjećao ponos zbog natjecanja, dok o ljutnji ili tuzi nije bilo ni riječi. Kao i na ZOI-ju, i na ovom natjecanju svi su bili vođeni motom da je važno sudjelovati, a ne pobijediti.
Podjela medalja označila je kraj Prvenstva, ali već polako počinju pripreme za sljedeće. Stožerni narednik Hrvoje Grgurić iz Desetine za planinsko-zimsko ratovanje otkrio nam je planove za daljnji razvoj Prvenstva: "Naš je plan da veleslalom ostane kakav je, a kod patrolnog trčanja željeli bismo uvesti više disciplina tako da ima više vojničkog karaktera. Uz gađanje, bilo bi uključeno i izvlačenje unesrećenih na skijama, spuštanje niz brdo i penjanje uz brdo sa psima." Ako je suditi po najavama, u budućnosti pripadnike OSRH čekaju još izazovnija natjecanja.


Patrolno trčanje na ZOI-ju 1924.
Malo je poznat podatak da je patrolno trčanje bilo disciplina na Zimskim olimpijskim igrama 1924. u Chamonixju. Kako piše na mrežnim stranicama Međunarodnog olimpijskog odbora, prva i jedina olimpijska utrka u toj disciplini održana je 20. siječnja 1924. Sudjelovale su ekipe iz Finske, Francuske, Italije, Poljske, Čehoslovačke i Švicarske. Svaku ekipu činila su četiri člana. Svi članovi morali su biti djelatne vojne osobe, a jedan član obvezno je morao imati čin natporučnika. Sukladno tome, natjecatelji su morali biti u odori i gađati iz vojničke puške.
Utrka je imala dva dijela. Ekipe su startale u razmaku od tri minute i trčale dionicu dugu 30 km. Na cilju su svi članovi jedne ekipe, osim natporučnika, gađali mete. Za svaki uspješan hitac skidano je 30 sekundi s vremena. Najbolji su bili Švicarci, slijedili su Finci i Francuzi.
Patrolno trčanje održavalo se na ZOI-ju jedino kao demonstracija 1928. (St. Moritz), 1936. (Garmisch-Partenkirchen) i 1948. (St. Moritz). Izišlo je iz programa kad je biatlon uveden kao stalna disciplina na ZOI-ju u Squaw Valleyju 1960. godine.


U ženskoj kategoriji pobjedu je odnijela natporučnica Kristina Kojundžić iz Počasno-zaštitne bojne. Zapovjedništvo specijalnih snaga može se pohvaliti dvjema pobjedama: u kategoriji veterana pobijedio je brigadni general Perica Turalija, a u kategoriji starijih seniora natporučnik J. T. General Turalija nije veteran samo po godinama, nego i po stažu na Prvenstvu: prvi se put natjecao kao mladi satnik na njegovu prvom izdanju. U kategoriji mlađih seniora zlatna medalja pripala je desetniku Marinu Protulipcu iz Zapovjedništva za potporu.


Iva Gugo, snimio Mladen Čobanović




Slični članci