Pošalji dalje

Sav oklop na jednom podvozju?

Ruska platforma Armata izvorno je zamišljena kao temelj ne samo za sada već poznati tenk T-14, nego i za borbeno oklopno vozilo T-15 te još desetak sustava koji bi zadovoljili potrebe cijele ruske kopnene vojske...

Ruski tenk T-14 Armata predstavljen je još u svibnju 2015. godine, no do danas još nije ušao u najavljivanu punu, masovnu serijsku proizvodnju. Zadnje vijesti objavljene u veljači ove godine govore da je rusko ministarstvo obrane naručilo tenkove iz svojevrsne predserijske proizvodnje kojima oprema dvije bojne u svrhu konačnih ispitivanja. Ako se ona pokažu pozitivnima, T-14 bi nakon 2020. mogao u proizvodnju koja bi rezultirala s barem 2000 tenkova. Dok ruska vojska čeka svoj tenk, i dalje se oko njega vode brojne stručne rasprave i analize, usmjerene na tehničko-tehnološke i taktičke karakteristike. One u pojedinim segmentima jesu revolucionarne, ali sve je to manje-više već poznato.

Cijeli ruski program Armata počinje tenkom T-14. Hoće li njime i završiti? (Foto: Ministry of Defense of The Russian Federation)

Novitet je prije svega u činjenici da bi tehnološki pristup tom tenku trebao u velikoj mjeri promijeniti cjelokupnu doktrinu uporabe ruskih oklopnih snaga. Nadalje, suvremena ruska produkcija usvaja i novu doktrinu razvoja složenih vojnih sustava, po kojoj jedna uspješna konstrukcija znači kvalitetnu platformu za niz različitih vrsta borbenih vozila. Razlika se ogledava primarno u borbenom modulu koji se montira na takvo vozilo, ili u krajnjem slučaju manjim tehničkim preinakama potrebnim za razvoj novog borbenog vozila. Na taj način dobiva se višestruka korist: produkcija novog vozila ograničava se isključivo na razvoj borbenog modula, što u značajnoj mjeri pojeftinjuje, pojednostavljuje i ubrzava razvoj novog sustava. Osim toga, takva praksa u velikoj mjeri standardizira logistiku i održavanje tih borbenih sustava, što je danas iznimno važno zbog vrlo složene tehničke potpore u suvremenim oružanim snagama. 

Temelj u tenku

Naravno, ta se praksa razvijala u ruskom vojno-industrijskom kompleksu još iz sovjetskih vremena, no vjerojatno je dosad najambiciozniji modul borbenog vozila na koji je moguće instalirati cijeli niz različitih borbenih platformi, poznatiji kao platforma Armata. List The Diplomat 16. je veljače objavio da postoje koncepti za čak 13 različitih sustava. Temeljno borbeno vozilo Armata ustrojeno je za novi ruski tenk T-14, jedinstven po novoj konstrukcijskoj koncepciji. Podsjetimo, T-14 je najveći ruski tenk dužine čak 10,8 m, širine 3,5 m, visine 3,3 m i procijenjene mase oko 57 t, a nadmašuje i većinu tenkova zapadnih zemalja, osim britanskog Challengera 2, no samo po veličini, a manje je mase od svih, dakle, trebao bi biti pokretljiviji. Osnovicu borbenog sustava tenka T-14 čini besposadna kupola opremljena glatkocijevnim topom 2A82-1M kalibra 125 mm (detaljno u članku Tenk T-14 Armata, Hrvatski vojnik br. 510 od 7. listopada 2016.). Upravo rješenje s besposadnom kupolom daje veće mogućnosti njezine zamjene drugim namjenskim modulima. 

Što će biti s T-15?

Borbeno oklopno vozilo T-15 Armata ambiciozno je najavljivano kao najbolje na svijetu u svojoj klasi. Međutim, konkretnih informacija o njegovu testiranju nema (Ilustracija: Ministry of Defense of The Russian Federation)

Osim tenka, najpoznatiji sustav nastao na Armati, predstavljen istodobno kad i tenk, borbeno je vozilo pješaštva T-15 s besposadnom daljinski upravljanom kupolom Bumerang-BM. Masa je oko 48 tona, dakle, nešto veća nego tenka T-90. Osnovno je naoružanje automatski top 2A42 kalibra 30 mm s 500 komada streljiva u osnovnom borbenom kompletu. Tu su i dva dvostruka lansera protuoklopnih vođenih raketa Kornet-EM i koaksijalno spregnuta strojnica PKTM kal. 12,7 mm. Kod T-15 motor je premješten u prednji dio vozila (kod tenka je u zadnjem) i tako je osiguran prostor za jednu desetinu pješaštva (ukupno devet vojnika i tri člana posade). Postoji mogućnost ugradnje i borbenog modula AU-220M Bajkal koji se sastoji od automatskog topa BM-57 kalibra 57 mm i koaksijalno spojene strojnice PKT kal. 7,62 mm. Ta je modularna stanica prvi put predstavljena na izložbi IDEX 2015 i za sada nije u operativnoj uporabi, no proteklog je lipnja predstavljena na ruskom borbenom vozilu pješaštva BMP-3. Zanimljivo, u istom ruskom priopćenju s početka teksta o probnom opremanju dviju ruskih bojni tenkom T-14, potpuno ista stvar spominjala se i za jednu bojnu koja bi testirala T-15. Još se očekuju informacije o tim testiranjima, a u ruskim medijima pojavile su se vijesti da je program T-15 u opasnosti, jer vozilo nije viđeno na moskovskim mimohodima povodom Dana pobjede 2017. i 2018. 

Prijelaz Koalicije?

Članicom obitelji Armata mogla bi postati i samovozna haubica 2S35 Koalicija-SV. Po dostupnim podacima trebala bi imati učinkovit domet do 70 km s precizno navođenim reaktivnim streljivom opremljenim dodatnim raketnim motorom koji se aktivira na otprilike polovini balističke putanje projektila. Domet klasičnih projektila Msta-S, široko korištenih na sadašnjim samovoznim haubicama u naoružanju ruske vojske je oko 40 km. Potrebno je naglasiti kako ruska vojna industrija razvija i gotovo identični model borbenog vozila s dalekometnim topom 2A88 u kalibru 155 mm o kojem se za sada još vrlo malo zna, jer nisu objavljeni relevantni tehnički podaci o tom oružju. Što se tiče Koalicija, poznato je da je u ruskim oružanim snagama na testiranju njih 12, a dosad su pokazane inačice na podvozju tenka T-90. Testiranja će trajati još nekoliko godina i trebala bi dati odgovor na pitanje hoće li oružje zaživjeti u operativnoj uporabi, a još uvijek nije poznato je li dosad sustav postavljen na Armatino podvozje i hoće li to ikad biti.   

Perspektiva za rakete

Fotografije i snimke s testiranja tenka T-14 redovno stižu u medije i društvene mreže, no druge Armatine platforme još su na čekanju (Foto: Ministry of Defense of The Russian Federation)

Borbena platforma Armata razmatra se i kao osnovica za izgradnju novog samovoznog višecijevnog bacača raketa TOS-2, te inženjerijskog vozila T-16 (BREM-T). U tom kontekstu, vjerojatno je znatno žurnije riješiti nasljednika samovoznog višecijevnog bacača raketa TOS-1 Buratino. Taj je sustav opremljen projektilima s termobaričkim (aerosolnim) bojnim glavama i zamišljen kao oružje neposredne paljbene potpore oklopnim i motoriziranim streljačkim snagama, te namijenjen za uništenje otkrivene i zaklonjene žive sile i borbenih sredstava protivnika. Pretpostavlja se da je upravo TOS-1 1990-ih u čečenskim ratovima u najvećoj mjeri doveo do teških razaranja gradske infrastrukture i brojne žrtve među civilima prilikom osvajanja Groznog. Istodobno, pokazao se i vrlo ranjivim na gotovo sva protuoklopna sredstva protivnika, zbog razmjerno malog dometa (maksimalno do 3500 m), te zastarjele koncepcije podvozja (T-72) na kojem je utemeljen. Domet je tek nakon rata povećan na 6000 m kod inačice TOS-1A, uvođenjem novih, značajno produženih raketa, s većim raketnim punjenjem. Upravo zbog osjetljivosti TOS-1, platforma Armata zbog svoje žilavosti i predviđene standardne opremljenosti najsuvremenijim senzorima i sredstvima zaštite mogla bi biti najperspektivnije vozilo za novi TOS-2. Hoće li na nju biti montiran dosadašnji borbeni modul s nevođenim raketama kalibra 220 mm koje se koriste u sustavu TOS-1A ili se razvija potpuno novi borbeni modul s novim raketnim sustavima, vjerojatno će se saznati u dogledno vrijeme. 

Možda i PZO

Za ugradnju na platformu Armata predviđa se i protuzrakoplovni borbeni modul, pri čemu postoji više mogućih opcija. Dosadašnji PZO postrojbi ruske vojske bila je utemeljena na sad već prilično zastarjelom sustavu 2S6M Tunguska, koji se u operativnu uporabu počeo uvoditi daleke 1986. godine, kao zamjena za ZSU-23-4 Šilka. Od samog početka Tunguska je imala ozbiljna ograničenja među kojima je svakako nemogućnost gađanja noću i u uvjetima smanjene vidljivosti, pa je gotovo paralelno razvijan i sustav Tor–M2. Danas se ti sustavi zamjenjuju suvremenijim i učinkovitijim sustavima Pancir-S1 i 42S6 Morfej, pri čemu je Pancir zadržao hibridnu strukturu Tunguske. Upravo zbog toga je borbeni modul Pancira S1 velik i dosta velike mase, te se u ograničenom broju ugrađuje na gusjeničnu platformu GM-352 na koju je svojedobno instalirana i Tunguska, dok je osnovno vozilo tog sustava kamion KamAZ 6560 TLAR. Razmišljalo se i o lakšoj inačici borbenog modula koju bi umjesto 12 raketa i dva topa kalibra 30 mm (standardna modifikacija kod Pancira S1) činila bitnica od četiriju raketa i jednog topa, koja bi se ugrađivala na podvozje borbenog oklopnog vozila BMP (praktično svih modifikacija) i oklopnih transportera BTR.

Pokretljivost u svim inačicama

U kontekstu jedinstvene ruske platforme Armata spominjala se i samovozna haubica 2S35 Koalicija-SV, no zasad postoji samo na podvozju tenka T-90 (Foto: Uralvagonzavod/Facebook)

Platforma Armata u brojnim je tehničkim rješenjima napredak suvremene vojne tehnologije. Ponovno je potrebno naglasiti kako je stvorena prije svega kao sastavni dio tenka T-14 i primarno je prilagođena borbenim i taktičko-tehničkim zahtjevima koji se postavljaju za tenkove kao samostalne borbene sustave. U tom kontekstu, kako bi otklonili problem slabe specifične snage karakteristične za gotovo sve ruske tenkove, konstruktori T-14 opremili su ga dizelskim motorom A-85-3A Tvornice traktora Čeljabinsk. Taj će motor biti standardna inačica za sva ostala borbena vozila utemeljena na platformi Armata, što bi ih u pojedinim situacijama činilo znatno moćnijim nego što je to potrebno (npr. u PZO inačici ili inačici za eksperimentalni sustav TOS-2). Tenk T-14 na uređenoj cesti navodno dostiže brzinu veću od 80 km/h, a fleksibilni hidraulični sustav ovjesa na temelju podesivih poluga amortizera omogućio bi i još veće brzine te manevarske sposobnosti sa znatno lakšim borbenim modulima nego što je kupola tenka T-14. U cjelokupni sustav upravljanja vozilom ugrađeno je iznimno puno elektronike koja kontrolira velik dio operacija i time u značajnijoj mjeri olakšava upravljanje vozilom, bez obzira na ugrađeni borbeni modul. U pozitivnim je stranama i zaštita koja ne podrazumijeva samo klasične aktivne i pasivne sustave, nego i smještanje posade unutar posebno zaštićene kapsule. Čak i u slučaju potpunog uništenja borbenog modula (bez obzira na to o kojem se modulu radilo) vozilo se s posadom može bez većih problema vratiti u vlastitu pozadinu, gdje se razmjerno brzo može zamijeniti cijeli borbeni modul.

Urbana klopka

Razvoj platforme Armata od početka je primarno usmjeren kroz dva temeljna nositelja – tenk T-14 i borbeno vozilo pješaštva T-15 koji su planirani oslonac novih ruskih teških oklopnih brigada. Te su postrojbe glavna operativna komponenta cjelokupne ruske kopnene vojske, namijenjene za realizaciju glavnih taktičkih i operativnih ciljeva u integriranoj zračno-kopnenoj operaciji. Oba borbena vozila imaju jednaku (trenutačno najvišu moguću) razinu zaštite u svim borbenim uvjetima i predviđena su za izvođenje ratnih operacija i postizanja borbene nadmoći u svim operativnim razinama suvremene bojišnice, osim za borbu u urbanim prostorima. Tijekom čečenskih ratova ruski vojni planeri shvatili su u kojoj mjeri urbani prostori mogu biti klopka za oklopno-mehanizirane snage, ali su isto tako dobro uočili i potrebu zaštite vlastitih snaga koje koriste u urbanim operacijama. Suvremeni parametri takvih operacija rezultirali su razvojem tzv. srednjih oklopno-mehaniziranih brigada u kojima dominantnu ulogu nema tenk (kao što je to slučaj s teškim oklopno-mehaniziranim brigadama u kojima glavnu ulogu nosi tenk T-14), već borbeno vozilo pješaštva. Naravno, borbeno vozilo pješaštva u tim okolnostima više nije tako velikih dimenzija i mase kao ono utemeljeno na platformi Armata, već je za tu priliku konstruirano novo borbeno vozilo Kurganjec-25. S obzirom na to da vozilo nije predmet ovog članka, dovoljno je naglasiti kako se radi o svojevrsnom nasljedniku poznatih i po cijelom svijetu vrlo raširenih sovjetskih/ruskih borbenih vozila klase BMP-1 i BMP-2. I na Kurganjecu se planira postaviti isti borbeni modul kao i na T-15 platforme Armata. Zapravo, planira se ugrađivanje tog borbenog modula na sva buduća ruska borbena vozila pješaštva, što uključuje i oklopni transporter na kotačima Bumerang, samo što bi kod njega koaksijalna strojnica PKTM bila zamijenjena strojnicom PKT kalibra 7,62 mm. Oklopni transporteri Bumerang bili bi nositelji borbenih djelovanja tzv. lakih oklopno-mehaniziranih brigada. 

Čekaju se iskustva

U svakom slučaju, ruske oružane snage žele ozbiljni program temeljitog restrukturiranja na temelju prethodno navedene doktrine razvoja njihove kopnene vojske. Međutim, svi navedeni sustavi na platformi Armata, kao i Kurganjec te Bumerang, još su u fazi testiranja, a neki se nisu odmaknuli od razine koncepata. Kad ispitivanja budu napokon završena, a najviše se očekuju iskustva koja će se prikupiti tijekom najavljene operativne uporabe u tenkovskim i oklopno-mehaniziranim bojnama, mogle bi uslijediti narudžbe. No, one će ovisiti i o proračunu koji će Ruska Federacija odvojiti za obranu, a time i za vlastitu obrambenu industriju. Tek nakon toga će se razmišljati i o izvozu.

Marinko Ogorec

 

Slični članci

Leclerc hvata korak

Francuski glavni borbeni tenk nije zastupljen u svijetu poput njegovih zapadnih pandana Abramsa i…

Povratak lakog tenka

Američka kopnena vojska u potrazi je za oklopnim vozilom koje treba dati veću vatrenu moć lakim im…

Turski tenk Altay

Program nabave novog tenka za Tursku kopnenu vojsku uključuje serijsku proizvodnju 250 vozila, a i…