Pošalji dalje

Boxerov pobjednički niz

Poznato oklopno borbeno vozilo na kotačima u samom je vrhu svoje kategorije, što u zadnje vrijeme potvrđuje velikim poslovnim uspjesima: od veljače do ožujka ove godine dobilo je čak tri nova korisnika…

Početak Boxera veže se uz devedesete godine i zajednički projekt Njemačke, Francuske i Velike Britanije. No, kako obično biva, različiti interesi i potrebe prvo su doveli do izlaska Francuske 1999. te Velike Britanije 2003. godine. Projekt je, međutim, preživio i zadržao međunarodni karakter zahvaljujući pristupanju Nizozemske početkom 2001. godine. U prosincu 2002. predstavljen je i prvi prototip vozila pod radnim nazivom GTK/MRAV/PWV, ovisno o zemlji članici projekta, te su ukupno za svaku od njih izrađena po četiri prototipa. Početni plan bila je proizvodnja oko 600 oklopnjaka, dakle oko 200 po zemlji.

Boxer je i operativno dokazan. Djelovao je u okviru snaga njemačkog KoV-a u Afganistanu (Foto: Bundeswehr/Krumbach)

Međutim, serijska proizvodnja vozila, tad već poznatog pod nazivom Boxer MRAV (Multi-Role Armoured Vehicle), počela je tek 2008. nakon poduljeg testiranja, brojnih promjena dizajna, ali i političkih razloga. Preostale dvije članice projekta podnijele su 2006. formalne narudžbe. Radi proizvodnje Boxera osnovan je konzorcij ARTEC sa sjedištem u Münchenu, dok je za upravljanje cijelim programom zadužen OCCAR (Organisation Conjointe de Coopération en matière d'Armement). Bez obzira na takav međunarodni štih, riječ je o uglavnom njemačkom projektu, što je vidljivo iz sastava ARTEC-a: Krauss-Maffei Wegmann (KMW) i Rheinmetall MAN Military Vehicles s njemačke strane, a s nizozemske Rheinmetall MAN Military Vehicles Nederland B.V.

Teška kategorija 

Prvo po čemu se Boxer isticao u vrijeme nastanka njegova je veličina i masa koja prelazi 36 tona, po čemu je još uvijek izniman. No, osnovna misao vodilja bila je operativna modularnost. Naime, Boxer se sastoji od dvaju dijelova – univerzalnog baznog dijela i namjenskog modula. Nešto veće dimenzije i masa jednim dijelom i dolaze od modularnog pristupa. Moduli se mogu relativno jednostavno postavljati i skidati, a potencijalno mogu biti operativni i kad su odvojeni od vozila. Prednost je modularnog pristupa to što se moduli mogu razvijati neovisno od ostatka vozila te nema potrebe za zadiranjem u njegov dizajn i izmjenama. Teoretski, taj pristup omogućuje brzu prenamjenu vozila sukladno zadaći, ali i ekonomsku učinkovitost jer je moguće imati manji broj baznih vozila od broja modula. Modul zauzima teretni prostor na stražnjem dijelu baznog vozila, koje uključuje prednje postavljenu pogonsku skupinu s prijenosom i ovjesom konfiguracije 8 x 8 te vozačkom postajom na desnoj strani vozila. Ukupna korisna unutarnja zapremnina ovisi o inačici modula, ali nominalno iznosi 14 m³. Najveća masa modula može biti do osam tona. U terenskim uvjetima moguća je izmjena modula za otprilike sat. Položaj vozača na desnoj strani pomalo je neobičan i vjerojatno nema veze s umiješanosti Britanaca u razvoj jer je to izgleda već uobičajeno rješenje kod njemačkih oklopnih vozila (npr. Leopard 1 i 2, PzH 2000)

Gume za veću nosivost 

Pogonsku grupu čini dizelski motor MTU 8V 199 TE20 snage 720 KS uvezan s automatskom transmisijom Allison HD 4070 sa sedam brzina za kretanje naprijed i tri za unatrag. Izmjena tog pogonskog paketa može se u terenskim uvjetima obaviti za samo 20 minuta. Konfiguracija pogona je 8 x 8, s diferencijalom sa zaključavanjem na svim osovinama. Ovjes je neovisan, s dvostrukim viličastim nosačima i oprugom (engl. double wishbone with coil springs). Prednja dva para kotača upravljiva su, a polumjer okreta vozila iznosi 21 metar.

Nizozemski vojnik na vožnji u simulatoru Boxera. Nizozemska se razvoju vozila priključila naknadno (Foto: Ministerie van Defensie)

No, Boxer ima i mogućnost blokiranja kotača s unutarnje strane okreta, čime se polumjer smanjuje na 16 metara. Njemačka i nizozemska inačica imaju pneumatike 405/80 R 27 Michelin XML, ali za potrebe australskog natječaja Boxer je dobio veće gume 415/80 R 685 Michelin XZL 2. One pružaju 500 kg veću nosivost po kotaču te su univerzalnije što se tiče terena, za razliku od originalnih koje su optimizirane za blato i kamenje. Kod modernog kotačnog terenskog vozila neizostavan je sustav središnje regulacije tlaka u gumama te run-flat umetci u gumama koji omogućuju vožnju do 100 km na praznim gumama.

Vrhunska zaštita 

Boxer slovi kao jedno od najboljih, ako ne i najbolje, oklopno vozilo svoje kategorije. Točne performanse njegova oklopa, kao ni oklopa drugih vozila, nisu javno dostupne, ali masa dovoljno govori. Osnovni oklop tijela vozila izrađen je od valjanog čelika, a navodno pruža zaštitu od streljiva kalibra 14,5 mm. Na oklop se preko amortizirajućih nosača, vodeći računa o razmaku, postavljaju modularne ploče pasivnog kompozitnog oklopa sustava AMAP (Advanced Modular Armour Protection) tvrtke IBD Deisenroth Engineering. Razmak između osnovnog i dodatnog oklopa, osim što poboljšava učinak oklopa, dijelom smanjuje i toplinski potpis vozila jer omogućuje strujanje zraka, odnosno hlađenje. Unutarnje stijenke kabine obložene su materijalom AMAP-L koji blokira krhotine vlastitog oklopa prouzročene pogotkom (engl. spall liner). Radi smanjenja učinka mina sjedala su ovješena o krov kabine. Navodi se da je Boxer otporan na protupješačke, ali i protutenkovske mine razorne snage do osam kilograma TNT-a, tj. do razine IIIb prema STANAG-u 4569. Krovni oklop pruža zaštitu od kasetnog streljiva. Točan tip oklopne zaštite razlikuje se ovisno o inačici i korisniku, tako da, npr., njemačka inačica A1 ima dodatno ojačan oklop, dok je kod nizozemske inačice A2 oklop optimiziran s ciljem smanjenja mase vozila.

U službi Bundeswehra 

U Njemačkoj je službeni naziv vozila GTK (Gepanzertes Transportkraftfahrzeug) Boxer. Prva njemačka narudžba Boxera bila je još 2006., a uključivala je 272 vozila s ciljem zamjene u prvom redu Bundeswehrovih oklopnih transportera M113 i Fuchs TPz-1. Prvih 40 Boxera proizvedeno je u originalnoj inačici, dok su svi noviji iz tvornica izlazili u standardu A1, odnosno A2 (od lipnja 2015.). U prosincu 2015. objavljen je dodatni ugovor u iznosu od 476 milijuna eura za još 131 vozilo. Dvije godine poslije objavljena je namjera modernizacije, a uskoro je počela i provedba, svih vozila standarda A1 na A2. Ugovorena je modernizacija 38 zapovjednih inačica, za 21 milijun eura i rok završetka 2020. godine. Osim njih, za modernizaciju na standard A2 ostaju još 124 transportera, 72 sanitetska i 12 vozila za obuku vozača.

Boxerov je trijumf ugovor s Australijom u vrijednosti od 5,2 milijarde australskih dolara, koji obuhvaća 211 baznih vozila i 223 specijalizirana modula u sedam inačica (Foto: Rheinmetall)

Standard A2 nastao je kao rezultat iskustva korištenja Boxera u Afganistanu. Uključuje dodatni oklop na trbuhu, sustav za ometanje improviziranih eksplozivnih naprava i bacače dimnih granata 76 mm. Položaj za daljinski upravljanu vatrenu stanicu povišen je 30 cm radi gađanja ciljeva u neposrednoj blizini vozila. Novitet su i sekundarno upravljačko sučelje za vatrenu stanicu te sustav za gašenje požara. Zahvaljujući ugradnji vanjskih kamera poboljšana je situacijska svijest vozača, dodan je satelitski komunikacijski sustav te poboljšana balistička zaštita. Bundeswehr koristi, kako je spomenuto, četiri inačice Boxera. Najčešća je oklopni transporter koji u modulu prevozi osam vojnika i ima ulazno-izlaznu desantnu rampu. Kompatibilan je s njemačkim programom vojnika budućnosti (njem. Infanterist der Zukunft), a sjedala za vojnike opremljena su sučeljima za ažuriranje navigacijskih podataka te punjenje baterija. Naoružanje se sastoji od daljinski upravljane vatrene stanice FLW 200 s teškom strojnicom kalibra 12,7 mm ili automatskim bacačem granata kalibra 40 mm. Posebnost je njemačke inačice oklopnog transportera ugrađen poljski zahod te kuhalo za vodu. Ukupno je naručeno 256 takvih vozila. Zapovjedno vozilo (65 u sastavu Bundeswehra) prevozi peteročlanu posadu. Opremljeno je sustavom za upravljanje bojišnicom te daljinski upravljanom oružnom stanicom FLW 200 s teškom strojnicom. Njemačka sanitetska vozila (ukupno 72) koriste modul koji je razvio KMW, a u njega stane do sedam sjedećih ili tri ležeća ranjenika. Sanitetski modul ima podignut krov visine 1,85 m te unutarnju zapremninu od 17,5 m³. Vozilo za obuku vozača (ima ih deset) na vrhu modula ima kabinu s velikim vjetrobranom u koju se mogu smjestiti do dva instruktora te još može prevoziti do dva polaznika u stražnjem dijelu modula. Oprema kabine uključuje i aktivnu zaštitu za putnike u slučaju prevrtanja.

Nove uloge?

Službeno nepotvrđene informacije govore da njemačka vojska namjerava uvesti inačicu Boxera namijenjenu združenim timovima za upravljanje vatrom. Objedinjavala bi zasad odvojene funkcije u dvjema inačicama vozila FENNEK za upravljanje topničkom vatrenom potporom i potporom iz zraka. Prema izjavama načelnika Glavnog stožera KoV-a general-pukovnika Jörga Vollmera, vojska namjerava uvesti inačicu Boxera za izravnu vatrenu potporu, koja bi bila raspoređena u novu, petu manevarsku satniju Jäger lakih mehaniziranih, odnosno motoriziranih pješačkih bojni. Prema postojećim informacijama, glavno naoružanje činio bi top kalibra 30 mm, ali nije poznato u kojoj kupoli. Usto, nije poznato ni bi li ta inačica prevozila iskrcajno pješaštvo. Takav je pristup, ako je informacija točna, pomalo neuobičajen jer Boxer može bez problema primiti i puno teže naoružanje. Međutim, postoji i opravdanje. Naime, top MK-30/2 ABM kalibra 30 mm x 173 mm već je u uporabi na borbenom vozilu pješaštva (BVP) Puma, ima veliku vatrenu moć, posebice s programiranim streljivom, a može služiti i za PZO, što je korisno s obzirom na predviđanja da će bojišnica budućnosti vrvjeti besposadnim letjelicama. Osim toga, kad takvo vozilo ne bi imalo ulogu BVP-a, ne bi u djelovanju bilo vezano uz iskrcajni dio koji mora prevoziti i biti uz njega. Teoretski bi se moglo koncentrirati na paljbene zadaće i djelovati s najpogodnijih položaja umjesto s onih uvjetovanih služenju iskrcajnom dijelu.

Nizozemska vozila

Nizozemska je svoje Boxere također naručila 2006. godine. Riječ je bila o 200 vozila s isporukom do 2018. godine. Preciznije, naručeno je 60 zapovjednih vozila, 52 sanitetska Boxera, 27 teretnih vozila, 53 vozila inženjerije i osam vozila za obuku vozača. Specifične nizozemske inačice su, kao prvo, teretna vozila koja imaju dva člana posade, mogu prevesti do 2,5 tone tereta i služe dostavi kritične opreme i zaliha izdvojenim snagama. Druga su inženjerska vozila, zapravo transporteri šesteročlane desetine inženjeraca s opremom.

Litavska vojska dobila je prva dva vozila sredinom prosinca prošle godine. Riječ je o inačicama za obuku pa otud i neobična kabina (Foto: Lietuvos Respublikos krašto apsaugos ministerija / Facebook)

Sanitetsku inačicu za nizozemsku vojsku, za razliku od njemačke inačice, razvio je Rheinmetall MAN Military Vehicles Nederland B.V.. Ostale se inačice od njemačkih razlikuju samo u manjoj mjeri, a naoružane su vatrenom stanicom Kongsberg M151 Protector s teškom strojnicom od 12,7 mm. U svibnju 2016. potpisana je izmjena ugovora kojom se mijenjaju omjeri inačica sukladno novim potrebama vojske, tako da se između spomenutih 200 vozila 92 odnose na inženjeriju, 12 je teretnih i 36 zapovjednih. Dvanaest vozila inženjerije naknadno će biti preinačeno u vozila za održavanje i popravke. Prevozit će četiri člana posade i imati osnovnu opremu, alate i dijelove za održavanje vozila i ostale opreme.

Na strana tržišta 

Prvi izvozni uspjeh Boxera dogodio se tek krajem 2015., kad je donesena odluka o pobjedniku natječaja za litavski BVP. Ugovor vrijedan 386,6 milijuna eura potpisan je s ARTEC-om u kolovozu 2016., a odnosi se na 84 BVP-a, četiri zapovjedna vozila i tri vozila za obuku vozača pod litavskim nazivom Vilkas (vuk). Iako je Boxer prvotno nuđen s BVP modulom s integriranom njemačkom daljinski upravljanom kupolom RCT 30, Litva se, vjerojatno zbog uštede, odlučila za kupolu Samson MKII izraelskog Rafaela. Naoružanje kupole čine top Orbital ATK MK44 kalibra 30 mm ×173 mm, spregnuta strojnica 7,62 mm i dvostruki lanser protuoklopnih vođenih raketa Spike LR2 dometa do pet kilometara. Slovenija se odlučila za postupak izravnog, nenatjecateljskog odabira, kojim će zadovoljiti potrebu za popunom postrojbi borbenim kotačnim vozilima. Vlada Republike Slovenije pokrenula je 2. veljače ove godine postupak nabave vozila radi ustrojavanja SBBSk-a (slov. srednja bataljonska bojna skupina), te objavila namjeru priključivanja OCCAR-u i kupnje Boxera. 

U slovenskim skupinama

Skupinu će popuniti 56 Boxera, a poznato je da će 51 biti raspoređen u tri manevarske satnije s po 13 vozila u BVP izvedbi s topom 30 mm i spregnutom strojnicom; minobacačku bitnicu s osam Boxera s minobacačem od 120 mm i izvidnički vod s četirima Boxerima naoružanim kao i BVP inačica. To je samo prva faza projekta, koja se planira završiti do 2022., nakon čega bi počela nabava još 56 vozila kako bi se formirala i druga borbena skupina. U drugoj fazi namjera je nabaviti BVP inačice s integriranim protuoklopnim vođenim raketnim sustavom (POVRS), koji će se nakon ulaska u naoružanje ravnomjerno rasporediti u obje skupine. Prva faza procijenjena je na oko 250 milijuna eura, a očekivana cijena po vozilu iznosi, ovisno o inačici, između četiri i četiri i pol milijuna eura. 

U ožujku ove godine objavljeno je da se Boxer vraća na mjesto odakle je dijelom i potekao: u Veliku Britaniju, čija bi vojska trebala biti opskrbljena tim vozilima (Foto: Rheinmetall)

Nije poznato za koju se kupolu odlučilo slovensko Ministarstvo obrane. Znakovita je, međutim, OCCAR-ova objava za medije u kojoj se navodi da će slovenski Boxeri biti slični litavskoj konfiguraciji. Prema predviđenoj dinamici posla ugovor o nabavi trebao bi biti potpisan u zadnjem tromjesečju ove godine, a isporuka prvih vozila uslijedila bi do kraja 2020. Namjera je postojećih 30 oklopnih borbenih vozila 8 x 8 Svarun (Patria AMV) preinačiti u vozila u potpori kao što su sanitetska, inženjerijska i zapovjedna.

Velika pobjeda

Boxerov je najveći uspjeh odabir u sklopu natječaja Land 400 Phase 2 za australsko borbeno izvidničko vozilo, objavljenog 14. ožujka ove godine. Odabir je uslijedio nakon dugotrajnog i opsežnog postupka natjecanja, a samo veliko finale, u obliku usporednog testiranja dvaju preostalih kandidata (Boxer i AMV35) u Australiji trajalo je 12 mjeseci. Ugovor s domaćim predstavnikom ARTEC-a, tvrtkom Rheinmetall Defence Australia, u vrijednosti od 5,2 milijarde australskih dolara obuhvaća 211 baznih vozila i 223 specijalizirana modula u sedam inačica. Početak isporuke planiran je za 2020., s tim da će određen broj prvih vozila biti proizveden u Njemačkoj, ali bi se nakon toga proizvodnja postupno selila u Australiju, što će, prema navodima Rheinmetalla, otvoriti 1450 radnih mjesta. Pri proizvodnji će se koristiti i australski čelik, i to od 2000 do 2500 tona. Znakovito je da se Australija odlučila za skuplju ponudu i smanjenje broja vozila (prvotno je traženo 225), kako bi se zadržala u proračunu projekta, što govori o kvaliteti vozila i same ponude. Tijekom cijelog natječajnog postupka australska je strana isticala kako je kvaliteta, tj. sposobnost vozila presudan čimbenik u odabiru. Dosta govore i kriteriji važnosti pojedinih elemenata ocjenjivanja u postupku: najvažnija je zaštita, potom slijedi vatrena moć pa pokretljivost te na kraju jednako važni informacijsko-komunikacijsko-zapovjedni sklop i održivost. 

PZO inačica?

Manji broj vozila dijelom će se kompenzirati zahvaljujući modularnosti Boxera, koju australske snage izgleda doista namjeravaju iskoristiti. Bit će nabavljeno 130 vozila u osnovnoj inačici (borbeno izvidničko vozila), a prvotno je planirano 180. Ta inačica ima kupolu LANCE s posadom, naoružanu topom 30 mm MK30-2/ABM sa zalihom do 200 granata, spregnutom strojnicom kalibra 7,62 mm, daljinski upravljanom strojnicom 12,7 mm uvezanom u ciljničko-motrilački optički blok zapovjednika vozila i bočno postavljenim dvostrukim POVRS lanserom Spike LR2. Ostale su inačice: zapovjedna, vozilo za upravljanje vatrom, vozilo za motrenje / nadzor, za izvlačenje, vozilo radionica i sanitetsko vozilo. Australija namjerava Boxerom opremiti tri oklopne konjaničke pukovnije s oko 190 vozila u uporabi te Školu oklopništva u Puckapunyalu i Središte KoV-a za logističku obuku u Bandiani. Australski časopis Defence Technology Review navodi kako se razmišlja o uvođenju u naoružanje samohodnog topničkog PZ sustava kratkog dometa, za što bi kombinacija Boxera i sustava Oerlikon Skyranger s topom kalibra 35 mm bila dobar kandidat. Slučajno ili ne, upravo je na ovogodišnjem Eurosatoryju i premijerno prikazana takva inačica Boxera.

Britanci se vraćaju

Zadnjeg dana ožujka ove godine službeno je potvrđeno ono o čemu se već neko vrijeme nagađalo: britansko Ministarstvo obrane objavilo je da se vraća među korisnike Boxera, odnosno pristupa OCCAR-u kako bi ispunilo projekt nabave kotačnog oklopnjaka pod nazivom Mechanised Infantry Vehicle (MIV). Odluka je donesena bez natječaja, kao i u Sloveniji, te je izazvala određene prijepore u Velikoj Britaniji jer nastavlja niz odluka o financijski vrlo značajnim nabavama koje su tako donesene (helikopteri Apache Block III, mornarički ophodni avioni Boeing P-8, laka oklopna vozila Oshkosh L-ATV te borbeni zrakoplov F-35B Lightning II).

Paljbeno najjača inačica Boxera ona je s modulom koji ima visokoautomatiziran topnički sustav nazvan AGM (Donar) kalibra 155/52 mm (Foto: artec-boxer.com)

Izgleda da je odluku u korist Boxera uvelike olakšalo to što je Australija ustupila podatke s testiranja vozila iz svojeg natječaja. Dođe li do ugovora o nabavi Boxera koji bi trebao biti potpisan 2019., ARTEC obećava najmanje 60-postotni udio britanskih tvrtki u proizvodnji, uključujući punu liniju za sklapanje vozila i 1000 novih ili osiguranih postojećih radnih mjesta. ARTEC je s tvrtkama BAE Systems, Pearson Engineering i Thales UK već potpisao ugovore o partnerstvu. Nije poznat točan broj vozila predviđenih projektom MIV, vjerojatno zato što konačna odluka još nije donesena, ali pretpostavlja se da je posrijedi oko 500 vozila ukupne vrijednosti oko dvije milijarde funti. U tijeku je faza procjene, tj. usporedba različitih lokacija za proizvodnju na Otoku i opcija izvedbe lanca opskrbe. Početak isporuke predviđa se za 2021., a postizanje inicijalne spremnosti u postrojbama do 2023. godine.

Za srednje brigade 

Britanski KoV, koliko je poznato, namjerava barem za početak nabaviti sljedeće inačice: oklopni transporter, zapovjedno vozilo, samohodni minobacač, sanitetsko vozilo, vozilo za izvlačenje i vozilo radionicu. Planirana je nabava minobacačke inačice s oružjem kalibra 120 mm, koju britanska vojska dosad nije koristila (najveći kalibar minobacača u sastavu KoV-a bio je 81 mm). Oklopni transporter trebao bi biti nalik na standard A2, imati mjesta za osam pješaka te biti naoružan daljinski upravljanom vatrenom stanicom Kongsberg Protector s teškom strojnicom 12,7 mm i opcijom dodavanja lansera POVRS-a Javelin. Navodno se razmišlja o ugradnji stanice s topom M230LF kalibra 30 mm x 113 mm, čime bi se bitno povećala vatrena moć vozila. Velika Britanija namjerava uzeti inačicu Boxera s pojačanim pogonskim sustavom koji podnosi masu vozila do 38,5 tona. To će omogućiti i razvoj dodatnih inačica veće mase kao što je nova samohodna haubica za kojom postoji potreba u britanskoj vojsci. Boxer je 2014. prikazan u inačici RCH (Remote Controlled Howitzer) 155 s modulom koji čini visokoautomatiziran sustav nazvan AGM (Donar) kalibra 155/52 mm sa samo dvama članovima posade, a koji označuje daljnji razvoj tehnologije haubice PzH 2000. Upravo ta inačica Boxera ima jači motor MTU 8V 199 TE20 od 804 KS. Novi ustroj britanskog KoV-a, sukladno Strateškom pregledu obrane iz 2015., predviđa ustrojavanje dviju novih srednjih Strike brigada, koje će imati po dvije pukovnije namijenjene izviđanju i vatrenoj potpori s gusjeničnim oklopnim vozilom Ajax te dvije pješačke pukovnije s Boxerima. Ajax je, ukratko rečeno, General Dynamicsov BVP ASCOD opremljen kupolom (u kojoj je posada), s novim topom kalibra 40 mm s teleskopskim streljivom. Ostaje vidjeti kako će se taj jedinstveni ustrojbeni koncept pokazati u praksi ili će doživjeti izmjene, možda i prije pune implementacije kao što se dogodilo i s prethodnim ustrojem iz 2010. godine.

 Vedran Slaver