Malonogometni klub Petrinjčica jedan je od četiri sportske udruge kojima je 2026. godine dodijeljeno posebno priznanje Ministarstva hrvatskih branitelja i Hrvatskog olimpijskog odbora za doprinos u obrani domovine

Petrinjčica je klub bogate i velike povijesti. Petrinja, grad iz kojeg dolazi, tijekom Domovinskog rata pretrpjela je teška stradanja. Klub je u to vrijeme dao heroje koji su branili Lijepu Našu. Danas ga vode mlade snage, koje čuvaju spomen na žrtvu svojih prethodnika i svih onih koji su ga stvarali u najtežem razdoblju. Marljivo rade, a Petrinjčica je ozbiljan klub, koji ima velike planove i ambicije. Kroz iskrenu i emotivnu priču o ponosu Petrinje, MNK-u Petrinjčici, vode nas predsjednik kluba Daniel Matković, dopredsjednik Alen Kadić i tajnik Petar Duspara.

Osnivanje, povijest i sportska struktura kluba

 Možete li nas vratiti na same početke MNK-a Petrinjčica? Kad je klub osnovan, tko su bili njegovi utemeljitelji i s kojom je vizijom pokrenut?

Klub je osnovan 1. svibnja 1985. godine, kad je Nedjeljko Kosić-Korejac okupio poznate malonogometaše s područja Petrinje. Među njima prvi su bili Marcel Sova, Josip Šeperac, Mijo Rimac, Nenad Boršić, a poslije su se priključili i ostali. U početku je klub nastupao na malonogometnim turnirima u Petrinji i okolnim mjestima, a potom i u regiji. Nakon nekoliko godina uključio se i u službena malonogometna natjecanja. Vizija je bila okupiti najbolje petrinjske malonogometaše kako bi sustavno i kontinuirano predstavljali grad u regiji i državi.

Kako klub izgleda danas u brojkama? Koliko imate aktivnih članova, registriranih igrača, trenera i pratećeg osoblja? Koje biste uspjehe istaknuli?

Klub trenutačno okuplja 105 registriranih igračica i igrača u svim dobnim kategorijama. Poseban iskorak ostvaren je uspješnim pokretanjem Škole futsala, koja iz dana u dan raste te privlači sve veći broj djece i mladih. Danas u klubu aktivno djeluju gotovo sve dobne kategorije, od U9 uzrasta do seniora. Iznimka je juniorska kategorija jer se igrači tog uzrasta izravno priključuju seniorskoj momčadi. Klub ulazi u treću uzastopnu sezonu natjecanja sa ženskom seniorskom ekipom u najvišem rangu hrvatskog malog nogometa (futsala), čime potvrđuje predanost razvoju tog sporta na svim razinama. Velika se pozornost posvećuje i stručnom usavršavanju trenera. Jedan od njih nedavno je stekao Futsal C licenciju, dvojica privode kraju edukaciju, dok su još dvojica nedavno započela edukaciju za stjecanje spomenute licencije. Klub tako kontinuirano ulaže u kvalitetu rada i dugoročan razvoj svojih sportskih programa.

Neizostavan su dio te priče i brojni volonteri koji svojim radom i entuzijazmom pridonose svakodnevnom funkcioniranju kluba. Njihov doprinos vidljiv je u organizaciji službenih utakmica i turnira, vođenju klupskog marketinga te brojnim drugim aktivnostima koje omogućuju uspješan rad i daljnji razvoj MNK-a Petrinjčica. Najveći seniorski uspjesi ostvareni su upravo u godinama Domovinskog rata. U sezoni 1993./94. Petrinjčica je stigla do finala Kupa, gdje je bila vrlo blizu naslova. U sezoni 1994./95. bila je među četiri najbolje momčadi u Kupu, ali je u 1. ligi završila kao drugoplasirana u Sjevernoj skupini, što joj je donijelo plasman u doigravanje za prvaka u kojem su sudjelovale najbolje četiri momčadi. Vrijedi istaknuti kako je u toj sezoni Vlado Sučec bio najbolji strijelac lige s 84 postignuta pogotka u 24 utakmice kluba. Drugoplasirani je bio proslavljeni reprezentativac Alen Delpont s tek 52 postignuta pogotka. Petrinjčica je u sezoni 1995./96., nakon što je grad oslobođen u VRO Oluja, ponovila svoj najveći uspjeh te se plasirala u finale, a u 1. ligi završila je kao četvrta u Sjevernoj skupini. U idućih se dvadesetak godina nastavila natjecati u Kupu, u kojem je često završavala među osam najboljih, a usto je većinu sezona nastupala u 1. ligi. Početkom tisućljeća, kad su na upravljačkim i trenerskim dužnostima bili igrači sudionici Domovinskog rata, osvajala je kadetske i juniorske naslove prvaka Hrvatske.

Koliko djece i mladih danas okuplja MNK Petrinjčica? Kako rad s mlađim uzrastima pomaže u obnovi društvenih veza i očuvanju identiteta grada koji je pretrpio velika razaranja?

Dolaskom nove Uprave u klub 2024. godine pokrenuta je Škola futsala MNK-a Petrinjčica, koja je u relativno kratkom razdoblju ostvarila znatan napredak. Svake sezone najmanje dvije dobne kategorije sudjeluju na službenim natjecanjima Hrvatskog nogometnog saveza. Mlađi uzrasti za koje ne postoje službena natjecanja stječu iskustvo i razvijaju se kroz kvalitetnu Futsalito ligu. Klub je ovoga ljeta dodatno obogatio sportsku ponudu organizacijom besplatnih treninga na vanjskim terenima. Rezultati takvog rada već su vidljivi – igrališta su sve ispunjenija ne samo tijekom treninga već i izvan službenih termina, što potvrđuje rast interesa djece i mladih za mali nogomet. Posebno veseli činjenica da su mnogi polaznici Škole futsala djeca i unuci legendi petrinjskog malog nogometa (futsala), koje su prije više desetljeća postavile temelje ove sportske priče. Upravo zato veliko je zadovoljstvo promatrati kako se ljubav prema sportu, klupska tradicija i sportske vrijednosti uspješno prenose s koljena na koljeno.

 Domovinski rat – ključni povod i doprinos obrani domovine

Identitet kluba čvrsto je povezan s Domovinskim ratom. Koliko je igrača i članova Uprave aktivno sudjelovalo u obrani domovine? Na kojim su bojištima i u kojim postrojbama vaši članovi najviše dali svoj obol?

Svi tadašnji igrači aktivno su sudjelovali u obrani domovine. Svaki od njih dvadesetak imao je različit ratni put. Neki su od njih bili aktivni u obrani grada Petrinje (74. samostalni bataljun Petrinja, 162. brigada Zrin, 12. domobranska pukovnija HV-a). Drugi su, kao pripadnici 2. gardijske brigade Gromovi, prošli brojna bojišta. Vrijedi istaknuti i Srećka Telara, koji je bio zapovjednik Specijalne jedinice policije OSA. Osim njega, još su neki članovi kluba bili na mjestu zapovjednika ili dozapovjednika postrojbe (minobacačka desetina, vod za potporu).

Biste li mogli izdvojiti neku anegdotu ili događaj iz tog vremena koji još živi u kolektivnom sjećanju kluba?

Anegdota i događaja bilo je puno pa je teško izdvojiti pojedine u ovom intervjuu. Pokojni Antun Fukat Tona pucao je tromblon s ramena, što je uvijek izazivalo iznenađenje među pripadnicima drugih postrojbi koje bi se našle s njegovom na bojištu. Generalno se može istaknuti kako su se igrači morali dogovarati tko će tražiti dopust kako bi išao na utakmicu, a tko će ostati na položajima. Po dogovoru su igrači odlazili na utakmice u odori. Ondje su se borili za naslove prvaka države i prvaka kupa, redovito igrajući polufinala i finala, a nakon utakmica ponovno bi oblačili odore i vraćali se na položaje.

Kako je izgledao život u to vrijeme? Kako je MNK Petrinjčica utjecao na život drugih Petrinjaca u progonstvu?

Većina članova kluba tijekom progonstva živjela je u Sisku, koji je tek 15 kilometara udaljen od Petrinje. Svima je bilo iznimno teško živjeti izvan svojeg grada. Građanima Petrinje to vrijeme bilo je iznimno teško i stresno, ne samo jer su izgubili bližnje i imovinu već i jer su izgubili svoj grad i svoj način života. Upravo je u tom dijelu klub dao najveći doprinos. Tijekom ratnih godina u Sisku su dvorane bile pune i utakmice Petrinjčice postale su okupljalište svih Petrinjaca, koji su također nerijetko bili u odorama jer su i oni dolazili s ratišta na tribine. Svi su se Petrinjci barem na nekoliko sati mogli osjećati kao da su ponovno zajedno u svojem gradu. To je imalo iznimno velik utjecaj na podizanje morala, o čemu mnogi od njih govore i danas. Klub i njegovi uspjesi držali su jednu cijelu zajednicu na okupu, ali su je isto tako predstavljali i u ostatku Republike Hrvatske, gdje su dokazivali da MNK Petrinjčica i Petrinjci možda jesu prognani, ali nisu poraženi. Stoga su i gostujuće utakmice u Zagrebu često bile pune Petrinjaca.

 Poslijeratna obnova, društveni život i Godišnje priznanje

Kako je izgledao povratak u Petrinju i ponovno pokretanje kluba nakon završetka rata? S kakvim ste se izazovima suočavali pri obnovi infrastrukture i ponovnom okupljanju igrača i zajednice?

Klub je tijekom cijelog rata funkcionirao i natjecao se te po povratku u Petrinju nije bilo problema s ponovnim pokretanjem. Ipak, problema je bilo, ponajviše s infrastrukturom, koja je bila teško oštećena te je klub morao još neko vrijeme trenirati i igrati u Sisku. Kao dodatan doprinos, MNK Petrinjčica pokreće 1997. godine malonogometni turnir nazvan Turnir ulica, kvartova i prigradskih naselja Grada Petrinje, na kojem igraju isključivo igrači s područja grada i to za momčad svojeg gradskog područja. To je dodatno pridonijelo podizanju morala, ali i lokalpatriotizma na području grada koji se tek počeo oporavljati od Domovinskog rata. Važno je istaknuti kako je klub nastavio igrati na najvišoj sportskoj razini, o čemu svjedoči i činjenica da je Tomislav Papeš kao član kluba bio dio malonogometne reprezentacije koja se natjecala na Svjetskom prvenstvu u Gvatemali 2000. godine.

Dokumenti ističu da je klub i u poslijeratnom razdoblju zadržao snažnu vezu s braniteljima. Na koje sve načine čuvate uspomenu na branitelje i kako se ta veza očituje u vašem društvenom i humanitarnom radu u gradu?

Klub se nakon rata spojio s klubom 2. gbr Gromovi te su tako pripadnici Gromova počeli nastupati za MNK Petrinjčica. Braniteljska populacija i dalje je iznimno aktivna i podržava klub. Bivši igrači sad sudjeluju manjim dijelom aktivno, ali podržavaju rad kluba i uključuju se u aktivnosti po potrebi. Većinom su se pridružili ostatku braniteljske populacije i kao gledatelji dolaze na utakmice. Danas su djeca i unuci branitelja, s naglaskom na članove kluba iz tog vremena, aktivni članovi kluba te kao igrači, treneri, ali i operativci, pridonose novim uspjesima. Njihova uloga i entuzijazam velikim je dijelom zasluga upravo generacije koja je s klubom proživjela najteže trenutke. Danas klub organizira memorijalne turnire “Mato Pavleković-Mata” i “Nedjeljko Kosić-Korejac” u spomen na svoje preminule članove. Turnir “Nedjeljko Kosić-Korejac” zatvorenog je tipa i na njemu sudjeluju primarno veterani koji su bili članovi kluba u prvim godinama njegova postojanja.

Klub je dobio Godišnje priznanje za poseban doprinos u obrani Republike Hrvatske, a Petrinjski sportski savez ističe vašu moralnu, povijesnu i simboličku vrijednost. Što nagrada znači za klub i njegove članove?

Upravo je Godišnje priznanje za poseban doprinos u obrani Republike Hrvatske najbolji pokazatelj na koji način vodstvo kluba i Petrinjskog sportskog saveza i danas čuva uspomenu na branitelje jer je predložilo klub, odnosno tadašnje članove za nagradu, prepoznavši njihovu važnu ulogu u povijesti grada. Ovo priznanje podsjetilo ih je na vrijeme u kojem su davali maksimum u obrani domovine, ali i u stvaranju sportskih uspjeha kluba, kao i u održavanju morala svih Petrinjaca. Ponovno ih je okupilo nakon brojnih godina koje su ih prirodno udaljile. Osim toga, ta su ih okupljanja ponovno povezala i s klubom te su već pokrenute pojedine inicijative za njihov dodatni angažman.

Budućnost i poruka za mlade

Koji su glavni planovi vezano uz MNK Petrinjčica? Gledajući na povijest kluba i žrtvu koja je podnesena u stvaranju hrvatske države, koju ključnu poruku želite prenijeti generacijama koje nose ili će tek nositi dres Petrinjčice?

Glavni su planovi vezano uz Petrinjčicu usmjereni na daljnje jačanje kluba na svim razinama. Prioritet je u potpunosti posložiti i dodatno osnažiti klub – igrački i trenerski – u svim dobnim kategorijama kako bi se osigurao kvalitetan rad u budućnosti. Na sportskom planu pokušat ćemo, kao jedan od najvažnijih ciljeva, izboriti plasman u 1. HMNL, odnosno drugi rang hrvatskog malog nogometa, što bi bio važan iskorak za klub i dodatna potvrda kvalitetnog rada zadnjih godina.

Poseban naglasak i dalje će biti stavljen na razvoj i širenje Škole futsala, i to povećanjem broja polaznika, unapređenjem uvjeta rada te stvaranjem što kvalitetnije sredine za razvoj mladih sportaša. Klub nastavlja aktivno promicati i razvijati ženski mali nogomet, pružajući djevojkama priliku za bavljenje sportom i natjecanje na najvišoj razini tog sporta u Hrvatskoj. Kao važan dio svojeg društvenog djelovanja, MNK Petrinjčica nastavit će organizirati sportske i društvene događaje, posebice turnire koji okupljaju velik broj Petrinjki i Petrinjaca svih generacija. Takva događanja ne samo da promiču sport i zdrav način života već dodatno jačaju zajedništvo i povezanost lokalne zajednice s klubom. Sadašnje vodstvo kluba itekako je svjesno svega što su naši članovi prošli i ostvarili tijekom Domovinskog rata. To je i dalje najuspješnije sportsko razdoblje kluba, ali i generalno, zbog učinka koji je klub imao na zajednicu. To je rezultat i činjenice da je vodstvo odrastalo slušajući priče o uspjesima kluba tijekom devedesetih. Danas je odgovornost vodstva sljedeća: prenijeti te priče na mlađe generacije i zabilježiti ih za sve koji će nositi dres Petrinjčice.

Razgovarao: Ivan Šurbek; Foto: MNK Petrinjčica