U škotskom brodogradilištu Rosyth britanske tvrtke Babcock nedavno je održana svečanost rezanja prvog lima za buduću fregatu HMS Active. Brod će biti drugi od ukupno pet u novoj klasi fregata Kraljevske ratne mornarice, a cijeli projekt, čiji su začeci u danskom konceptu, bilježi i izvozne uspjehe

Vlada Ujedinjene Kraljevine 2017. je donijela Nacionalnu strategiju brodogradnje. Njezin znatan dio zauzimaju planovi gradnje ratnih brodova i podmornica. Osim jačanja Kraljevske ratne mornarice, cilj je i dugoročna održivost ratne brodogradnje. Naime, britanska komercijalna brodogradnja daleko je od onoga što je bila. Azijske zemlje odavno su preuzele primat po broju izgrađenih plovila (u brutotonama). Jedini je način opstanka većih britanskih i sjevernoirskih brodogradilišta dobivanje poslova od države, ponajviše od Ministarstva obrane. Temelj za aktualne planove Kraljevske ratne mornarice bio je Strateški pregled obrane i sigurnosti 2015. (Strategic Defence and Security Review – SDSR15). Predviđao je zadržavanje flote od 19 razarača i fregata. Temelj čini šest razarača klase Daring (Type 45). Izgrađeni su od 2009. do 2013. i pred njima je još dug vijek uporabe. Tu je i fregata klase Duke (Type 23). No, to su stariji brodovi, uvođeni u uporabu od 1990. do 2002., a neki su već i povučeni ili prodani, pa ih je danas 12. Zamijenit će ih fregate klase City (Type 26), no planirana je gradnja samo osam. To je sasvim razumljivo zato što su ti brodovi, koje graditelj BAE Systems naziva Global Combat Ships, namijenjeni protupodmorničkoj borbi. Te se, već davne 2015., činilo da u toj konfiguraciji zapravo neće imati puno posla. Danas, s potpuno novim strateškim odnosima, čini se da bi ga mogli imati i previše. No to je i inače problem s dugoročnim obrambenim planiranjem – svijet se brzo mijenja.

Ideja za korvetu

Nadoknada manjka plovila planirana je razvojem nove britanske klase manjih i jeftinijih fregata. Osim što bi imala barem pet plovila, klasa bi trebala imati i velik izvozni potencijal. Novi su brodovi opisani kroz projekt fregate opće namjene (General Purpose Frigate – GPFF) i trebali bi biti što jeftiniji, između 275 i 350 milijuna funti. Naravno, po mogućnosti što bliže nižem iznosu. Postojala je mogućnost da politika pretvori GPFF u velike ophodne brodove s potencijalom nadogradnje, ponajviše u izvoznim inačicama. Rana izvješća govorila su o GPFF-u kao lakoj fregati koja bi provodila zadaće manjeg intenziteta koje bi se, među ostalim, odnosile na pomorsku sigurnost, protuteroristička i protupiratska djelovanja, pomorsku pratnju i zaštitu (npr. plovidbom u konvoju) te potporu paljbom s mora. U obraćanju Parlamentarnom odboru za obranu 2016. godine, tadašnji prvi lord Admiraliteta admiral Sir Philip Jones izjavio je da Type 31 neće biti na razini klasa Type 26 i 45. No, dodao je da će i dalje biti: “Složen ratni brod, sposoban čuvati i braniti te širiti utjecaj u svijetu, a bit će oblikovan na temelju naučenih lekcija iz šire industrije i u skladu s novim tehnologijama kako bi mogao djelovati i u drugim operacijama a ne samo onima manjeg intenziteta.” Jones je u drugoj izjavi naglasio da će Type 31 moći djelovati od Perzijskog zaljeva do azijskog dijela Pacifika. Mornarica, prema njegovu mišljenju, nije zainteresirana za brod koji ne bi mogao djelovati na oceanima kao raspoloživa, neovisna i pouzdana fregata. “Siguran sam da ćemo je i dobiti”, zaključio je admiral. U siječnju 2018. počelo se ozbiljno raspravljati o tome bi li trebalo GPFF klasificirati kao korvete. Iako su suvremene korvete itekako sposobni ratni brodovi te su nakrcane naoružanjem i elektronikom, prijedlog preklasifikacije kod ponuđača je shvaćen kao najava daljnjeg smanjenja troškova gradnje. To bi se prije svega postiglo smanjenjem planova za ugradnju skupih elektroničkih sustava i naoružanja. Stoga su počela snažna lobiranja britanske vojnopomorske industrije da GPFF, ili Type 31 kako je službeno označena, i dalje bude fregata, te da se na nju ugradi što više opreme i naoružanja. To im je donekle i uspjelo. U prosincu 2018. tri industrijska tima dobila su ugovore za razvoj nove fregate, pojedinačno vrijedne pet milijuna funti. U okviru toga trebali su razviti nominirana idejna rješenja, izraditi strategiju gradnje i izložiti komercijalne prijedloge. Ponude svih industrijskih timova za projektiranje i gradnju zaprimljene su 24. lipnja 2019. godine.

Tri ponuđača

Kako je rok razvoja i početka gradnje bio vrlo kratak, nije bilo mogućnosti za razvoj novog projekta, već su se svi timovi odlučili za doradu postojećih. Tako je BAE Systems kandidirao koncept Leander, koji se temeljio na povećanoj klasi Khareef, tj. korvetama koje su izgrađene i prodane Omanu. Ipak, BAE Systems već je imao ugovor za gradnju osam fregata Type 26 pa nije bilo očekivano da će dobiti i ugovor za Type 31. Zbog toga su najveći konkurenti bili timovi predvođeni tvrtkama Atlas Elektronik UK i Babcock. Za osnovu svojih ponuda uzeli su dovršene strane projekte kako bi u najvećoj mjeri smanjili troškove razvoja i ubrzali cijeli proces.

Središnjica tvrtke Atlas Elektronik UK nalazi se u Njemačkoj i predložila je inačicu koncepta fregate MEKO A-200. To je izvrsna fregata modularne konstrukcije koja se odlično prodaje, a tehnički gledano, po mišljenju mnogih analitičara to je bio najbolji prijedlog. Međutim, izvorni je nositelj projekta njemačka tvrtka Blohm+Voss. Ujedinjena Kraljevina i Europska unija tad su vodile pregovore o Brexitu, što sigurno nije pridonijelo dobrim izgledima njemačkog projekta. Stoga nije iznenadilo da je odabran prijedlog britanske tvrtke Babcock International Group, koja je dotad isključivo isporučivala mornaričke električne i mehaničke sustave te podsustave. Babcock je svoj prijedlog Arrowhead 140 temeljio na danskim fregatama klase Iver Huitfeldt. Zanimljivo je da je Babcockov glavni partner bila francuska korporacija Thales Group. Dana 12. rujna 2019. službeno je objavljeno da je odabran prijedlog Arrowhead 140. Ugovor za gradnju pet fregata potpisan je 15. studenog te godine. Vrijednost cijelog projekta bila je dvije milijarde funti, od čega je 1,25 milijardi dobio Babcock. Početna cijena po brodu bila je 250 milijuna funti, da bi do kraja 2021. narasla na 268 milijuna. Sigurno će zbog inflacije konačni trošak po brodu biti znatno veći od 300 milijuna funti. U svibnju 2021. objavljeno je da će klasa nositi naziv Inspiration, a brodovi HMS Venturer, HMS Active, HMS Campbeltown, HMS Formidable i HMS Bulldog.

Kako bi svaka imalo veća izmjena znatno povećala trošak razvoja i gradnje, projektanti su odlučili da Arrowhead 140 bude gotovo identičan klasi Huitfeldt. Onoliko koliko može biti s obzirom na to da se morao prilagoditi ugradnji drukčijih oružnih i elektroničkih sustava. Arrowhead 140, a to znači i Type 31, zadržao je dimenzije klase Huitfeldt – duljina preko svega 138,7 metara, širina 19,8 i projektirani gaz pet metara. Istisnina će biti veća od 6000 tona – kod fregata klase Huitfeldt iznosi 6645 tona. Svih pet britanskih fregata bit će izgrađeno u novoj zatvorenoj hali brodogradilišta Rosyth Dockyard u Škotskoj. Sa 160 metara duljine, 60 metara širine i 40 metara visine hala ima dovoljno mjesta za istodobnu gradnju dviju fregata. Bit će izgrađene od dovršenih modula, po gotovo jednakom principu kako su izgrađena dva nosača zrakoplova klase Queen Elizabeth, u suhom doku Broj 1 udaljenom nekoliko desetaka metara. Kobilica za prvu fregatu, HMS Venturer, položena je 26. travnja 2022. Iako britanska mornarica tvrdi da će svih pet fregata Type 31 biti operativno do veljače 2030., kobilica za drugu, HMS Active, još uvijek nije položena. Postoje najave da će to biti ove godine, no zasad je tek organizirana svečanost rezanja prvog lima, i to nedavno, 24. siječnja.

 

Pogonski sustav

Velika je promjena mogla biti napravljena na pogonskom sustavu. Danska ratna mornarica nema potrebu za fregatama koje će ploviti svim oceanima, već za onima koje će djelovati na sjevernom Atlantiku, ne predaleko od matičnih ili savezničkih luka. Stoga je za fregate klase Huitfeldt odabran CODAD (COmbined Diesel And Diesel) pogon s četiri motora MTU 20V 8000 M70 pojedinačne snage 8,2 MW. Odlika je CODAD pogona uporaba najmanje dvaju dizelskih motora za pokretanje jedne pogonske osovine. U pravilu se rabi na ophodnim brodovima, ali i na korvetama te manjim fregatama namijenjenim uporabi u blizini matičnih ili savezničkih luka. Fregate Type 31 namijenjene su djelovanju na oceanima i eskortiranju britanskih nosača zrakoplova klase Queen Elizabeth. Zbog toga bi im više odgovarao neki drugi pogon, recimo CODAG (Combined Diesel And Gas), koji kombinira dizelske motore za manje brzine do brzine krstarenja i plinske turbine za velike brzine. Međutim, druge vrste pogona značile bi znatne izmjene projekta, što bi prouzročilo veliko povećanje troškova i prolongiralo početak gradnje. Britanskoj mornarici ništa od toga nije bilo prihvatljivo pa je napravljen velik kompromis i zadržan CODAD pogon. Sastojat će se od četiri dizelska motora 20V 8000 M71 koji su vrlo slični Huitfeldtovim M70, a po snazi su identični: 8,2 MW svaki. Po dva će motora preko reduktora tvrtke Renk pokretati jednu osovinu na čijem će kraju biti brodski vijak s promjenjivim usponom krila VBS Mk 5 CP tvrtke MAN Alpha. Zanimljivo je kako različiti izvori navode različite procjene vršne brzine. Na službenoj stranici britanske mornarice za klasu Inspiration navodi se vršna brzina od 26 čvorova. Službena stranica tvrtke Babcock International navodi 28 čvorova. Neovisna, ali vrlo ugledna britanska internetska stranica Navy Lookout u tekstu u kojem opisuje pogon fregata Type 31 tvrdi da će vršna brzina biti 29,3 čvora. Kako će fregate Type 31 biti namijenjene i za eskortiranje nosača zrakoplova, zadnji je podatak najvjerojatniji.

Navy Lookout navodi i da će s dva motora vršna brzina biti čak 25 čvorova te da će pri brzini krstarenja od 18 čvorova doplov biti 9300 nautičkih milja (17 220 km). Službena stranica britanske mornarice navodi bitno drukčiju brojku – tek 7500 nautičkih milja (13 900 km). Zanimljivo je da Babcock International ne donosi taj podatak. Za usporedbu, fregate klase Huitfeldt imaju vršnu brzinu od 30 čvorova te pri brzini krstarenja od 18 čvorova i uz dnevnu potrošnju 35 tona dizela imaju doplov od 9300 nautičkih milja. Fregatama Type 31 električnu energiju osiguravat će četiri generatora pojedinačne snage 900 kW, svaki pokretan dizelskim motorom MTU 2000 M41B. Upravljanje i nadzor rada cijele strojarnice obavljat će se preko sustava MTU Callosum.

Topničko iznenađenje

I dok među klasama Huitfeldt i Type 31 praktički neće biti razlike što se tiče trupa i pogona, razlika na području naoružanja i elektroničkih sustava bit će golema. Prema sadašnjim najavama, Type 31 s klasom Huitfeldt neće dijeliti niti jedan tip naoružanja, niti jedan radar ili bilo koji drugi senzor.  Ta se razlika vidi već od pramca, na kojem kod klase Huitfeldt stoje dva topa OTO Melara Super Rapid kalibra 76 mm. Britanska ratna mornarica za Type 31 odabrala je BAE Systemsov Bofors 57 Mk3 kalibra 57 mm. Riječ je o zanimljivom odabiru s obzirom na to da britanska mornarica dosad te topove nije ugrađivala na svoje ratne brodove. Donedavno je na pramce običavala postavljati 5-inčne Mk 45 kalibra 127 mm ili 4,5-inčne Mark 8 kalibra 113 mm. Iako su ti topovi vrlo pouzdani, s vremenom su zastarjeli jer u suvremenom pomorskom ratovanju najveće opasnosti za brodove dolaze od protubrodskih vođenih projektila, a odnedavno i od borbenih besposadnih letjelica, uključujući i lutajuće streljivo (kamikaza dronove). Pokušaj obaranja tih ciljeva topom od 113 mm jednak je pokušaju pogađanja muhe čekićem – nije nemoguće, ali…

Za takve male ciljeve znatno su pogodniji topovi malog i srednjeg kalibra. Doduše, najveći broj ratnih mornarica za tu je namjenu, kao i Danska, odabrao OTO Melara Super Rapid kalibra 76 mm, pa je britanski odabir iznenađenje. To prije jer na britanskim ratnim brodovima topovi tog ili sličnog kalibra nisu viđeni još od 1950-ih. Top Bofors 57 mm dugo je bio opcija samo za ratne mornarice koje nisu željele ili mogle dobiti američke, britanske ili talijanske topove te nije smatran posebno dobrim. Onda je Obalna straža SAD-a odlučila njim naoružati kutere klase Legend. Američka ratna mornarica odlučila je potom ugraditi ga na obje klase programa Littoral Combat Ship te na buduće fregate klase Constellation. Američke narudžbe pobudile su zanimanje i drugih kupaca, među ostalim, kanadske i njemačke mornarice.

Iako manjeg kalibra, Bofors 57 Mk3 ima bolje odlike od topa OTO Melara Super Rapid. U deset sekundi rafalne paljbe Bofors ispali granate ukupne mase 16,5 kg, a Super Rapid 13,75 kg. Američka testiranja pokazala su da se Bofors najrjeđe kvari, a gotovo nema kvara koji se ne može otkloniti za najviše 30 minuta. Operativni vijek uporabe cijevi iznosi 5300 granata. Masa praznog topa je sedam tona, a sa 120 granata spremnih za ispaljivanje (ukupno 1000 granata u spremnicima), ona je 14 tona. Top se može ugraditi u brodove istisnine 150 tona naviše.

Topovi od 57 mm neće biti jedini na fregatama Type 31. Svaka će biti naoružana i s dva topa Bofors 40 Mk4 kalibra 40 mm. Primarna zadaća tih topova bit će uništavanje svih vrsta prijetnji na malim udaljenostima. Iako im je najveći domet čak 12 500 metara, a najveći učinkoviti deset kilometara, u ulozi proturaketnog topničkog sustava protiv protubrodskih vođenih projektila učinkoviti domet iznosi 2,5 km. Najveća je brzina paljbe 300 granata u minuti, ali ona se može prilagođavati određenim potrebama. Jedan top nalazit će se na pramcu, iznad topa od 57 mm, a drugi na krmenom dijelu, na krovu helikopterskog hangara.

Kombinacijom topa od 57 mm i dvaju od 40 mm fregate Type 31 dobit će velike mogućnosti djelovanja protiv vođenih projektila, ali i borbenih besposadnih letjelica. Top od 57 mm s prefragmentiranom granatom opremljenom preprogramiranim upaljačem pri brzoj paljbi na unaprijed određenoj udaljenosti može stvoriti zid šrapnela i kuglica površine 400 četvornih metara. Svaki top od 40 mm može stvoriti takav zid površine 140 četvornih metara. Kako su topovi uvezani u brodski zapovjedno-nadzorni sustav te im je djelovanje automatizirano, vrijeme reakcije im je nekoliko sekundi od trenutka otkrivanja cilja. Zbog toga bi trebali biti neprobojna obrana od svih ugroza, pa čak i onih koje lete vrlo velikim brzinama.

PZO i elektronika

Fregate Type 31 dobit će dva šesterostruka vertikalna lansera raketnog sustava za protuzračnu obranu Sea Ceptor. Britanska ratna mornarica uvela ga je u operativnu uporabu u svibnju 2018. kao novi proturaketni raketni sustav, zamjenu za Sea Wolf. Sea Ceptor razvila je tvrtka MBDA na osnovi raketnog sustava Common Anti-Air Modular Missile (CAMM). Osnovni zahtjev bio je projektil relativno malog dometa, ali vrlo velikih mogućnosti djelovanja protiv protubrodskih vođenih projektila koji na vrlo malim visinama lete vrlo velikim brzinama, većim od tri Macha. MBDA navodi da je minimalni učinkoviti domet Sea Ceptora 25 km. Kad se kaže minimalni, misli se na to da je projektil učinkovit protiv svih ciljeva.
Tijekom testiranja, a zbog činjenice da dostiže brzinu od 3672 km/h, potvrđeno je da projektil zadržava dostatno kinetičke energije za pogađanje sporog cilja na udaljenosti od 60 km. Pod sporim ciljem misli se na helikopter, protupodmornički avion ili neku drugu letjelicu koja leti podzvučnom brzinom i ima slabe manevarske sposobnosti. Kako Sea Ceptor ima aktivno radarsko samonavođenje te je opremljen i dvosmjernom podatkovnom vezom, ograničenje dometa isključivo je vezano uz letne značajke cilja.

Kako se kod klase Inspiration radi o višenamjenskim fregatama ostavljena je više teoretska nego stvarna mogućnost ugradnje višenamjenskih vertikalnih lansera Mark 41 Vertical Launching System (Mk 41 VLS). Njihovom ugradnjom znatno bi se povećao asortiman projektila. No tu opciju više spominje Babcock International za privlačenje potencijalnih stranih kupaca, nego što je za nju zainteresirana britanska mornarica. Primarni kriterij smanjenja svih troškova najviše se vidi na odabiru elektroničkih sustava, prije svega Thalesova radara NS100 4D. Radi se o suvremenom AESA radaru instrumentalnog dometa motrenja 280 kilometara, koji će odlično djelovati s PZO sustavom Sea Ceptor. Međutim, danske fregate klase Huitfeldt imaju ugrađen također Thalesov radar SMART-L, koji može otkrivati zrakoplove na udaljenosti od 400 kilometara. Imaju i protubrodske projektile vrlo malog radarskog odraza na udaljenosti od najmanje 65 km. Uz softversko poboljšanje Extended Long Range (ELR) Mode radar SMART-L može otkrivati balističke projektile na udaljenostima većim od 2000 km. Kombinacija radara Thales NS100 4D (bez obzira na to koliko bio suvremen) i PZO sustava Sea Ceptor više svrstava brodove Type 31 u korvete nego u suvremene višenamjenske fregate.

Iako nemaju protupodmorničko naoružanje, fregate Type 31 dobit će na pramcu ugrađen Sonar 270 tvrtke Ultra Electronics. Zbog toga će mogućnosti protupodmorničke borbe prije svega ovisiti o ukrcanom helikopteru. Klasa Inspiration na krmi će dobiti letnu palubu dovoljno veliku da na nju sleti transportni helikopter CH-47 Chinook. U helikopterski hangar moći će se smjestiti jedan AgustaWestland Merlin. Ovisno o potrebama misije, brodovi će nositi ili helikopter Merlin HM2 ili nešto manji Wildcat HMA2. Oba se helikoptera mogu uporabiti za protupodmorničku i protubrodsku borbu. Za otkrivanje elektromagnetskog zračenja rabit će se Thalesov sustav VIGILE D. Vjerojatno će biti ugrađeni i sustavi za elektroničko djelovanje, no još nije poznato koji. Svim će se tim, zajedno s naoružanjem, objedinjeno upravljati i nadzirati preko Thalesova sustava za upravljanje borbom TACTICOS.

Izvozni uspjeh

Babcock International stranim kupcima nudi projekt Arrowhead 140, koji je osnova za Type 31. Ponuđen je Grčkoj, Poljskoj i Indoneziji, te još dvjema zemljama čije ime nije objavljeno. Ipak, Grčka je odabrala prijedlog francuske tvrtke Naval Group naručivši tri fregate FDI (Frégate de Défense et d’Intervention), uz mogućnost četvrte. No zato je Indonezija sredinom 2021. odabrala Babcockovu ponudu za dvije fregate čija je osnova upravo Arrowhead 140. Brodove će izgraditi indonezijsko brodogradilište PT PAL. Svečanost prvog rezanja lima obavljena je 9. prosinca 2022. Program je poznat kao Fregat Merah Putih (crveno-bijela fregata), a isporuka prve planirana je do kraja 2026. godine.

O projektu se zasad zna vrlo malo. Po svemu sudeći, neće biti tek puka kopija Arrowheada 140, već njegova razrada. Tako će duljina preko svega biti 143,57 m, a najveća istisnina 6450 tona. Zadržat će CODAD pogonsku skupinu s četiri motora pojedinačne snage 9100 kW. Sudeći po objavljenim službenim ilustracijama, na pramcu će imati dva topa kalibra 76 mm, a na krovu helikopterskog hangara jedan od 35 mm. Na sredini broda bit će vertikalni lanseri za projektile velikog dometa, najvjerojatnije VL 41 s protuzračnim projektilima SM-2 IIIA, iako su moguće i neke druge kombinacije lansera i projektila. Indonezijska ratna mornarica na svojim brodovima rabi protubrodske projektile Exocet MM40, pa možemo očekivati da će ih postaviti i na Fregat Merah Putih. Što se tiče radara, ilustracije pokazuju veliki radar nalik na Thalesov SMART-L s antenom smještenom između dimnjaka i helikopterskog hangara, te na vrhu jarbola radar s četiri plošne antene. Babcock International objavio je 4. ožujka 2022. da je pobijedio na natječaju za gradnju triju novih poljskih fregata programa Miecznik (sabljarka). Po projektu Arrowhead 140 izgradit će ih poljski konzorcij PGZ-Miecznik. Imat će duljinu 138,7 m, širinu 19,7 i gaz 5,5 m. Najveća istisnina bit će 7000 tona. Zadržat će CODAD konfiguraciju s četiri dizelska motora dostatno jaka za vršnu brzinu od 28 čvorova. Doplov će biti 6000 nautičkih milja pri brzini krstarenja od 18 čvorova, a autonomija 30 dana.

Velika letna platforma

Najnovije službene ilustracije koje je objavio Babcock navode da će poljske fregate imati neka specifična rješenja. Tako se na krmi vidi velika letna platforma s helikopterom Merlin. To nije iznenađenje jer je Ministarstvo obrane Poljske kupilo četiri Merlina. Znatno je veće iznenađenje čak 16 protubrodskih projektila. Prikazani lanseri nalikuju na one koje koriste projektili RBS 15. Na novim poljskim fregatama rabit će se izvedenica Mk4 Gungnir. Njih je poljska mornarica prvotno odabrala za korvete klase Gawron, prije nego što je projekt otkazan, a prva i jedina izgrađena korveta prenamijenjena u veliki ophodni brod ORP Ślązak. Protuzračni raketni sustav bit će Sea Ceptor, no projektili će se lansirati iz vertikalnih lansera Lockheed Martin Mk41 VLS. To će ostaviti i mogućnost uporabe drugih, znatno naprednijih projektila. Ukupno će biti 32 ćelije (4 x 8). Kako u svaku ćeliju stanu čak četiri projektila CAMM (Common Anti-Air Modular Missile) sustava Sea Ceptor, fregate bi teoretski mogle nositi čak 128 projektila. Poljska ratna mornarica odlučila se za projektile CAMM-ER dometa povećanog na više od 45 kilometara. Po broju protubrodskih i protuzračnih projektila očito je da poljska mornarica očekuje da će njezine nove fregate djelovati u intenzivnom okruženju s brojnim prijetnjama.

Na pramcu će biti jači top nego kod britanskih: Leonardo OTO 76 mm L/62 Super Rapid. Na pramcu i na krovu helikopterskog hangara bit će po jedan autohtoni poljski topnički sustav OSU-35K koji koristi top AM-35K kalibra 35 mm. Za otkrivanje ciljeva rabit će se Thalesov radar Sea Master SM400 Block 2. To je AESA radar koji rabi četiri fiksne plošne antene. Za otkrivanje ciljeva na vrlo malim visinama, na vrhu jarbola bit će antena radara Thales NS50. Za razliku od britanskih fregata Type 31, poljske će dobiti važne protupodmorničke sustave. Za otkrivanje i navođenje torpeda rabit će se Thalesov aktivno-pasivni sonar BlueHunter. Za otkrivanje podmornica na većim udaljenostima služit će pasivni tegljeni sonar. Još nije sigurno hoće li to biti CAPTAS-2 ili moderniji CAPTAS-4 Compact. Na svakom boku bit će po jedan dvostruki torpedni uređaj za lake torpede MU90 Impact francusko-talijanskog konzorcija EuroTorp. Thalesov zapovjedno-nadzorni sustav TACTICOS (Tactical Information And Command System) sve će to uvezivati u jedinstveni sustav.

Poljske i indonezijske narudžbe pokazuju da je Babcock počeo ostvarivati svoju izvoznu ambiciju. Međutim, ti ugovori ne znače i gradnju fregata u Ujedinjenoj Kraljevini, što bi za tvrtku, ali i britansku brodogradnju bila idealna opcija. Sa šest razarača klase Daring, osam fregata klase City te pet fregata klase Inspiration realizirat će se britanski strateški planovi o zadržavanju 19 površinskih borbenih plovila kad klasa Duke bude konačno otpisana. No, možda će nove globalne sigurnosne okolnosti prisiliti donositelje odluka u Ujedinjenoj Kraljevini na promjenu plana. Financijski najjednostavnija opcija u tom će slučaju biti gradnja još brodova klase Inspiration. A sigurno je da nisu potrošene ni sve izvozne mogućnosti.

---

Problem protubrodskog projektila

Ministarstvo obrane Ujedinjene Kraljevine željelo je što više smanjiti troškove projekta Type 31, što je dovelo do zanimljive situacije da su ti brodovi postali neki križanac između fregata (veličinom), korveta i velikih ophodnih brodova. Tako je donesena odluka da brodovi uđu u operativnu uporabu bez protubrodskih vođenih projektila, uz napomenu da će se ipak obaviti pripreme za njihovu kasniju ugradnju i uporabu. Odabran je projektil britansko-francuski Future Cruise / Anti-Ship Weapon (FC/ASW), koji je još u razvoju i neće postati operativan do idućeg desetljeća. FC/ASW program je kojim britanska i francuska mornarica namjeravaju zamijeniti projektile SCALP, Storm Shadow, Harpoon i Exocet. Razvoj je službeno počeo u veljači 2022., a vodi ga MBDA.

Jedini je problem u tome što britanskim protubrodskim projektilima Harpoon
Block 1C vijek uporabe završava ove godine (2023.). Stoga se lako moglo dogoditi da britanski ratni brodovi cijelo desetljeće ostanu bez sposobnosti protubrodske borbe. Međutim, još u ožujku 2019. Ministarstvo obrane UK pokrenulo je plan nazvan Interim Surface to Surface Guided Weapon (I-SSGW), vrijedan 200 milijuna funti. Zadaća je projekta pronaći privremenu zamjenu za Harpoone do dolaska FC/ASW-a. S velikom mogućnošću da privremeno zapravo bude dugoročno ako se razvoj FC/ASW-a odulji ili ako program propadne.

Dva su najizglednija kandidata za I-SSGW: švedski projektil, Saabov RBS 15 Mk 4 Gungnir, te norveški, tj. Kongsbergov, Naval Strike Missile (NSM). Ministarstvo obrane UK objavilo je u studenom 2022. da je odabran norveški prijedlog. Problem je u tome što će se brodovi prenaoružavati novim projektilom po prioritetima. Britanski Admiralitet vjerojatno je bio sklon ideji da bi se NSM-om opremilo samo zadnjih pet izgrađenih fregata Type 23 (klasa Duke). Tako bi otpala mogućnost da bude ugroženo financiranje razvoja projekta FC/ASW. Međutim, ruska agresija na Ukrajinu promijenila je prioritete pa je Ministarstvo obrane Ujedinjene Kraljevine procijenilo da je nedopustivo da britanski ratni brodovi ostanu bez ofenzivnih sposobnosti. Zbog toga će projektile dobiti ne samo svih 11 fregata Type 23 već i svih šest razarača Type 45 (klasa Daring). Ugradnja će se istodobno obavljati na po tri broda, a prvi brodovi trebali bi postati operativni s NSM projektilima do kraja 2023. godine. Potom će uslijediti ugradnja na prve tri nove fregate Type 26 (klasa City). Ugradnja na preostalih pet Cityja te na pet fregata Type 31 ovisit će o tome kojom će se brzinom razvijati program FC/ASW. No, većina britanskih vojnih analitičara procjenjuje da će, uspije li Babcock International ispoštovati zadane rokove isporuke prvog broda do kraja 2028., prve dvije fregate Type 31 uspjeti odmah dobiti NSM projektile. S druge strane, lako je moguće da će britanski Admiralitet inzistirati da se fregate Type 31 isporuče bez protubrodskih projektila, samo s pripremom za FC/ASW.

---

TEKST  Mario Galić