Povratak japanskih nosača

Ministarstvo obrane Japana prošlog je tjedna potvrdilo razmišljanja o modifikaciji svojih razarača s letnom palubom kako bi mogli prihvatiti i borbene avione, kao i kupnju F-35B Lightninga II…

Protupodmornički razarač “Izumo” (DDH-183), predvodnik klase koja se može okarakterizirati i nosačima helikoptera, a u budućnosti i aviona (Foto: US Navy)

Krajem 2017. pojavila se kratka i neslužbena vijest da Ministarstvo obrane Japana razmatra kupnju višenamjenskog borbenog aviona F-35B za ratnu mornaricu. Riječ je o STOVL inačici Lightninga II sa značajkama okomitog ili kratkog polijetanja i okomitog slijetanja. U isto je vrijeme najavljeno i da će se palube barem jednog od dvaju nosača helikoptera klase Izumo modificirati tako da će moći primiti borbene avione. Nosači helikoptera, koje Japan klasificira kao protupodmorničke razarače s letnom palubom, postali bi nosači zrakoplova. Iako Ministarstvo obrane Japana tad nije potvrdilo kupnju, vijest se u trenutku proširila svjetskim stručnim medijima. Na nju je reagiralo i Ministarstvo vanjskih poslova Kine, poručivši preko glasnogovornice Hue Chunying da japanski potezi u vojnim pitanjima uvijek privlače pozornost susjeda i međunarodne zajednice, ponajviše zbog povijesnih razloga. “Japanski potezi mogu povrijediti članak 9. pacifističkog ustava te zemlje,” rekla je glasnogovornica misleći na rečenice koje se odnose i na isključivo samoobrambeni karakter japanskog OS-a.

Nakon jednogodišnjeg zatišja, krajem studenog ove godine tema se opet zakotrljala. Uz dosad potvrđene 42 letjelice F-35A, klasične inačice aviona za ratno zrakoplovstvo, Japan bi, i dalje neslužbeno, trebao naručiti još sto Lightninga, među kojima i oko 40 inačica F-35B. Bilo je i službenih informacija: ministar obrane Takeshi Iwaya potvrdio je 11. prosinca da Tokio ozbiljno razmišlja o adaptaciji barem jednog nosača za borbene avione, no da ga to ne bi učinilo plovilom za napadne operacije. Potvrdio je također da je F-35 jedan od kandidata za zamjenu aktualnih japanskih aviona F-15, ali nije izričito potvrdio o kojim je inačicama riječ. Konačna potvrda stigla je prošlog tjedna, 18. prosinca, kad je premijer Shinzo Abe odobrio plan nabave za oružane snage. Plan uključuje kupnju dodatnih 45 aviona F-35 od kojih će 18 biti “B” inačice, a potvrđena je i modifikacija klase Izumo. U deset godina Japan bi trebao kupiti ukupno 105 aviona F-35A i 42 aviona F-35B.

Originalno i japansko

Brodovi klase Izumo trebali bi dobiti ski-jump platformu na pramcu sličnu onoj na britanskim nosačima klase Queen Elizabeth (Foto: Royal Navy)

F-35B vjerojatno neće biti bazirani samo na nosačima, nego i na malim otocima u Istočnokineskom moru, koji nemaju klasične uzletno-sletne staze. Kao dodatna opcija spominje se i vjerojatno raspoređivanje F-35B na protupodmorničke razarače klase Hyuga te na desantne brodove klase Osumi. Već se nagađa i kakve bi sustave mogao nositi budući japanski F-35B. Sigurno bi bio zadržan AESA (Active Electronically Scanned Array) radar AN/APG-81, elektrooptički sustav EOTS (Electro-Optical Target System) koji objedinjuje FLIR i IRST mogućnosti, zatim elektrooptički sustav AN/AAQ-37 DAS (Distributed Aperture System) koji objedinjuje funkcije obrambenog i motrilačkog sustava te sustav za prijenos podataka u digitalnom obliku MADL (Multifunction Advanced Data Link). Fiksan je i sustav za projiciranje podataka na vizir pilotske kacige F-35 Gen III Helmet Mounted Display System (o nabrojenim sustavima detaljnije u: Lightning protiv Lightninga (I. i II. dio) HV 526 i 527).

Najviše promjena moglo bi biti vezano uz naoružanje. Japansko zrakoplovstvo koristi na F-15 i F-2 vođene projektile AAM-4 i AAM-5 tvrtke Mitsubishi. AAM-4 sličan je američkom projektilu AIM-120 AMRAAM. Ima aktivno radarsko samonavođenje, a inačica AAM-4B ima domet od 120 km. No, AAM-4B prevelik je za unutartrupne spremnike F-35 i zbog toga će avion morati nositi američki AIM-120, barem dok se ne dovrši razvoj novog projektila zrak-zrak velikog dometa koji zajedno razvijaju Japan i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ulazak u operativnu uporabu novog projektila očekuje se za desetak godina, a bit će potpuno prilagođen uporabi na F-35. Kao osnova za razvoj uzet će se projektil Meteor, tj. njegov protočno-mlazni motor koji mu omogućuje brzinu leta veću od četiri maha i domet veći od 100 km. Japanski doprinos novom projektilu zrak-zrak bit će najsuvremeniji radarski sustav za samonavođenje, koji će raditi na AESA načelu. AESA radari mogu istodobno raditi u više frekvencija, što otežava ometanje. Istodobno zrače znatno manje energije od običnih radara, tako da ih je i teže otkriti. U spremnike u trupu mogu stati IC vođeni projektili AAM-5 (u klasi američkog AIM-9), najvećeg dometa 35 km.

Za razliku od F-35A, koji se sastavlja u tvrtki Mitsubishi Heavy Industries, F-35B bit će naručeni izravno od američke tvrtke Lockheed Martin.

Od početka za avione?

Službeno, dva broda klase Izumo, jedan u operativnoj uporabi od ožujka 2015. a drugi od ožujka 2017., klasificirani su kao protupodmornički razarači. No, već je na prvi pogled jasno da je riječ o manjim nosačima zrakoplova. Njihova je primarna namjena protupodmornička borba, a sekundarna protubrodska. Zbog toga (zasad) ukrcavaju protupodmorničke helikoptere SH-60K, koje po licenciji dobivenoj od tvrtke Sikorsky proizvodi Mitsubishi.

F-35B Marinskog korpusa SAD-a uspješno djeluju s desantnih brodova klasa Wasp i America, iako ta plovila nemaju ski-jump platformu (Foto: US Navy)

Iako klasificirani kao razarači, analitičari poput The Diplomatova Franz-Stefana Gadyja tvrde da su brodovi klase Izumo od početka projektirani i građeni s namjerom da ih se u skoroj budućnosti prenamijeni u lake nosače zrakoplova. To dokazuje studija Ministarstva obrane Japana izrađena početkom 2018., koja pokazuje da su brodovi još tijekom projektiranja i gradnje gotovo u potpunosti prilagođeni ukrcaju F-35B. Studija tako pokazuje da je letna paluba još u brodogradilištu premazana posebnim bojama koje mogu izdržati vrlo visoke temperature ispušnih plinova mlaznog motora nastale tijekom slijetanja F-35B. Isto tako, oba su dizala dovoljno velika i imaju nosivost potrebnu za prijenos Lightninga iz hangara do letne palube. Najveći je nedostatak klase Izumo vezano uz uporabu F-35B relativno kratka letna paluba. Iako taj avion može polijetati okomito, u operativnoj se uporabi u pravilu koristi polijetanje nakon kratkog zatrčavanja. Na taj se način povećava sigurnost polijetanja i korisna nosivost aviona.

Kod klase Izumo letna paluba proteže se cijelom duljinom broda (248 m), iako za polijetanje F-35B može poslužiti i kraća od 200 m. Sigurnosni minimum za STOVL polijetanje F-35B naoružanog dvama vođenim projektilima zrak-zrak AIM-120 AMRAAM i 953 kg naoružanja je 183 m. To znači da bi F-35B mogli djelovati s brodova klase Izumo bez ikakvih preinaka.

Dodatak skakaonice

Usprkos dovoljnoj duljini palube, Ministarstvo obrane Japana u već spomenutoj studiji uporabljivosti F-35B s klase Izumo razmatralo je i mogućnost ugradnje ski-jump platforme. Iako Marinski korpus SAD-a na svojim desantnim brodovima s letnom palubom klasa America i Wasp nema takve platforme, F-35B intenzivno je tijekom razvoja testiran i na njima. To je napravljeno zbog potreba britanske i talijanske mornarice koje na svojim nosačima klasa “Queen Elizabeth” i “Cavour” koriste ski-jump. Iako se na internetu mogu naći snimke polijetanja F-35B sa ski-jump platformi, pa čak i opisi probnih pilota, točni tehnički podaci strogo su čuvana tajna. U kolovozu 2017. Jane’s je objavio fotografiju polijetanja F-35B s testne ski-jump rampe u američkoj bazi NAS “Patuxent River”. Specifičnost je te fotografije što testni F-35B na potkrilnim nosačima nosi čak četiri Raytheonove vođene bombe Paveway IV i dva MBDA-ina vođena projektila zrak-zrak ASRAAM. Iako se u tekstu ne spominje količina goriva niti je li avion nosio naoružanje u spremnicima u trupu, jasno je da je korisna nosivost F-35B u kombinaciji sa ski-jump platformom prilično velika.

Duljina brodova klase Izumo je 248 metara (Foto: US Navy)

Javnosti je dostupan podatak da je najmanja duljina zatrčavanja F-35B tijekom polijetanja s pomoću ski-jump platforme tek 96 m, dok je uobičajena duljina 189 m. To bi značilo da bi uz dogradnju ski-jump platforme nosači klase Izumo omogućavali avionima F-35B polijetanje s vrlo velikom korisnom nosivošću. Osim toga, platforma dograđena na pramac dodatno bi povećala korisnu duljinu letne palube.

Smještaj aviona

Drugo je pitanje koliko bi aviona F-35B razarači klase Izumo mogli ukrcati. Trenutačno je na tim brodovima letna skupina od samo devet helikoptera, no veličina letne palube i glavnog hangara dostatna je za smještaj znatno većeg broja zrakoplova. Službeno mogu ukrcati do 14 helikoptera, ali veličina letne palube i glavnog hangara omogućuje ukrcaj znatno većeg broja zrakoplova.

Duljina preko svega brodova klase Izumo iznosi 248 m, a najveća širina letne palube 38 m. Na lijevom dijelu letne palube ucrtano je pet uzletno-sletnih mjesta dostatno velikih za prihvat MV-22 Ospreyja. Na krmenom dijelu desnog boka nalazi se dizalo za zrakoplove dimenzija 14 m x 15 m. Još jedno dizalo nalazi se neposredno ispred zapovjednog otoka, po sredini broda. Dimenzije tog dizala iznose 20 m x 13 m, što je dostatno za prijenos F-35B. Nosivost obaju dizala je najmanje 30 tona. Na letnoj palubi ima više nego dovoljno mjesta za najmanje šest F-35B i još toliko helikoptera SH-60K.

Glavni brodski hangar dug je oko 125 m i širok oko 21 m. Duljina F-35B je 15,6 m, a raspon krila 10,7 m. Teoretski to bi bilo dostatno za smještaj 11 aviona F-35B, no kako se mora ostaviti prostor za njihovo održavanje, u praksi bi taj broj bio najviše deset. Ako bi se željela zadržati i helikopterska komponenta, u hangar bi se moglo smjestiti do pet, najviše šest F-35B. Nosači klase Izumo teoretski bi mogli nositi eskadrilu od 12 aviona F-35B uz zadržavanje sadašnje helikopterske eskadrile od devet helikoptera SH-60K. Za usporedbu, Marinski korpus SAD-a na brodove klase Wasp standardno ukrcava šest F-35B. S druge strane, kineski nosač zrakoplova “Liaoning” može ukrcati do 24 letjelice J-15.

Ostale opcije

Dva razarača klase Izumo nisu jedine opcije japanske mornarice za razmještaj F-35B. U obzir dolaze dva protupodmornička razarača (zapravo nosači helikoptera) klase Hyuga i tri desantna broda s velikom letnom palubom klase Osumi.

Nosači helikoptera klase Hyuga imaju letnu palubu duljine samo 197 m pa bi morali dobiti ski-jump platformu. Službeno mogu prihvatiti do 18 zrakoplova, a redovito nose tri protupodmornička helikoptera SH-60K i protuminski MCH-101. Od toga u glavni hangar stane do 11 helikoptera, a na palubu još sedam. Ne postoje javni podaci o točnim dimenzijama hangara pa se nagađa da je dug od 60 do čak 106 metara. U svakom slučaju, hangar je dovoljno širok i visok da se u njega smjesti MV-22 Osprey, što znači da ima i više nego dostatno prostora za F-35B.

Za transport zrakoplova iz hangara na letnu palubu i obratno koriste se dva dizala smještena po sredini broda. Nosivost im je do 30 tona. Prednji je dimenzija 20 m x 10 m, a stražnji 20 m x 13 m. S obzirom na to da razmak krila F-35B iznosi 10,7 m, moglo bi se koristiti samo stražnje dizalo. Japanski izvori tvrde da letna paluba nije prilagođena prihvatu STOVL zrakoplova jer nije otporna na visoke temperature ispušnih plinova koji se stvaraju tijekom slijetanja. Međutim, to nije problem koji se ne bi mogao otkloniti tijekom remonta i ugradnje ski-jump platforme.

Za potrebe britanske i talijanske mornarice F-35B testiran je na ski-jump rampama (Foto: Lockheed Martin)

Treća opcija za ukrcaj F-35B tri su relativno stara desantna broda klase Osumi, porinuta od 1996. do 2001. godine. Budući da su namjenski projektirani kao desantni brodovi, unatoč velikoj letnoj palubi nemaju primjeren hangar za smještaj helikoptera (i aviona), niti su opremljeni dizalom za njihov prijevoz. Zbog toga bi brodovi klase Osumi mogli poslužiti tek za privremeni smještaj F-35B, npr. tijekom desantnih operacija radi povećanja mogućnosti samoobrane i pružanja bliske zračne potpore desantnim snagama.

Desantni brodovi klase Osumi projektirani su sredinom devedesetih godina, kad je japanska vanjska i sigurnosna politika bila bitno drukčija nego danas. Zbog toga su tijekom projektiranja i gradnje namjerno smanjene mogućnosti prihvata helikoptera kako bi se naglasila njihova desantna uloga. Budući da ih ne smatraju posebno uspješnim projektom, 2014. je tadašnji japanski ministar obrane Itsunori Onodera najavio mogućnost kupnje američkog desantnog broda klase Wasp. Kao najizglednija opcija spominjao se brod USS “Makin Island” (LHD 8). Kako Marinski korpus SAD-a već operativno koristi F-35B s brodova klase Wasp, to bi mogla i japanska mornarica.

Projekti i ideje u regiji

U kontekstu nabave F-35B za japansku mornaricu i konverzije njezinih brodova u nosače zrakoplova, zanimljivo je vidjeti kako japanski susjedi stoje s borbenim avionima na ravnim palubama. Kineska mornarica trenutačno ima operativni nosač zrakoplova “Liaoning”, a drugi je u fazi maritimnih testiranja. Oba imaju ski-jump platforme. Za ukrcaj na kineske nosače razvijen je višenamjenski palubni borbeni avion J-15. Početkom ove godine kineski su državni mediji objavili da s razvojem J-15 postoje brojni problemi, od kojih je najveći prevelika masa, te da neće biti proizveden u većem broju. Zbog toga će se ubrzati razvoj palubne inačice višenamjenskog borbenog aviona J-31. Dosad su završena dva prototipa tog aviona, ali niti jedan u inačici za nosač. Najveći problem bit će razvoj novog motora, dostatno snažnog za pogon znatno teže palubne inačice J-31. Bit će zanimljivo vidjeti najnoviji kineski nosač, koji bi trebao biti opremljen katapultima, no do njegova porinuća, a pogotovo operativne uporabe, proći će još dosta vremena.

Još jedna zemlja koja je već kupila F-35A i u kojoj se govori o nabavi aviona F-35B te konverziji brodova ratne mornarice za njihov prihvat jest Južna Koreja. Brod koji je kandidat jest ROKS “Dokdo”, 14 000-tonski jurišni amfibijski brod / nosač helikoptera, te njegov kolega iz klase, ROKS “Marado”, porinut u svibnju 2018. Premda je klasa Dokdo manja od Izuma (ukupna duljina letne palube iznosi 199 m), teoretski bi i ona mogla uz određene preinake postati klasom nosača. Još jedna opcija za Južnu Koreju, koja ne mora razmišljati o ustavnim ograničenjima, jest izgradnja nove klase u cijelosti namijenjene operacijama STOVL aviona.

Mario Galić