U gotovo svim aspektima 2020. godina bila je teška, a pogođen je bio i sport. Mnoga su natjecanja otkazana, među kojima je i ono najveće i najvažnije, a to su Olimpijske igre. No, da ipak ne bude sve baš tako crno pobrinuli su se a tko drugi nego hrvatski sportaši i olimpijci koji su godinu na zalasku svojim nastupima i uspjesima učinili ljepšom i sretnijom…

Po mnogočemu je 2020. teška godina. Vrlo je vjerojatno kako će u povijesnim almanasima ostati zapisana kao godina koju mnogi žele što prije zaboraviti. Hrvatsku su u 2020. godini uz pandemiju koronavirusa pogodili i potres, koji su mnogim stanovnicima uvelike otežali svakodnevni život i donijeli im dodatne brige. Vrlo pogođen bio je i sport. Mnoga su natjecanja otkazana, među kojima i ono najveće i najvažnije, a to su Olimpijske igre. No, da ipak ne bude sve baš tako crno pobrinuli su se a tko drugi nego hrvatski sportaši i olimpijci koji su godinu na zalasku svojim nastupima i uspjesima učinili ljepšom i sretnijom. Zajedništvo je ono što nas čini jačim, kad smo zajedno nema prepreke koju ne možemo proći, nema protivnika koji nas samo tako može pobijediti. Kad smo zajedno, kad vjerujemo jedni u druge i u vlastite mogućnosti onda je samo nebo granica, a snovi postaju stvarnost. Otprilike ovako zvuči poruka hrvatskih sportaša koju su poslali hrvatskoj javnosti nakon ostvarivanja senzacionalnih uspjeha, posebno u trenucima kad je malo tko vjerovao u njih. Često je bila riječ i o trenucima kad su već pomalo pali u zaborav hrvatske javnosti, koja je nerijetko kritična prema sportašima posebice kad stvari ne idu onako kako bi željeli. Sportaši se cijelu karijeru bore s očekivanjima javnosti. Mnogi su od njih godinama vodili vlastite bitke u kojima su pokušavali široj javnosti dokazati svoje vrijednosti.

Vjera, rad, trud i znoj uvijek se isplate

Filip Zubčić jedan je od četrdeset ugovornih pričuvnika Hrvatske vojske koji je svoj put do vrha tražio jako dugo. No, vjera, rad, trud i znoj uvijek se isplate. Najbolje je onda kad dođu potpuno neočekivano. Slično kao i njegov idol Ivica Kostelić, Filip Zubčić na najvišu se pozornicu popeo potiho. Do svoje 27. godine Filip nije ostvario ni jedno pobjedničko postolje. Na najtežem veleslalomu na svijetu u švicarskom Adelbodenu u siječnju 2020. to je učinio prvi put, da bi ubrzo nakon toga stigla i prva pobjeda u svjetskom kupu. Bio je to povijesni uspjeh za hrvatsko muško skijanje jer nikad u povijesti niti jedan hrvatski skijaš nije pobijedio u veleslalomskoj utrci svjetskog kupa. Na Filipovu sreću to nije bio samo jedan kratkotrajan bljesak već je dobru formu nastavio i do kraja sezone, koja je naprasno prekinuta zbog pandemije koronavirusa zbog koje je morao odustati od borbe za Mali kristalni globus u veleslalomu. Na kraju je završio kao trećeplasiran u ukupnom poretku što je izniman uspjeh. Dobre rezultate, koje je ostvarivao u siječnju i veljači, nastavio je i na početku nove sezone. Zubčić je počeo dobro, te ostvario pobjedu u Santa Caterini također u utrci veleslaloma, te je u odličnoj formi na početku sezone, što mu je uostalom i donijelo nominaciju za sportaša godine po izboru Sportskih novosti, no nagrada je ipak pripala kapetanu rukometne reprezentacije Domagoju Duvnjaku. Zubčić skija odlično i nadamo se da će u istom ritmu nastaviti i u novoj godini, a prema mišljenju mnogih sportskih i stručnih komentatora trenutačno je najbolji veleslalomaš na svijetu. No, nije Filip Zubčić jedini ostvarivao sjajne uspjehe. Tonči Stipanović ugovorni pričuvnik i proslavljeni hrvatski jedriličar i u 34. godini nastavio je sa sjajnim nastupima te daje naslutiti kako je i dalje u vrhunskoj formi. Početkom godine na Svjetskom prvenstvu u jedrenju u Melbourneu, gradu poznatom po Australian Openu i utrci Formule 1, osvojio je brončanu medalju čime je Stipanović (inače prvi jedriličar koji je Hrvatskoj donio prvu medalju s Olimpijskih igara u jedrenju, srebro iz Rija 2016. godine) jasno poručio kako je spreman za juriš na olimpijsko zlato. Baš poput Zubčića i Stipanović je bio jedan od malobrojnih sportaša nominiranih u kategoriji sportaš godine.

Braća Sinković, Martin i Valent, također su imali dobru godinu u veslanju. Ovaj proslavljeni dvojac veći je dio godine bio prisiljen čekati na početak natjecanja, a kad je ono napokon i počelo stigla je i medalja. Srebro s Europskog prvenstva u poljskom Poznańu ipak je možda i malo za Sinkoviće koji su navikli penjati se na vrh pobjedničkog postolja s obzirom na to da u svojoj bogatoj riznici medalja imaju najviše onih zlatnog sjaja, međutim i srebrna medalja velik je uspjeh, posebice u ovakvoj čudnoj godini. I oni baš kao i Tonči Stipanović najavljuju pohod na Olimpijske igre, očekivanja su iznimno visoka. Godinu za pamćenje imala je i Barbara Matić, hrvatska džudašica koja je u ovoj godini osvojila Grand Slam u džudu, jedno od najprestižnijih natjecanja. Matić je na putu do vrha svladala sve najbolje džudašice u konkurenciji među kojima su se našle svjetska i europska prvakinja te osvajačice medalja sa svjetskih i europskih prvenstava te je suvereno odnijela jedan od najvažnijih trofeja u džudu. Ozljeda ju je, nažalost, zaustavila i da na Europskom prvenstvu dođe do novog odličja, no s obzirom na trenutačnu formu nema straha za budućnost. Zbog uspjeha ostvarenih ove godine Barbara Matić izabrana je za najbolju sportašicu u 2020. godini po izboru Sportskih novosti. Uz nju još jedna djevojka Lijepu Našu učinila je ponosnom. Taewkondo je jedan od sportova koji je rasadnik medalja, a novu za Hrvatsku donijela je i mlada kninska kraljica Matea Jelić osvojivši na Europskom prvenstvu srebrnu medalju. Taekwondo klub Marjan čija je članica ova 23-godišnjakinja Hrvatskoj je donosio sjajna odličja, pa su tako i nekadašnje ugovorne pričuvnice sestre Ana i Lucija Zaninović godinama bile perjanice ovog sporta, no uz dolazak novih generacija dolaze i novi sjajni uspjesi. Matea Jelić u prosincu je 2020. na Europskom prvenstvu u Sarajevu pokazala da se i na nju može ozbiljno računati te je s pravom odnijela srebro u kategoriji do 67 kilograma. No, ne samo to, Matea je zbog sjajnih sportskih rezultata dobila i priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora, koji joj je prema vlastitim kriterijima uručio priznanje za najuspješniju sportašicu. Matea Jelić to priznanje dijeli s džudašicom Karlom Prodan. Reprezentativni kolega Matee Jelić i ugovorni pričuvnik Toni Kanaet također je stigao do medalje na međunarodnom natjecanju. Ovaj 25-godišnjak na Europskom prvenstvu u Sarajevu osvojio je brončanu medalju te tako nastavio sa sjajnim rezultatima hrvatskih sportaša, ali i svojih osobnih. U kategoriji do 80 kilograma, koja je ujedno i olimpijska kategorija, Toni je dokazao kako se može uhvatiti u koštac s onim najboljim i da je spreman za nove izazove.

Gimnastičari i kraljice šoka

Kraj godine nije mogao proći i bez sjajnih nastupa hrvatskih gimnastičara. Ostvarili su povijesni uspjeh na Europskom prvenstvu u turskom Mersinu gdje su se okitila trima medaljama. Među trojicom gimnastičara dva su ugovorna pričuvnika Filip Ude i Tin Srbić dok je medalju za Hrvatsku osvojio i Aurel Benović. Tri gimnastičara vratila su se u Hrvatsku s trima srebrnim medaljama. Filip Ude je na novu medalju s europskih prvenstava čekao dugih 12 godina. Prvo je srebro s europskih prvenstava osvojio 2008. u švicarskoj Lausannei. Također 34-godišnji gimnastičar i osvajač srebrne medalje s OI u Pekingu 2008. godine u disciplini konj s hvataljkama ima medalje sa svih velikih natjecanja i sve su srebrne. Ovom posljednjom pokazao je kako se i na njega još uvijek može ozbiljno računati te da je i dalje spreman mnogim konkurentima pomrsiti račune. Kolega iz reprezentacije Tin Srbić u jednom je razgovoru rekao kako je ova godina očito pretplaćena za srebrne medalje, a bila je to 2019. godina. Srebro se ovom sjajnom gimnastičaru dogodilo i 2020. na istom natjecanju. Njegova disciplina preča Tinu je do sada donijela brojne medalje među kojima se najviše ističe ona povijesna iz 2017. godine kad je osvojio naslov svjetskog prvaka. Ovim srebrom obranio je srebro iz prošle godine, a baš kao i Filip Ude i Tin Srbić zaradio je nominaciju za sportaša godine.

Za kraj, iako nije riječ o ugovornim pričuvnicima, moramo spomenuti i one najbolje koji su nam u ovoj godini donijeli mnogo radosti. Još u siječnju hrvatska je muška rukometna reprezentacija osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu te je time zaradila i nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora za momčad godine. Međutim, povijesni uspjeh za hrvatski rukomet ostvarila je ženska rukometna reprezentacija koja je na netom završenom prvenstvu Europe odigranom u Danskoj osvojila brončanu medalju što je prva medalja za ženski rukomet. Kraljice šoka kraj su ove teške godine učinile ljepšim i zajedno s ostalim sportašima u hrvatske su domove unijele radost, pobrinuvši se za sjajan božićni dar hrvatskom sportu u ovim teškim vremenima. I one su baš poput muških kolega osvojile priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora za ekipu godine. Svojom su energijom i borbenošću bile velik primjer, a zajedništvom poslale poruku na koju nitko nije mogao ostati ravnodušan, učinivši sve nas ponosnim. Bila je ovo ipak uspješna godina za hrvatske sportaše. Vjerujem kako bi godina na izmaku da nije bilo pandemije i otkazivanja natjecanja bila još bogatija uspjesima i medaljama naših sportaša, koji već godinama promoviraju Republiku Hrvatsku, ali i Hrvatsku vojsku na najtecanjima diljem svijeta osvajajući medalje na najvećim i najvažnijim svjetskim natjecanjima pišući svjetsku, olimpijsku, ali i hrvatsku povijest. Nadamo se kako će 2021. godina biti još bogatija sportskim uspjesima i kako će upravo sportaši pisati nove uspjehe hrvatskog sporta te kako će pandemija, koja je mnoge udaljila s natjecanja, biti stvar prošlosti.

Redakcija Hrvatskog vojnika čestita svim hrvatskim sportašima i ugovornim pričuvnicima na uspjesima postignutim u 2020. godini te im želi sve najbolje u novoj 2021.

Ivan Šurbek