Ispreplitanje Hipokratove zakletve i commando molitve

Broj 729, Reportaža
26.02.2025

Oni za sebe traže ono što si drugi nikad ne bi poželjeli, opetovano traže što veće oluje i nesigurnosti i to s ciljem da nikad ne budu u prednosti. Strah zazivaju kako bi ga pobijedili. Ti oni su komandosi, kako često kažu za sebe – prosječni ljudi s natprosječnom željom i voljom za uspjehom, oni koji su naučili živjeti život izvan svih rutina i ono najvažnije – spremni su u svakom trenutku dati ga za domovinu

Početak nove godine označio je i početak novog ciklusa obuka koji će od hrvatskih komandosa tražiti postavljanje nekih novih i viših granica, još veću angažiranost i posvećenost pozivu. Takva radionica u organizaciji Zapovjedništva specijalnih snaga odvijala se tijekom veljače u vojarni “Josip Jović” na Udbini, ovaj put s ciljem podizanja znanja i sposobnosti iz domene pružanja prve pomoći u specijalnim snagama (Tactical Combat Casualty Care – TCCC) trenažiranjem borbenih bolničara (SOF Combat medic), pripadnika određenih za pohađanje škola za borbene bolničare u specijalnim snagama, zapovjednog osoblja u timovima te ostalih pripadnika ZSS-a. Svjesni su svoje uloge i njezine važnosti na putu stvaranja sposobnosti Hrvatske vojske koje će odgovarati i na one najsloženije sigurnosne izazove današnjice. Stoga za pripadnike Zapovjedništva specijalnih snaga proces učenja i usavršavanja nikad ne prestaje.

“Iznimno je važno da svi pripadnici oružanih snaga posjeduju vještine i znanja iz prve pomoći. To može biti presudno ne samo za preživljavanje ranjenika na bojištu već i za održavanje operativne spremnosti cijele postrojbe. Pravilna i brza reakcija može spasiti živote i omogućiti nastavak misije”, rekao je za Hrvatski vojnik zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga brigadir Ivan Miloš. Dodao je kako nakon demonstracije vrlo zahtjevnih scenarija pripadnici ZSS-a ponovno potvrđuju kako posjeduju iznimne vještine i znanja u području taktičke medicine. “Ovo je rezultat intenzivne obuke i kontinuiranog usavršavanja te suradnje sa stručnjacima iz međunarodnih snaga, što ZSS-u omogućuje da bude ukorak s najboljima u svijetu”, naglasio je.

Zahtjevna obuka i praksa u civilnom sektoru

U ZSS-u objašnjavaju da je jedna od glavnih značajki takvih vojnih obuka njihovo provođenje u što realističnijim uvjetima kako bi u stvarnim situacijama pripadnici specijalnih snaga mogli reagirati uz što manje stresa. Obučna sredstva i simulatori u sklopu te radionice pridonijeli su da svi scenariji iz pružanja prve pomoći u borbenim uvjetima budu što realniji. Zapovjedništvo specijalnih snaga svoje borbene bolničare (combat medics) školuje u inozemstvu, a obuke koje prolaze vrlo su zahtjevne. Osim rada u vojnim uvjetima, prolaze i praksu u civilnom sektoru. Međutim, nemoguće je ne postaviti si pitanje koliko sabranosti, znanja i fokusa jedan pripadnik specijalnih snaga mora imati u trenutku kad se nečiji život nalazi u njegovim rukama, a s druge strane – opasnost ne pita za okolnosti.

“Izvršavanje vojnih zadaća uz istodobno pružanje prve pomoći unesrećenima iznimno je složeno i zahtijeva vrhunsku razinu tjelesne i mentalne spremnosti. Pripadnici specijalnih snaga moraju biti sposobni brzo procijeniti situaciju, donositi odluke pod pritiskom te precizno i učinkovito primjenjivati medicinske postupke. Osim medicinskih vještina, ključne su i vještine timskog rada, komunikacije, te sposobnost održavanja smirenosti i koncentracije u stresnim uvjetima”, objasnio je brigadir Miloš. Na prikazu sposobnosti ZSS-a u vojarni na Udbini bio je i predstavnik zdravstvene struke iz NATO-ova Zapovjedništva za specijalne operacije (Allied SOFCOM) brigadir Benjamin Ingram, dr. med. S doktorom Ingramom dotaknuli smo se važnosti stalne obuke borbenih bolničara, izazova s kojima se susreću na terenu, i na kraju, koliko je važno ovakve edukacije sustavno provoditi i razvijati u skladu s razvojem medicinske struke. Razgovarali smo i o svemu viđenom na Udbini i kako kaže, oduševljen je razinom profesionalnosti i entuzijazma koju pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga pokazuju na radionici taktičke medicine.

Zapovjedništvo specijalnih snaga puno ulaže u obuku medicinskog osoblja kako bi osiguralo očuvanje zdravlja i sigurnosti svojih pripadnika. Naime, sve vojne operacije, obuka, vježbe i aktivnosti zahtijevaju medicinsku potporu, ali kao što peta SOF istina kaže: “Većina specijalnih operacija zahtijeva potporu izvan specijalnih snaga.” “Drugim riječima, medicinska spremnost specijalnih snaga ne ovisi samo o vlastitom obučenom osoblju već i o potpori konvencionalnih vojnih i civilnih medicinskih snaga”, rekao je doktor Ingram za Hrvatski vojnik. Dodao je kako današnja složena sigurnosna situacija zahtijeva od specijalnih snaga spremnost odgovora na prijetnje u različitim okruženjima, odnosno sposobnost odgovora i na medicinske prijetnje neovisno o mjestu i vremenu njihova nastanka. Medicinsko zbrinjavanje žrtava pod protivničkom vatrom zahtijeva iznimnu hrabrost i disciplinu Doktora Ingrama pitali smo, kad je u pitanju pružanje prve pomoći, što bi istaknuo kao najveći izazov za jednog pripadnika specijalnih snaga: je li to postojanje sigurnosnih prijetnji u neposrednoj blizini ili, primjerice, toliko često spominjana nužnost uspostave komunikacije s ozlijeđenima. Odgovara da je najveći izazov održavanje visoke razine medicinske kompetencije. “Medicinske vještine, baš kao i vještine rukovanja oružjem, zahtijevaju stalno osvježavanje kako bi ostale učinkovite.

Bez redovite i rigorozne obuke, stalnog trenažiranja, medicinska se spremnost smanjuje, što može biti kritično u situacijama opasnim za život”, rekao je te dodao kako je pružanje medicinske skrbi pod vatrom iznimno zahtjevno. “Zbrinjavanje žrtava dok su pod protivničkom vatrom zahtijeva iznimnu hrabrost i disciplinu s obzirom na to da su i ozlijeđeni i bolničar i dalje u opasnosti. Obuka mora oslikavati stvarne borbene uvjete s ponovljenim scenarijima visokog stresa kako bi se osiguralo da medicinsko osoblje može učinkovito djelovati u njima”, objasnio je. Govoreći o važnosti kontinuirane obuke, poput ove u Zapovjedništvu specijalnih snaga, doktor Ingram ističe i kako zapovjednici, te ostali časnici i dočasnici, moraju razumjeti medicinske rizike povezane sa svakom misijom. “Povijesno gledano, bolesti i neborbene ozljede prouzročile su više žrtava nego ozljede u borbama. Pravilno medicinsko planiranje, koje uključuje procjene rizika, planove evakuacije i obuku za zbrinjavanje ozlijeđenih ključno je za uspjeh misije”, zaključio je na kraju našeg razgovora brigadir Benjamin Ingram. Što je zajedničko Hipokratovoj zakletvi i commando molitvi? Kao što smo istaknuli na početku teksta, pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga jedni su od onih koji će i u najvećoj opasnosti, bez ikakvog razmišljanja, tuđe živote i dobrobit staviti ispred vlastite. U commando molitvi, na čiji će tekst većina nas, uvijek i iznova, ostati zatečena i uvijek i iznova bez puno riječi, komandosi izgovaraju i sljedeće: “Molim Te Gospodine, daj mi strpljenja u zasjedi, upornost u progonjenju neprijatelja, odlučnost za skokove. I neka moje tijelo vjeruje mojoj opremi, a moja duša neka je u Tvojim rukama.”

U isto vrijeme, nemoguće je ne primijetiti sličnost u narativu između Hipokratove zakletve i commando molitve. Na svojoj promociji novi liječnici, čiji se poziv, kad dođe na granice izdržljivosti, toliko skladno poklapa s granicama na kojima žive komandosi, prisežu: “Svečano obećavam da ću svoj život posvetiti služenju čovječanstvu. Poštovat ću tajne koje su mi povjerene, čak i nakon smrti bolesnika. Posvetit ću se vlastitom zdravlju, dobrobiti i sposobnostima radi pružanja skrbi na najvišoj razini; ovo obećavam svečano i slobodno, pozivajući se na svoju čast.” Na kraju, bila je čast svjedočiti ispreplitanju tih dviju snažnih zakletvi – ispreplitanju poziva u čije ćemo ruke, jedne ili druge, ovako ili onako – jednog dana morati prepustiti se.

Obuka TCCC provodi se u specijalnim snagama OSRH od 2011. godine, tj. od dolaska prvog mobilnog trening tima američkih specijalnih snaga. Odonda se TCCC provodi kao jedan od modula u sklopu Temeljne obuke za specijalna djelovanja (commando obuke), a ujedno se provodi i na redovitim godišnjim trenažama te u sklopu preduputnih obuka za sve međunarodne operacije. Svi pripadnici borbenih timova specijalnih snaga imaju TCCC CLS (Combat Life Saver) razinu osposobljenosti, a djelatnici određeni za pozicije medika u timovima upućuju se u SAD na četveromjesečno školovanje 68W – Combat Medic. Po povratku u postrojbu i stjecanja dodatnog radnog iskustva, najperspektivniji se upućuju na SOCM (Special Operations Combat Medic) školovanje u SAD ili na NSOCM (NATO Special Operations Combat Medic) školovanje u SR Njemačku, koje traje otprilike jednu godinu, a u sklopu kojeg stažiraju i u timovima hitne pomoći, operacijskim salama i odjelima za intenzivno liječenje u bolnicama u zemljama zapada.

Radionicu taktičke medicine ZSS-a, uz liječnike iz civilnog sektora, ujedno visoke predstavnike hrvatskog zdravstvenog sustava, posjetio je i pomoćnik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske za zdravstvo general-bojnik Boris Zdilar. Podsjetio je da je Republika Hrvatska ulaskom u NATO prihvatila Saveznički doktrinarni koncept zdravstvene potpore oružanim snagama, koji se temelji na vremenskim odrednicama i standardu koji se opisuje kao 10-1-2-4 kod pružanje zdravstvene skrbi ranjenicima u kontinuumu evakuacije od mjesta ranjavanja (deset minuta – prva pomoć i samopomoć; jedan sat – zlatni sat i prva specijalizirana medicinska pomoć; dva sata – prva kirurška pomoć – stabilizacijska kirurgija; četiri sata – subspecijalistička kirurgija), a pruža se na četiri razine zbrinjavanja označene kao Role 1, 2, 3 i 4. General Zdilar objasnio je kako u novijoj povijesti ratovanja borbeni bolničari postaju ključno osoblje u spašavanju života. Istaknuo je stoga kako je nužno stvaranje specijaliziranog medicinskog osoblja za pružanje taktičkog zbrinjavanja u taktičkim postrojbama. Kako kaže: “Borbeni bolničari najbrže se stvaraju.” “Važno je prepoznati njihovu važnost i na razini Republike Hrvatske. Naime, u Hrvatskoj ne postoji civilno obrazovanje za predbolničko zbrinjavanje kao u zapadnim zemljama, što vodi do toga da osoblje koje je kvalificirano za bolničko zbrinjavanje, doktore i medicinske sestre, koristimo za izvanbolničko zbrinjavanje”, rekao je general Zdilar.