Zimske olimpijske igre, XXIII. i XXIV. izdanje, ostat će upamćeni kao povijesni ciklusi jer su se prvi put uzastopno održali u Aziji. Pjongčang i Peking bili su domaćini 2018. odnosno 2022. godine. Azijski gradovi pokazali su se iznimnim domaćinima, potvrdivši kako popularnost zimskih sportova kontinuirano raste

 Južnokorejski grad Pjongčang izabran je za domaćina XXIII. izdanja Zimskih olimpijskih igara, održanih 2018. godine. Odluka je donesena još 2011. na 123. sjednici Međunarodnog olimpijskog odbora u Durbanu, u Južnoafričkoj Republici, gdje je Pjongčang pobijedio protukandidate München iz Njemačke i Annecy iz Francuske. Bio je to treći pokušaj južnokorejskog grada da dobije organizaciju Igara, nakon dva neuspješna kandidacijska ciklusa. Time je Južna Koreja drugi put u povijesti ugostila Olimpijske igre, nakon ljetnog izdanja u Seulu 1988., ali prvi put Zimske igre, čime je dodatno potvrdila svoj status sportske i organizacijske sile u Aziji. Južna Koreja uložila je velika financijska sredstva u izgradnju sportske infrastrukture. Izgrađeni su novi objekti, a i nova željeznička trasa koja je povezala glavni grad Seul s Pjongčangom, znatno olakšavši dolazak gledatelja i sportaša. Većina natjecanja na snijegu na otvorenom održana je u okrugu Pjongčang, dok su se pojedine discipline alpskog skijanja održavale u susjednom okrugu Jeongseon. Natjecanja na ledu u zatvorenim dvoranama održana su u obližnjem gradu Gangneungu.

Igre u sjeni geopolitike

Neposredno prije Igara politička situacija na Korejskom poluotoku bila je iznimno napeta. Sjeverna Koreja testirala je balističke projektile i nuklearno oružje, a retorika između Pjongjanga, Seula i Sjedinjenih Američkih Država bila je vrlo oštra, što je izazivalo realnu zabrinutost za sigurnost samih Igara. Upravo zato snažan simbolički trenutak dogodio se na ceremoniji otvaranja, kad su sportaši obje Koreje zajedno marširali pod zastavom ujedinjene Koreje. Formirana je i zajednička ženska hokejaška reprezentacija, prvi put u povijesti Olimpijskih igara. Pozitivni učinci bili su vidljivi u privremenom smanjenju napetosti i otvaranju diplomatskih kanala nakon godina šutnje, no kritičari su upozoravali da je Sjeverna Koreja Igre koristila u propagandne svrhe. Dugoročno, denuklearizacija nije ostvarena, a odnosi su se kasnije ponovno pogoršali. Zimske olimpijske igre 2018. bile su povijesne i po broju natjecanja. Održano je 102 natjecanja za medalje u 15 disciplina i sedam sportova, čime su postale prve Zimske igre s više od sto događaja. Uvedeno je šest novih disciplina, uključujući Big air (akrobatski snowboarding), curling u mješovitim parovima, masovni start u brzom klizanju te mješovito ekipno natjecanje u alpskom skijanju. Na Igrama je sudjelovalo 2889 sportaša iz 93 države, što je do danas rekord po broju zemalja sudionica.

Kontroverze nisu izostale

Jedna od najvećih kontroverzi Igara bila je zabrana nastupa ruskim sportašima. Međunarodni olimpijski odbor objavio je 5. prosinca 2017. da je Ruski olimpijski odbor suspendiran zbog velikog ruskog doping skandala i istrage vezane uz Zimske olimpijske igre u Sočiju 2014. godine. Pojedinačni ruski sportaši koji su se kvalificirali i mogli dokazati da su se pridržavali doping pravila MOO-a dobili su mogućnost nastupa pod nazivom “olimpijski sportaši iz Rusije“ (OAR), pod olimpijskom zastavom i uz olimpijsku himnu.

Hrvatski nastup u postKostelić eri

Hrvatska je na Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu nastupila s velikim brojem novih mladih natjecatelja. Nakon umirovljenja Ivice Kostelića, hrvatski je olimpijski tim ostao bez iznimnog aduta i realnog kandidata za osvajanje medalje. Glavna uzdanica hrvatskog alpskog skijanja bio je tada mladi i talentirani Filip Zubčić, no u tom trenutku još uvijek daleko od svojeg sportskog vrhunca. Do tada je imao svega dva plasmana među deset najboljih u utrkama Svjetskog kupa, oba u veleslalomu. Hrvatski sportaši u Pjongčangu nastupali su u četiri sporta, alpskom skijanju, skijaškom trčanju, sanjkanju i bobu. U bobu su nastupili Dražen Silić, Benedikt Nikpalj, Mate Mezulić, Antonio Zelić i Đulijano Koludra. U alpskom skijanju Hrvatsku su predstavljali Leona Popović, Ida Štimac, Andrea Komšić, Lana Zbašnik, Natko Zrnčić Dim, Filip Zubčić, Matej Vidović, Istok Rodeš, te braća Kolega, Samuel i Elias.  U skijaškom trčanju hrvatski predstavnici bili su Vedrana Malec, Gabrijela Skender, Edi Dadić i Krešimir Crnković, dok je u sanjkanju nastupila Daria Obratov. Hrvatska na ovim Igrama nije osvojila medalju, no unatoč tome nastup je imao važnu simboličku vrijednost jer je označio nastavak hrvatskog sudjelovanja na Zimskim olimpijskim igrama i u postKostelić eri, uz postupnu izgradnju temelja za buduće uspjehe.

Sportska postignuća

Sportski dio Igara obilježio je niz povijesnih trenutaka. Južnokorejski sportaš Yun Sung-Bin osvojio je zlatnu medalju u muškoj utrci skeletona, što je bilo prvo olimpijsko zlato koje je neka azijska zemlja osvojila u disciplini sanjkanja. Jedna od najupečatljivijih sportašica Igara bila je češka Ester Ledecká. Tada trostruka pobjednica Svjetskog kupa u snowboardanju u paralelnim disciplinama, osvojila je dvije zlatne medalje u dva različita sporta. Pobijedila je u paralelnom veleslalomu u snowboardu, a zatim senzacionalno osvojila zlato i u Super-G-ju u alpskom skijanju. U muškom dijelu gotovo sve medalje osvojili su natjecatelji iz Austrije, Švicarske, Norveške i Francuske, a tu je statistiku “pokvarilo” zlato Šveđanina Andrea Myhrera. Austrijanac Marcel Hirscher osvojio je zlato u alpskoj kombinaciji i veleslalomu, što su bile njegove jedine dvije olimpijske zlatne medalje u karijeri. Godinu poslije povukao se iz aktivnog skijanja u dobi od samo 30 godina zbog zasićenja sportom i želje za drugim životnim prioritetima. Hirscher je jedan od najvećih skijaša svih vremena. Veliki kristalni globus osvojio je rekordnih osam puta. Norvežanin Aksel Lund Svindal osvojio je zlato u spustu, što mu je bila zadnja olimpijska medalja prije umirovljenja, dok je Austrijanac Matthias Mayer osvojio novo olimpijsko zlato u Super-G-ju. U ženskoj konkurenciji pet različitih skijašica osvojilo je zlatne medalje u pet disciplina: Sofia Goggia u spustu, Ester Ledecká u Super-G-ju, Mikaela Shiffrin u veleslalomu, Frida Hansdotter u slalomu te Michelle Gisin u kombinaciji. U skijaškom trčanju Norvežanka Marit Bjørgen, tada 37-godišnjakinja, osvojila je čak pet medalja – dva zlata, srebro i dvije bronce. Bile su to njezine pete i zadnje Zimske olimpijske igre, na kojima je srušila rekord sunarodnjaka Ole Einara Bjørndalena i postala najuspješnija olimpijka u povijesti s ukupno 15 osvojenih medalja. U skijaškim skokovima Nijemac Andreas Wellinger osvojio je zlato na maloj skakaonici i srebro na velikoj, a na velikoj je skakaonici slavio Poljak Kamil Stoch. Norvežanin Robert Johansson osvojio je bronce u obje pojedinačne discipline, a zlatnu medalju u ekipnom natjecanju, u kojem je Norveška bila prva ispred Njemačke i Poljske. Poseban povijesni trenutak zabilježio je japanski skakač Noriaki Kasai, koji je postao prvi sportaš u povijesti s nastupom na osam Zimskih olimpijskih igara, sudjelujući u kvalifikacijama dan prije svečanog otvaranja. Time je nadmašio dotadašnji rekord ruskog sanjkaša Alberta Demčenka.

Francuz Martin Fourcade osvojio je tri zlata u biatlonu, čime je zaključio svoju karijeru s čak sedam osvojenih medalja, od čega šest zlatnih. Nizozemska sportašica Jorien ter Mors postala je prva sportašica koja je na jednim Zimskim olimpijskim igrama osvojila medalje u dva različita sporta – zlato u brzom klizanju na 1000 metara, te broncu u štafeti na 3000 metara u klizanju na kratke staze. Ipak, s obzirom na to da je riječ o srodnim disciplinama, podvig Ledecké je ipak značajniji. Unatoč velikim troškovima organizacije, Zimske olimpijske igre u Pjongčangu na kraju su ostvarile financijsku dobit od oko 55 miljuna dolara što je svakako pozitivan smjer. Zimske olimpijske igre u Pjongčangu 2018. godine ostale su upamćene kao rijedak trenutak suradnje između dviju Koreja. Iako nisu trajno riješile političke probleme, pokazale su kako sport može otvoriti vrata dijalogu čak i u najnapetijim međunarodnim odnosima.

PEKING 2022. Igre koje su prethodile ratovima

Kina je 2022. godine drugi put u svojoj povijesti ugostila Olimpijske igre, a Peking drugi put postao grad – domaćin Igara jer je 2008. ugostio ljetno izdanje. Tako je postao prvi grad u povijesti koji je ugostio i ljetno i zimsko izdanje Igara. Uvedene su i nove discipline, čime je povećan broj natjecanja, na rekordnih 109. Novosti su natjecanje u monobobu, te akrobatsko slobodno skijanje, te još nekoliko mješovitih natjecanja u snowboardu, skijaškim skokovima i brzom klizanju. Broj zemalja sudionica bio je nešto manji. Na Igrama u Pekingu natjecalo se 2880 sportaša iz 91 države, a svoj debi imale su egzotične zemlje poput Haitija i Saudijske Arabije.

Peking je za domaćina izabran na 128. sjednici MOO održanoj u Kuala Lumpuru. Domaćinstvo je dobio sa samo četiri glasa više od kazahstanskog Almatya koji je bio protukandidat. Igre su pratile i kontroverze. Zbog kršenja ljudskih prava u Kini je vladao velik otpor pa su organizatori bili zabrinuti zbog mogućeg bojkota Igara. Slično je bilo i kad je Peking bio domaćin ljetnog izdanja. Bilo je poziva na bojkot Igara, a deset zemalja uključujući SAD, Australiju, Veliku Britaniju, Kanadu, Indiju, Litvu, Latviju, Estoniju i Belgiju odlučio se na diplomatski bojkot Igara, tako što na Igre nisu poslali svoje dužnosnike već isključivo sportaše. Austrija, Slovenija, Švedska i Nizozemska također nisu poslale svoje dužnosnike na Igre zbog pandemije.

Kinezi su iz predostrožnosti i sprečavanja širenja zaraze ograničili broj gledatelja i posjetitelja, uvedene su brojne epidemiološke mjere, te su obvezna bila testiranja za sve sudionike događaja. Sportaši su se žalili zbog uvjeta na Igrama, dosta je kritika bilo usmjereno i na kvalitetu hrane koja je bila ispod standarda. Bile su ovo posljednje Zimske igre na kojima je dužnost predsjednika MOO-a obnašao Thomas Bach. Što se organizacije tiče, dio infrastrukture je novosagrađen, a dio je korišten još od Ljetnih igara održanih u Pekingu, stoga su Kinezi bili vrlo spretni u organizaciji. Neke od objekata bilo je potrebno renovirati, ali dio postojeće infrastrukture poslužio je domaćinu.

Hrvatsku je na Igrama predstavljalo 11 sportaša. Najviše ih je nastupalo u alpskom skijanju. čak šest. Filip Zubčić, Matej Vidović i Samuel Kolega predstavljali su nas u muškoj konkurenciji, a Zrinka Ljutić, Leona Popović i Andrea Komšić u ženskoj. Nažalost, nije osvojena olimpijska medalja pa će hrvatski predstavnici na novu čekati na ovogodišnjim Igrama u Milanu i Cortini. Sportaši su ponovno kao i na svakim dosadašnjim Igrama plijenili pozornost svojim nastupima. Ove je igre pratilo dosta kontroverzi, a nekoliko sportaša bilo je pozitivno na doping-testu.

Finska je osvojila prvo zlato u hokeju na ledu na ZOI. Za Fince je to bila ukupno sedma medalja u hokeju na ledu povijesti i prva zlatnog sjaja. Prethodno su dva puta nastupali u finalu. U alpskom skijanju Austrijanac Matthias Mayer obranio je zlato u Super-G-ju, te je osvojio broncu u spustu. Iako u Svjetskom kupu nije pokazivao takvu izvrsnost Mayer je na ZOI-ju osvojio ukupno tri zlata u karijeri, a tome je pridodao i spomenutu broncu. Karijeru je na iznenađenje mnogih zaključio godinu dana kasnije. Na Igrama su u obje konkurencije u svih pet disciplina različiti sportaši odnosili pobjede. Svjetsko skijanje nakon Hirschera dobilo je novog kralja koji je svoju dominaciju započeo upravo u godini Igara u Pekingu. Švicarac Marco Odermatt, bio je zlatni u veleslalomu. Da jabuka ne pada daleko od stabla pobrinuo se Johaness Strolz, sin legendarnog austrijskog skijaša Huberta Strolza. Ponovio je očev uspjeh s Igara 1988. godine osvojivši zlato u kombinaciji, a tome je pridodao i srebro u slalomu. Ryan Cochran – Siegle, srebrni u Super-G-ju, zamalo je ponovio uspjeh svoje majke koja je 1972. na Igrama u Saporu osvojila zlato u slalomu. Clément Noël osvojio je zlato u slalomu, kao i Slovakinja Petra Vlhova. Sara Hector iz Švedske bila je zlatna u veleslalomu, a Švicarke Lara Gut, Michelle Gisin i Corinne Suter osvojile su zlata u Super-G-ju, spustu i kombinaciji, dok je njihov sunarodnjak Beat Feuz bio najbolji u spustu. Gisin je slijedila put svoje sestre Dominique koja je osam godina ranije na Igrama u Sočiju osvojila zlato u spustu. Johannes Høsflot Klæbo Norvežanin, osvojio je dva zlata u skijaškom trčanju. Tome je pridodao i srebro i broncu. Četiri godine ranije osvojio je tri zlata, pa nastavlja putem svojih slavnih sunarodnjaka.

Japanac Ryōyū Kobayashi osvojio je zlato na maloj i srebro na velikoj skakaonici, na kojoj je slavio pak Norvežanin Marius Lindvik, dok su Austrijanci osvojili zlato u ekipnom dijelu natjecanja. Johannes Thingnes Bø iz Norveške odnio je četiri zlata i broncu u biatlonu, a bit će i jedan od glavnih favorita za nastavak dominacije i na Igrama u Cortini. Igre u Pekingu pokazale su se uspješnima, sportaši su pisali povijest, ostvarena je financijska dobit, ali ubrzo nakon završetka Igara, uslijedila je ruska invazija na Ukrajinu koja će uvelike utjecati na geopolitičko stanje u svijetu. Ovaj članak bio je ujedno i posljednji u ovom serijalu. Nadamo se da ste uživali u čitanju i da smo vama, našim vjernim čitateljima barem malo približili bogatu olimpijsku povijest, ovaj put onu Zimsku. Čitajte i dalje naše nove sadržaje koje ćemo kreirati kako bismo vam mogli ponuditi ono što drugi ne nude.

(kraj podlistka)

Tekst: Ivan Šurbek