Rafaelov raketni sustav za protuzračnu obranu danas koristi IDF, a potvrđeno je da ga nabavlja i Finska. Izvjesno je da ga kupuje i Grčka, a vjerojatno će imati još korisnika. Relativna naprednost sustava, dokazana uporaba u borbenim uvjetima i priuštiva cijena mogu biti bitne prednosti u odnosu na konkurenciju

Na bliskoistočnom području punom sukoba među mnogim novim oružnim sustavima u proteklih je nekoliko godina u operativnu uporabu ušao i izraelski inovativni zemaljski sustav za protuzračnu obranu (PZO) David’s Sling (Davidova praćka). Tijekom gotovo dvadeset godina razvoja nosio je i ime Magic Wand (Čarobni štapić). Riječ je o još jednom proizvodu proizišlom iz uhodane suradnje državnih institucija i tvrtki iz Izraela i Sjedinjenih Američkih Država. Kao i u slučaju PZO sustava Iron Dome (Željezna kupola) i Arrow (Strijela), velik dio potrebnih sredstava osigurala je američka vlada. Prvi koraci prema osiguravanju sredstava poduzeti su 2006. godine. Tadašnja izraelska vlada s premijerom Ehudom Olmertom prihvatila je preporuku Ministarstva obrane za razvoj novog PZO sustava. Prve uplate doprinosa iduće je godine odobrio Predstavnički dom američkog Kongresa. SAD je do 2023. osigurao gotovo četiri milijarde dolara za razvoj i nabavu sustava. U kolovozu 2008. dvije su vlade potpisale dogovor o zajedničkom razvoju. Kao i za stariji sustav kraćeg dometa Iron Dome, određena je podjela proizvedenih komponenata: 50 posto komponenata David’s Slingova projektila treba biti izrađeno u SAD-u. U Izraelu je upravljanje programom povjereno Organizaciji za obranu od projektila (Israel Missile Defense Organization – IMDO). Radi se o odjelu Tajništva za obrambena istraživanja i razvoj (Maf’at), zajedničkog tijela Ministarstva obrane i Izraelskih obrambenih snaga (IDF). Američka vlada utjecala je na razvoj programa preko Agencije za obranu od projektila (Missile Defense Agency – MDA). Američku vojnu industriju predstavljala je, kao i za sustav Iron Dome, tvrtka Raytheon, koja je sudjelovala kao podizvođač. Glavnu riječ u razvoju, pogotovo projektila Stunner (izvozno ime SkyCeptor), imala je izraelska tvrtka Rafael. U velikom programu od samog su početka sudjelovali i drugi važni izraelski predstavnici, npr. Israeli Aerospace Industries (IAI) s podružnicom Elta te Elbit Systems s podružnicom Elisra.

Uloga sustava

Vezano uz David’s Sling, najvažniji je korak bio razvoj naprednog zemaljski baziranog sustava protuzračne obrane (GBAD), koji bi popunio mozaik izraelske slojevite protuzračne obrane. Takva integrirana obrana znači uporabu različitih sustava s komplementarnim sposobnostima, postavljenim tako da osiguravaju maksimalnu obrambenu pokrivenost teritorija. Slojevi u obrambenom sustavu često se koriste i da se osigura obrana koja nije samo široka nego pokriva i cijeli spektar prijetnji. Takvo rješenje nije savršeno, ali optimalno povećava vjerojatnost učinkovitog i ekonomičnog presretanja većine potencijalnih ciljeva. Ideje o razvoju David’s Slinga poklopile su se i s izbijanjem rata u Libanonu 2006. te 34-dnevnih žestokih okršaja IDF-a sa snagama Hezbollaha u toj zemlji. Za vrijeme rata na Izrael je lansirano više od 4000 projektila. Više od 95 posto projektila bilo je u poznatom sovjetskom kalibru 122 mm dometa od 20 do 40 kilometara, koji se obično vezuje uz višecijevne lansere raketa. Rješenje za obranu od takvih ugroza tražilo se u sustavu Iron Dome. Njegov je razvoj tad već bio uznapredovao i danas čini niži sloj izraelskog PZO-a. Osim za rakete od 122 mm, razvijen je i za učinkovitu obranu od raketnih projektila manjeg dometa, ali i minobacačkih mina različitih kalibara. Na drugom su ekstremnom dijelu ugroze bili projektili koji su tijekom Zaljevskog rata dolazili iz Iraka ili oni koji bi u budućnosti mogli biti upućeni iz unutrašnjosti Irana. Za nošenje s takvim dalekometnim ugrozama odavno je razvijan sustav Arrow-2 s planovima za još sposobniji Arrow-3. No između tih sustava mogla se očekivati praznina. Na dometima od 70 do 300 kilometara ti sustavi bili bi nesposobni ili nedostatni za učinkovito presretanje. Čak i nabavljeni američki sustavi MIM-104 Patriot nisu bili trajno rješenje zbog svoje neekonomičnosti, tj. isplativog raketnog obračuna (vrijednost raketa presretača u usporedbi s raketama napadačima) dođe li do nekog većeg i duljeg konflikta. Rat 2006. godine pokazao je jasan trend povećanja mogućnosti Hezbollaha za nabavu sustava kao što su iranski tipa Zelzal (Potres), čiji su dometi prelazili 150 ili 200 kilometara. Bilo je samo pitanje vremena kada će se početi pojavljivati još opasniji projektili, i to ne samo po dometu nego i po preciznosti. U bliskoj budućnosti očekivale su se i njihove modifikacije ugradnjom sustava naprednog samonavođenja, čime bi postali još veća prijetnja. U takvim je okolnostima osnovna namjena novog sustava koji će postati David’s Sling bilo popunjavanje upravo tog srednjeg sloja protuzračnog štita zemlje. Takva zadaća uključuje presretanje balističkih projektila koji imaju mogućnost dometa otprilike od 50 do 300 kilometara. Uzimajući u obzir te performanse, jasno je da je glavni razlog njegova razvoja nošenje s prijetnjama koje dolaze s područja Libanona, a u manjoj mjeri i iz bliže Gaze ili udaljenijeg Irana. Balistički projektili većeg dometa bili bi u domeni vanjskog sloja obrane pokrivenog protubalističkim projektilima Arrow-2 i Arrow-3, koji su bili u razvoju.

Etape razvoja

Projektilu su tijekom razvoja i testiranja dodavane nove sposobnosti. Inačice su se razlikovale prije svega po elektroničkim sustavima navigacije i samonavođenja. Prvi prototipovi pripadali su seriji Block 0. Slijedio je Block 1, osposobljen za gađanje balističkih projektila dometa do 1000 kilometara (SRBM). Inačica Block 2 dodatno je poboljšana te je bila sposobna za gađanje balističkih projektila dometa većeg od 1000 kilometara (MRBM), kao i krstarećih projektila. Na naprednoj seriji Block 3 poboljšane su sposobnosti tražila za otkrivanje i praćenje ciljeva te su dodane nove sposobnosti presretanja balističkih projektila.

Tijekom razvoja sustava David’s Sling te poboljšanja i modifikacija od 2012. do 2019. provedeno je šest važnih testiranja (David’s Sling Test – DST). Prvi DST-1 organizirali su Rafael i Raytheon 26. prosinca 2012. Uključio je letna testiranja na poligonu u pustinji Negevu. U studenom 2013. slijedio je DST-2. Bio je sličan prvim testiranjima, ali imao je manjih teškoća s postavkama senzora za samonavođenje. Ključni elementi sustava, tj. projektil Stunner; višemisijski radar (Multi Mission Radar – MMR) i zapovjedno-nadzorni sustav, odnosno sustav za upravljanje borbom Golden Almond (Zlatni badem) pokazali su se uspješnim pri pogađanju nepoznatih tipova ciljeva kraćeg dometa. U travnju 2015. iznad istočnog Sredozemlja provedeno je zahtjevnije testiranje DST-3, pri čemu je cilj bio balistički projektil u simuliranom napadu. Radilo se o projektilu meti Black Sparrow (Crni vrabac) lansiranom s aviona F-15. Dana 21. prosinca 2015. provedeno je ključno testiranje na temelju kojeg je trebala biti donesena odluka o serijskoj proizvodnji sustava. O njemu ima malo dostupnih podataka, ali cilj je navodno bio balistički projektil lansiran sa zemlje. Nakon isporuke prvih sustava IDF-u provedena su još dva dodatna ispitivanja o kojima ima malo informacija. DST-5 proveden je u siječnju 2017. u blizini zrakoplovne baze Palmachim u središnjem dijelu zemlje. Bio je to dio osposobljavanja sustava za nošenje s budućim prijetnjama u više mogućih scenarija uporabe. Sljedeće testiranje, DST-6, provedeno je u ožujku 2019. Koliko je poznato, sva su se testiranja pokazala uspješnim, s pogodcima presretanih ciljeva. Potvrđena je uspješna integracija elemenata sustava za otkrivanje i praćenje ciljeva, razmjenu informacija i donošenje odluka za usmjeravanje i navođenje presretača do dodijeljenog cilja.

Projektil presretač

Takozvani efektor ili kinetička komponenta sustava David’s Sling je projektil Stunner (Zapanjujući). Očita je sličnost sa starijim dizajnima tvrtke Rafael. Promjer i duljina jednaki su onima vođenih projektila Python 4/5 i Derby. Razlika se ogleda u rasporedu aerodinamičkih i upravljačkih površina, koje su na Stunneru puno manje. Stunner ima startni buster raketni motor. Malo je veći od onakvog kakav imaju projektili Python i Derby povećanog dometa, tj. oni koji se lansiraju iz zemaljskog sustava Spyder. Osim bustera, koji se aktivira na samom startu, projektil ima i tropulsni raketni motor na kruto gorivo. Upravlja se isključivo s pomoću 12 aerodinamičkih površina razmještenih na krajevima tijela projektila i daleko od njegova težišta. Četiri dodatne aerodinamičke površine smještene su na busteru. Kako bi se dizajn novih projektila pojednostavio, izostavljen je sustav upravljanja s pomoću mlaznica poznat s projektila PAC-3 MSE unutar tzv. sekcije za kontrolu na visinama (Altitude Control Section). Takva konfiguracija smanjila je cijenu i masu projektila, ali i snizila operativni vrhunac borbenog djelovanja. Na visinama iznad 15 000 metara aerodinamičke površine postaju progresivno neučinkovite pri usmjeravanju projektila.

Kako se tijekom razvoja Stunnera tražio projektil koji će biti jeftiniji od sličnih konkurentskih sustava, primijenjena su inovativna rješenja. Otpočetka je zamišljen kao projektil bez bojne glave – uništavanje presretanog cilja postiže se isključivo izravnom kinetičkom energijom. Pri takvom hit-to-kill pristupu dodatno je povećana nužnost preciznog presretanja željenog cilja. No, iako nema bojnu glavu, objavljeni detalji govore da je ipak ugrađena instalacija sa sličnom funkcijom koja se jednostavno navodi kao pojačivač ubojitosti (lethality enhancer). Buster u prvoj fazi nakon lansiranja omogućava Stunneru dostizanje što veće visine, a projektil se onda oslanja na svoj sustav inercijske navigacije. U drugoj fazi leta samonavođenje projektila osvježava se uz pomoć novijih i preciznijih podataka o cilju. Ti podaci dobivaju se preko radioveze i informacija sa zemaljskih sustava koji za projektil izračunavaju predviđenu točku presretanja (Predicted Interception Point – PIP). U završnoj fazi leta nastupa precizni zahvat cilja s pomoću naprednih senzora u samom projektilu. Stunner dobiva ponovno ubrzanje uz obrušavanje i uz pomoć zadnjeg rada/pulsa raketnog motora. Za samonavođenje služi sofisticirano dvostruko tražilo koje se sastoji od optoelektroničkog (Focal-Plane Array – FPA) senzora i slikovnog infracrvenog senzora za koji se tvrdi da ima i napredne sposobnosti razlikovanja pravih i lažnih ciljeva. Senzor je smješten u inovativno oblikovanom asimetričnom vrhu projektila, čiji se oblik često uspoređuje s nosom pliskavice.

Pitanje dometa i brzine

Zašto je odabrano takvo jedinstveno konstrukcijsko rješenje Stunnera? Navode se dva razloga. Prvi je da bi tijelo rakete klasičnog dizajna bilo neprikladno za smještaj senzora s višestrukim samonavođenjem. Rane inačice oslanjale su se isključivo na dvostruki EO/IC senzor, dok je poslije dodano i tražilo s aktivnim radarom. Visoke je razlučivosti, AESA tipa, a djeluje u milimetarskom opsegu. Projektili opremljeni isključivo infracrvenim tražilom imali bi pristupačniju cijenu, ali mogli bi djelovati samo u povoljnim vremenskim uvjetima. Dok bi takvi projektili bili primjereni za većinu scenarija uporabe u Izraelu, za druga područja to bi bilo veliko ograničenje. Drugi razlog, koji spominju samo poznatiji analitičari tih vrsta oružja, jest da takav dizajn omogućava bolju pokretljivost. Takav aerodinamički nestabilan oblik navodno omogućuje bolji trenutačni zaokret projektila. Time se postiže putanja za presretanje i izazovnijih i pokretljivijih bojnih glava/projektila. Maksimalni domet djelovanja koji se najčešće navodi za David’s Sling je 300 kilometara. No, ni tvrtke koje proizvode projektil, ni vojske koje ga rabe, nigdje ne navode službeni podatak o dometu. Svi su ti podaci neslužbeni, a vjerojatno se radi o nespretnoj zabuni, kakva se pojavila još na sustavu Iron Dome. Naime, za njegov maksimalni domet navodio se podatak o 70 km. Međutim, tu je zapravo riječ o njegovoj sposobnosti presretanja protivničkih projektila koji imaju domet do 70 kilometara (ili 150 km na naprednijim inačicama). Takvi podaci mogu se još i danas naći u različitim izvorima iako je stvarni domet Iron Domea višestruko manji. Slično se vjerojatno dogodilo sa sustavom David’s Sling. Maksimalni domet do 300 kilometara prije se odnosi na domet balističkih projektila koje presreće. Takve sposobnosti imali su projektili ranijih serija David’s Slinga, dok je i taj domet na novijim serijama i inačicama dodatno povećan. Maksimalni domet u klasičnom smislu, dakle domet same rakete koju lansira PZO sustav, i u slučaju Praćke vjerojatno je znatno manji. O njemu se zbog manjka službenih informacija može još uvijek samo nagađati, ali vjerojatno je bliži dometu od sto kilometara.

Gotovo jednaka pogreška događa se pri navođenju maksimalne brzine projektila presretača Stunner. U većini publikacija i uglednih think tankova navodi se 7,5 Macha, iako službeni izvori spominju samo hipersonične brzine, dakle, one veće od pet Macha. U takve performanse teško je povjerovati ako se zna podrijetlo dizajna i načina samonavođenja koje vodi do prethodnika Pythona. Samo za usporedbu, ali također prema neslužbenim izvorima, čak i napredni moćniji projektili sustava Patriot dostižu brzine tek veće od 5,5 Macha. Vjerojatno je i moguće da se navedena brzina odnosi na najveću moguću brzinu gađanog cilja (projektila, bojne glave) koja je teoretski ostvariva za presretanje projektilom Stunner/SkyCeptor.

Komponente u potpori

Svaki od projektila David’s Slinga smješten je u kutijastom kontejneru. Potonji je dio lansera koji su razvili Rafael i Raytheon. Svaki od lansera nalazi se na vučenoj namjenskoj prikolici koja može nositi do 12 kontejnera, odnosno projektila spremnih za lansiranje. Pri bojnoj spremnosti kontejneri su postavljeni gotovo uspravno i sustav može gađati ciljeve unutar punih 360 stupnjeva pod uvjetom da postoji radarska pokrivenost. Za otkrivanje i navođenje na ciljeve koristi se višemisijski radar (Multi Mission Radar – MMR) EL/M-2084 tvrtke Elta (IAI), kojim su opremljene i instalacije protuzračnih sustava Iron Dome ili Barak MX. MMR je AESA tipa, s elektroničkim skeniranjem, a djeluje u frekvencijskom pojasu S. Glavni je materijal za izradu antenskih modula galijev arsenid (GaAs), a AESA tehnologija temeljena je na tisućama modula MMIC (Monolithic Microwave Integrated Circuit). Prilikom uporabe u ulozi radara za upravljanje paljbom, EL/M-2084 treba biti u sektorskom načinu rada s pokrivanjem 120 stupnjeva po azimutu. Moguće je i povezivanje dvaju jednakih radara, pri čemu je način rada drugog pretraživanje zračnog prostora unutar 360 stupnjeva. Sustav je vrlo vjerojatno moguće povezati i s drugim radarima za rano upozoravanje. U izraelskom slučaju može se raditi o radarima IAI/Elta ELM-2080(S) Green Pine (Zeleni bor). Vjerojatna je i interoperabilnost s američkim zemaljskim radarima AN/SPY-2 (THAAD) te radarima AN/SPY-1 i AN/SPY-6 mornaričkog obrambenog sustava AEGIS, koja je inače moguća i na naprednijim serijama sustava Arrow-2. Dok MMR-ovi otkrivaju i prate ciljeve, dobivene podatke prenose do borbenog upravljačkog centra (Battle Management Center), koji zapisuje putanju cilja i izračunava točku presretanja. Zapovjedno-nadzorni sustav Golden Almond opremljen je svim sustavima potrebnim za zapovijedanje, upravljanje i komuniciranje. Razvila ga je tvrtka Elisra, podružnica veće tvrtke Elbit. Sustav je dosta sličan onomu koji rabi Iron Dome. Tijekom početnih planova raspoređivanja za obranu Izraela sa sjevera, planirane su bile tri bitnice sustava David’s Sling. Svaka bi se trebala sastojati od barem jednog radara, jedne zapovjedno-nadzorne postaje i šest lansera. Tako bi svaka bitnica raspolagala s 48 presretača Stunner spremnih za djelovanje.

Operativna sposobnost

Ministarstvo obrane Izraela objavilo je početkom ožujka 2015. da je započela serijska proizvodnja sustava. Nekoliko mjeseci poslije započela je obuka osoblja za formiranje prve postrojbe koja će njim biti opremljena. Obuka se provodila u sjedištu tvrtke Rafael, a polazili su je vojnici i zapovjednici koji su već opsluživali operativne sustave protuzračne obrane Iron Dome, Patriot i Arrow-2. Bilo je planirano da prva postrojba David’s Slinga postane operativna unutar jedne godine. Operativna sposobnost dostignuta je 2017., a prvo djelovanje bilo je u srpnju 2018. Gađana su dva taktička balistička projektila sustava OTR-21 Točka lansirana s teritorija Sirije. Prema kasnijim saznanjima i službenim obrazloženjima događaja moglo se zaključiti da je premijera sustava bila neuspješna. Događaj je vjerojatno poslužio za potrebne preinake i poboljšanja, a nova prilika došla je tek za nekoliko godina. Prvo operativno presretanje u stvarnim borbenim uvjetima bilo je 10. svibnja 2023. Cilj je bio projektil Badr lansiran s područja Gaze. Nakon pravog dokazivanja nastavljen je razvoj sustava na temelju iskustava iz borbenih djelovanja te daljnja obuka operatera. Kao i Iron Dome, David’s Sling podrazumijeva softverske komponente otvorene za daljnje modifikacije i prilagodbu. Stečena iskustva i novi scenariji uporabe mogu u kratkom vremenu biti usvojeni u budućim djelovanjima. Tako su u srpnju 2023. provedena nova trenažna i razvojna lansiranja, kojima su nazočili i predstavnici tvrtke Rafael te američkih i izraelskih državnih institucija zaslužnih za njegov razvoj. Gađanja je provela 66. bojna, inače IDF-ova nositeljica uporabe sustava David’s Sling. Sustavi su korišteni i 2024. u misijama na sjeveru Izraela, za koje je sustav izvorno i bio razvijen. To su bila presretanja malobrojnih, težih i sposobnijih projektila militantne skupine Hezbollah. Jedno uspješno presretanje dokumentirano je 25. rujna 2024. Dolazeći projektil bio je usmjeren prema Tel Avivu, a navodno je bio namijenjen sjedištu agencije Mossad.

Balističke prijetnje

David’s Sling susreo se s najvećim izazovima u travnju i listopadu 2024., tijekom iranskih operacija Istinsko obećanje I i II, a zatim i u dvanaestodnevnom ratu u lipnju 2025. Može se sa sigurnošću reći da su sustavi David’s Sling u velikoj mjeri sudjelovali u obrani zemlje od iranske balističke prijetnje. Teže je, iz više razloga, ocijeniti njihovu stvarnu učinkovitost u tim okršajima. Prvi je razlog to što je Iran koristio sposobnije projektile s dometom od 1000 i više kilometara. Najviša točka balističke trajektorije (apogej) koju dosežu takvi projektili znatno je viša, sa znatno većim terminalnim brzinama prije dolaska na cilj. Tomu treba dodati i malobrojnije, ali naprednije projektile s upravljivim bojnim glavama. Sustavi David’s Sling bili su prisiljeni djelovati u nepovoljnim uvjetima i na granici vlastitih performansi. Sve je to prouzročilo da ostanu u sjeni sposobnijih, prikladnijih, ali i puno skupljih projektila sustava THAAD, Standard, Arrow-3 i Arrow-2. Ali i takva situacija ostavljala je David’s Slingu brojne prilike za bojna gađanja. Uostalom, za neke vrste balističkih prijetnji bili su korišteni i prilično neprikladni projektili sustava Iron Dome. Zbog svega navedenog moguće je da je David’s Slingova učinkovitost presretanja balističkih ciljeva bila manja od prosjeka, koji se prema podacima službenih i bliskih izvora kreće između 80 i 90 posto. No pri ocjeni učinkovitosti sustava treba se zapitati i zašto bi se neki korisnik uopće odlučio za projektile PAC-3 MSE ako postoji sustav s približnim mogućnostima uz četiri-pet puta nižu cijenu.

Sustav će, osim Izraela, vjerojatno koristiti još neke zemlje. Osim dobrog omjera uloženih sredstava i dobivenih sposobnosti, velik je plus svakako činjenica da je više puta uporabljen u borbenim misijama. Trenutačno je jedini siguran budući korisnik Finska. U njezin su izbor zemaljskog PZO sustava ušli kandidati poznatih tvrtki kao što je Diehl Defence (Njemačka), MBDA (paneuropska) i Kongsberg (Norveška), ali i izraelski IAI i Rafael. Zahtjevi su uključivali povećanje operativnog dometa u odnosu na današnje PZO sustave – mogućnost presretanja zračnih ciljeva na barem 15 000 metara. U ožujku 2022. objavljeno je da su se u finalnom odabiru našli izraelski sustavi Barak MX (IAI) i David’s Sling (Rafael). Gotovo istodobno s pristupanjem Finske NATO-u u travnju 2023. objavljeno je da je pobjednik David’s Sling. Budući da je SAD velikim dijelom uključen u razvoj i proizvodnju sustava, potrebna je bila i njegova suglasnost. Odobrenje mogućeg posla objavljeno je početkom kolovoza 2023. Vrijednost dogovorene nabave iznosi oko 317 milijuna eura (oko 340 milijuna dolara). Njom je obuhvaćena isporuka jedne bitnice koja će se sastojati od zapovjedno-nadzorne stanice Golden Almond, MMR-a i četiriju paljbenih jedinica. Ugovor je službeno potpisan u studenom 2023. godine.

Prilike za izvoz

Korisnik bi trebala postati i Grčka. Ta je zemlja prošle godine usvojila veliki srednjoročni dvanaestogodišnji plan nabave i modernizacije obrambenih snaga, koji je procijenjen na 25 milijardi dolara. Dio tog plana je i program ili inicijativa za jačanje sustava protuzračne obrane zemlje pod imenom Ahilejev štit. Nakon kraće obustave tog programa zbog rata na području Gaze, ponovno je pokrenut krajem prošle godine. Iako su razmatrani sustavi iz više zemalja, po svemu sudeći bit će odabrana ponuda iz Izraela. Moguće je da je prednost prilikom odabira bila i lakša integracija više PZO sustava istog podrijetla, koji će zamijeniti postojeći miks sustava s istoka i zapada. Planom je predviđena nabava više sustava koji će biti uklopljeni u višeslojni PZO štit protiv ugroza koje uključuju zrakoplove, besposadne letjelice, ali i balističke projektile. Uz sustave Spyder, koji će zamijeniti mobilne sustave sovjetskog podrijetla 9K33 Osa i Tor-M1, nabavlja se i sustav Barak MX, koji će zamijeniti zastarjele američke sustave MIM-23 HAWK. Dio nabave koji će pokrivati obranu na većim dometima je David’s Sling, u ovom slučaju pod internacionalnim nazivom SkyCeptor. Za razliku od IDF-a, očekuje se da u grčkom OS-u David’s Sling neće zamijeniti postojeće Patriote, nego će se oni dopunjavati. Predviđa se da sustavi Ahilejeva štita postanu operativni 2027. Troškovi njegove nabave iznosit će gotovo tri milijarde dolara. Službena odluka o usvajanju projekta trebala bi biti potvrđena početkom ove godine, nakon što je odobri Vladino vijeće za nacionalnu sigurnost i Parlament.

Sustav je još 2016. bio ponuđen i Poljskoj, koja bi tako mogla ispuniti zahtjeve za nabavu PZO sustava srednjeg dometa do 100 kilometara unutar programa Wisła. Poljska je unutar programa planirala nabaviti sustave Patriot, koji bi uz projektile PAC-2 GEM-T i PAC-3 MSE koristili i projektile Stunner/SkyCeptor. Nedugo nakon usvajanja programa početkom 2017. ipak se odustalo od takve nabave. Prema navodima u nekim poljskim tiskovinama, razlog se mogao naći u pritiscima američke strane, kojoj nije odgovaralo razvijanje inačice konkurentne projektilima koji su potpuno američke proizvodnje. Umjesto SkyCeptora odabrani su MBDA-ini sustavi CAMM i CAMM ER povećanog dometa. Zanimljivo je da je u lipnju 2024. potpisan dogovor između tvrtke Raytheon i rumunjskog proizvođača vojne tehnologije Electromecanica Ploiești. Njim je dogovorena uspostava proizvodnih kapaciteta namijenjenih projektilima SkyCeptor. U početku će biti riječ o sklapanju komponenata koje će biti dostavljene iz Izraela i SAD-a. U kasnijim fazama isporučivat će se projektili za korisnike PZO sustava Patriot. Projektil SkyCeptor ponuđen je početkom 2023. i australskom OS-u. U travnju je cjelokupan sustav David’s Sling ponuđen i estonskom OS-u, uz konkurentne sustave Patriot i SAMP/T. Moguće je da će sustav imati još korisnika. Njegova relativna naprednost, uporaba u borbenim uvjetima i priuštiva cijena mogu biti prednost u odnosu na konkurenciju. David’s Sling mogao bi u mnogim zemljama činiti osnovni PZO potencijal zbog sposobnosti gađanja različitih ciljeva uz veliki raspon dometa. Ipak, još je veća prednost njegova visoka sposobnost interoperabilnosti i pokrivanja srednjeg sloja protuzračne obrane. S takvim značajkama uz druge izraelske protuzrakoplovne sustave lako može postati dio veće nabave. U ponudi je još i Barak MX, Iron Dome, Spyder, kao i integracija Stunnera u postojeće sustave Patriot, koje koristi dvadesetak zemalja.

---

 Stunner na Patriotu?

Rafael i Raytheon objavili su sredinom 2013. da namjeravaju razviti projektil Stunner/SkyCeptor koji bi bio kompatibilan s lanserima, zapovjednom te upravljačkom postajom i radarima sustava Patriot. Predložena poboljšanja trebala su biti dio programa LTFI (Lower-Tier Future Interceptor) Američke kopnene vojske. Napredni presretač trebao je biti sposoban nositi se sa suvremenim prijetnjama poput hipersoničnih balističkih projektila. Novi projektil trebao je imati oznaku PAAC-4 (Patriot Advanced Affordable Capability), u prijevodu: Patriotova napredna priuštiva sposobnost. Imao bi povoljnu cijenu, koristio bi se uz bok s projektilima PAC-3 CRI, a čak 60 posto komponenata trebalo je dolaziti iz SAD-a. Ipak, program je ukinut jer je Američka kopnena vojska odlučila da će takve sposobnosti potražiti u daljnjim poboljšanjima projektila PAC-3 MSE. U listopadu 2025. pojavile su se vijesti o navodnom ponovnom pokretanju sličnog projekta. U skladu s današnjim sposobnostima i prema službenim tvrdnjama tvrtke RTX (Raytheon je u međuvremenu postao jedna od njezinih divizija), projektil Stunner sposoban je uspješno presresti sve tipove balističkih projektila kratkog dometa (od 300 do 1000 km). To ujedno znači da može uspješno djelovati protiv 92 posto projektila kratkog i srednjeg dometa u koje se ubrajaju i balistički projektili srednjeg dometa (od 1000 do
3000 km). Potencijalni ciljevi bili su i zrakoplovi, krstareći projektili odnosno besposadne letjelice.

---

Viđeni na zrakoplovima

Projektili Stunner viđeni su i na borbenim avionima. Na fotografijama koje su dospjele u javnost 2017. i 2020. mogli su se vidjeti avioni F-16I Sufa koji su ih nosili na krajnjim krilnim nosačima. To može voditi prema zaključku da se razvija posebna zrak-zrak inačica projektila, iako je mogla biti riječ o testiranjima koja su dio kontinuiranog razvoja cijelog sustava. Najava takve moguće prilagodbe vezuje se uz razvoj projektila Stunner, koji je počeo još prije razvoja David’s Slinga. Rafaelov dužnosnik Lova Drori spomenuo je još 2009. mogućnost prilagodbe projektila djelovanjima zrak-zrak. Izgleda da ta zamisao ipak nije zaživjela jer u takvoj ulozi nisu ušli u operativnu uporabu. Takav rasplet bio bi rijedak slučaj u kojem bi projektil izvorno razvijen za sustave površinskog/zemaljskog PZO-a bio modificiran za uporabu na zrakoplovima, a ne obratno. Noviji je primjer američki AIM-174B Gunslinger koji je prilagođen mornaričkim avionima F/A-18E/F Super Hornet, a riječ je o inačici brodskog projektila SM-6.

---

Cijena presretača

Planirano je bilo da uvođenjem sustava David’s Sling u operativnu uporabu IDF-a dođe do povlačenja Patriota. Istodobno s odlukom o nabavi David’s Slinga nije donesena i odluka o modernizaciji Patriota projektilima PAC-3/PAC-3 MSE, a postojeći projektili PAC-2 GEM+ izbačeni su iz uporabe. Zagovornici razvoja David’s Slinga tvrdili su da bi cijena pojedinačnog presretača mogla biti i deset puta niža od postojećih sustava sličnih sposobnosti. Tu su vjerojatno mislili na PAC-3. Rezultat je bio daleko od takvih tvrdnji. Kolika je zapravo cijena jednog presretača Stunner? Iako nema službenih i potvrđenih podataka, procjene se kreću između sedamsto tisuća i milijun dolara. Predviđeni troškovi po projektilu bili su dosta manji od takvih optimističnih očekivanja. Ipak, i s takvom cijenom projektil Stunner nudi povoljniju računicu u odnosu na PAC-3, a sposobnosti su usporedive i konkurentne.

---

TEKST: Marin Marušić