Pitanja stradanja djece u Domovinskom ratu nedovoljno su istraživana i o njima se danas premalo zna. Čak ni oko točnog broja smrtno stradale djece ne postoji suglasje jer su se tijekom rata i poraća različita tijela, skupine i institucije u prikupljanju i obradi podataka koristili različitim izvorima i služili različitim metodologijama

U hrvatskoj historiografiji Domovinski rat relativno je dobro zastupljen i proučavan s brojnih stajališta – vojnog djelovanja, društva, ljudskih gubitaka, diplomacije, politike, kulture, medicine i sl., – no, pitanja stradanja djece u Domovinskom ratu nedovoljno su istraživana i o njima se danas premalo zna. Čak ni oko točnog broja smrtno stradale djece ne postoji suglasje jer su se različita tijela, skupine i institucije u prikupljanju i obradi podataka koristili različitim izvorima i služili različitim metodologijama. Radna skupina za izradu Registra djece poginule uslijed ratnih razaranja u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo branitelja, Uprava za zatočene i nestale, Hrvatski Crveni križ, Zajednice udruga hrvatskih ratnih stradalnika iz Domovinskog rata, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – svi oni prikupljali su podatke o djeci žrtvama rata i njihovi su podaci neusklađeni.

Prema podacima međuresorne Radne skupine za izradu Registra djece poginule uslijed ratnih razaranja u Republici Hrvatskoj, od ratnih događanja i njihovih posljedica (ubrajaju se zaostalo oružje i minsko-eksplozivna sredstva, nesmotreno rukovanje oružjem i sl.), ubijeno je 402 djece, dok ih je više od 1200 bilo ranjeno. Rat je bio sveprisutan, crta obrane protezala se na više stotina kilometara, neprijatelj je gađao gradove i civilne ciljeve, škole i bolnice, tako da djeca nisu bila u pozadini ratnih zbivanja, nego vrlo često u samom središtu bojišnice suočena s ratnom agresijom i nasiljem. Osim što su bila izložena prijetnji fizičkog stradanja, ranjavanju i smrti, djeca su gledala stradanja svojih bližnjih, obitelji, prijatelja, bila su dio slika očaja koje pamtimo iz izbjegličkih i prognaničkih kolona, slika sićušnog uplakanog djeteta i njegova plavog kaputića iz Vukovara, evakuacija, razasutih obitelji.

Koliko su i na koje sve načine ranjene stotine i stotine ratne djece koje nije dohvatio neprijateljski geler ili metak, ali odrastala su u neposrednoj ratnoj opasnosti i strahu? Koje su posljedice njihova takvog ratnog stradanja? Konačno, koliki je točan broj djece poginule i ranjene u Hrvatskoj tijekom rata ili od posljedica ratnih događanja? Odgovore na ta pitanja kao i rasvjetljavanje tog, nedovoljno poznatog dijela hrvatske povijesti mogu tek u široj suradnji dati povjesničari, liječnici, sociolozi, psiholozi.

Slavonski Brod 1992. – poprište najtežih stradanja djece

Jedno od najstrašnijih poprišta stradanja djece i gubljenja dječjih života u Domovinskom ratu je Slavonski Brod – općina s najviše smrtno stradale djece, njih 28. Zbog svojeg je geostrateškog položaja Slavonski Brod od ožujka 1992., od izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, bio izložen svakodnevnim artiljerijskim i zračnim napadima s teritorija Bosanske Posavine. Slavonski Brod bio je logistička baza tijekom rata u Bosanskoj Posavini, broj izbjeglica koje su se ovdje pokušavale skloniti brojio se u tisućama i srpske su ga snage sustavno i neselektivno razarale gađajući civilne ciljeve, uništavajući infrastrukturu grada. Od ožujka pa do listopada 1992., kad su srpske snage osvojile Bosanski Brod, trajali su svakodnevni napadi na Slavonski Brod, razaranja i ubijanja – minobacačke granate, topnički projektili, raketiranja iz zrakoplova, aviobombe krmače, dalekometni projektili lune bili su svakodnevica i dio djetinjstva onih koji su 1992. odrastali u Slavonskom Brodu.

Od 2. do 8. svibnja 1992. bilježi se 65 napada i više od 200 naleta srpskih zrakoplova koji su uzlijetali s vojnih aerodroma u Srbiji i Bosni, a nad slavonskobrodskim područjem neselektivno su izbacivali 250 kilograma teške aviobombe i kasetne bombe. Dana 3. svibnja na naselje Jelas izbačeno je 12 krmača. Jedna je od njih pogodila i sravnila kuću u čijem su se podrumu sklonila djeca. Petero je djece tad poginulo. Najmlađi još nije imao dvije godine. Nedaleko od tog mjesta, istog dana pogiba još dvoje djece.

Taj, 3. svibnja 1992., upamćen je kao najkrvaviji ratni dan u povijesti Slavonskog Broda.

Dana 27. svibnja, bez objavljene opće opasnosti, od topničke granate ispaljene sa srpskih položaja na planini Motajici koja pogađa dječje igralište smrtno stradava troje djece, a četvero je teško ranjeno. Ukupno, u Slavonskom Brodu je u svibnju 1992. poginulo 14 djece. I tijekom lipnja, srpnja, kolovoza i rujna slavonskobrodska djeca, njih još desetero, ginu u dvorištima svojih kuća, skloništima, na ulicama. Njihova stradanja nastavljaju se i nakon listopada, kad više nije bilo izravnih napada – tad od posljedica rata, od zaostalog oružja, minskih i eksplozivnih naprava.

Nema načina da se umiranje, patnja i ratno stradanje ijednog djeteta učini lakšim ili smislenim. Ali bilo bi itekako smisleno da se u Hrvatskoj, gotovo 30 godina od početka ratne agresije kojoj je bila izložena, konačno sazna točan broj i imena djece stradale u Domovinskom ratu.

---

U Republici Hrvatskoj je tijekom Domovinskog rata i od njegovih posljedica smrtno stradalo 402 djece. Stradavala su širom zemlje – u Osijeku, Vukovaru, Škabrnji, Karlovcu, Vinkovcima, Dubrovniku, Zadru… Najmlađa žrtva imala je tek šest mjeseci, najstarija 18 godina. Samo u Slavonskom Brodu ubijeno je 28 djece. U Domovinskom ratu na području Republike Hrvatske ranjeno je više od 1200 djece, a mnogima od njih u trenutku stradanja ili neposredno nakon njega nije bilo moguće pružiti pravodobnu i odgovarajuću liječničku pomoć. Tijekom ratne agresije na Hrvatsku 5497 djece ostalo je bez jednog roditelja, dok ih je 74 ostalo bez obaju roditelja.   

Lada Puljizević