Kadetski zbor organizacija je preko koje kadeti mogu ostvariti svoja prava, izraziti svoje ideje te suradnjom s nadređenima sudjelovati u stvaranju boljih uvjeta života i rada na Učilištu, ističe kadetkinja Anđelina Fudurić, predsjednica te organizacije

Kadetski zbor Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” dulje od desetljeća djeluje kao središnje predstavničko tijelo kadeta, čuvajući njihove interese i omogućujući da se njihov glas čuje u sustavu vojnog obrazovanja. O ulozi, važnosti i projektima Kadetskog zbora razgovarali smo s kadetkinjom Anđelinom Fudurić, predsjednicom te organizacije, mladom, ali iznimno angažiranom predstavnicom svojih kolega, koja svojim stavom i energijom pokazuje što znači biti glas kadeta.

“Kadetski zbor osnovan je s ciljem promicanja, razvitka i unapređenja nastavnog, obučnog, izvannastavnog i izvanobučnog života kadeta”, započinje Anđelina Fudurić smireno, ali odlučno, te nastavlja: “Ukratko, to je organizacija preko koje kadeti mogu ostvariti svoja prava, izraziti svoje ideje te suradnjom s nadređenima sudjelovati u stvaranju boljih uvjeta života i rada na Učilištu.” Zbor ima jasno ustrojstvo, predsjednika, zamjenika predsjednika, glavnog tajnika i članove, pri čemu svaka kadetska satnija ima svoje predstavnike. Prema uputi o radu, Zbor se sastaje jednom tjedno ili prema potrebi, ovisno o aktualnim temama i dinamičnosti događanja unutar Kadetske bojne.

Predsjednik Kadetskog zbora bira se početkom svake akademske godine, a njegov mandat traje godinu ili dulje, ako to zavrijedi zalaganjem i radom. Prihvatiti tu ulogu, objašnjava Fudurić, znači izdvojiti vrijeme u već pretrpanom rasporedu, preuzeti odgovornost za više od 200 kadeta i biti poveznica između kadeta i vojnog sustava u kojem se razvijaju kao budući časnici Hrvatske vojske.

“Dužnost predsjednice Kadetskog zbora podrazumijeva zastupanje interesa, potreba i prijedloga kadeta pred Zapovjedništvom Učilišta te suradnju s relevantnim vojnim, akademskim i administrativnim strukturama”, dodaje. “Moj mandat traje i dulje od godine s obzirom na to da sam četvrta, završna godina i iza sebe imam najviše popraćenih događanja i situacija koje sam prošla. U Kadetskom zboru od samog sam početka, četiri godine. Kad sam ga preuzela, bila sam svjesna da su to odsad moji ljudi i da ja odgovaram za dobre i loše odluke. Dok moji kolege u slobodno vrijeme treniraju i odmaraju se, ja moram svoje vrijeme drugačije organizirati, biti spremna na poziv Zapovjedništva u bilo kojem trenutku i u što kraćem roku reagirati. Na neki način osjećam kao da sam preuzela pravu postrojbu i koordiniram ljude i zadaće.” Navodi da svakog tjedna piše dopise s prijedlozima za poboljšanje uvjeta života u Kadetskoj bojni, održava sastanke s ostalim članovima Kadetskog zbora te često sama održava radne sastanke sa zapovjednikom Bojne. Sve to uz redovite akademske i vojne obveze. Iz njezina tona osjeća se ponos, ali i velika odgovornost. Nije riječ o formalnoj funkciji, nego o poslu koji traži sluh za druge, puno razgovora i razumijevanja potreba naraštaja koji dolaze. “Naš je cilj da svaki kadet zna da može nešto predložiti, a mi ćemo to pokušati pretvoriti u konkretan prijedlog i inicijativu prema mjerodavnima”, govori predsjednica.

Rezultati koji ostaju naraštajima

Proteklih je godina Kadetski zbor ostvario niz projekata koji su znatno poboljšali život i rad kadeta. Među važnijima su suradnja sa Zapovjedništvom Kadetske bojne; uključivanje kadeta u Vijeće studija Sveučilišta u Zagrebu; osnivanje Kadetskog kluba, prostora u kojem kadeti provode slobodno vrijeme, održavaju manje događaje i turnire; te pokretanje Kadetskog benda i humanitarne udruge.

“Posebno sam ponosna na projekte koji su konkretno poboljšali svakodnevicu kadeta”, ističe Fudurić te nastavlja: “Povećanje stipendija, modernizacija teretane, nabava novih sredstava za streljanu, kao i uvođenje simulacijskog sustava MILES 2000 u obuku jesu inicijative koje su potekle iz Kadetskog zbora.” Dok govori, jasno je da iza svake rečenice stoji iskustvo zajedničkog rada i veliko zalaganje. Njezin ton nije hvalisav, nego zahvalan prema kolegama koji su sudjelovali i zapovjednicima koji su podržali projekte. Zbor je, dodaje, omogućio sudjelovanje kadeta na natjecanjima STEM Games, organizirao popuste za sportske događaje poput utrke Spartan te poticao razvoj dodatnih kompetencija, primjerice uvođenjem nastave francuskog jezika izvan redovitog programa.

+Pogled u budućnost

Kadetski zbor ne staje. Brojni su planovi za dolazeće razdoblje: od projekata Kadetskog grba i prstena, preko ideje o uvođenju padobranske ili alpinističke obuke, do prijedloga priznavanja radnog staža kadetima. “Svaka generacija donosi nove ideje, ali i nastavlja borbu za ostvarenje onih starih. Neki projekti zahtijevaju dulje vrijeme i koordinaciju s višim razinama zapovijedanja, no vjerujemo da će se naše zalaganje prepoznati”, govori kadetkinja Fudurić. Posebno ističe važnost predstavljanja kadetskog poziva u javnosti: “Kroz rad Zbora kadeti mogu pokazati koliko je vojni poziv dinamičan, sadržajan i pun prilika za osobni razvoj. To može biti snažan motiv za one koji razmišljaju o vojnoj karijeri.”

Iskustvo koje oblikuje vođu

Iz razgovora s kadetkinjom Fudurić jasno je da funkcija predsjednice Kadetskog zbora nadilazi formalne okvire. To je škola vodstva, komunikacije i inicijative. “Rad u Kadetskom zboru proširio mi je vidike i dao priliku da vojsci pristupim iz drugačije perspektive. Kroz vođenje projekata naučila sam koliko su važne komunikacijske, pregovaračke i prezentacijske vještine. Poseban je osjećaj kad pokrenem inicijativu, a ona se ostvari, tada znam da sam ostavila trag koji će koristiti i sljedećim naraštajima”, ističe. Na kraju dodaje: “Vjerujem da sam stekla znanja, vještine i iskustva koji će mi itekako koristiti u budućoj vojnoj karijeri. Zbor mi je pokazao da se i naš glas čuje, da su kadeti sposobni izboriti se i za male i za velike pobjede.” Dok završavamo razgovor, teško je ne primijetiti da upravo ta rečenica najbolje opisuje bit Kadetskog zbora, zajedništvo i kontinuitet. Ono što danas pokrenu kadeti, sutra postaje dio tradicije Hrvatskog vojnog učilišta.

Tekst: Ines Grossi; Foto: Dražen Volarić