O gradu Vukovaru napisane su i otpjevane brojne pjesme. Grad Heroj i grad heroja inspirirao je mnoge hrvatske glazbenike i tekstopisce. Svoje su emocije prenosili u snažne riječi. Riječi su to koje su često imale veliku težinu među publikom, posebno onim njezinim dijelom koji je osjećao patnju, bol, tugu i strah… jednako tako i ponos, vjeru i nadu…

Posebnu težinu u vrijeme Domovinskog rata imale su pjesme tadašnjeg tamburaškog sastava Zlatni dukati. Glas pjevača Stanka Šarića bio je prepoznatljiv diljem Hrvatske, a predstavljao je onu pravu čvrstu slavonsku dušu. Ponosnu, borbenu i poštenu. Zlatni dukati, a danas Najbolji hrvatski tamburaši, otpjevali su brojne pjesme koje su pune životnih mudrosti. U ovom broju dotaknuli smo se pjesme Vukovar, Vukovar… O tim predivnim stihovima razgovarali smo sa Stankom Šarićem, pjevačem Najboljih hrvatskih tamburaša. 

Možete li nas vratiti u vrijeme kad je nastala pjesma Vukovar, Vukovar? Kako je došlo do ideje i u kakvim je okolnostima nastajala? Kad je prvi put puštena u eter?

U vrijeme agresije na Hrvatsku tijekom ’91. godine mi smo se u kompletnom sastavu prijavili kao dragovoljci u Ministarstvo obrane, na što su nam odgovorili kako smo mi od veće koristi za obranu i podizanje morala narodu i vojsci ako nastupamo kao glazbenici i izvodimo po terenu svoje snimljene domoljubne pjesme. To smo i nastavili raditi kao pripadnici postrojbe koja je okupljala glazbenike, dobili smo i vojne iskaznice s oznakom VP 3111/CMA. Ujesen ’91. snimili smo album pjesama U meni Hrvatska, koji smo kolokvijalno nazvali Ratni album. Na njemu se našla i pjesma Vukovar, Vukovar. Njezin je autor danas, nažalost, pokojni Josip Ivanković. Vrlo često smo pozivani na HTV izvoditi pjesme s tog albuma, što je tješilo i hrabrilo hrvatske ljude i davalo im nadu u tim teškim danima. Mnogi se iz tog vremena sjećaju trenutka kad je u Dnevniku HTV-a 17. studenog 1991. u 20 sati bez najave puštena kao vijest pjesma Vukovar, Vukovar. Shvatili smo tu poruku, Vukovar je pokleknuo pod bjesomučnom agresijom krvoločnih neprijatelja. Taj trenutak duboko je urezan u svijest hrvatskog čovjeka.

Sjećate li se svojih emocija tijekom prvih izvođenja te pjesme? Kako ste se tad osjećali kao glazbenici, ali i kao ljudi?

Bili su to zaista teški dani. S bojišta su dolazile vijesti o napadima, granatiranjima nadmoćno naoružanih neprijateljskih postrojbi kojima su se herojski odupirali nedovoljno naoružani hrvatski branitelji. Vijesti o tome da su hrabri hrvatski branitelji u Vukovaru uništili neprijateljska oklopna vozila donosile su ohrabrenje i nadu, a s druge strane vijesti o našim žrtvama izazivale su očaj i tugu. U takvim okolnostima nastala je pjesma o Vukovaru koja je u sebi nosila ponos zbog žilavog otpora vukovarskih branitelja, a istodobno i duboku tugu potaknutu slikama koje su dolazile iz razrušenog grada koji je gorio na braniku svoje Hrvatske.

Bili ste jako popularni u to vrijeme, kao i danas. Vaša poruka bila jasna, ohrabrujuća i snažna. Kako gledate na to vrijeme? 

Krajem 1989. objavili smo glazbeni album Hrvatska pjesmarica na kojem su snimljene hrvatske budnice: Ustani bane; Vilo Velebita; Hrvati, Hrvatska vas zove itd. Tijekom 1990. izvodili smo pjesme s tog albuma na našim koncertima diljem Hrvatske, ljudi su ih prihvaćali s velikim zanosom i radošću, no bilo je i zbunjujućih situacija. Primjerice, nakon jednog nastupa u okolici Karlovca, gdje smo s razdraganom publikom zajedno pjevali te pjesme, a ujutro je osvanuo zastrašujući naslov na naslovnici Večernjeg lista Ustaški pir na kojem su svirali Zlatni dukati a plesali organizatori. Istog jutra sve su nas priveli u policijske postaje i tražili od nas očitovanje o tom događaju, srećom, bez nekih težih posljedica. Ništa nam nije bilo jasno. Sad nakon 30 i više godina razumijem te okolnosti koje nam se, naizgled, opet vraćaju, no nadam se kako se ipak neće vratiti i da će hrvatski čovjek i dalje pjesmom slobodno izražavati svoje pozitivne osjećaje prema domovini i svojem narodu.  Nepunu godinu nakon tog karlovačkog događaja dogodio se Krvavi Uskrs na Plitvicama, gdje je pala prva hrvatska žrtva redarstvenik Josip Jović; zatim pokolj hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, i polako se razbuktavao rat. Iz Beograda su krenule kolone tenkova okićene cvijećem i opkolile Vukovar. Hrvatska je gotovo presječena od Okučana do Slatine i Virovitice. U tim okolnostima nastao je naš spomenuti album U meni Hrvatska. Bilo je to vrijeme šoka, gotovo sve što je dotad od glazbe postojalo nekako je izgubilo smisao u tim groznim danima beznađa. Tad je imalo smisla pjevati jedino o domovini, o otporu agresoru, o hrabrosti vojnika, o boli koju donosi rat. U to vrijeme naši albumi Hrvatska pjesmarica, Horvatska Domovina i U meni Hrvatska djelovali su kao melem na ranu za narod kojemu prijeti nadmoćni agresor. Ljudi su nam poslije vrlo često govorili i isticali koliko im je to značilo u tim teškim danima. 

Vežu li se uz tu pjesmu neke posebne priče, susreti s braniteljima, obiteljima stradalih ili publikom koji su vam posebno ostali u sjećanju?

Pjesma o Vukovaru neraskidivo je povezana s Gradom Herojem. Kad god je izvodimo izazove duboke emocije, pogotovo u onih koji su rođeni u Vukovaru i preživjeli su tragične dane zajedno s gradom i ljudima koji su ga grčevito branili. Unatoč tim tužnim sjećanjima, raduje činjenica da mladi ljudi, koji nisu bili ni rođeni u vrijeme rata, vrlo često na našim koncertima traže tu pjesmu i pjevaju je zajedno s nama u čast Vukovaru i njegovoj herojskoj žrtvi duboko utkanoj u njihovim mladim srcima.

Koliko vam je važno da glazba čuva kolektivno pamćenje i prenosi istinu mlađim generacijama?

Smatram jako važnim ako uspijemo iznjedriti skladbe koje u sebi nose te elemente. Svjesni smo nedostataka u obrazovnom sustavu i medijskom djelovanju, koji vrlo često potiču čak i suprotne procese, nastojeći iskriviti povijesne činjenice na štetu hrvatskog naroda.

Vaše pjesme često ljudi opisuju kao životne i iskrene. Snimili ste brojne divne stihove nabijene životnom mudrošću i emocijama. Kako vi gledate na pjesme poput Vukovara, Andrije Čordaša ili Prijatelju moj, koja je posebno emotivna? 

Drago mi je ako naše pjesme bude pozitivne osjećaje u ljudi dok ih slušaju ili zajedno s nama pjevaju. Autori kreiraju pjesme želeći interpretacijom prenijeti svoju emociju na što veći broj ljudi. Ako smo svojim izvedbama pridonijeli tomu, sretni smo. Pjesme koje ste naveli zaista imaju jak utjecaj na publiku. Začuđujuće je doživjeti da mladi ljudi pjevaju zajedno s nama cijeli tekst pjesme o Andriji Čordašu. To je gotovo nevjerojatno. Tako dug tekst nije lako zapamtiti. Vjerujem kako ih privlači snaga riječi punih mudrosti izrečenih na jedinstven način njezina autora Marija Vestića, inače jednog od najplodnijih hrvatskih autora.

Postoji li neka pjesma iz vašeg repertoara koja vam je najbliža srcu i zašto baš ona?

Na ovo pitanje nikad nemam odgovora. Ne uzimam si pravo pojedinačno izdvajati pjesme, nekako mislim da svaka pjesma doživi svoj trenutak kad je ona najbolja. Naravno, publika sebi izabere pjesme koje su joj bliže srcu ili nekom trenutačnom raspoloženju, ja se ne želim zamjerati bilo kojoj pjesmi (kazuje kroz smijeh).

Kako gledate na ulogu domoljubnih pjesama danas: imaju li i dalje istu snagu i smisao kao u vrijeme kad su nastajale?

Stječe se dojam kako se, što vrijeme ide dalje, smanjuje osjećaj domoljublja, a to je svakako posljedica različitih medijsko-političkih nastojanja. Međutim, koncert Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu u Zagrebu pokazao je kako mlade generacije imaju u sebi itekako razvijen osjećaj domoljublja i nacionalne svijesti, što me iskreno raduje. Ako je riječ o pjesmama koje smo objavili prije više od 30 godina, malo su pale u zaborav, čemu se ne treba čuditi. Vrijeme neumoljivo ide i donosi nove ideje i nova glazbena ostvarenja. No, neke od tih pjesama i danas su zanimljive i publika ih voli, poput Živila Hrvatska; Hrvati, Hrvatska vas zove; Vukovar, Vukovar.

Kad se osvrnete na cijelu karijeru, što biste voljeli da ljudi pamte kao najvažniju poruku vaše glazbe?

Raduje me ako iza našeg glazbenog djelovanja ostaje dojam iskrenog i predanog prenošenja duha hrvatskog naroda našim glasovima i zvukom naših tambura.

---

Pjesme koje su obilježile Domovinski rat imale su važnu i višeslojnu ulogu u hrvatskom društvu. One nisu bile samo glazba nego snažno sredstvo otpora, identiteta i zajedništva. Neke su od njihovih glavnih uloga bile:

• Jačanje nacionalnog identiteta i zajedništva

U ratnim okolnostima pjesme su pomagale ljudima da se osjećaju povezano – bez obzira na to jesu li bili na bojištu, u izbjeglištvu ili kod kuće. One su učvršćivale osjećaj pripadnosti narodu i državi koja se stvarala.

• Psihološka potpora i moral

Za branitelje i civile glazba je bila oblik ohrabrenja i nade. Pjesme su dizale moral, davale snagu u teškim trenucima i pomagale ljudima da izdrže strah, gubitke i neizvjesnost.

• Izraz otpora i domoljublja

Mnoge pjesme jasno su izražavale otpor agresiji i odlučnost u obrani domovine. Glazba je bila nenasilan, ali vrlo snažan način slanja poruke – i unutar zemlje, i prema svijetu.

• Čuvanje kolektivnog sjećanja

Te su pjesme danas dio povijesne memorije. One prenose emocije i iskustva rata budućim generacijama, često snažnije nego suhoparni povijesni podaci.

• Medijska i simbolička uloga

Emitirane na radiju, televiziji i na koncertima, pjesme su postale simbol vremena i često su bile povezane s humanitarnim akcijama i javnim okupljanjima.

U godini u kojoj obilježavamo 35. obljetnicu Hrvatske vojske želja nam je prisjetiti se pjesama koje su nastajale istodobno s njezinim ustrojavanjem i koje su na svoj način pridonijele obrani i jačanju domovine.

---

Ima jedan grad, oduvijek mi drag,

ima jedan hrast slavonski,

ima jedan grad, svakom srcu drag,

ima jedan div hrvatski.

Vukovar, Vukovar,

stoji dok protiču vode dunavske,

Vukovar, Vukovar,

gori na braniku svoje hrvatske.

---

Razgovarao: Ivan Šurbek

Foto: privatna arhiva Najboljih hrvatskih tamburaša