Hrvatski vojnik na Korčuli je nazočio dijelu integracijske obuke Satnije mornaričko-desantnog pješaštva Flote Hrvatske ratne mornarice, a u Pločama svečanom uručenju beretki novim pripadnicima postrojbe

U rujnu 2018. godine Satnija mornaričko-desantnog pješaštva (sMDP) Flote Hrvatske ratne mornarice prvi put svečano je postrojena u vojarni “116. brigade Hrvatske vojske” u Pločama. Ta vijest praktički je dočekana aklamacijom među pripadnicima OSRH, braniteljskom populacijom i svima koji žele najbolje hrvatskom obrambeno-sigurnosnom sustavu. Za zemlju poput Hrvatske, s naglašenom jadranskom orijentacijom, razvedenom obalom, stotinama otoka i malom strateškom dubinom teritorija, najnaglašenijom upravo na krajnjem jugu, utemeljenje takve postrojbe bilo je imperativ. No, ona nije bila utemeljena iz nule. Naime, ustroj i misija sMDP-a utemeljeni su na taktičko-operativnim zahtjevima koji proizlaze iz dinamičnog operativnog okružja i ubrzanog razvoja borbenih sustava, ali i iz iskustava Domovinskog rata. U to vrijeme rod mornaričko-desantnog pješaštva, poznatiji po nazivu marinci, u Hrvatskoj vojsci zapaženo je predstavljala postrojba koja se smatra prethodnicom sMDP-a: 53. bojna mornaričko-desantnog pješaštva. Od rujna 1991. pa do oslobođenja Hrvatske njezini pripadnici istaknuli su se u mnogim obrambenim i oslobodilačkim operacijama i akcijama. Dvojica su za Hrvatsku dala i život.

Posvećeni ključnoj misiji

Da nova postrojba nije tek formalna sljednica one ratne vidjelo se 2018. pri njezinu utemeljenju. Bivši pripadnici 53. bojne MDP-a i 352. diverzantsko-roniteljske bojne izravno su pomogli u provedbi ustrojavanja i obuke sMDP-a. Nakon toga, u proteklih nešto više od sedam godina, postrojba se pokazala i dokazala u nizu granskih, ali i intergranskih vježbi, te na različitim obučnim aktivnostima. Satnija je marljivo radila na svojoj ključnoj misiji: dostizanju pune operativne sposobnosti za ograničena desantna djelovanja, presretanju sumnjivih brodova na moru, zaštiti snaga, zaštiti ključne infrastrukture, traganju i spašavanju te potpori civilnim institucijama u nacionalnom okružju, samostalno odnosno u združenom djelovanju s drugim snagama HRM-a i OSRH te u međunarodnom okruženju. Ono u čemu je zadnjih mjeseci bila izrazito aktivna jest uključivanje novih pripadnika. Krajem prošle godine završena je prva integracijska obuka mladih marinaca. Druga, čijem dijelu je nazočila i ekipa Hrvatskog vojnika, provedena je od 12. siječnja do 13. veljače.

Cilj integracijske obuke je omogućiti polaznicima stjecanje znanja i sposobnosti te ovladavanje svim vještinama potrebnim za izvršavanje zadaća pripadnika mornaričko-desantnog pješaštva. Isto tako, obuka je i proces u kojem se polaznici upoznaju s granom i postrojbom, sa starijim kolegama te svim posebnostima koje imaju. Većina od petnaestak polaznika nedavno je završila dragovoljno vojno osposobljavanje, a zatim i specijalističku obuku u Središtu za obuku pješaštva i oklopništva Zapovjedništva za obuku i doktrinu Hrvatske kopnene vojske. Dakle, tu je riječ o ljudima koji su praktički tek ušli u OSRH. No, dolazak u Ploče za njih je značio još jedan novi početak. Baš kao i, primjerice, njihovi kolege koji su upućeni u mehanizirane ili motorizirane bojne naših gardijskih brigada, oni su obučeni za vojnike pješake. Ali po dolasku u postrojbe, njihove zadaće, izobrazba i obuka počinju se uvelike razlikovati. I svaka je zahtjevna na svoj način. To vrijedi i za integracijske obuke, koje smo dosad uglavnom pratili u bojnama GOMBR-a i GMBR-a.

Rod svjetske slave

Pomorski i zračni desanti među najkompleksnijim su i najrizičnijim vojnim akcijama i operacijama uopće. To se odnosi na njihovu pripremu, ali i provedbu. Najpoznatija takva operacija u povijesti svakako je Overlord – savezničko iskrcavanje 1944. godine u Normandiji. Sam rod marinaca, koji je ipak poznatiji po pomorskim desantima, proslavljen je i u popularnoj kulturi. Najviše zahvaljujući američkim filmovima poput Vojničine (Heartbreak Ridge) iz 1986. godine s Clintom Eastwoodom. Pratite li vojnu tematiku, lako je primijetiti da su ustroj i činovi postrojbi marinaca slični onima kopnenih postrojbi. Međutim, one su, baš kao i u slučaju OSRH, uglavnom dio ratnih mornarica. Kad je sMDP ustrojen, bilo je naglašeno da je time zaokružen spektar sposobnosti HRM-a potrebnih za provedbu pomorskih operacija, pogotovo u području desantiranja. Ukratko, Satnija je postrojba koja najočitije projicira sposobnosti HRM-a za djelovanje na kopnu. S druge strane, marinske su postrojbe među onima u cijelim vojnim sustavima koje najviše drže do svojih posebnosti, sposobnosti i visokih standarda. Biti pripadnik sMDP-a nije jednostavno: od vas se traži jako puno znanja, sposobnosti, spremnosti i svestranosti. Ali, ako to možete, postajete svjesni da pripadate jednoj elitnoj skupini. U sve to smo se uvjerili tijekom tri dana praćenja integracijske obuke, od završne vježbe na vojnoj lokaciji “Privala” na otoku Korčuli, pa do svečanog uručenja beretki u vojarni “116. brigade Hrvatske vojske”.

Planiranje i priprema obuke

Uz navedene lokacije, obuka je provedena i u akvatoriju pred Pločama, na vojnom poligonu “Josip Markić” u Kninu te u vojarni “Knez Trpimir” u Divuljama. I to je još jedan pokazatelj njezine raznolikosti i svestranosti. Program obuke je, uz ostalo, obuhvaćao usavršavanje rukovanja osobnim naoružanjem; provedbu instinktivnih i situacijskih gađanja, napada, prepada i zasjeda; zračni i pomorski desant; komuniciranje u skladu s propisanim procedurama NATO-a; napredno poznavanje topografije i osnova prve pomoći… Ali službeno nabrajanje nije dovoljno da se barem djelomice shvati kakva je to obuka. Najbolje je vidjeti je svojim očima.

Prva vijest o obuci budućih marinaca u medije je došla 5. veljače, kad su uz pomoć HRZ-a i njegovih višenamjenskih helikoptera uvježbavali zračno desantiranje. I riječ marinci još je jednom izazvala priličnu pozornost, jer o sMDP-u su pisali gotovo svi utjecajni hrvatski internetski portali. Stigavši na Korčulu, ekipa Hrvatskog vojnika dobila je privilegiju pratiti vrhunac te obuke – završna vježba to je svakako bila.

Vojna lokacija “Privala” nalazi se na krajnjem zapadu Korčule, na vrhu poluotoka koji obuhvaća sjeverni dio Velolučkog zaljeva. Zadnjih godina čuli smo za nju kao za jedno od poprišta morskog dijela obuke koju provodi Središte za razvoj vođa “Marko Babić”. Krajobraz s više malih uvala te postojeća vojna infrastruktura odgovaraju integracijskoj obuci, a najveći zahtjev pred instruktore i polaznike stavlja iznimno gusta vegetacija na kopnu, toliko tipična za Korčulu. Osim o uvjetima, kvaliteta obuke najviše ovisi o njezinu planiranju i pripremi te, naravno, instruktorima. Satnija ima zanimljiv instruktorski sastav. Gotovo svi su završili obuku u Središtu “Marko Babić”, a primijetili smo čak i lica koja smo sretali na commando obuci Zapovjedništva specijalnih snaga.

Niz otežavajućih faktora

Odmah se dalo naslutiti da je integracijska obuka u postrojbi Flote HRM-a daleko od rutinske. Da se razumijemo, ne možemo je uspoređivati s nekim obukama u ZSS-u ili Obavještajnoj pukovniji. No kad se uzme u obzir da su polaznici mladi vojnici, definitivno je jako težak izazov na samom početku karijere. Pojednostavnjeno opisujući obuku, instruktor narednik Josip Grbavac rekao nam je da je koncipirana tako da dovede obučenost, osposobljenost, uvježbanost i tjelesnu spremnost polaznika na visoku razinu potrebnu za izvršavanje vrlo zahtjevnih zadaća sMDP-a.

Tijekom dva dana, zahvaljujući prilici koju smo dobili od Zapovjedništva HRM-a, vidjeli smo i čuli puno toga zanimljivog. Među najatraktivnijim prizorima bilo je desantiranje – polaznici su podijeljeni u dvije skupine. One su od malog mula transportirane brzim gumenim brodicama s tvrdim dnom Zodiac Milpro, te su se zatim iskrcavale i zauzimale položaje te napredovale prema unutrašnjosti obale neke od divljih privalskih uvalica. Suvišno je reći da je sve trebalo izvoditi brzo, a opet usklađeno sa svim taktičkim zahtjevima. Budući marinci istodobno su mogli biti sigurni da im odore neće ostati suhe. Nakon takve akcije, za polaznike nije bilo predaha, nego su morali izvaditi teške brodice iz mora te ih odgovarajuće smjestiti u bazi. I onda se odmah pripremiti za nastavak s potpuno novim scenarijem – bliskom borbom (close-quarter battle – CQB) u jednom od objekata. Novi otežavajući faktor bila je noć koja se u međuvremenu spustila, pa su korištene i naočale za noćno gledanje (NVG). Zadaća je bila jasna: pretraživanje i čišćenje objekta. Mirnu korčulansku noć često su prekidali pucnjevi manevarskog streljiva. Polaznici, u pogonu od ranog jutra, nastavili su izvršavati svoje zadaće bez prigovora ili pokreta koji bi pokazivali umor ili rezigniranost. A sutra su ih čekala teža iskušenja, iskušenja zadnjeg dana završne vježbe…

Veliki test izdržljivosti

Od ranog jutra instruktori su udarili vrlo visok tempo: nizali su se sklekovi, čučnjevi, stupanje i trčanje pod punom opremom, često uz puške uzdignute objema rukama iznad glave. Onda bi stupanje bilo prekinuto zalijeganjem, ali na blatnjavo tlo isprekidano lokvama. Pa bi došla zapovijed o formiranju tzv. gusjenice ili tunela od ljudskih tijela, sve po blatu. Jedan vojnik prelazio bi ostale ili bi se provlačio ispod njih, što je bilo vidljivo naporno, a ponekad i bolno – veliki test za izdržljivost pluća, mišića i tetiva. Plave odore uskoro su postale smeđe, a instruktori se nisu ustručavali povisiti glas.

Tu i tamo odjeknuo bi pucanj manevarskog streljiva iz instruktorova oružja – zvuk na koji se vojnici moraju naviknuti i koji testira njihovu koncentraciju i živce. No, svi su grizli i dalje, očito svjesni da su to trenuci u kojima se pokazuje koliko je beretka hrvatskog marinca vrijedna. Koliko je to trajalo? Iskreno, čak i kao strano tijelo, obični promatrači, izgubili smo pojam o vremenu. U svakom slučaju, kad je taj psihofizički ispit završio, odmah je išla iduća radna točka: postavljanje zasjede za kamion. Posada vozila bila je naoružana, a polaznici su imali samo pet minuta da je neutraliziraju i napuste poprište zasjede zajedno sa zaplije-njenim teretom. Kao i uvijek, instruktori nisu propuštali podsjetiti ih kako je vremena sve manje ili ih upozoriti da nešto ne rade kako treba. A i to nije bio kraj, jer nakon što su uspjeli, malo dalje niz put čekala ih je akcija u okviru novog scenarija: zauzimanje objekta, istog onog u kojem su jučer uvježbavali CQB. Ipak, činilo se da su polaznici, koji su već trebali biti iscrpljeni, u sebi uspjeli pronaći novu snagu. Prikrali su se objektu, okružili ga sa svih pozicija te na kraju izvršili zadaću, uz zarobljavanje jednog pripadnika protivničke strane. Ta im je točka vjerojatno bila i najdraža, jer bila je zadnja. Željeli smo znati kako se osjećaju, jesu li svjesni da je sve gotovo? Međutim, nije bio trenutak. Umorne, mokre i blatnjave, vrijedilo ih je ostaviti na miru, da se konačno malo opuste te da se spakiraju za put prema Pločama. I pripreme se za ono što su čekali mjesec dana: svečano uručenje beretki Satnije mornaričko-desantnog pješaštva Flote HRM-a.

Ovo je tek početak

Kad smo idućeg dana stigli u vojarnu “116. brigade Hrvatske vojske”, dočekala nas je potpuno druga slika skupine polaznika. Bili su u besprijekornim plavim odorama, taj put čistih a ne maskiranih lica, na kojima se nisu vidjeli tragovi umora i teške obuke. Mladi ljudi zaslužili su beretke. Ali zaslužili su i čast da im ih, uz zapovjednika Flote HRM-a kapetana bojnog broda Antuna Flegara i prvu dočasnicu Flote HRM-a časničku namjesnicu Marijanu Vladavu Kosor, uruče i veterani 53. bojne koji su djelatni pripadnici HRM-a. Svečanom činu nazočili su i članovi Udruge veterana Domovinskog rata 53. bojne MDP-a. Prije no što su dobili beretke, polaznici su bili odvojeni od ostatka postroja sMDP-a. S beretkama na glavi, priključili su se glavnom postroju. Stvarno i simbolički, Satnija je ojačana i pomlađena novim pripadnicima. Nakon što smo ga prethodnih dana uglavnom viđali s fantomkom na glavi i slušali oštre tonove koje je zajedno s drugim instruktorima upućivao polaznicima, narednik Grbavac sad je bio barem jednako sretan kao i ljudi koje je obučavao. “Biti pripadnik Satnije mornaričko-desantnog pješaštva nije posao, to je poziv. Uručenje beretki velika je čast i kruna integracijske obuke. Zadovoljan sam onim što su pokazali polaznici, ali integracijska obuka tek je početak. Uskoro odlaze u svoje vodove i nastavljaju obuku”, rekao je. Jedan je od vojnika koji je pripadnik sMDP-a od utemeljenja i dobro zna kakav je put pred njima. Ritam koji je nametnut tijekom integracije nastavit će se. U marinaca niti ne može biti drukčije.

Ostvarili smo zajednički cilj

Polaznici, koje bismo mogli skupno opisati i kao ojačanu desetinu, složili su se u dvije riječi: “Vrijedilo je!” Vojnikinja Martina Vuica bila je jedina dama među njima, ali to zapravo nije bilo ni važno. Jer prolazila je sve što i ostali. Rekla je da se sve kroz što su prošli isplatilo prije desetak minuta, kad je na uručenju beretki čula hrvatsku himnu. “Srce mi je bilo veliko kao kuća”, istaknula je Metkovka te dodala da je obuka vidljivo povećala psihofizičke sposobnosti svih polaznika.

Među polaznicima je bilo i časnika. Poručnik Luka Matković iz Kučina kraj Solina, donedavni kadet, završio je studij Vojno vođenje i upravljanje, smjer pješaštvo. No, tijekom obuke nismo primijetili njegov čin. Tih dana on je bio nevažan. “Postati pripadnik marinaca bila je moja želja, koja se ostvarila. Što se tiče integracijske obuke, mogu reći da je svaka izobrazba, obuka, školovanje i iskustvo nešto što ispunjava naš vojnički poziv. Što se tiče ekipe, svi mi polaznici bili smo jednaki, prešli smo sve prepreke i ostvarili zajednički cilj – uručenje beretki”, istaknuo je.

Na samom kraju, razgovarali smo s prvim među jednakima. Najbolji polaznik obuke bio je vojnik Lovre Šušac iz Širokog Brijega u Bosni i Hercegovini. Odmah nam je skromno rekao da je priznanje koje je dobio rezultat timskog rada svih polaznika. Vidljivo u formi kao i njegovi kolege, dodao je da je psihička spremnost barem jednako bitna kao i tjelesna. “No, kad se osvrnete na sve što ste prošli i doživjeli, osjetite da imate više samopouzdanja”, ustvrdio je. Lovre je bio polaznik prethodne integracijske obuke, koju je morao prekinuti zbog smrti oca. Vratio se, uložio maksimum, i došao na vrh. “Da, bio bi ponosan. Učinio sam to najviše zbog njega”, rekao je hrvatski marinac.

---

Budućnost Satnije

U prigodnom obraćanju na svečanosti uručenja beretki kapetan bojnog broda Flegar čestitao je novim pripadnicima Satnije te istaknuo da je više nego ponosan na sva postignuća te postrojbe od njezina utemeljenja. “Očekujem da nastavite tako, ponosno i učinkovito”, poručio je zapovjednik Flote HRM-a, dodajući da u budućnosti za sMDP dolaze novi izazovi vezani uz obuku, sposobnosti i uvođenje novih sustava. Među tim izazovima svakako je integracija naprednih tehnologija, modernizacija plovila i borbene opreme te povećanje mobilnosti i fleksibilnosti.

---

TEKST: Domagoj Vlahović; Foto: Tomislav Brandt