Innsbruck 1964. zapamćen je kao simbol improvizacije i napora, kad je vojska snijegom spašavala Igre. Grenoble 1968. početak je tehnološke revolucije – s prvim satelitskim prijenosom, elektronskim mjerenjem vremena i prvom opsežnijom računalnom obradom rezultata

Domaćin devetog izdanja ZOI-ja bio je Innsbruck. Moglo bi se reći kako su Igre napokon stigle u Austriju s obzirom na to da je otprije željela ugostiti najbolje svjetske zimske sportaše. Innsbruck je bio protukandidat Squaw Valleyju za ZOI 1960. Za njihovo izdanje 1964. pretekao je s 49 glasova kanadski Calgary i finski Lahti. Kanada je dobila devet, a Finska niti jedan glas. Budući da članovima Odbora nije bilo prihvatljivo da dva ciklusa Igara budu organizirana na istom kontinentu, izbor Innsbrucka bio je logičan. 

Kad su 29. siječnja 1964. godine Igre otvorene, malo tko mogao je pretpostaviti da će biti zapamćene kao simbol upornosti, organizacijskog umijeća i ljudskog duha. Grad podno Alpa suočio se s neobičnim izazovom – gotovo potpunim nedostatkom snijega. No, uz pomoć vojske i stanovnika Tirola, koji su s planinskih vrhova kamionima i helikopterima dopremali tisuće kubika snijega i leda, Igre su spašene i održane u pravom zimskom ozračju. Gotovo četrdeset tisuća kubika snijega dopremljeno je kako bi se skijaške staze mogle adekvatno pripremiti i biti na raspolaganju najboljima.

Od 29. siječnja do 9. veljače više od tisuću sportaša iz 36 zemalja nadmetalo se u 34 natjecanja u šest sportova.  Te je godine prvi put olimpijski plamen zapaljen u drevnoj Olimpiji u Grčkoj, što je preraslo u tradiciju. Sanjkanje je postalo novi olimpijski sport; skijaški skokovi dobili su još jedno natjecanje; u alpskom skijanju preciznost je podignuta na novu razinu uvođenjem mjerenja vremena u stotinkama sekunde.

Sve to pridonijelo je podizanju kvalitete natjecanja. Iako su Igre otvorene svečanošću punom ponosa i emocija, njihovu su pozadinu nažalost zasjenile tragedije. Tri godine prije cijeli tim američke reprezentacije u umjetničkom klizanju zajedno s članovima obitelji poginuo je u avionskoj nesreći. Na Igrama u Innsbrucku živote su izgubili sportaši. Britanski sanjkaš Kazimierz Kay-Skrzypecki stradao je na treningu. Bio je umirovljeni vojni pilot, pripadnik britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva. Idućeg je dana poginuo australski alpski skijaš Ross Milne. Njihove su se smrti dogodile nekoliko dana prije otvaranja Igara. Nesreće su bacile sjenu na cijeli događaj, ali istodobno su potaknule sportaše da nastupe s još većom odlučnošću i poštovanjem prema olimpijskom duhu.

Igre u Innsbrucku zapamćene su i po rekordima. Sovjetska reprezentativka Lidija Skoblikova postala je apsolutna zvijezda. Osvojila je četiri zlata u brzom klizanju, čime je postala prva sportašica koja je ostvarila takav pothvat na jednom ZOI-ju. U Squaw Valleyju osvojila je dva zlata, a karijeru je zaključila nakon Igara u Grenobleu 1968. godine, na kojima nije uspjela osvojiti medalju. Nakon Innsbrucka dvije godine nije nastupala, a 1967. postavila je novi svjetski rekord na 3000 metara. Unatoč tomu, najbolji joj je rezultat u Grenobleu bilo šesto mjesto. Rekord u broju osvojenih zlata u brzom klizanju oboren je tek 1980. u Lake Placidu, kad je američki klizač Eric Heiden, budući liječnik, osvojio svih pet zlata. 

U alpskom skijanju slavilo je dvoje domaćih junaka, zlatnih u spustu: Egon Zimmermann i Christl Haas. Ipak, u ženskoj su konkurenciji dominirale sestre Francuskinje Marielle i Christine Goitschel. Svaka od njih osvojila je po zlato i srebro u tehničkim disciplinama – slalomu i veleslalomu. Zahvaljujući novitetu – mjerenju vremena u stotinkama, Christine Goitschel drugo je mjesto u veleslalomu dijelila s Amerikankom Jean Saubert. Innsbruck je spletom okolnosti domaćin ZOI-ja bio i 1976., što govori o uspjehu i dojmu koje je ostavio na Međunarodni olimpijski odbor i svijet sporta. 

Na Igrama u Innsbrucku, ali i u Grenobleu, istaknuo se Talijan Eugenio Monti. Britanskoj posadi u bobu dvosjedu pukla je u Innsbrucku saonica, pa joj je Monti posudio svoju. Britanci su osvojili zlato. Talijanske posade u bobu dvosjedu i četverosjedu osvojile su bronce. Na pitanje novinara zašto je odlučio pomoći izravnim konkurentima, Monti je odgovorio da je to u olimpijskom i sportskom duhu te da su Britanci osvojili zlato zato jer su bili brži. Prvi je sportaš kojem je dodijeljen International fair play trophy, priznanje koje je ustanovio Pierre de Coubertin. Dugo željena olimpijska zlata u bobu dvosjedu i četverosjedu osvojio je u Grenobleu. Nažalost, sa 75 godina, nakon niza životnih tragedija, oduzeo si je život.

Na Igrama u Innsbrucku natjecanja u skijaškim skokovima održana su na dvjema skakaonicama, maloj i velikoj. Na najviše mjesto pobjedničkog postolja vratili su se Norvežani, koji su bili dominantni i osvojili četiri od šest medalja; zlato i srebro na velikoj te srebro i broncu na maloj skakaonici. Društvo im je pravio Finac Veikko Kankkonen, osvajač zlata na maloj te srebra na velikoj skakaonici. Zanimljivo je da je velika skakaonica treća postaja novogodišnje turneje Četiri skakaonice, prestižnog natjecanja u skijaškim skokovima.  Skandinavske zemlje, posebno Norveška i Finska, dominirale su na Igrama u nordijskim disciplinama, a najviše medalja, 25, od toga 11 zlata, osvojio je Sovjetski Savez.

Grenoble 1968. 

Jubilarno, deseto izdanje ZOI-ja zapamćeno je po prvom satelitskom prijenosu Igara, poboljšanoj računalnoj obradi rezultata i preciznijem mjerenju vremena. Čak šest gradova istaknulo je kandidaturu, a Grenoble je prije dobivanja domaćinstva trebao proći tri kruga glasanja. Calgary, Saporo, Lahti, Oslo i Lake Placid tražili su priliku. Calgary je čak bio izgledan kandidat. Nakon drugog kruga glasanja bio je u vodstvu s 19 glasova: jednim više od Grenoblea i pet više od Lahtija. Tek nakon trećeg kruga Grenoble je tijesnom većinom dobio domaćinstvo. 

Natjecanja su održana na više lokacija, a organizacija je uključila velike infrastrukturne zahvate. Prvi je put u povijesti ZOI-ja izgrađen privremeni stadion za potrebe ceremonija otvaranja i zatvaranja. Konstrukcija je bila poduprta čeličnim skelama i mogla je primiti oko 60 000 gledatelja. Igre je nakon govora predsjednika MOO-a Averyja Brundagea otvorio francuski predsjednik Charles de Gaulle. Ceremonija otvaranja bila je impresivna. Francuzi su, osim noviteta, Igrama dali dašak šarma i kreativnosti. 

Godinu prije održavanja Igara utemeljen je Svjetski skijaški kup. Prvi osvajač Velikog kristalnog globusa bio je Francuz Jean Claude-Killy, jedan od najvećih skijaša u povijesti, koji je u Grenobleu osvojio sva tri zlata. Jedini skijaš kojem je to dotad pošlo za rukom bio je Austrijanac Toni Sailer. Killy je bio zlatni u spustu, slalomu i veleslalomu. Do danas taj uspjeh nije ponovio niti jedan natjecatelj u muškoj konkurenciji. U ženskoj, to je postigla Janica Kostelić 2002. u Salt Lake Cityu, a nizu je pridodala i srebro u superveleslalomu. 

Utrka u slalomu zapamćena je po rivalstvu Killya i Austrijanca Karla Schranza. U prvoj vožnji Schranz je zaostao samo 32 stotinke sekunde. Tijekom druge vožnje, održane po vrlo gustoj magli, vidljivost je bila znatno otežana, a Schranz je tvrdio da mu je jedna od službenih osoba na stazi zasmetala tijekom vožnje, što je utjecalo na njegov rezultat. Pružena mu je prilika za ponavljanje druge vožnje, te je preuzeo vodstvo. Ubrzo je obaviješten kako se njegova prva vožnja mora priznati jer je prije susreta sa službenikom propustio jedna vrata, zbog čega je naknadno diskvalificiran.

Žiri je potvrdio odluku, a Jean-Claude Killy proglašen je pobjednikom i osvojio je treće zlato na tim Igrama. Mnogi su sumnjali da su francuski suci pokazali pristranost kako bi spriječili Schranzovu pobjedu i omogućili Killyju da ponovi uspjeh Tonija Sailera iz 1956. godine. Killy je 1968. osvojio i četiri naslova svjetskog prvaka u skijanju, pobijedivši u svim navedenim disciplinama. Tomu je pridodao i zlato u kombinaciji, koja nije bila u programu ZOI-ja. Usto, te je godine osvojio i drugi Veliki kristalni globus, odnosno titulu ukupnog pobjednika Svjetskog kupa. 

Killy se vrlo rano, sa samo 26 godina, povukao iz svijeta skijanja. Jedan je od važnijih razloga to što Svjetska skijaška federacija nije dopuštala nastupe profesionalcima. Drugi je svakako zasićenje nakon savršene sezone, koju je zaključio osvajanjem svih mogućih zlatnih odličja. Ulogu je igrala i njegova popularnost, koja mu je otvorila brojna vrata. Dobivao je ponude iz svijeta marketinga i filmske industrije, koje je po povlačenju iz amaterskog statusa mogao slobodno prihvaćati. Ubrzo je potpisao unosne ugovore s tvrtkama poput Heada, Chevroleta, United Airlinesa i American Expressa.

Schranz je olimpijsku karijeru završio sa samo jednom osvojenom medaljom, srebrom iz Innsbrucka. Naslijedio je ipak Killyja kao dvostruki osvajač Velikog kristalnog globusa. Njihovo rivalstvo nije doživjelo prave bitke na snježnim padinama, ali oba su se upisala među najveće skijaše svih vremena. Schranz je trostruki pobjednik spusta u Kitzbühelu; pobjednik natjecanja u Wengenu, Val d’Isèreu i legendarnog veleslaloma u Adelbodenu. 

U ostalim sportovima svakako vrijedi izdvojiti neka od imena. Šveđanka Toini Gustafsson osvojila je dva zlata i srebro u skijaškom trčanju. Po dva zlata u tom sportu osvojili su Norvežani Harald Grønningen i Ole Ellefsæter. Zlato u skijaškim skokovima osvojili su Vladimir Bjelousov iz SSSR-a i Jiří Raška iz Čehoslovačke. Najuspješnija nacija na Igrama bila je Norveška s 14 medalja, jednom više od SSSR-a. Treća po uspješnosti bila je Francuska s devet medalja. Prvi su put Istočna i Zapadna Njemačka nastupale kao dvije odvojene države. Pod istu će zastavu ponovno tek nakon ujedinjenja 1990. godine. 

Međunarodni olimpijski odbor u Grenobleu je prvi put sustavno uveo testiranje na doping i započeo službene postupke za provjeru spola natjecateljica. Te se Igre često navode kao prvi primjer modernog ZOI-ja – zbog tehnoloških inovacija, globalne televizijske prisutnosti i profesionalizacije. Prva službena maskota nije još postojala, ali u promidžbenim se materijalima pojavljivao lik Schuss – crveno-plavi nasmijani stilizirani skijaš s olimpijskim krugovima na glavi. Zanimljivost je da, unatoč hladnoratovskim tenzijama, niti jedna zemlja nije bojkotirala Igre. Grenoble i danas koristi dio olimpijske infrastrukture. Poznat je i kao tehnološko središte Francuske.

Tekst: Ivan Šurbek