Na vježbi Borbena provjera vodova u organizaciji Gardijske mehanizirane brigade prikazane su nove taktike, tehnike i procedure, ali i nova obučna infrastruktura poligona “Josip Markić“ kod Knina

Izraz metodsko-pokazna vježba na prvu ne zvuči atraktivno. Međutim, kad smo još tijekom nedavne velike vježbe OSRH Borbena moć 25 dobili poziv Gardijske mehanizirane brigade da za desetak dana dođemo u Knin, brzo smo se zainteresirali. “Bit će nekih noviteta. A bit će i akcije“, govorili su nam na Slunju. Gardisti su te riječi i potvrdili na terenu, na vojnom poligonu “Josip Markić“. Vježba Borbena provjera vodova nije bila velika poput Borbene moći. U osnovi, odnosila se na provjeru sposobnosti vođenja i zapovijedanja te primjene taktike malih postrojbi. No, bila je zanimljiva u više segmenata. Kao prvo, nije bila samo metodsko-pokazna: organizatori iz GMBR-a opisali su je kao hibridnu, jer je bila i dvostrana. Naime, osim mehaniziranog voda iz 3. mehanizirane bojne Pauci koji je u vježbi kao plavi provodio napadnu operaciju, bila je provjeravana i obučenost te uvježbanost suprotne strane (crveni), tj. desetine iz 2. mehanizirane bojne Gromovi. Obje postrojbe bile su i ojačane. Plavima su priključeni pripadnici pionirske desetine iz Inženjerijske bojne GMBR-a, te izvidnički tim s izvidnicima, snajperistima i – operaterima dronova. Crvene je podupirao protuoklopni tim. Dodatan začin dala je činjenica da su igrajuće postrojbe imale slobodu manevra. Dakle, dobile su osnovne ciljeve i zadaće, no kako će ih ostvariti ovisilo je o njihovim planovima, odlukama i postupcima. Stoga je tijek akcije bio nepredvidiv i time uzbudljiviji ne samo za sudionike, nego za sve nas koji smo imali priliku pratiti rasplet iz neposredne blizine. Uz pripadnike obučnih skupina i organizatore, vježbi je nazočio i zapovjednik Gardijske mehanizirane brigade brigadir Mirko Stošić i zapovjednici postrojbi ustrojstvenih cjelina GMBR-a.

Još bliže realnosti

Uoči početka akcije, dobili smo informacije i od zamjenika zapovjednika bojne Pauci bojnika Borisa Lokasa. Kako je bojna koja nosi crvene beretke stacionirana u Kninu, uz Zapovjedništvo GMBR-a bila je vodeća u organizaciji vježbe. Časnik se prvo osvrnuo na jedan bitan novitet: “Na vježbi želimo prikazati nove obučne kapacitete“. Mislio je na novu obučnu infrastrukturu na poligonu “Josip Markić“. Nju su vlastitim kapacitetima izgradili pripadnici GMBR-a. Vrijedne ruke pripadnika Brigade i radni strojevi Inženjerijske bojne pod Dinarom su izgradili pravu malu bojišnicu, tj. niz bunkera, rovova, zaklona, improviziranih prijelaza i fortifikacija, obrambenih položaja, minskih polja, zapreka, ograda od bodljikave žice… Ono što je ključno, istaknuo je Lokas, jest da će se obuka, uvježbavanje i vježbe koje će se organizirati na tom prostoru, pa tako i vježba koja je pred nama, uvelike temeljiti na novim taktikama, tehnikama i procedurama. Onima koje se razvijaju u skladu s naučenim lekcijama iz aktualnih sukoba, najviše iz rata izazvanog ruskom agresijom na Ukrajinu. “Vježba podrazumijeva uporabu izvidničkih i borbenih dronova, protudronskih pušaka, sustava antidronske zaštite, novih hrvatskih komunikacijskih uređaja TAKRAD…“, nabrajao je bojnik. Najava je zvučala jako dobro: Pauci, Gromovi, rovovi i dronovi koji će u više radnih točaka prikazati provedbu napadnih i obrambenih djelovanja. Interes nam se povećao kad smo vidjeli Pauke i inženjerce koji su se pripremali za napad – oni i njihovo oružje bili su opremljeni elementima simulacijskog sustava MILES 2000. To je značilo da će akcija biti još bliže realnosti.

Prva zadaća plavih bio je proboj minsko-žičane zapreke i osvajanje prednjih obrambenih rovova, potom osvajanje pričuvnih položaja. Na terenu u šumarku punom stijena i raslinja, ali i improviziranih obrambenih položaja koje su izgradili pripadnici Inženjerijske bojne, razvila se prava bitka. Iako brojčano i tehnološki nadmoćniji, plavi su naišli na strašan otpor crvenih. Dobro utvrđeni branitelji, skriveni u bunkerima i iza zaklona, nisu željeli prepustiti niti pedalj terena bez borbe. Kontinuirano su otvarali žestoku rafalnu paljbu iz puškostrojnica i jurišnih pušaka, kretali se brzo i spretno po terenu. Spomenuli smo, vježba je bila dvostrana, pa nisu bili svedeni na puke igrače uloga. Jednaka se motivacija vidjela na licima i u pokretima napadača. “Da, tu se razvija i pozitivno rivalstvo između postrojbi, to je itekako dobra strana vježbe“, uz osmijeh nam je rekao bojnik Lokas. Zapovjednik plavih, poručnik Nikola Prgomet iz 3. mehanizirane bojne Pauci, poslije će nam reći da je scenarij bio određen u grubljim crtama, no sve ostalo, uključujući i borbu, bila je stvar vojnika na terenu.

Zujanje iznad glava

Koliko su pripadnici GMBR-a bili motivirani i koliko su se uživjeli, pokazao nam je jedan detalj na koji smo se svi mi u publici s odobravanjem nasmijali. Dakle, kad je ocjenjivač rekao jednom vojniku da može preuzeti streljivo neutraliziranog protivnika, on je spremno odgovorio: “O, daaaa!“ Za njega je to značilo da je još bolje naoružan za nastavak akcije. Inače, za nas promatrače, neki od taktičkih i borbenih postupaka vojnika bili su popraćeni i stručnim komentarima časnika iz organizacije vježbe. Primjerice, mogli smo čuti da se neki postupak uporabe drona ili čišćenja bunkera primjenjuje u ratu u Ukrajini. U svakom slučaju, sve se orilo od pucnjave simuliranog streljiva i pištanja MILES-ovih senzora te uzvika vojnika, a atmosferu je upotpunilo i neprestano zujanje dronova koji su nam letjeli iznad glava. Oba zapovjednika bili su slobodni rabiti male letjelice za izviđanje, i za simulirano kinetičko djelovanje po protivniku.

U nastavku je slijedio prikaz elemenata bliske urbane borbe – CQB-a (Close-Quarters Battle). Takozvani shooting house, tj. poluzatvoreni objekt za uvježbavanje i obuku CQB-a, glumio je stožer crvenih. Plavi su prvo trebali osigurati prostor oko objekta, potom provesti čišćenje prostorija u koordinaciji s izvidničkim dronom. Scenarij je obuhvatio i eksploataciju osjetljivih protivnikovih obavještajnih materijala (dokumenata, zemljovida…) u kojoj se oni digitalno distribuiraju nadređenom zapovjedništvu. Niti tu nije nedostajalo itekakve akcije, a zujanje dronova u zatvorenim prostorijama djelovalo je još intenzivnije. Lako je zamisliti koliko trga živce onom tko se od njih skriva iza zidova soba i hodnika. S druge strane, jasno je koliku prednost dron može dati napadačima, koji mogu pretraživati prostorije ili čak i kinetički djelovati, a da se sami ne izlažu opasnosti. “Moramo pratiti aktualne sukobe, pratiti suvremene trendove i biti proaktivni, a ne samo reagirati. Dronovi mogu biti ključni segment za postizanje prednosti na modernim bojišnicama i pomoću njih povećavamo našu izdržljivost i učinkovitost u borbenim operacijama. I zato je ključno što ih integriramo u naše postrojbe“, prokomentirao je kasnije poručnik Prgomet.   

U neprekidnom pokretu

Zadnje poprište sukoba bio je jedan veliki kompleks rovova, nasipa, zidova i bunkera. Prošaran ljepljivim blatom, podsjetio nas je na fotografije rovovskih bojišnica iz Prvog svjetskog rata. Konačno, neki analitičari opisuju rat u Ukrajini kao Prvi svjetski rat s dronovima. Prehodavši i razgledavši kompleks uoči akcije, tek tad smo shvatili koliko je velik posao s vježbovnom infrastrukturom napravio GMBR. Plavi su trebali osvojiti kompleks, no prije toga trebali su se obraniti od protivničkih dronova uporabom protudronske puške. Pokazano je kako ona djeluje na dva načina: ili može onesposobiti vezu između drona i operatera, ili može vratiti dron pošiljatelju, čak i aktivirati njegovu bombu u blizini operatera. U velikom završnom napadu, plavi su imali i potporu strojnica M2 kalibra 12,7 mm s borbenih oklopnih vozila Patria. Međutim, crveni su bili opskrbljeni protuoklopnim sustavima AT-4 i nisu se ustručavali uporabiti ih. Koristeći okolno zelenilo, plavi su se primaknuli položajima branitelja te ih stavili u poluokruženje. I buka s prethodnih položaja je nastavljena: neprestana paljba, pištanje, uzvici i zujanje. Isto je bilo s brzim kretanjem i prebacivanjem vojnika s obje strane s položaja na položaj. I tako je bilo sve dok se iz radiouređaja nije čulo ENDEX! Gardisti su odložili oružje nakon puna dva sata intenzivne akcije. Kad su se svi skupili u vrste, na njihovim licima i odorama vidjelo se da se nisu štedjeli. Obrativši im se, brigadir Stošić izrazio je zadovoljstvo njihovom motivacijom, angažmanom i interesom. “Vježba je zahtijevala fizičke, psihičke i druge napore, no danas ste pokazali da je iza vas višetjedni rad koji neminovno dovodi do uspjeha”, poručio je zapovjednik GMBR-a.

Rat na modernim bojišnicama

“Vojnici i dočasnici koji su išli u navalu i manevar bili su u neprekidnom pokretu, što je zahtijevalo veliku tjelesnu spremnost i psihičku otpornost“, rekao je poručnik Prgomet. Dodao je i da je sustav MILES itekako pridonio intenzitetu vježbe te bio koristan za prikaz zapovijedanja i manevriranja u okviru scenarija. I ne samo to: “Iako smo rabili simulirano streljivo, senzori koji su na vama prepoznaju ne samo pogotke nego i bliske promašaje, pa čujete zujanje oko glave. Vjerujte, kad navaljujete na rov u kojem je strojnica, a oko vas zvižde meci, dobivate dobru sliku kako je to ratovati na modernim bojišnicama“.

Bojnik Lokas istaknuo je da je vježba Borbena provjera vodova bila dobar uvod u buduće  uvježbavanje malih postrojbi GMBR-a na poligonu “Josip Markić“. “Željeli smo prikazati sve mogućnosti nove infrastrukture i to će biti pokazatelj za ostale vodove mehanizirane brigade koji će provoditi vježbu u idućem razdoblju“, rekao je zamjenik zapovjednika Pauka. Točno je, GMBR je pokazao kako je zahvaljujući vlastitim inicijativama i kapacitetima, pa i kreativnošću, moguće napraviti velika poboljšanja u vježbovnim procesima i infrastrukturi. A dronovi? Kratko i jasno: nadamo se da postaju svakodnevica u naoružanju i opremi te vježbama ne samo naših gardista, nego i većine postrojbi OSRH.

Tekst: Domagoj Vlahović;  foto Tomislav Brandt