Tijekom studenog na vojnom poligonu “Josip Markić” u blizini Knina Vojnoobavještajna satnija prvi je put provodila selekcijski kamp za popunu izvidničkih vodova manevarskih bojni Gardijske mehanizirane brigade

Vojnoobavještajne i izvidničke postrojbe nerijetko su tihi nositelji pobjede u nekom oružanom sukobu. To su snage koje djeluju izvan pogleda javnosti, ali njihov je doprinos presudan za svaku uspješnu vojnu operaciju. Njihova ključna vrijednost leži u sposobnosti da pretvore nepoznanice bojišta u jasne informacije, da otkriju ono što se skriva, predvide ono što se priprema i upozore na ono što prijeti. Motrenjem, taktičkim kretanjem, infiltracijom i korištenjem suvremenih senzora, izvidnici stvaraju informacijski temelj na kojem se gradi svaki ozbiljan plan operacije. Njihov rad zahtijeva iznimnu tjelesnu spremnost, visoku razinu samodiscipline i kohezije unutar tima i sposobnost donošenja odluka u uvjetima potpune izoliranosti. U pravilu, oni  moraju biti sposobni donositi krucijalne odluke bez mogućnosti neposrednog savjetovanja s nadređenima.

Na udaru Dinare

Ekipa Hrvatskog vojnika stigla je na poligon “Bralovac”, sastavni dio vojnog poligona “Josip Markić”, kako bi posjetila polaznike selekcijskog kampa Vojnoobavještajne satnije za popunu izvidničkih vodova manevarskih bojni. Već pri dolasku postalo je jasno da će nas na terenu dočekati surovi uvjeti. Vrijeme je bilo, najblaže rečeno, vjetrovito. Nije trebalo dugo da shvatimo zašto su snažni vjetrovi koji se spuštaju s Dinare toliko puta opjevani. Hladan, oštar vjetar probijao se kroz sve slojeve odjeće i obuće, ne mareći za našu prisutnost.

Unatoč takvim uvjetima, dočekala nas je mirna i usredotočena ekipa instruktora i polaznika, koji su marljivo pripremali svoju opremu kao da je pred njima najidealniji proljetni dan. Njihova je koncentracija i profesionalnost davala naslutiti koliko je zahtjevan standard obuke koju prolaze. Polaznici selekcijskog kampa pristigli su iz gotovo svih manevarskih bojni Gmbr, donoseći sa sobom različita iskustva, ali i jednako snažnu želju da postanu dio zahtjevnog svijeta vojnoobavještajnog i izvidničkog djelovanja.

Priključili smo se polaznicima u zadnjem, trećem tjednu njihove obuke, obuke koja se ove godine prvi put provodi na jedinstven i standardiziran način na razini Vojnoobavještajne satnije.  Ovim novim modelom željelo se sve sposobnosti objediniti na jednom mjestu, ujednačiti kriterije i jasno standardizirati obučni proces tako da svaki budući izvidnik i vojnoobavještajni specijalist prolazi iste izazove i dostiže jednako visok standard.

Testiranje do krajnjih granica

“U prvom se tjednu usredotočujemo na individualne zadaće, odnosno na temeljne vojničke vještine. Tu spada rukovanje osobnim naoružanjem, pružanje prve pomoći, zaštita, te usvajanje osnovnih stavova i načina kretanja koje mora svladati svaki pripadnik tima za dubinski nadzor. Kroz te sadržaje odmah počinjemo procjenjivati polaznike,  promatramo njihove karakteristike, sposobnost prilagodbe i pitanje imaju li uopće potencijala sudjelovati u ovoj obuci te kasnije postati izvidnici bojne, što je krajnji cilj”, objašnjava nam zapovjednik izvidničkog voda Vojnoobavještajne satnije i dodaje kako su prva tri dana posebno intenzivna, psihofizički iznimno zahtjevna. Provodimo noćne uzbune, radimo pod visokim presingom i intenzivnom tjelesnom aktivnošću. Jutarnja motorika obuhvaća između 10 i 15 kilometara trčanja, uz naprtnjaču od 15 kilograma i pušku koja se nosi cijeli dan. U kampu nema hodanja, kreće se isključivo trčeći. Sve to radimo kako bismo stvorili pritisak i vidjeli kako kandidati reagiraju pod opterećenjem, jer upravo se u takvim okolnostima otkriva tko doista ima kapacitet postati izvidnik”.

Polaznici su redom bili mladići u ranim dvadesetima, u fizičkom vrhuncu i puni motivacije. No intenzitet obuke, kao i razina fizičkih i psihičkih napora kojima su izloženi, itekako nadilazi uobičajene vojne standarde. O tome najbolje svjedoči jedan od instruktora, zapovjednik desetine u izvidničkom vodu: “S njima radimo vrlo intenzivno, posebno u fazama koje uključuju višestruke noćne uzbune, jer jedan od najtežih stresova za čovjeka jest neispavanost. Ljudima je iznimno teško funkcionirati u uvjetima kroničnog manjka sna, a mi ih upravo u takve uvjete stavljamo – iz dana u dan, bez najave što ih očekuje. Ponekad bismo ih jednu noć pustili da spavaju, ali zapravo ne bi spavali; toliko bi bili u iščekivanju buđenja da bi se svako malo sami budili, čekajući naš dolazak. Takvim metodama testiramo njihove granice, guramo ih do krajnjih mogućnosti. A znate što? Niti jedan nakon tog ciklusa nije imao problema s izvršavanjem svojih zadaća. Tada znate da ste na putu stvaranja vrhunskih vojnika”.

Obavještajna prednost kao preduvjet uspjeha

Prikupljanjem informacija posao nije gotov. On tek počinje. Vojnoobavještajne postrojbe vrše analizu podataka koje dobivaju od izvidničkih timova, elektroničkog izviđanja, satelitskih snimaka, cyber-nadzora, presretanja komunikacija i besposadnih letjelica. Tek spajanjem tih elemenata dobiva se cjelovita i vjerodostojna obavještajna slika. Analitičari procjenjuju protivnikove namjere, moguće scenarije djelovanja, stupanj prijetnje, logističke kapacitete i moral snaga. Takve procjene omogućuju zapovjednicima donošenje odluka koje nisu temeljene na pretpostavkama, nego na stvarnim pokazateljima. U svijetu gdje se ratovi dobivaju brzinom reakcije, informacijska nadmoć postaje nadmoć sama po sebi.

Moderne izvidničke i obavještajne sposobnosti Hrvatske vojske danas se oslanjaju na kombinaciju visokoobučenog ljudstva i naprednih tehnoloških sustava. Izvidničke satnije i obavještajne postrojbe integriraju besposadnih letjelice kratkog i srednjeg dometa, termovizijske i multispektralne senzore, opremu za elektroničko izviđanje, sustave za kriptirane komunikacije i specijalizirane softvere za analizu podataka. Čovjek i tehnologija pritom nisu u suparničkom odnosu već naprotiv, tehnika proširuje domet izvidnika, dok iskustvo i prosudba izvidnika ostaju nenadomjestivi. No, koliko god se tehnologija razvijala, temelj svake obavještajne sposobnosti i dalje ostaje čovjek koji taj sustav pokreće. Upravo zbog toga selekcija i obuka novih pripadnika izvidničkih i vojnoobavještajnih postrojbi ostaju ključan korak u izgradnji ovih sposobnosti. A najbolji uvid u to što takva obuka doista znači dobije se tek kad se iziđe na teren u uvjete gdje prestaju teorija i tehničke pogodnosti, a ostaju izdržljivost, prilagodljivost i karakter.

Prije nego što smo se oprostili od polaznika i instruktora, oni su već započeli pripreme za višednevni i višenoćni boravak na surovom terenu u iznimno teškim vremenskim uvjetima. Taj je završni ispit kruna njihove obuke, fazu u kojoj će morati primijeniti sve što su usvojili tijekom prethodna trajanja obuke. Ovdje je važno istaknuti kako će zajedno s njima na terenu boraviti i njihovi instruktori. Oni će ih cijelo vrijeme držati pod budnim okom, ocjenjujući svaki njihov korak, odluku i postupak, kako bi utvrdili tko doista posjeduje znanje, izdržljivost i karakter koji krase svakog pripadnika izvidničkog tima.

Suvremeno vojno djelovanje odvija se u okruženju u kojem je vrijeme presudno, a informacija najvredniji resurs. Vojnoobavještajne i izvidničke postrojbe upravo su one koje osiguravaju tu informaciju brzo, precizno i pouzdano. Njihov rad smanjuje rizik, povećava učinkovitost i omogućuje da se vlastite snage koriste ondje gdje će učinak biti najveći. Zbog toga se danas, možda više nego ikad, može reći kako bez izvidnika nema obavještajne slike, bez obavještajne slike nema dobrog plana, a bez dobrog plana nema pobjede.

tekst: Tomislav Vidaković; foto: Tomislav Brandt