Zimske olimpijske igre održane 1988. u Calgaryju donijele su nam brojne nevjerojatne priče koje su dobile ekranizaciju u igranim filmovima. Jamajčanski bob tim i britanski skijaš – skakač Eddie Edwards svojim su pričama zasjenili osvajače medalja

 

Zimske olimpijske igre 1988. održane su u kanadskom gradu Calgaryju od 13. do 28. veljače 1988. godine. Na Igrama je sudjelovalo oko 1423 sportaša iz 57 zemalja, a natjecanja su se odvijala u deset sportova i 46 disciplina. Calgary je domaćinstvo dobio ispred švedskog grada Faluna te talijanske Cortine. Važno je spomenuti kako su ovo bile jedne od rijetkih Igara koje su organizatorima donijele profit, što je za Kanađane bilo iznimno važno jer su Ljetne igre u Montrealu 1976. donijele gubitke. Organizacijski, Igre su odrađene odlično, posebice kad se pogled usmjeri prema infrastrukturi. Mnogi od objekata izgrađeni za potrebe Igara u Calgaryju koriste se i danas.

Igre će ostati upamćene po sportskim uspjesima jer se kontroverze nisu vezale uz ovaj događaj, a brojne sportske priče ispričane su i ekranizirane. Prvi put u povijesti Zimske igre trajale su 15 dana baš kao što je to običaj i s Ljetnim igrama. Bile su ovo dotad najskuplje igre jer sve je trebalo biti izgrađeno od nule. Međutim Kanađani su pokazali kako mogu biti vrlo uspješni u izgradnji i organizaciji. Nažalost, uspješnost nisu pratili i njihovi sportaši, pa je Kanada ostala bez zlatnog odličja na ovim igrama. Osvojili su kanadski sportaši zlatne medalje, ali samo u pokaznim sportovima. Kako su Igre obilježene po ekspanziji sporta i sportskih uspjeha red je istaknuti one najveće.

Super – G nova disciplina

U alpskom skijanju dodana je nova disciplina, superveleslalom, poznat kao Super-G, a ponovno je nakon 40 godina vraćena i alpska kombinacija, koja se sastojala od jedne vožnje spusta i dvije slalomske vožnje. Kombinacija u  programu igara nije bila 40 godina, od Igara u St. Moritzu 1948. Super – G je brza disciplina, a u Svjetski kup uvršten je 1983. godine kako bi se povećala jednakost između brzih i tehničkih disciplina. Skija se samo jedna vožnja, duljinom utrke kraći je od spusta, tehnički je nešto zahtjevniji i zatvoreniji, te ima više vrata nego klasični spust. Udaljenost između vrata je manja, ali osjetno je brži i otvoreniji od veleslalomske utrke. No, treba spomenuti kako je do 1986. bio klasificiran kao dodatak veleslalomu.

Osvajač prve zlatne medalje u ovoj disciplini bio je Francuz Frank Piccard, dok je u ženskoj konkurenciji zlato odnijela Austrijanka Sigrid Wolf. Austrijanac Hubert Strolz, otac Johannesa Strolza postao je olimpijski pobjednik u kombinaciji, dok je njegova sunarodnjakinja Anita Wachter to isto napravila u ženskoj. Alpsko skijanje prvi je put u povijesti sadržavalo svih pet natjecanja.

Glavna zvijezda bio je mladi Talijan Alberto Tomba koji je osvojio zlata u obje tehničke discipline. U veleslalomu je iza sebe ostavio Huberta Strolza i legendarnog Švicarca Pirmina Zurbriggena, dotad već dvostrukog osvajača Velikog kristalnog globusa. Zurbriggen je bio zlatni u spustu, a ovo su njegove jedine dvije medalje osvojene na Olimpijskim igrama. U ženskoj je konkurenciji legendarna Švicarka Vreni Schneider osvojila zlata u slalomu i veleslalomu, a u ženskoj je konkurenciji čak deset djevojaka osvajalo medalje. Jedna od njih bila je i Slovenka Mateja Svet koja je osvojila srebro u veleslalomu. To je bila njezina jedina olimpijska medalja.

Zlato na Ljetnim i Zimskim igrama

Njemica Christa Luding-Rothenburger, postat će prva i jedina sportašica u povijesti koja je osvojila medalje na Zimskim i Ljetnim olimpijskim igrama iste godine. Na Igrama u Calgaryju osvojila je zlato u brzom klizanju u utrci na 1000 metara. Bila je srebrna u utrci na 500 metara u kojoj je četiri godine ranije na Igrama u Sarajevu osvojila zlato. Samo nekoliko mjeseci poslije, ostvarila je uspjeh i na Ljetnim olimpijskim igrama u Seulu. Klizaljke je zamijenila biciklom te je u biciklizmu, ali onim na stazi osvojila srebrno odličje. Postala je tek treća u povijesti koja je osvojila medalju na Zimskim i Ljetnim igrama. Uspjesima će četiri godine poslije pridodati i broncu u Albertvilleu u utrci na 500 metara, no mnoge je impresionirala činjenica da je u stanju spojiti dva različita sporta te u kratkom vremenu osvojiti odličja. Nitko u povijesti niti u muškoj niti u ženskoj konkurenciji nije uspio ostvariti takav uspjeh. Prvi put u povijesti Zimskih olimpijskih igara u skijaškim je skokovima uvedeno ekipno natjecanje. Za svaku su reprezentaciju nastupala četiri skakača. Natjecanje se održalo na velikoj skakaonici, a Finci su letjeli najdalje.

Leteći Finac Matti Nykänen osvojio je čak tri zlatna odličja. Letio je Nykänen do zlata na maloj i velikoj skakaonici, kao i u ekipnom dijelu natjecanja. Nykänen je postavio brojne rekorde i bio je, a i ostao, vjerojatno jedna od najvećih zvijezda skijaških skokova u povijesti. Njegov rekord po broju pobjeda u svjetskom kupu srušio je tek kasnije Austrijanac Gregor Schlierenzauer. Skijaške skokove osim finskog uspjeha pamtimo i po nevjerojatnoj upornosti britanskog skakača Michaela Edwardsa od milja zvanog Eddie. On je kao dijete bolovao od dječje paralize, a oduvijek je sanjao da će nastupati na Olimpijskim igrama. S obzirom na tjelesnu inferiornost spram ostalih vrhunskih sportaša, Edwards se nakon godina pokušaja u različitim sportovima odlučio za skijaške skokove s obzirom na to da u Velikoj Britaniji nije uopće postojao interes za ovim sportom. Iako je bio inferioran spram ostalih natjecatelja i završio kao posljednji, Edwards je imao veliku naklonost publike, a predsjednik organizacijskog odbora Igara u Calgaryju Frank King istaknuo je divljenje zbog njegove želje za nastupom na Igrama. U čast Edwardsu, 2016. godine snimljen je i film pod nazivom Eddie the eagle.

Bob ekipa Jamajke oduševila publiku

Još jedna priča s ovih Igara dobila je ekranizaciju na filmskom platnu. Jamajčanski bob tim na Zimskim olimpijskim igrama u Calgaryju 1988. godine postao je jedna od najneobičnijih i najinspirativnijih priča u olimpijskoj povijesti. Ideja da se tropska zemlja natječe u bobu isprva je izazvala podsmijeh, no tim je brzo osvojio simpatije zahvaljujući entuzijazmu, disciplini i vidljivoj želji da daju sve od sebe. Unatoč skromnoj opremi, ograničenom iskustvu i kratkim pripremama, hrabro su nastupili u disciplini četverosjeda. Tijekom jedne od vožnji doživjeli su tešku nezgodu i prevrnuli se, zbog čega nisu uspjeli završiti natjecanje, ali upravo je njihovo ustajanje, guranje saonica do cilja i nepokolebljiv sportski duh postao simbol olimpijskih vrijednosti. Iako nisu osvojili medalju, osvojili su globalnu naklonost i otvorili put budućim jamajčanskim bob ekipama, a njihova priča poslije je poslužila kao inspiracija za popularni film Cool Runnings. Katharina Witt iz Istočne Njemačke obranila je sarajevsko zlato u umjetničkom klizanju, a nakon uspješne sportske karijere ostala je javnosti dostupna i prijateljski nastrojena, a mnogi je smatraju jednom od najvećih i najglamuroznijih klizačica svih vremena, a opisivali su je kao “vatrom na ledu”. Kad se podvuče crta, Igre u Calgaryju donijele su brojne uspjehe i prave sportske priče. One olimpijske. Sovjetski Savez i njegovi sportaši posljednji će put biti najuspješnija nacija na Zimskim igrama. Osvojili su 29 medalja, četiri više od drugoplasirane Istočne Njemačke. Ovo će ujedno biti i posljednje pojavljivanje na Igrama za ove dvije države, čiji će raspad odnosno ujedinjenje uskoro uslijediti.

Albertville 1992. –  Dolazak Hrvata i kraj jedne ere

Zimske olimpijske igre u Albertvilleu 1992. označile su završetak jedne ere — posljednji put održane su u istoj godini kao i Ljetne igre, prije prelaska na novi ciklus. Smještene u francuskoj Savoji, obuhvatile su niz planinskih centara u kojima se natjecalo gotovo dvije tisuće sportaša iz cijelog svijeta. Igre su ostale upamćene po snažnoj konkurenciji, povijesnom nastupu ujedinjene Njemačke te po ambicioznom konceptu “raspršenog domaćinstva“, koji je spojio tradiciju alpskih sportova s modernim olimpijskim pristupom. Interes za domaćinstvom bio je velik. Bilo je potrebno čak pet krugova glasanja da bi Albertville dobio domaćinstvo igara, a nakon četvrtog kruga glasanja organiziran je čak i jedan međukrug glasanja između švedskog Faluna i norveškog Lillehamera. U zadnjem petom krugu glasanja, francuski je Albertville dobio čast domaćinstva.

Nakon prvih Igara u Chamonixu 1924. i Grenobleu 1968. Igre su ponovno otišle u Francusku. Od Igara u Lake Placidu 1980. umjetni se snijeg već uvelike koristio kako bi se olakšala organizacija skijaških natjecanja. Međutim, Albertville je imao drugačije probleme. Nekoliko tjedana prije početka igara, u prosincu 1991., jaka snježna oluja i obilna kiša pogodile su Alpe. Niz olimpijskih skijaških i bob staza bio je zatrpan snijegom, a zbog kiše došlo je do lavina. Lavine su doslovno pogodile i trasu za spust iznad skijaškog centra Val d’Isère (koji je bio domaćin nekih alpskih disciplina), te su zatrpale hotel u obližnjem selu i izazvale nekoliko smrtnih slučajeva. Zbog loše vremenske i snježne situacije morali su se tijekom priprema i održavanja Igara poduzeti posebni sigurnosni i organizacijski koraci — organizatori su bili vrlo oprezni oko lavina i zametenih prometnica u planinskim zonama.

Zimske olimpijske igre u Albertvilleu 1992. donijele su niz važnih noviteta i prijelomnih trenutaka u povijesti zimskog sporta. Prvi put u programu su se pojavile ženske biatlonske discipline, a brzo klizanje na kratkim stazama postalo je službena olimpijska disciplina. Igre su ujedno bile posljednje koje su se održale u istoj godini kao i ljetne, nakon čega je uveden današnji razdvojeni ciklus. Usprkos političkim previranjima u Europi, Albertville je postao pozornica debitantskih nastupa niza novonastalih država, dok se Njemačka prvi put pojavila kao ujedinjena reprezentacija.

Olimpijsku priču pričali su sportaši

 Za Hrvatsku kao neovisnu državu prvi je put nastupalo četvero sportaša. Umjetničko klizanje imalo je dvoje predstavnika, a oni su bili Željka Čižmešija i Tomislav Čižmešija. U alpskom skijanju Hrvatsku je predstavljao Vedran Pavlek, a u skijaškom trčanju Siniša Vukonić. Iako nisu osvojili medalju, bile su ovo prve Olimpijske Igre na kojima se pojavila hrvatska zastava. Olimpijski je plamen na otvaranju upalio bivši kapetan francuske nogometne reprezentacije, Michel Platini. Za ruku je do tog čina vodio tada 9-godišnjeg dječaka Françoisa-Cyrillea Grangea, brata kasnijeg dvostrukog svjetskog prvaka u slalomu Jean-Baptistea Grangea. Unatoč brojnim vremenskim i organizacijskim poteškoćama priču su pričali sportaši. U alpskom skijanju u muškoj konkurenciji pet je različitih skijaša osvajalo zlatne medalje. Tek je Petra Kronberger u ženskoj konkurenciji jedina osvojila dva zlatna odličja. Kjetil André Aamodt, Marc Girardelli i Alberto Tomba, osvajali su po dvije medalje, kao i Anita Wachter u ženskoj konkurenciji. Među osvajače su se upisali i mnogi drugi skijaši, a vrijedi izdvojiti Šveđanku Pernillu Wiberg, kao i Talijanku Deborah Compagnoni. Annelise Coberger postala je prva Novozelađanka koja je osvojila medalju na Zimskim olimpijskim igrama, završivši kao drugoplasirana u slalomskoj utrci.

U skijaškim skokovima Nykänena je naslijedio novi mladi “leteći Finac”. Toni Nieminen postao je u Albertvilleu najmlađi olimpijski pobjednik u skijaškim skokovima. U dobi od 16 godina i 261 dana osvojio je dva zlata i jednu broncu. Na velikoj skakaonici bio je zlatni, kao i u timskom dijelu natjecanja, dok je broncu osvojio na maloj skakaonici. Nieminen je iste godine osvojio i Veliki kristalni globus, te Novogodišnju turneju Četiri skakaonice. Najmlađi je skijaš skakač koji je ostvario takav uspjeh. Na Planici je 1994. godine postao prvi skakač koji je preletio 200 metara. Nažalost, nastavak njegove karijere nije bio ni približno uspješan kao počeci, pa je nakon blistave sezone ostvario tek jednu pobjedu u Svjetskom kupu. Svakako vrijedi istaknuti i kako su skijaški skokovi u to vrijeme prolazili promjenu u načinu “odraza”, te je vrijeme oko Igara u Albertvilleu označilo novu eru, poznatu i kao V stil, kakav se koristi i danas.

Njemačka najuspješnija

Bjørn Dæhlie, Norvežanin, najveći skijaš-trkač svih vremena, na ovim je Igrama započeo svoju dominaciju ovim sportom. Osvojio je tri zlata i jedno srebro, a niz uspjeha nastaviti će i na nadolazećim Igrama. Postat će osmerostruki osvajač Svjetskog kupa, a njegovo ime zlatnim je slovima uklesano u olimpijsku povijest. Karijeru je prekinuo zbog ozljede, čime je šokirao Norvešku javnost koja je u Daehlieu vidjela idola. Poznat je po iznimnom sportskom ponašanju, ljudskom pristupu, a aktivno pomaže zakladi oboljelih od multiple skleroze.

Raspadom SSSR-a na Igrama u Albertvilleu pojavila se reprezentacija pod nazivom Ujedinjeni tim. Sastojali su se od pet država iz bivšeg Sovjetskog Saveza koje su činile Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Kazahstan i Uzbekistan. Najuspješniji su bili u skijaškom trčanju gdje su osvojili ukupno devet medalja. Ipak sve medalje u ovom sportu osvojene su u ženskoj konkurenciji s obzirom na to da su Norvežani i Bjørn Dæhlie dominirali u muškoj. Nakon davne 1936. godine dvije su Njemačke ponovno nastupale pod istom zastavom na Olimpijskim igrama. To im je itekako pomoglo jer su u Albertvilleu bili najuspješnija nacija. Osvojili su ukupno 26 medalja, od čega 10 zlatnih, a Gunda Niemann-Stirnemann u brzom klizanju osvojila je dva zlata i srebro, te je time bila predvodnica Njemačke.

Bio je to i zadnji ZOI na kojem smo gledali pokazne sportove. Od osam viđenih, samo su slobodno skijanje i curling razmatrani za uključivanje u olimpijski program. Curling će svoj debi imati na Igrama u Naganu, a slobodno skijanje, već za dvije godine u Lillehameru će proširiti sport novim disciplinama. Zbog želje MOO-a da se razdvoje zimski i ljetni olimpijski ciklusi, novo izdanje ZOI čekat će samo dvije godine. U norveškom Lillehammeru, mnogi sportaši dobit će jedinstvenu priliku osvojiti nova odličja.

Tekst: Ivan Šurbek