Hrvatski vojnik pratio je dio naprednog tečaja koji organizira i provodi Odjel za obuku ronjenja Središta za obuku HRM-a

Jutro je u lučici Poljud, u splitskoj vojarni “Admiral flote Sveto Letica-Barba“. Ispred hangara koji koristi Odjel za obuku ronjenja Središta za obuku HRM-a više je vojnika u plavim, ali i zelenim maskirnim odorama. Okupljeni su oko kamiona na koji je ukrcan gumeni čamac. To su instruktori i polaznici naprednog tečaja ronjenja. Šarenilo odora i oznaka se podrazumijeva, jer Odjel za obuku ronjenja temeljna je ustrojstvena cjelina za provedbu ronilačke obuke na razini cijelog OSRH. Dakle, polaznici dolaze iz HRM-a, ali i iz postrojbi HKoV-a, Obavještajne pukovnije… Među časnicima koji vode pripreme za današnje ronjenje jedno je dobro nam poznato lice – bojnik Ivica Ćukušić. Pamtimo ga kao časnika, ali i kao ronioca – instruktora s najvišim ronilačkim certifikatima, speleologa, speleoronioca, volontera Hrvatske gorske službe spašavanja… Danas je na dužnosti voditelja Odsjeka za specijalističku ronilačku obuku u Odjelu za obuku ronjenja. Kao voditelj naprednog tečaja, objašnjava nam da dnevne aktivnosti započinju puno prije dolaska na lokaciju, s pripremom u hangaru te kompletiranjem opreme. Do lokacije ćemo doći kopnenim putem: momci će danas roniti na Perućkom jezeru. Dakle, more nije jedino područje za HRM-ovu naprednu obuku. To je i logično – cilj je da polaznici naprednog tečaja budu osposobljeni za ronjenje u teškim uvjetima prema odredbama Pravila ronjenja u OSRH. Obuka traje pet tjedana, počela je 7. travnja i završila 8. svibnja. U odnosu na temeljni tečaj, u kojem se roni na dubinama do trideset metara i to u povoljnim uvjetima, na naprednom tečaju polaznici rone do pedeset metara, na zrak. “Osim toga, teški uvjeti ronjenja podrazumijevaju jače vodene struje, smanjenu vidljivost, noćna ronjenja, kompleksni reljef morskog, riječnog ili jezerskog dna, proračun režima ronjenja u skladu s povišenom nadmorskom visinom, provedbu radova pod vodom, ponovljeno ili sukcesivno ronjenje…“, nabraja Ćukušić. Ukratko, nakon teorijskog dijela, onaj praktični podrazumijeva izazovnija ronjenja. Polaznici tako neće steći samo znanje, nego i iskustvo pomoću kojeg će roniti sigurno i obavljati različite zadaće u teškim uvjetima ronjenja.

Temelj za različite zadaće

Nakon više od sat vremena vožnje, dolazimo na Perućko jezero. Imamo sreće: vrijeme je ugodno toplo, zasad poluoblačno, bez vjetra. Lokacija na kojoj će roniti hrvatski mornari i vojnici razvedena je uvala na njegovoj jugoistočnoj obali, nedaleko od Potravlja. S vozilima dolazimo stotinjak metara od obale, a među njima je i medicinsko vozilo s medicinskim timom. Ronjenje je aktivnost koja u svakom trenutku donosi određenu dozu opasnosti, pa se od mjera sigurnosti ne smije odstupati. Nakon nekog vremena, kamion dolazi gotovo do jezera, a instruktori i polaznici pomažu da guma počne plutati. Ronioci navlače svoja odijela, a jedan od instruktora satnik Goran Turković još im jednom ponavlja kakve su današnje zadaće. “Izvidite, pogledajte. Podaci o dnu jezera zanimaju i mene. Ako je struja prejaka, nemojte se boriti protiv nje“, nabraja časnik. Inače, zadaće koje će u svojim postrojbama ubuduće obavljati polaznici mogu biti različite. Naravno, pripadnici HRM-a zaduženi su za najveće područje operacija, cijeli naš Jadran, pa je i najveći broj njihovih potencijalnih misija. Inženjerci iz HKoV-a mogu se baviti protueksplozivnim zadaćama, postavljanjima vodenih zapreka ili pontonskih mostova. Pripadnici Obavještajne pukovnije mogu se posvetiti izvidničkim zadaćama, čak i u protivničkom području, a pripadnici Pukovnije Vojne policije vojnopolicijskim izvidima. Napredni tečaj uglavnom se provodi na moru, u različitim jadranskim akvatorijima, a posebno ondje gdje ima većih dubina, ili u kojima postoje otežani uvjeti. Roni se i u rijeci Cetini.

Hladnoća i smanjena vidljivost

Opisujući nam ronjenje u Perućkom jezeru, bojnik Ćukušić upozorava da je ono, razumljivo, prije svega hladnije u odnosu na more. Slatka voda podrazumijeva drukčiju plovnost, lakše se tone, pa je potrebno prilagoditi količinu olova za ronjenje. “Vidljivost zna biti dobra, ali i iznimno loša, zbog sedimenata mulja na dnu. Stoga ronioci trebaju izbjegavati zarone preblizu dnu, jer ako se taj sediment podigne, vidljivost je na razini nule. Isto tako, ako je bilo velikih kiša i jakog protoka vode, to također može smanjiti vidljivost. Posebnost je Peruće da ima i virova, zbog kojih kupači i plivači mogu stradati. U vojnom ronjenju to je manje opasno zbog primjene sigurnosnih mjera kao rezultata procjene rizika koja se radi za svaku pojedinačnu zadaću, ali neugodno je i može biti dezorijentirajuće“, objašnjava voditelj obuke. Polaznici završavaju opremanje: navlače opremu za disanje pod vodom, a opremljeni su i borbenim ronilačkim navigacijskim konzolama, s ugrađenim podvodnim kompasima te ronilačkim računalima. Ta kombinacija daje vojnim roniocima potrebne podatke za uspješno ronjenje, ali i obavljanje ronilačke zadaće. “Ovaj tečaj poseban je po tome što su polaznici posebno motivirani ronioci. Oni su se već prepoznali u tim zadaćama, već su profilirani, imaju afinitet i iskustvo“, nastavlja bojnik Ćukušić. Uostalom, da bi uopće postali kandidati, moraju imati najmanje pedeset ronjenja. “Intenzitet obuke ovdje je maksimalan, ronioci su izloženi velikim opterećenjima i svakodnevno se suočavaju s različitim izazovima. No, oni uvijek pozitivno reagiraju i traže još i još znanja i obuke“, pohvalno govori instruktor i voditelj dok promatramo kako se čamac otiskuje i ide prema dubljoj jezerskoj vodi. Daljnji tijek obuke možemo promatrati samo s obale, a položaje ronilaca odaju nam samo narančasto-bijele signalne plutače.

Odlike vojnih ronilaca

Ekipa iz Odjela za obuku ronjenja koja je s nama ostala na obali daje nam još zanimljivih informacija. Dakle, ronjenje sa zrakom za civilne je ronioce ograničeno na četrdeset metara. Za vojne ronioce u većini je oružanih snaga članica NATO-a, pa i u Hrvatskoj vojsci, ograničeno na pedeset metara sa zrakom. Iako se na prvi pogled ne radi o velikoj razlici, između četrdeset i pedeset metara zona je povećanog rizika. Granica postavljena za civile takva je s razlogom. Za vojne se ronioce pretpostavlja da su pažljivo selektirani, uvježbani i u dovoljno dobroj kondiciji da mogu preuzeti taj dio rizika. Naime, na dubinama većim od četrdeset metara povećava se razina opasnosti od dušikove narkoze, ali i od dekompresijske bolesti. “Sa svojom posebnom pripremom za granične dubine te postupnim podizanjem spreme i razine obučenosti i uvježbanosti, mi kontroliramo taj rizik“, objašnjava Ivica Ćukušić.  Na dubinama većim od pedeset metara ne koristi se zrak, nego plinske mješavine u kojima se smanjuje udio dušika, tj. ubacuje se inertni plin helij da se dobije trokomponentna mješavina Trimix (kisik, dušik i helij). “Uglavnom, nakon naprednog tečaja, polaznici mogu ići na specijalizirani tečaj za ronjenje u svim uvjetima ronjenja sukladno Pravilu. To je uska specijalizacija“, nastavlja naš sugovornik. Odjel za obuku ronjenja ima mogućnost samostalno osmisliti programe obuke koje odobrava zapovjednik HRM-a. Dano im je povjerenje osmisliti i kombinirati različite scenarije, što opisuju kao dobru stvar jer “podiže cijelu priču, ne možete raditi samo po uhodanim, predvidljivim scenarijima“. Naravno, sve to u okviru mjera sigurnosti. Uostalom, na tim mjerama počiva sigurnost ne samo ronjenja kao vojne specijalnosti, nego općenito, kao ljudske djelatnosti.

Do maksimuma!

Proteklo je možda i dva sata, dok se guma nije vratila na obalu. Naravno, roniocima nismo odmah postavljali pitanja. Bilo im je potrebno vrijeme za kratki brifing, izmjenu dojmova, presvlačenje i predah. Kad je došao naš trenutak, polaznik koji je pripadnik Voda protuminskih ronitelja Flote HRM-a, ukratko je prepričao protekle dane u moru, rijekama, jezerima. Tečaj je prihvatio kao izazov u kojem želi vidjeti gdje su mu granice. “U našoj postrojbi spajamo dva vrlo posebna segmenta: ronjenje i eksplozive. Da, taj posao može biti zaista opasan, ali s kvalitetnom obukom možemo svladati sve prepreke.

Ova je obuka karakteristična po većim dubinama. Doduše, danas nismo dotaknuli niže od 11,5 ili 11,6 m. U moru je svakako ljepše, životinjski i biljni svijet divno je gledati, no i jezero ima svojih ljepota“, kaže dočasnik. Njegov kolega iz postrojbe kaže da je tečaj puno zahtjevniji nego temeljni i da je na njemu naučio mnogo: “Dubine su najčešće od četrdeset do pedeset metara, a jednako zahtjevne su i lokacije te pozicije ronjenja. Najbolji se trenuci odnose na timski rad, ronjenje u binomima. Na pedeset metara dosta je teže, opasnije, zahtjevnije, potrebno je imati puno kondicije. Instruktori su svi odlični, imaju želje pokazati i prenijeti znanje. Uostalom, kad sam već ovdje, želim iskoristiti tečaj do maksimuma. Naša postrojba je takva da zahtijeva što više znanja i neprestanog usavršavanja“.

Kad su polaznici otišli, bojnik Ćukušić opisao ih je kao malu skupinu u kojoj su svi u izvrsnoj formi. “Ima tu vrlo perspektivnih, čak i onih koje vidimo kao moguće instruktore. Za to nije važan samo motiv, nego i tjelesna kondicija, koja utječe na puno elemenata, prije svega na izvedbu i sigurnost, jer s dobrom kondicijom mogu se kompenzirati i neki loši uvjeti ronjenja, neke situacije mogu se lakše riješiti. No, prije svega, mora ih krasiti iznimna disciplina, što je jedna od najvažnijih osobina dobrog ronioca“, zaključuje voditelj tečaja.

Tekst:Domagoj Vlahović; Foto:Tomislav Brandt i Središte za obuku HRM-a