Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske zajedno sa saveznicima i partnerima proveli su 1. srpnja na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja završni prikaz međunarodne združene vojne vježbe Borbena moć 26. Riječ je o najvećoj i najsloženijoj vojnoj aktivnosti provedenoj ove godine na području Republike Hrvatske. Završnim prikazom zaokružena je višetjedna obučna aktivnost kojom je demonstriran puni spektar sposobnosti Hrvatske vojske – od djelovanja Hrvatske ratne mornarice na pomorskom vojnom poligonu “Žirje”, preko sposobnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, do djelovanja postrojbi Hrvatske kopnene vojske, specijalnih snaga, topništva i besposadnih sustavaPočetak srpnja na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja donio je uvjete koji su dodatno naglasili zahtjevnost međunarodne vojne vježbe Borbena moć 26. Dok je Hrvatsku zahvaćao jedan od najsnažnijih toplinskih valova ove godine, tisuće hrvatskih vojnika te pripadnika savezničkih i partnerskih oružanih snaga provodile su složene taktičke aktivnosti na temperaturama koje su se tijekom dana penjale daleko iznad 35 stupnjeva. U takvim okolnostima svaka aktivnost, od pješačkog kretanja do upravljanja složenim borbenim sustavima, zahtijevala je dodatni napor, izdržljivost i prilagodbu.

Već pri dolasku na poligon bilo je jasno kako će vremenski uvjeti biti jednako ozbiljan izazov kao i same taktičke zadaće. Dugotrajno razdoblje bez znatnijih oborina, visoke temperature i neprekidna aktivnost velikog broja vozila pretvorili su tlo slunjskog poligona u gotovo neprepoznatljiv krajolik. Na pojedinim dijelovima vježbališta zemlja je, pod gusjenicama tenkova M-84, borbenih vozila pješaštva Bradley i brojnih drugih oklopnih i mehaniziranih sredstava, doslovno samljevena u najsitniju prašinu.

Svaki prolazak kolone vozila podizao je guste oblake prašine koji su se dugo zadržavali u zraku, stvarajući prizore kakvi se češće povezuju s pustinjskim operacijama nego s kontinentalnim dijelom Hrvatske. Na pojedinim pravcima kretanja vidljivost je bila smanjena do te mjere da su se obrisi vozila na trenutke jedva nazirali kroz smećkasto-sivu zavjesu prašine. Kada bi se na horizontu pojavila skupina tenkova ili borbenih vozila pješaštva, prvo bi se vidio golemi oblak prašine, a tek potom siluete vozila koja su se kroz njega probijala prema svojim ciljevima.

Pustinjski uvjeti

Takvi uvjeti dodatno su otežavali provedbu svih aktivnosti. Posade oklopnih vozila, piloti, pješaštvo i pripadnici specijalnih snaga morali su se istodobno nositi s visokim temperaturama, iscrpljujućim suncem i stalnom prisutnošću prašine koja je prodirala u svaki dio opreme i vozila. Unatoč tomu, aktivnosti su se odvijale prema planu, potvrđujući visoku razinu uvježbanosti i otpornosti svih sudionika. Promatrajući završni prikaz vježbe, posjetitelj je lako mogao steći dojam da se nalazi na nekom udaljenom pustinjskom poligonu Bliskog istoka ili sjeverne Afrike. Vrućina koja je titrala iznad užarenog tla, neprekidni oblaci prašine koje su podizale manevarske snage te snažni naleti vjetra koji su raznosili sitne čestice zemlje stvarali su gotovo nestvarnu atmosferu. Jedino što je odavalo da se vježba ne provodi usred pustinje bila je bogata zelena vegetacija karakteristična za slunjsko područje. Šumski kompleksi, travnate površine i gusto raslinje koje okružuje poligon stvarali su upečatljiv kontrast suhom, prašnjavom i užarenom prostoru na kojem provodila vježba.

Upravo su takvi zahtjevni uvjeti dodatno naglasili vrijednost vježbe Borbena moć 26. Suvremene vojne operacije ne biraju idealne vremenske prilike, a sposobnost djelovanja u otežanim meteorološkim i terenskim uvjetima jedan je od ključnih pokazatelja stvarne borbene spremnosti. Zato je završni prikaz na Slunju, osim demonstracije novih sposobnosti, opreme i taktika, ujedno bio i potvrda sposobnosti hrvatskih vojnika te njihovih saveznika i partnera za uspješno izvršavanje zadaća čak i kad priroda dodatno otežava svaki njihov korak. U završnom segmentu vježbe prikazana je združena napadna operacija koju su provele Oružane snage Republike Hrvatske zajedno s oružanim snagama Slovenije, Italije, Albanije, Portugala, Kosova i Sjedinjenih Američkih Država. U aktivnosti su sudjelovali i pripadnici Nacionalne garde Minnesote, s kojom Hrvatska ove godine obilježava trideset godina uspješne bilateralne obrambene suradnje. Istodobno su u okviru vježbe provedene i aktivnosti međunarodne vojne vježbe Immediate Response zajedno s Rumunjskom, Bugarskom, Crnom Gorom, Sjevernom Makedonijom i Gruzijom, čime je dodatno potvrđena visoka razina interoperabilnosti savezničkih i partnerskih snaga.

Složena aktivnost

Na završnom prikazu bio je predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general-pukovnik Tihomir Kundid, ministar obrane Republike Kosova Ejup Maqedonci, predstavnici Hrvatskog sabora, Ministarstva obrane, Oružanih snaga Republike Hrvatske, Vojnodiplomatskog zbora te brojni domaći i strani uzvanici. Časnik primarne odgovornosti za provedbu vježbe bio je brigadir Tihomir Belas, načelnik Odjela za obuku Operativne uprave Glavnog stožera OSRH. Istaknuo je kako je riječ o složenoj aktivnosti, koja povezuje više razina zapovijedanja i djelovanja. “Vježba na pomorskom vojnom poligonu ‘Žirje’ bila je prva faza, tijekom koje smo provodili odvraćanje i kontrolu pomorskih i kopnenih komunikacija radi osiguravanja tranzita savezničkih snaga i uspostave obrane s ciljem sprečavanja dubljeg prodora protivnika na nacionalni teritorij. Aktivnosti na Slunju nadovezuju se na taj scenarij. Protivnik je napao, mi smo ga kroz obrambena djelovanja uspjeli oblikovati i stvoriti preduvjete za protunapad. Prije dva dana započeli smo protunapad, koji danas završava uspješnim dovršetkom planirane operacije”, objasnio je.

Posebno je naglasio jedinstvenost koncepta vježbe. “Ovo je prvi put, odnosno vrlo rijetka situacija, da se vježba na zapovjednom mjestu izravno povezuje s aktivnostima koje se stvarno odvijaju na terenu”, rekao je. Vezano uz opseg angažiranih snaga, brigadir Belas istaknuo je: “Sve ustrojstvene cjeline Oružanih snaga Republike Hrvatske, osim onih koje se nalaze na određenom stupnju pripravnosti, sudjeluju u ovoj aktivnosti. U svakom trenutku oko tri tisuće pripadnika nalazi se izvan matičnih lokacija. Svi stožeri Hrvatske kopnene vojske izmješteni su i rade kao operativni stožeri, istodobno održavajući sposobnost funkcioniranja na svojim mirnodopskim lokacijama.”

Scenarij završnog prikaza odražavao je stvarnost suvremenog bojišta na kojem se uspjeh postiže integracijom obavještajnog djelovanja, izviđanja, preciznih vatri, manevra, zrakoplovstva, besposadnih sustava te učinkovitog zapovijedanja i nadzora kroz više operativnih domena. Sve aktivnosti bile su sinkronizirane unutar jedinstvenog operativnog okvira s ciljem poraza protivničkih snaga i stvaranja uvjeta za nastavak djelovanja.

Operacija je započela aktivnostima usmjerenim na postizanje informacijske superiornosti. Ključnu ulogu u toj fazi imao je besposadni zrakoplovni sustav Bayraktar TB2. Njim se upravljalo iz Zagreba, udaljenog stotinjak kilometara od područja operacije, a djelovao je na visini od približno 3500 metara. Sustav je korištenjem naprednih elektrooptičkih senzora identificirao protivničke položaje, zapovjedna mjesta i sredstva visoke vrijednosti te u stvarnom vremenu dostavljao podatke zapovjednicima i elementima vatrene potpore.

Laserski navođene bombe i dronovi

Nakon potvrde ciljeva, Bayraktar TB2 prešao je iz izvidničke u udarnu ulogu. Tijekom prikaza izvedeno je djelovanje laserski navođenom bombom MAM-L, čime je demonstrirana nova sposobnost Hrvatske vojske za uništavanje ciljeva na velikim udaljenostima uporabom besposadnih platformi. Uvođenje te sposobnosti važan je korak u daljnjoj integraciji besposadnih sustava u sve grane Oružanih snaga.

Nakon stvaranja povoljnih uvjeta za djelovanje, inicijativu su preuzeli višenamjenski borbeni avioni Rafale Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Proveli su više napadnih naleta na ciljeve na zemlji koristeći integrirani top kalibra 30 milimetara. Zahvaljujući podacima koje je Bayraktar dostavljao u stvarnom vremenu, svedeno je na minimum vrijeme između otkrivanja cilja i djelovanja, čime je znatno povećana učinkovitost napada. Rafale je tijekom vježbe još jednom pokazao svoju višenamjensku prirodu. Uz sposobnosti zračne nadmoći, izviđanja i bliske zračne potpore, zrakoplov raspolaže naprednim AESA radarom RBE2, sustavom elektroničkog ratovanja SPECTRA te mogućnošću uporabe širokog spektra precizno navođenog naoružanja. Nakon zračnih udara u operaciju su uvedeni helikopteri OH-58D Kiowa Warrior. Djelujući na malim visinama i koristeći konfiguraciju terena za prikrivanje, provodili su borbeno izviđanje i djelovali raketama Hydra 70 te strojnicama kalibra 12,7 milimetara po protivničkim položajima. Njihove aktivnosti stvorile su uvjete za ubacivanje specijalnih snaga u dubinu protivničkog rasporeda.

Helikopter UH-60M Black Hawk infiltrirao je tim specijalnih snaga tehnikom brzog konopa, dok su Kiowe pružale neposrednu vatrenu potporu. Specijalne snage potom su koristile besposadne sustave za precizna djelovanja po ciljevima visoke vrijednosti. Posebnu pozornost privukli su FPV dronovi, koji su djelovali po lako oklopljenim vozilima i utvrđenim položajima. Ti sustavi omogućuju brzo donošenje odluka i iznimno precizna djelovanja uz minimalnu izloženost vlastitih snaga. U nastavku aktivnosti demonstrirana je uporaba FPV dronova hrvatske proizvodnje ORQA MRM2. Riječ je o sustavima koji mogu nositi teret do tri kilograma i razvijati brzine veće od 130 kilometara na sat. Male dimenzije, niska zamjetljivost i relativno niski troškovi uporabe čine ih iznimno učinkovitim sredstvom za djelovanje po širokom spektru ciljeva.

Podatke prikupljene besposadnim sustavima koristile su i topničke postrojbe. Uslijedila je koordinirana topnička priprema, koju je provodila multinacionalna topničko-raketna skupina sastavljena od hrvatskih, slovenskih i talijanskih postrojbi. Vatrenu potporu pružale su hrvatske samohodne haubice PzH 2000, talijanske haubice OTO Melara Mod 56 te slovenske haubice TN-90 kalibra 155 milimetara. Topništvo je oblikovalo bojište suzbijanjem protivničkih sustava vatrene potpore, neutraliziranjem zapovjednih mjesta i uništavanjem ključnih obrambenih položaja. Takva djelovanja omogućila su manevarskim snagama sigurno napredovanje prema objektu napada. Nakon topničke pripreme uvedeni su protuoklopni elementi naoružani sustavima Konkurs i Spike LR. Sustavi su učinkovito djelovali po protivničkim oklopnim sredstvima na velikim udaljenostima, stvarajući uvjete za nastupanje mehaniziranih i oklopnih postrojbi.

Slijedilo je djelovanje tenkova M-84 te borbenih vozila pješaštva Bradley i Patria. Tenkovi su preuzeli ulogu prednjih elemenata, razvijajući taktičku situaciju i otkrivajući protivničke položaje, dok su Bradleyji i Patrije pružali preciznu vatrenu potporu u pokretu. Posebno je prikazano lansiranje projektila Spike LR integriranog na borbena vozila Patria, čime je demonstrirana sposobnost preciznog djelovanja na velikim udaljenostima. Napredovanje snaga odvijalo se kroz više borbenih rasporeda. Prvi raspored činili su tenkovi M-84 i Bradleyji; drugi raspored hrvatske mehanizirane snage na vozilima Patria i Bradley; treći je uključivao zajedničke snage Nacionalne garde Minnesote i Hrvatske vojske.

Bliskost s američkim saveznicima

Upravo je suradnja hrvatskih i američkih vojnika jedna od najistaknutijih značajki vježbe. Satnik Daniel Erickssen iz Nacionalne garde Minnesote rekao je kako je suradnja započela mjesecima prije dolaska u Hrvatsku. “Nacionalna garda Minnesote odredila je još u veljači bojnu Bearcat za upućivanje jednog voda mehaniziranog pješaštva u Hrvatsku radi sudjelovanja na vježbi Borbena moć 26. Sudjelovao sam na planskoj konferenciji tijekom koje smo zajedno s hrvatskim partnerima i kroz Program državnog partnerstva razvijali koncept i plan provedbe vježbe”, rekao je Erickssen. Govoreći o zajedničkoj obuci, istaknuo je brzinu kojom su se pripadnici dviju vojski povezali: “Uvježbavali smo manevarske radnje, rad posada i desetina te zajedničku obuku ukrcaja i iskrcaja iz borbenih vozila Bradley. Kad smo stigli na slunjski poligon, trebalo je možda pet minuta da naši vojnici počnu razgovarati s hrvatskim kolegama. Bilo je to kao susret davno izgubljenih prijatelja. Osjećali smo bliskost s hrvatskim kolegama”, istaknuo je.

Posebno je naglasio sličnosti u doktrini i načinu rada. “Vrlo smo brzo shvatili da su naša doktrina, način obuke, standardni operativni postupci te taktike i tehnike gotovo identični. Ja se svakodnevno oslanjam na Ranger Handbook, a hrvatski vojnici pokazali su mi da koriste jednake priručnike i proučavaju jednake principe. Govorimo istim vojnim jezikom. Možda neke stvari radimo malo drugačije, ali krajnji rezultat uvijek je jednak”, rekao je Erickssen.

Kako se operacija približavala završnoj fazi, uvedene su i pričuvne snage Kosovskih snaga sigurnosti, koje su osigurale lijevi bok napadnih snaga i spriječile mogućnost protivničkog protunapada. Nakon toga hrvatske i američke mehanizirane postrojbe provele su iskrcaj pješaštva iz vozila Bradley i Patria pod zaštitom dimnih zavjesa. Pješaštvo je nastavilo napredovanje prema objektu napada koristeći jurišne puške VHS-2, puškostrojnice FN Minimi, podcijevne bacače granata te nove protuoklopne bacače RGW 90, koji su nedavno uvedeni u operativnu uporabu Hrvatske vojske. Intenzivnom bliskom borbom neutralizirane su posljednje protivničke otporne točke, nakon čega je objekt napada uspješno zauzet. Nakon što su kopnene snage izvršile zadaću, uslijedila je završna demonstracija združenog djelovanja. Transportni zrakoplov C-130 Hercules iz sastava Nacionalne garde Minnesote proveo je operaciju zračne opskrbe, dok su mu zaštitu pružala dva hrvatska Rafalea. Atraktivan prelet Herculesa i Rafalea označio je završetak vježbe te simbolički potvrdio visoku razinu suradnje Hrvatske i njezinih saveznika.

Vježba Borbena moć 26 još je jednom pokazala kako Oružane snage Republike Hrvatske raspolažu suvremenim, interoperabilnim i borbeno spremnim sposobnostima za provedbu složenih združenih operacija. Integracija besposadnih sustava, suvremenih zrakoplova, helikoptera, topništva, oklopnih i mehaniziranih snaga te bliska suradnja sa saveznicima potvrdile su sposobnost Hrvatske vojske za djelovanje u suvremenom višedomenskom operativnom okruženju. Završni prikaz na Slunju pokazao je ne samo tehnološki napredak i visoku razinu obučenosti hrvatskih vojnika nego i snagu partnerstava koja čine temelj kolektivne sigurnosti unutar NATO saveza.

Tekst: Tomislav Vidaković; Foto: Tomislav Brandt