Službeno krštenje plovila “Sea Hunter” 7. travnja u Portlandu označilo je formalni prelazak iz faze dizajniranja i konstrukcije tog lovca na podmornice koju je vodila DARPA na fazu ispitivanja na otvorenom moru kojoj će se priključiti Ured za mornarička istraživanja Ratne mornarice SAD-a

Hrvatski vojnik objavio je u broju 444 iz ožujka 2014. opširan tekst o DARPA-inu programu ACTUV (Anti-Submarine Warfare Continuous Unmanned Vessel). U to se vrijeme program koji je trebao uroditi besposadnim plovilom koje će otkrivati i kontinuirano pratiti tihe konvencionalne dizelsko-električne podmornice činio dalekim, čak futurističkim. Unatoč najavama da će plovna ispitivanja započeti sredinom 2015., tvrtka SAIC kojoj je posao razvoja plovila na kraju povjeren tad je još pokazivala samo grafičke koncepte. Velika kašnjenja, ili čak otkazivanja projekta, nisu nepoznata praksa kad je riječ o  DARPA-I.

Međutim, projekt ACTUV dobio je itekako veliku potporu, posebno od onih koji odobravaju državna financijska sredstva. U rujnu 2014. DARPA je s Uredom za mornarička istraživanja (ONR) RM-a SAD-a potpisala Memorandum kojim je dogovoreno zajedničko financiranje probnih ispitivanja plovila. SAIC, koji je u međuvremenu zbog restrukturiranja i preuzimanja promijenio ime u Leidos (barem onaj dio nekadašnjeg SAIC-a koji razvija ACTUV), prilično je brzo gradio brod u brodogradilištu Vigor u Portlandu, Oregon, specijaliziranom za neobična specijalna plovila. Povremeno su se pojavljivale i vijesti o napretku, a DARPA je u ožujku prošle godine objavila fotografije trupa ACTUV-a.
Kad se na web-stranici Leidosa pročita pregled projekta, interes RM-a SAD-a, pa čak i američke vlade, ne bi trebao čuditi. Dizelsko-električne podmornice u Leidosu nazivaju “prijetnjom od bilijun dolara” koja ugrožava mornaričke operacije i poslove mornaričke trgovine. Zemlje poput Rusije, Venezuele, Alžira ili Irana imaju ili će imati sve brojnije flote tih podmornica tako da je u tijeku “podvodna utrka u naoružanju”. “Pokušate li ih čuti u prometnim obalnim vodama, to je kao da želite prepoznati zvuk jednog automobila u gužvi velikog grada,” rekao je admiral Frank Drennan iz američkog Zapovjedništva za minsko i protupodmorničko ratovanje.
Leidos, koji reklamira svoj proizvod i ističe njegovu vrijednost, vjerojatno se izražava previše dramatično. SAD ima i imat će najmoćniju mornaricu na svijetu. Međutim, plovila budućnosti, čiji je prvi prototip u siječnju ove godine dizalicom porinut u more, mogla bi je još ojačati, barem kad je riječ u nastojanjima da ocean učine prozirnim. “Sea Hunter”, kako glasi ime prototipa, besposadno je plovilo koje dizajnom podsjeća na hibrid pacifičkog trimarana i podmornice, s istaknutim bočnim pontonima (nazivaju ih ama, što je polinezijsko-mikronezijska riječ) za stabilizaciju. Dugo je čak 40 metara (132 stope). Za usporedbu, obalni ophodni brod koji se za HRM gradi u Brodosplitu tek je nešto dulji, ukupno 43,5 metara.

Puna istisnina broda izgrađenog od kompozitnih materijala s pjenastom jezgrom i površinom od fiberglasa iznosi 145 tona. (Ta se veličina, kad bi bila riječ o klasičnom brodu s posadom, čini malenom.) Međutim, besposadni “Sea Hunter” nema kapacitete za posadu, njegovi su gabariti namijenjeni isključivo za smještaj sofisticirane opreme kojom se upravlja brodom te senzora koji služe osnovnoj zadaći: lovu na podmornice i protuminskom djelovanju. Doduše, na brodu se još ističe mala upravljačka kabina u kojoj je pomična kontrolna stanica za kojom je operater. To je logično u sadašnjoj fazi razvoja, ali bit će uklonjena kad brod bude u stanju potpuno sam izvršavati zadaće. Višak mjesta namijenjen je jedino onima koji se privremeno ukrcaju zbog održavanja ili popravaka. Visoka razina autonomije na moru bit će jedna od prednosti ACTUV-a, a on će, započevši plovidbu s 40 tona goriva, trebati neprekidno izvršavati svoju zadaću tri duga mjeseca. Brodom će upravljati računalni sustav koji će nadzirati ljudi s drugih brodova ili zrakoplova preko satelitskih veza u skladu s konceptom koji DARPA naziva razdijeljena nadzorna kontrola (Sparse Supervisory Control). To znači da “ljudsko biće kontrolira brod, ali ne pomiče ga joystickom”, kako je opisao voditelj projekta Scott Littlefield. Naravno, ljudi će uvijek biti u blizini da preuzmu uzde bude li potrebno i tako učiniti “Sea Hunter” klasičnim besposadnim daljinski upravljanim plovilom. Autonomni sustav već se dokazao tijekom ispitivanja na dvanaestometarskom zamjenskom plovilu. Izložen mnogim simuliranim scenarijima, upravljao je njime u skladu s pomorskim zakonima i sigurnosnim pravilima, uključujući međunarodne propise za sprečavanje sudara na moru (COLREGS). To se postiže zahvaljujući naprednim hardverskim i softverskim rješenjima koja čine automatizirani sustav za promatranje i omogućuju da brod sigurno djeluje blizu drugih plovila, velikih morskih sisavaca ili drugih potencijalnih prepreka, danju i noću u svim vremenskim i prometnim uvjetima. Na brzinskim probama koje su započele nedugo nakon porinuća, “Sea Hunter” postigao je najveću brzinu od oko 27 čvorova. Brzina ovisi o stanju mora i količini goriva u spremniku, ali plovilo bi trebalo biti operativno pri stanju 5 (oko dva metra visoki valovi uz vjetar brzine 21 čvor), a preživljavati i stanje 7 (snažno nevrijeme s valovima visokim tri metra).

“Sea Hunter” službeno je kršten prije mjesec dana, 7. travnja u Portlandu, i taj je događaj označio formalan prelazak iz faze dizajniranja i konstrukcije koju je vodila DARPA na fazu ispitivanja na otvorenom moru kojoj će se priključiti ONR. Novinari nisu smjeli fotografirati niti snimati unutrašnjost broda, a razlog je jasan: sofisticirana elektronička i računalna oprema njegov je najvažniji i najpovjerljiviji dio. Zasad je poznato da je opremljen Raytheonovim MS3 (modularni fleksibilni sonarni sustav) srednjofrekvencijskim sonarom pete generacije koji je integriran kao primarni traži-i-otkrij sonar. MS3 dizajniran je kako bi autonomno provodio aktivne i pasivne potrage, otkrivao torpeda, nalazio i slijedio podmornice i izbjegavao male objekte. DARPA razvija i nekonvencionalne senzorske tehnologije koje bi trebale omogućiti točnu identifikaciju površinskih brodova i drugih objekata na moru. Objavljene su i vijesti da je “Sea Hunter” već izveo malu, ali uspješnu probnu operaciju detektiravši podmornicu s udaljenosti od jednog kilometra.

Jedna je od ideja da ACTUV brodovi, postanu li operativni, djeluju u protupodmorničkim operacijama (ASW) kao produljena ruka LCS (Littoral Combat Ship) brodova američke mornarice. “Sea Hunter” ušao je u dugo dvogodišnje razdoblje ispitivanja na moru. Još nije prototip za operativnu platformu RM-a SAD-a, ali mogao bi postati. Konačan je cilj da SAD dobije isplativo, dakle jeftino i učinkovito ASW plovilo, koje će moći proizvoditi i koristiti u velikim količinama. Cijena plovila “Sea Hunter” iznosi između 22 i 23 milijuna dolara, ali u serijskoj proizvodnji mogla bi pasti na 20 milijuna po brodu, a dnevni operativni troškovi bili bi između 15 i 20 tisuća dolara. To ne izgleda malo, ali pokušajte zamisliti kolika bi ušteda bila ako bi besposadno plovilo moglo nalaziti i slijediti potencijalne protivničke podmornice jednako učinkovito kao LCS ili, recimo, razarač klase Arleigh Burke, plovila čija gradnja, operativnost, opremanje i održavanje, te ljudska posada, stoje neusporedivo više. Na kraju: na ACTUV plovila nije predviđena ugradnja naoružanja, ali zahukta li se projekt do serijske proizvodnje, ni ta opcija neće biti nemoguća.

Domagoj VLAHOVIĆ