Američka ratna mornarica hitno treba nove višenamjenske fregate kao zamjenu za otpisane iz klase Oliver Hazard Perry. Toliko hitno da su spremni prihvatiti već gotov projekt kako bi što više skratili rokove razvoja i smanjili troškove. Stoga je natječaj otvoren i za američke i za strane ponuditelje

Potpisivanje ugovora za gradnju prve fregate iz američkog programa FFG(X) planirano je već za proračunsku godinu 2020. U prijedlogu za proračunsku godinu 2018. za početne troškove odabira predviđeno je 143,5 milijuna dolara. Već za proračunsku godinu 2019. predviđeni se troškovi penju na 796,6 milijuna dolara, a za proračunsku godinu 2020. na milijardu i 274,5 milijuna dolara. Nakon toga troškovi će rasti još više jer se planira nabava barem dviju fregata godišnje. Zanimljivo je da se ratna mornarica nije očitovala koliko FFG(X) fregata namjerava kupiti, tek da razmatra kupnju od osam do 30.
To je izazvalo lavinu kritika jer ni specifikacije za novu fregatu baš nisu precizne. Zapravo se kaže da bi trebala imati sve mogućnosti kao i LCS (Littoral Combat Ship) brodovi, uz znatno povećane mogućnosti PZO djelovanja. Ipak, ta nedefiniranost je donekle razumljiva, jer su Amerikanci odredili da će birati između već gotovih projekata, dakle, neće tražiti potpuno novo rješenje.

Samo provjereno
Američka mornarica treba brod koji će moći samostalno djelovati u područjima niske razine opasnosti ili kao dio veće skupine brodova u područjima visoke razine opasnosti. FFG(X) fregate moraju biti sposobne za djelovanje po ciljevima u zraku, na površini mora i pod morem. Mogućnost djelovanja po ciljevima na kopnu ne spominje se, no zato se spominje EMW (Electromagnetic Maneuver Warfare) sposobnost. To znači mogućnost elektroničkog djelovanja, pasivno kroz izviđanje, i aktivno kroz ometanja. Iako mornarica još nije točno odredila istisninu i dimenzije FFG(X), jasno je dano do znanja da moraju biti veće od LCS brodova.
Kako bi se ubrzao odabir i smanjili troškovi gradnje, mornarica je u svojem zahtjevu posebno naglasila da očekuje uporabu samo već provjerenih tehnologija i u praksi dokazanih sustava na drugim ratnim brodovima. Projekt i ugrađeni sustavi mogu biti i stranog podrijetla, ali će isporučitelj morati naći američkog partnera koji će ih proizvoditi u SAD-u. Za razliku od LCS programa, u kojem su odabrane dvije različite klase brodova (klasična klasa Freedom i trimaranska Independence), mornarica je jasno dala do znanja da će postojati samo jedan pobjednik i samo jedan isporučitelj.

Nedostatak PZO-a
Po sadašnjoj klasifikaciji brodova, američka ratna mornarica u velike svrstava nosače zrakoplova, krstarice (CG) i razarače (DDG). U male brodove svrstavaju se fregate (FFG), brodovi za priobalno djelovanje (LCS) koji su zapravo korvete, ophodni brodovi i lovci mina.
Američka ratna mornarica trebala bi imati, prema planu donesenom u prosincu 2016., 355 brodova, uključujući 104 velika i 52 mala ratna broda. Pritom se u ratne brodove ne uključuju ophodni. Brojno stanje od 52 mala ratna broda uglavnom se planiralo dostići gradnjom LCS-a, zasad je sigurno da će to biti 14 brodova klase Freedom i 15 klase Independence. No, dosadašnja uporaba LCS-a pokazala je da brodovi imaju značajne nedostatke, prije svega izostanak PZO raketnog sustava. LCS brodovi zbog toga tijekom borbenih djelovanja moraju imati ili zaštitu većih brodova (CG ili DDG) ili zaštitu borbenih aviona, ili oboje. S obzirom na to da imaju relativno malu istisninu (Freedom 3500 t, Independence 3104 t), te da su optimizirani za priobalna djelovanja, nisu pogodni za otvorena mora i oceane. Međutim, novi odnosi snaga na Tihom i Indijskom oceanu donose i nove zahtjeve.
Jedan od zahtjeva jest i “pokazivanje zastave”, dakle, snage svoje mornarice saveznicima i potencijalnim protivnicima. Fregate klase Oliver Hazard Perry (zadnja američka povučena je iz operativne uporabe 2015.) bile su odlični brodovi za tu namjenu. LCS-i zbog slabijih maritimnih odlika baš i nisu. Kolika je potreba za fregatama najbolje pokazuje podatak da su se pojavile čak i ideje da se dio fregata Oliver Hazard Perry vrati u operativnu uporabu. Nakon njihova povlačenja iz operativne uporabe mornarica je od planirana 52 mala ratna broda trenutačno spala na samo 20 – devet LCS-a (sredinom prosinca 2017. u operativnoj se uporabi očekuje deseti, op. ur.) i 11 lovaca mina. Povećanjem broja LCS-a problem djelovanja na otvorenim morima i oceanima neće biti ništa manji, stoga je itekako razumljivo da je vrh američke ratne mornarice spreman ići i prečacima kako bi što prije dobio nove fregate.

Samostalni program
Mornarica je program FFG(X) odabira pokrenula još 2014. Godine, kad je zaključeno da LCS brodovi neće moći zadovoljiti sve potrebe. Tad je rečeno da će se planovi nabave LCS-a smanjiti s prvotno planiranih 59 na 32 te se prvi put spominje mogućnost kupnje 20 fregata. U prosincu 2015. pojavile su se vijesti da će odluka o broju fregata biti donesena ovisno o brzini kojom će biti odabrane, u omjeru 28 LCS-a i 12 fregata do 30 LCS-a i 10 fregata. Što prije počne gradnja fregata, prije će biti obustavljena gradnja LCS-a, objavljivali su mediji i analitičari, pa će i više novca biti na raspolaganju za gradnju FFG-a. Kao jedna od opcija spominjala se i mogućnost da buduće fregate budu tek povećani LCS-i. Tvrtka Austal, graditelj klase Independence, objavila je 8. listopada da je dobila narudžbu 15. katamaranskog LCS-a u klasi, ukupno 29., i to su sve brodovi odobreni zaključno s proračunom za FY (fiskalnu godinu) 2017. Najnoviji proračun za FY 2018 potvrđen početkom studenog ove godine za nove LCS-e odvaja 1,5 milijardu dolara, što je otprilike dovoljno za gradnju četiriju brodova. Ta je svota svojevrsno iznenađenje, jer je mornarica izvorno tražila 900 milijuna dolara manje! Dakle, broj LCS-a mogao bi se popeti na 33. No, istodobno su donositelji odluka udovoljili i već navedenom zahtjevu da se za program novih fregata odvoji 143,5 milijuna dolara.

LCS kao lovac mina?
Inače, mornarica je u projekcijama tražila da FFG(X) program bude potpuno samostalan, bez ikakve poveznice s LCS-om. Predlaže se i mogućnost da brod bude ili povećani LCS, ili prilagođeni postojeći projekt, američki ili strani. Nedavno je mornarica oformila posebno tijelo, Frigate Requirement Evaluation Team s ciljem da analizira potrebe i predloži kriterije za odabir FFG(X)-a. S obzirom na to da će se birati između već gotovih projekata, bit će zanimljivo vidjeti kako će taj tim uspjeti postaviti kriterije. Vjerojatno će biti podosta rastezljivi.
Iako predlaže da se FFG(X) program odvoji od planova za gradnju LCS-a, američka ratna mornarica slaže se da se nakon odabira i početka gradnje prve nove fregate obustavi narudžba LCS-a.
Mornarica očekuje da će do FY 2020 dovršiti odabir FFG(X)-a i moći naručiti prvi brod.
Trenutačni planovi američke ratne mornarice predviđaju 40 malih ratnih brodova. To bi značilo da bi se uz 32 ili 33 LCS-a moglo kupiti samo osam ili sedam FFG(X)-a. Zbog toga većina američkih analitičara vjeruje da će američka mornarica pokušati povećati broj novih fregata tako što će reći da će njima ostvariti predviđeni broj od 52 mala ratna broda. No, to bi značilo otpis svih lovaca mina, pa bi se ta zadaća prebacila na LCS-e.

“Otvorena vrata”
U izvornim planovima za LCS-e navodi se da moraju biti sposobni samostalno čistiti minska polja, i to u plitkim priobalnim vodama gdje se mogu suočiti sa svim tipovima protubrodskih mina. Tu je i zahtjev mornarice da LCS brodovi moraju imati odgovarajuću čvrstoću i odlike trupa. Zato su opremljeni Mine Counter-Measure modulom. Po procjeni mornarice, to je više nego dovoljno da preuzmu zadaće koje su do sada obavljali lovci mina.
Prebace li se LCS-ovi na zadaće protuminske borbe, otvorit će se slobodan prostor za nabavu dvadesetak FFG(X)-a. S obzirom na to da su planovi da se prva naruči već u FY 2020, druga u FY 2021, a od FY 2022 svake proračunske godine po dvije, to bi značilo da bi zadnja narudžba za zadnje dvije trebala biti u FY 2031. No, mornarica za sada ne spominje takav rok, što vojni analitičari tumače kao ostavljanje “otvorenih vrata” za povećanje narudžbe. Prema zadnjim informacijama, ponuđači bi svoje konceptualne dizajne trebali dostaviti do 18. prosinca ove godine, a odabir će uslijediti početkom 2018. godine.

Borbene odlike
Američka ratna mornarica nikad dosad nije imala problema s postavljanjem zahtjeva vezanih uz borbene odlike svojih budućih brodova. Zapravo bi uvijek postavila najviše moguće i nadala se da će ih ponuđači dosegnuti. No, to je moguće kad projekt kreće od praznog papira što projektantima omogućuje da brod oblikuju oko zahtijevanih borbenih sustava.
No, ovaj je put sasvim drukčije. Mornarica prvi put mora svoje zahtjeve prilagoditi već postojećim projektima. U takvom slučaju riječi “mora” i “ne smije” nisu baš poželjne. Više se rabe zahtjevi “trebao bi imati”, “poželjno je” itd. Naravno, neki će se glavni zahtjevi morati poštivati.
Osnovni su zahtjevi da će FFG(X) morati imati mogućnost djelovanja po ciljevima u zraku, na morskoj površini i ispod nje, te elektroničkog djelovanja. Onaj “G” u oznaci znači da će dobiti PZO raketni sustav solidnih borbenih mogućnosti. Morat će imati i najmodernije sustave za elektroničko izviđanje i ometanje.
Trenutačno najveću pažnju privlači PZO raketni sustav. Kako se za FFG(X) neće razvijati novi borbeni sustavi, ni PZO sustavi, morat će se odabrati između već postojećih. Ako brodovi budu morali imati tek mogućnost bliske samoobrane, onda je vjerojatan raketni sustav Evolved SeaSparrow Missile ESSM Block 2. No, nije isključeno ni da će mornarica zahtijevati i sustav nešto većeg dometa, što znači Standard Missile-2 (SM-2) projektil. Još je vjerojatnije da će se odlučiti za obje mogućnosti, što će značiti ugradnju višenamjenskog okomitog lansera. Takvi lanseri zahtijevaju značajan prostor ispod glavne palube. PZO raketni sustav većeg dometa traži i odgovarajuće radare koji će omogućiti motrenje na dovoljno velikim udaljenostima.

Nikako mali brodovi
Zanimljivo je da među dosad objavljene zahtjeve spadaju i podjednake mogućnosti djelovanja na otvorenim morima i u priobalju. U drugom slučaju to znači pojačane PZO sustave malog dometa, raketne i topničke, koji mogu uništavati ciljeve na malim i vrlo malim udaljenostima. Djelovanje u priobalju zahtijeva i topnički sustav srednjeg kalibra te velike brzine paljbe. Tako LCS-ovi imaju top Mk110 od 57 mm, pa je vrlo moguće da će se oni naći i na FFG(X). Za usporedbu, fregate klase Oliver Hazard Perry imale su top kalibra 76 mm. Za blisku proturaketnu obranu vjerojatno će odabrati sustav SeaRAM Mk-15 Mod.31.
Ono što je najvažnije jest da će FFG(X) fregate biti sposobne djelovati samostalno, ali i kao dio većih borbenih skupina zajedno s razaračima i krstaricama. To znači da će instalirani pogon biti dovoljno snažan da FFG(X)-ovi prate razarače, krstarice, pa čak i nosače zrakoplova. I spremnici za gorivo imat će dovoljno zapremnine da se osigura dostatno velika autonomija djelovanja, prije svega doplov. Kako bi održale korak s nosačima zrakoplova, fregate će imati brzinu krstarenja od najmanje 28 čvorova pri 80 % pune istisnine, te najmanji doplov od 3000 nautičkih milja pri brzini krstarenja od 16 čvorova. Kako broj posade ne bi bio veći od 200 članova, podrazumijeva se vrlo visok stupanj automatizacije. Svi ti zahtjevi ukazuju na to da FFG(X) fregate neće moći biti mali brodovi.

Cijena – nepoznata
Troškovi nabave FFG(X) fregata jedna su od tema o kojima američka ratna mornarica još uvijek nerado govori. To i nije čudno jer je cijeli program poprilično nedefiniran, pa je i svako procjenjivanje troškova tek čisto nagađanje. Pritom treba naglasiti da je cijena suvremenog ratnog broda nekoliko puta niža od cijene elektroničkih i oružnih sustava koji se na njega postavljaju. Tako da će tek definitivni odabir radarskih, elektrooptičkih i sustava za elektroničko djelovanje, te oružnih sustava dati preciznu cijenu.
Za usporedbu, spomenimo da je cijena LCS-a, ovisno o klasi, od 432 do 437 milijuna dolara po brodu. Sa znatno moćnijim naoružanjem i boljim elektroničkim sustavima pojedinačna cijena FFG(X) fregate neće biti niža od 500 milijuna, samo može biti puno viša.
Indikativno je da mornarica za FY 2020, za kad je planirano potpisivanje ugovora za gradnju prve fregate, planira za FFG(X) izdvojiti milijardu i 274,5 milijuna dolara.

Novi način odabira
Pitanje cijene dovodi nas do najzanimljivijeg dijela – odabira. Već smo nekoliko puta naglasili da je američka ratna mornarica, kako bi što prije pokrenula gradnju FFG(X) fregata, spremna napraviti presedan u odabiru. Umjesto uobičajene procedure po kojoj mornarica objavi precizne zahtjeve, te potom očekuje da potencijalni isporučitelji ponude projekt koji ih zadovoljava, ovog puta je sve drukčije.
Brzina odabira zahtijeva da se odabere gotov projekt. Mornarica je objavila da bi standardni način odabira s izradom potpuno novog projekta produljio cijeli proces najmanje do FY 2023. A to joj je predugo. Oni žele prvu fregatu naručiti već u FY 2020.
Zbog toga su se odlučili za parent-design pristup. On znači odabir već gotovog projekta koji bi se potom prilagodio zahtjevima američke ratne mornarice. Pri tome će se američka ratna mornarica osloniti na iskustvo obalne straže koja je takvim pristupom odabrala brodove za program Fast Response Cutter, a po istom principu odabrat će i novi ledolomac za polarna područja.
Svjesni da američka brodogradilišta nisu navikla na takav pristup, te da u pravilu nemaju gotove projekte koje bi mogli ponuditi, naručitelji podrazumijevaju da će za odabir ravnopravno konkurirati i strana brodogradilišta. Pod tim se prije svega misli na europska koja imaju vrlo velik broj projekata, ponajprije razvijenih za svjetsko tržište.

Europski brod?
Iako to neće biti formalni kriterij, mornarica po svemu sudeći preferira projekt koji nije samo “na papiru” (ili bolje rečeno na monitoru), već je iskušan i na moru. Takav pristup dodatno smanjuje tehničke i tehnološke rizike, te još više skraćuje rok početka gradnje. Jedini zahtjev koji Amerikanci imaju prema stranim isporučiteljima jest da nađu američke partnere koji bi preuzeli gradnju fregata u američkom brodogradilištu. To znači da se strana brodogradilišta i tvrtke koje isporučuju opremu moraju unaprijed obvezati da su spremni na potpuni prijenos tehnologija.
Mjera smanjenja tehnološkog rizika jest i odluka da će se na FFG(X) fregatama rabiti samo provjereni elektronički i oružni sustavi. No, to nije nikakav nedostatak jer su ti sustavi na američkim ratnim brodovima znatno bolji nego na onima u drugim ratnim mornaricama. Dapače, veliki broj američkih radarskih i oružnih sustava nalazi se na brodovima drugih ratnih mornarica. Dovoljno je da se s razarača klase Zumwalt preuzme radarski sustav AN/SPY-3 u kombinaciji s PZO raketnim sustavom RIM-162 Evolved Sea Sparrow Missile. Kao najvjerojatniji izbor spominje se Enterprise Air Surveillance Radar 3 tvrtke Raytheon.
Slična je situacija i sa sustavima za elektroničko djelovanje, aktivnim i pasivnim sonarima, protubrodskim vođenim projektilima… Na američkim krstaricama i razaračima nalaze se najsuvremeniji sustavi, ili je u završnoj fazi odabir njihova nasljednika. Takav je slučaj s protubrodskim vođenim projektilom RGM-84 Harpoon, kojeg će uskoro zamijeniti AGM-158C LRASM.

Američke ponude
Parent-design pristup izazvao je nemale kritike u američkoj stručnoj javnosti. To ne čudi jer američka brodogradilišta nisu navikla na takav način poslovanja. Stoga je njihova ponuda za FFG(X) projekt vrlo ograničena.
Kao najizglednije spominjale su se mogućnosti da Lockheed Martin i Marinette Marine ponude povećanu izvedenicu njihova LCS-a klase Freedom te da General Dynamics ponudi izvedenicu povećane klase Independence.
Pritom bi General Dynamics imao znatno teži posao jer je njihov Independence trimaran. Iako je australska tvrtka Austal dokazala da se mogu graditi i veliki katamarani i trimarani, američka ratna mornarica nije najsretnija s klasom Independence. Da nova fregata neće biti trimaran 15. su studenog potvrdili izvori iz samog General Dynamicsa, koji su priopćili da će tvrtka ponuditi dizajn u suradnji sa španjolskom Navantiom, a to je F-100 ili F-110 (više o tome u idućem nastavku, op. ur.). Lockheedova i Marinettina klasa Freedom ima klasičan trup. No, problem je u tome što je povećani Freedom projekt velikog rizika s obzirom na to da je još u fazi razvoja te da ne postoji niti jedan izgrađeni brod po njemu.

Točka na rokove
U nedostatku gotovih projekata američka su brodogradilišta i korporacije u čijem su vlasništvu započeli lobiranje za produljenje rokova, a kako bi dobili na vremenu da ili dovrše razvoj svojih projekata ili izlobiraju povratak na uobičajen postupak odabira koji bi išao njima u korist.
Tako je kontraadmiral Ron Boxall u svibnju 2017. na saslušanju pred potkomitetom House Armed Services Kongresa izjavio da Frigate Requirement Evaluation Team prolazi ponovljenu procjenu zahtjeva koje će FFG(X) fregate morati zadovoljiti.
Američkim brodogradilištima i tvrtkama zasigurno se svidjela njegova izjava da su analize ponude, 2014. i danas, pokazale da na tržištu ne postoji projekt (američki ili strani) koji bi u potpunosti zadovoljio sve kriterije za FFG(X). No, kontraadmiral Boxall nadodao je da američka ratna mornarica provodi proces dubinske analize svih potencijalnih projekata kako bi vidjela koliki bi bili troškovi njihova prilagođavanja potrebama mornarice. Ipak, činjenica da će kandidati svoje konceptualne dizajne morati dostaviti do 18. prosinca stavila je točku na nade američke brodogradnje o eventualnom produljenju rokova, što pokazuje i savezništvo General Dynamicsa sa Španjolcima.

Podmornice kao prioritet
Zanimljivo je da se Boxall u svojem izlaganju često pozivao na potrebe i zahtjeve američke ratne mornarice u FFG(X) projektu, one iste koje još nisu službeno javno objavljeni. Za sada se zna da će morati imati letnu palubu i hangar za smještaj jednog helikoptera MH-60R i dvaju čamaca 7M RHIB. Za protupodmorničku borbu FFG(X) rabit će sonare AN/SQS-62 Variable Depth Sonar, AN/SLQ-61 Light Weight Tow i TB-37 Multi-Function Towed Array, čije će upravljanje biti objedinjeno kroz AN/SQQ-89F Undersea Warfare / Anti-Submarine Warfare Combat System. To je poprilična količina najsuvremenijih sonarnih sustava pa se može zaključiti da će protupodmornička borba biti prioritet za FFG(X) fregate. Zanimljivo je da se osim MH-60R helikoptera ne spominju torpedne cijevi za protupodmorničke vođene torpede.
(nastavit će se)

Mario GALIĆ