Razgovor: nadnarednik Zdenko Mirt, Pukovnija Vojne policije

Pripadnici Vojne policije Oružanih snaga Republike Hrvatske ostvarili su povijesni rezultat na prestižnom međunarodnom natjecanju vodiča i službenih pasa za detekciju droga i eksploziva, održanom u poljskom gradu Ustronie Morskie. U jakoj konkurenciji 37 timova iz poljskih sigurnosnih službi, njemačke vojne policije i OSRH, hrvatski predstavnici ponovno su dokazali vrhunsku kvalitetu domaće obuke

Apsolutni pobjednik natjecanja postao je nadnarednik Zdenko Mirt sa službenim psom Sony Issy Top, osvojivši prvo mjesto u kategoriji detekcije droga te ukupno prvo mjesto na natjecanju s maksimalnim brojem bodova. Izvrstan rezultat ostvario je i nadnarednik Tomislav Šafran sa psom Jazz Issy Top, koji se u kategoriji detekcije eksploziva plasirao među prvih deset najboljih timova.

Za Hrvatski vojnik razgovarali smo s nadnarednikom Zdenkom Mirtom.

 Nadnaredniče Mirt, prije svega čestitke na ovom iznimnom uspjehu. Možete li nas za početak uvesti u samu atmosferu iz Poljske? Kako je točno izgledalo natjecanje u gradu Ustronie Morskie i kakav je bio osjećaj natjecati se protiv 37 vrhunskih timova iz poljskih službi i njemačke vojne policije?

Hvala na čestitkama. Tijekom cijelog natjecanja atmosfera je bila vrlo ugodna i prijateljska, uz naravno neizbježnu dozu pozitivnog, natjecateljskog duha. Ovo je prije svega bilo natjecanje i svi žele ostvariti što bolji rezultat za svoju postrojbu. Natjecanje je organizirano na vrlo visokoj razini, taktički i tehnički, te se puno pozornosti davalo i najmanjim sitnicama kako bi sve prošlo u što boljem ozračju. Osjećaj na samom natjecanju bio je vrlo uzbudljiv znajući da se i moj Sony i ja natječemo protiv 36 vrhunskih timova vodiča i pasa pritom predstavljajući našu domovinu i sposobnosti naših Oružanih snaga.

Natjecanje se sastojalo od pet kompleksnih disciplina: poslušnost, detekcija na vozilima, prtljazi, u zatvorenom i na otvorenom prostoru. Možete li nam detaljno opisati kako su te discipline izgledale u praksi? Što je od vas i Sonyja zahtijevalo najviše fokusa?

Ujutro prvog dana natjecanja izvlačili smo startne brojeve. Nakon izvlačenja pristupilo se ocjenjivanju rada iz poslušnosti službenog psa koja se sastojala od vježbe hodanja i trčanja sa psom uz nogu s promjenama smjera bez povodnika, uz ometanje psa s pucnjem gdje je pas morao savršeno hodati i trčati uz nogu i pratiti korak i hod vodiča bez odstupanja. Drugi dio vježbi poslušnosti sastojao se od odrađivanja vježbi sjedi-stoj i mjesto (lezi), gdje je pas morao točno i trenutačno odraditi svaku vježbu kod izricanja zapovijedi. Ocjenjivali su svaki i najmanji pokret vodiča i psa. Vježbe poslušnosti prvog dana Sony i ja odradili smo s maksimalnim mogućim brojem bodova bez i jednog negativnog boda: 400/400, te smo samopouzdano čekali sutrašnji glavni dio i discipline iz detekcije droga. Drugog dana ujutro ponovno je bilo izvlačenje startnih brojeva. Poligoni za ocjenjivanje spremno su nas dočekali. Izvukao sam startni broj 9 što je dobar broj jer nismo morali previše čekati na svoj red pošto je Sony bio vrlo nestrpljiv. Jedva je čekao početi raditi. Prvo smo radili detekciju vozila. Imao sam tremu, dok je Sony bio vrlo motiviran i nisam nimalo sumnjao da neće dobro odraditi zadaću. Nestrpljivo je čekao moju naredbu da počne s njušenjem, krenuo je vrlo motivirano njušiti po vozilu. Nakon kratkog vremena staje i uvjerava se nosom. I eto ga, sjeo je i markirao vrata od prtljažnika, pogledao me. Izvještavam ocjenjivački tim da je pronađena droga. Potvrdno odgovaraju klimanjem glave. Nagrađujem psa s njegovom igračkom i završavamo prvu disciplinu bez pogreške s maksimalnim brojem bodova 100/100.

Druga disciplina bila je detekcija otvorenog vanjskog prostora. Vremenski su uvjeti bili loši – kiša i jak vjetar. Sony je i u ovoj disciplini unatoč takvim uvjetima odradio vrlo motivirano i u kratkom roku pronašao i detektirao drogu u maloj cijevi između dva stabla. I ovu smo disciplinu odradili s maksimalnim brojem bodova 100/100, te prepuni samopouzdanja krenuli dalje. Treća disciplina bila je detekcija prtljage koju su simulirale šest kutija i u jednoj od njih bila je skrivena droga. Pas svaku kutiju smije ponjušiti samo dva puta i mora otkriti gdje se droga nalazi, u protivnom pada cijelu disciplinu i oduzima mu se 100 bodova. Sony je i ovu disciplinu odradio vrlo samouvjereno i već u prvom prolazu pronalazi drogu, legne pokraj kutije i dobiva maksimalnih 100 bodova od komisije završivši i ovu disciplinu bez pogreške. Zadnja i najteža disciplina bila je zatvoreni prostor koji je simulirao jedan stambeni bungalov od otprilike 40 četvornih metara. Sony je svoju visoku motiviranost zadržao i na ovoj disciplini unatoč već laganom umoru. Krenuo je u pretragu prostora vrlo detaljno i redom njušio namještaj. Odjednom vidim uzbuđenost, dobivanje mirisa droge u nos, locirao je vrlo točno mjesto gdje se droga nalazi, točno je odmarkirao. Izvještavam komisiju da je droga pronađena, te uz potvrdno klimanje nagrađujem psa s njegovom omiljenom igračkom i primanjem ocjenskih lista dolazim do zaključka da smo sve discipline odradili s maksimalnim brojem bodova. Treći dan natjecanja ujutro konačno su nam pokazane bodovne liste i konačni poredak natjecatelja. U velikoj nevjerici gledam i vidim da je Sony jedini odradio sve bez greške, te da smo prvi u svojoj kategoriji i ukupnom poretku svih vodiča i pasa s najvećim brojem osvojenih bodova. S ponosom smo primili pobjednički pehar iz ruku zapovjednika natjecanja poljskog brigadira Vojne žandarmerije.

Osvojili ste prvo mjesto u kategoriji detekcije droga, ali i ukupno prvo mjesto s maksimalnim brojem bodova, što znači da vam rigorozna komisija nije pronašla niti jednu manu. Što vam osobno, ali i Obučnom centru “Satnik Krešimir Ivošević“, znači ovaj rezultat i gdje se u svjetskim okvirima danas nalazi hrvatska vojna kinologija?

Meni kao pripadniku Vojne policije koji se bavi obukom vodiča i službenih pasa ova pobjeda znači vrlo puno. Dokazuje da iako smo mali Centar za obuku radimo vrlo kvalitetan posao, imamo kvalitetne pse i da možemo svojim iskustvom i znanjem i dalje raditi vrlo kvalitetno prateći sve najmodernije trendove u obuci i uspješno pratiti  i ispunjavati sve sigurnosne zahtjeve koji će se staviti pred nas. Hrvatska vojna kinologija preko naših vodiča i pasa koji su sudjelovali i sudjeluju u mnogim međunarodnim NATO-ovim operacijama i aktivnostima vrlo je prepoznata i cijenjena. Istaknuo bih dugogodišnje sudjelovanje naših službenih pasa Vojne policije u mirovnoj operaciji u Afganistanu gdje su naši psi sa svojim vodičima odrađivali velik posao i bili prepoznati po kvaliteti od mnogih članica NATO-a s kojima smo rame uz rame radili. Redovito smo za svoj rad bili nagrađivani i odlikovani.

Kolega, nadnarednik Tomislav Šafran sa psom Jazzom, također je ostvario sjajan rezultat ušavši u top-10 u detekciji eksploziva. Koliko su pripreme za jedno ovakvo natjecanje dugotrajne i naporne, i kako su izgledali vaši radni dani u tjednima uoči odlaska u Poljsku?

Kolega nadnarednik Šafran sa službenim psom za detekciju eksploziva – ženkom njemačkog ovčara Jazz Issy Top ostvario je odličan rezultat, te zauzeo u svojoj kategoriji  detekcije eksploziva mjesto u prvih deset timova. Rezultat je tim veći što je ovo mlada ženka koja je nedavno tek završila tečaj i ovo joj je prvo takvo natjecanje. Dobar rezultat bio je očekivan jer je ovaj tim spoj vrlo iskusnog i prekaljenog vodiča i mladog kvalitetnog i vrlo radno motiviranog psa koji svakodnevno u svojem Odsjeku za PDZ i RTG Pukovnije Vojne policije obavljaju vrlo složene i važne zadaće od sigurnosnog značaja. Pripreme za natjecanje bile su kratke jer mi svakodnevno obavljamo zadaće sa svojim psima i oni moraju biti konstantno u vrhunskoj radnoj kondiciji. Nekoliko dana prije natjecanja odradili smo nekoliko zajedničkih treninga, i uvidjeli da su nam psi u dobroj radnoj kondiciji i da su potpuno spremni za natjecanje.

Stručnost obuke i dresure vojnih pasa

Javnost često vidi samo konačni rezultat, no iza toga stoji naporan rad. Kako uopće izgleda proces dresure vojnog psa? U kojoj dobi šteneta ili mladog psa počinje selekcija i prvi treninzi, i kako prepoznate da pas ima “ono nešto“ za ovaj zahtjevan posao?

Proces dresure službenih pasa počinje već u njihovu drugom mjesecu starosti s određenim aktivnostima socijalizacije i preddresure pasa, te se obuka socijalizacije i preddresure prilagođava i usložnjava prema dobnoj starosti psa i konstantno odvija do godine dana starosti psa kad on prelazi u dresuru i počinje sa školovanjem za određeni specijalistički tečaj. Kroz čitavo vrijeme socijalizacije i preddresure pas se prati i komisijski testira kako bi u završnu obuku ušli samo najbolji i najkvalitetniji psi.

Vaš Sony Issy Top specijalist je za detekciju droga, dok je Jazz specijaliziran za eksplozive. Koliko je vremena u prosjeku potrebno da se pas potpuno istrenira za tako specifične i odgovorne zadaće i razlikuje li se metodologija dresure za droge u odnosu na eksplozive?

Specijalistički tečaj za detekciju droga ili eksploziva traje sedam mjeseci. Metodologija obuke je ista, samo je miris drugačiji. U početku obuke pas prvo uči i usvaja mirise koje će detektirati kasnije. Usvajanje mirisa radi se u sterilnim prostorima unutar našega Obučnog centra. Kad pas nauči mirise, onda slijedi detekcija tih mirisa u svim mogućim prostorima i situacijama u kojima će se pas nalaziti i u kojima će raditi kad završi tečaj i počne sa svojim vodičem operativan rad. Vodič i pas polaganjem završnog ispita svake iduće godine dužni su pristupiti licenciranju gdje se provjerava njihova radna kondicija i sposobnost izvršavanja zadaća na najvišem stupnju čime se osigurava stalna visoka operativnost i učinkovitost vodiča i psa. Ako imaju problema, licenciranjem se problem detektira i pristupa se njegovu uklanjanju kako bi i pas i vodič bili konstantno visoke radne sposobnosti.

U pogledu genetike i pasmina, koje su pasmine danas najpoželjnije za rad u Vojnoj policiji i zbog kojih karakteristika? Radi li se isključivo s čistokrvnim psima s rodovnicom ili se u obzir uzimaju i križanci ako pokazuju vrhunske radne osobine?

Mi u Vojnoj policiji i Oružanim snagama RH danas koristimo čistokrvne pse pasmine njemački i belgijski ovčar, koji su i u svjetskim razmjerima najzastupljeniji kao radni psi zbog svojih radnih karakteristika, svoje jake fizičke konstitucije, zdravstvene otpornosti na bolesti, otpornosti i neosjetljivosti na različite vremenske uvjete, te svojih pozitivnih nagona koje koristimo i potrebni su nam u njihovoj dresuri i obuci. I druge pasmine pasa i njihovi križanci također se mogu koristiti u obuci ako posjeduju potrebne nagone te mentalne i fizičke sposobnosti koje su potrebne u obuci koja je vrlo kompleksna. Psi sa slabijim nagonima, te mentalnim i fizičkim ne udovoljavanjem kriterija i standarda ne bi mogli završiti uspješno obuku.

Živimo u vremenu napredne tehnologije, skenera i senzora, no čini se da je pseći nos i dalje nezamjenjiv. Koliko su zapravo službeni psi danas ključni u stvarnim, operativnim zadaćama Vojne policije i u kojim situacijama tehnologija jednostavno ne može zamijeniti psa?

Usprkos napretku tehnologije još uvijek većina zemalja i sigurnosnih službi u svijetu koriste pse kao osnovno i najbrže sredstvo za brzo i učinkovito otkrivanje, detekciju i pronalazak neželjenih i zabranjenih supstanci, eksploziva, ljudi, elektroničkih uređaja, oružja, kao sredstva prisile u obliku zaštitnih patrolnih pasa, čuvarskih pasa. Pas ima svoj istančan njuh koji je njegovo najjače osjetilo te ga uspješno koristi. Njegovi zubi očnjaci i ugriz su njegovo najjače oružje. Brzina, vjernost prema čovjeku, te ostala osjetila kad rade zajedno nezamjenjiva su pomoć čovjeku-vodiču u izvršavanju specifičnih zadaća gdje ostala tehnologija ne bi imala potrebnu učinkovitost.

Odnos vodiča i psa te psihologija rada

U ovom poslu pas i vodič funkcioniraju kao jedno tijelo. Koliko je važan taj psihološki moment povjerenja i povezanosti između vas i Sonyja? Kako pas osjeća vašu nervozu ili smirenost na terenu, i kako to utječe na njegov rad na natjecanju ili pravoj zadaći?

Pas i vodič funkcioniraju kao jedan tim. Tako se i ocjenjujemo i licenciramo kao jedan tim gdje se pas i vodič nadopunjuju, te pomažu jedan drugom. U suprotnom ta veza ne bi funkcionirala i posao se ne bi mogao odraditi. Važno je također i međusobno poštovanje. Sve se to gradi postupno i potrebno je vrijeme kako bi pas stekao potpuno povjerenje u svojeg vodiča i obratno. Potrebno je poznavati jedno drugo kako bi i vodič i pas mogli na vrijeme reagirati kod nekakvih problema i kako bi ih znali na kvalitetan način otkloniti bez previše konflikta između psa i vodiča. Kako pas i vodič provode vrijeme zajedno u radu i odmoru tako i sve više upoznaju jedan drugog, prepoznaju kad je dan dobar. Vodič prepozna po ponašanju psa kad ga nešto muči, kad je bolestan, jer psi imaju vrlo visoku toleranciju na bol pa je potrebno dobro poznavati njegove navike jer kad ih naglo promijeni to je znak da se nešto događa, te tada vodič može pravodobno reagirati. Moj Sony i ja savršeno se poznajemo, puno vremena provodimo zajedno u radu i u igri, te mogu prepoznati na njemu svaku promjenu i pravilno reagirati. Isto tako on dobro poznaje i mene, osjeti vrlo dobro moju nervozu, kad je dobar dan, kad i nije baš dobar dan, ali to je rijetko. Sony je vrlo pozitivan i vedar pas koji može vrlo brzo oraspoložiti svakog, tako da mu ponekad i popustim na neke njegove nepodopštine, što on vrlo dobro zna iskoristiti. Ipak, kad treba raditi onda on radi vrhunski i sve se oprašta.

Za kraj, nakon što se ugase reflektori ovog natjecanja i prođe slavlje, kakav je suživot vas i Sonyja izvan radnog vremena? Jesu li ti psi s vama i kod kuće, postaju li s vremenom dio obitelji i što se događa sa službenim psom kada dođe vrijeme za njegovu zasluženu mirovinu?

Sony je službeni pas za detekciju droga Obučnog centra vodiča i službenih pasa “Satnik Krešimir Ivošević“ i pokazni pas na pokaznim vježbama Pukovnije Vojne policije, te je cijelo vrijeme smješten u Centru. Ja sam njegov vodič i svakodnevno radim i treniram s njim. Operativni službeni psi za detekciju droga i eksploziva u temeljnim satnijama Vojne policije sa svojim su vodičima smješteni u mjestima stanovanja vodiča i stalno su zajedno kako bi bili stalno 24/365 raspoloživi odraditi zadaću. Službeni pas kad navrši osam godina ide u zasluženu mirovinu. Odradio je svoj radni vijek i u većini slučajeva ostaje sa svojim vodičem u obitelji u kojoj je živio ako vodič ima uvjete i  mogućnosti za udomljavanje psa. Ako vodič nema uvjete za udomljavanje svojeg umirovljenog  psa jer uzima drugog mladog radnog psa, umirovljeni pas ostaje u našem Centru gdje mu se pronalazi potencijalni udomitelj, a ako mu se ne može naći udomitelj, pas ostaje do kraja u našem Centru gdje ima sve što mu je potrebno. Ima veterinarsku skrb, kvalitetnu prehranu, dobiva svojeg vodiča koji se igra s njim i brine o njemu te proživi ostatak života u što je moguće ugodnijem okruženju jer je to svojim radom i zaslužio.

Razgovarao: Ivan Šurbek; Foto: Tomislav Brandt