Prostorije Memorijalnog centra raketiranja Zagreba bile su 2. svibnja mjesto na kojem je prigodno obilježeno 28 godina od raketiranja glavnog grada. Obljetnica je obilježena predstavljanjem fotografija koje je 2. svibnja 1995. snimio fotograf Ministarstva obrane Goran Pavelić Pipo

Početak svibnja pamti se po tome što je tad provedena briljantna vojno-redarstvena operacija Bljesak. Međutim, ne smije se zaboraviti da je stanovnicima našeg glavnog grada ostao u sjećanju i kao vrijeme kad je Zagreb poslužio kao cilj za osvetnički napad. Pobunjeni Srbi na čelu s ratnim zločincem Milanom Martićem u očajničkom su potezu pokušali uzdrmati stanovnike Zagreba, ali i ostatak Hrvatske. U tome nisu uspjeli i postigli su upravo suprotno: dodatno su ujedinili i osnažili cjelokupan hrvatski narod. Valja istaknuti kako je međunarodni sud u Den Haagu, zbog zapovijedi da se napadne Zagreb, pravomoćno osudio Milana Martića na 35 godina zatvora. 

Tog 2. i 3. svibnja 1995. godine pobunjeni Srbi napali su raketnim sustavom Orkan središte Zagreba kao odmazdu za operaciju Bljesak, kojom je oslobođena zapadna Slavonija. Rakete s kasetnim streljivom, tzv. zvončićima, pogodile su isključivo civilne ciljeve poput dječje bolnice u Klaićevoj ulici, Hrvatskog narodnog kazališta, Akademije dramske umjetnosti, Doma za starije osobe Centar, srednje škole u Križanićevoj ulici… U tom je zvjerskom i osvetničkom napadu sedam ljudi izgubilo život, a 205 je ranjeno. Osobito su opasni bili neeksplodirani zvončići. Oko 500 ih je razasuto po užem središtu Zagreba i pirotehničke službe raštrkale su se po gradu kako bi ih što prije uklonile. Pirotehničar MUP-a Ivan Brodar pokušao je u dječjoj bolnici u Klaićevoj deaktivirati jedan zvončić, međutim, nije uspio. Poginuo je na mjestu prilikom njegove eksplozije.

“Osjećaj uzbuđenja i ponosa koji je tih dana preplavljivao ljude zbog uspjeha naših Oružanih snaga bio je presječen ovim napadom”, objasnio je Goran Pavelić, koji je tog dana spletom okolnosti bio jedini službeni fotograf Ministarstva obrane koji je ostao u Zagrebu, prije svega zato što su svi njegovi kolege na dan napada bili na terenu kao pridruženi fotografi Hrvatske vojske.  “Prva detonacija koju sam čuo bio je trenutak kad je pogođeno križanje Draškovićeve i Stare Vlaške, kod Schlosserovih stuba”, objašnjava nam Goran okolnosti u kojima se zatekao tog dana. Nastavlja kako mu je tad radno mjesto bilo smješteno u Zvonimirovoj ulici i da mu je prvi instinkt bio zgrabiti fotoaparat i krenuti prema mjestu gdje je pretpostavljao da se dogodila eksplozija.

Ovaj rođeni Zagrepčanin, koji je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao anglistiku i fonetiku te magistrirao lingvistiku, odrastao je uz roditelje fotografe tako da ne čudi činjenica kako je fotografija nešto što je oduvijek prisutno u njegovu životu. Tijekom Domovinskog rata radio je kao službeni fotograf u Ministarstvu obrane, a 2012. umirovljen je u činu pukovnika Hrvatske vojske. Fotografskim aparatom zabilježio je sve posljedice svibanjskog napada na samo središte Zagreba, a neke od tih fotografija predstavljene su u Memorijalnom centru.

“Dok se sve to događalo i dok sam trčao s jednog mjesta na drugo i pokušavao pokriti sva zbivanja, u principu i ne stigneš razmišljati racionalno o tome što se upravo dogodilo”, prisjeća se jedan od ljudi bez čijeg fotoaparata mnogi sudionici legendarne Zvečke nikad ne bi bili ovjekovječeni. Nastavlja kako je u tom trenutku čovjek više usredotočen na samo mjesto, jer fotoaparat to od njega traži: “Nema vremena za duboke emocije, nego jednostavno sve registriraš i pospremaš u sebe jer ti je jedino važno zabilježiti što se dogodilo.” “Bilo je sasvim jasno onih dana netom nakon napada, promatrajući ljude i osjećajući bilo grada i njegovu atmosferu”, objašnjava Pipo, “da su Zagrepčani neslomljivi i kako je taj napad samo dodatno ojačao duh stanovnika glavnog grada Hrvatske. Osjećao se optimizam i moglo se osjetiti kako se bliži kraj rata i kako će uskoro čitava Hrvatska biti slobodna.” 

“Taj duh otpora i prkosa koji je tad bio među svim stanovnicima hrvatskog glavnog grada uvijek me podsjećao na stanovnike Londona”, ističe Goran i dodaje kako je u vrijeme Drugog svjetskog rata kod njih isto tako prevladao duh otpora i prkosa koji ih je u konačnici odveo do pobjede. “Toliko dugo dok vi znate da ste napadnuti i da je pravda na vašoj strani onda možete biti sigurni i da će pobjeda biti vaša”, rekao je Goran Pavelić na samom kraju predstavljanja fotografija koje je snimio tog kobnog dana. Ne smije se zaboraviti kako je 3. svibnja, također u osvetničkom napadu, topnički granatiran Sisak, dok su Karlovac i Jastrebarsko napadnuti raketnim sustavima.

Tekst I Foto   Tomislav Vidaković