Razvoj vozila koje je kombinacija Leclerca i Leoparda 2 dio je francusko–njemačkog programa MGCS, no primarni bi mu cilj ipak mogao biti izvoz. Na ovogodišnjoj izložbi Eurosatory prikazan je prototip, koji uključuje nekoliko zanimljivih rješenja

Sad već ne tako bliske 2018. godine grupacija KNDS, nastala 2015. spajanjem njemačkog KMW-a i francuskog Nextera, na vojnoj izložbi Eurosatory prikazala je tenk prigodno nazvan Leo-clerc. Zapravo se i nije radilo o tenku, zasigurno ne o funkcionalnom tenku, već o eksponatu koji je trebao simbolizirati novi ujedinjeni KNDS i njegovu sjajnu budućnost. A kako to bolje učiniti nego simboličnim spajanjem dvaju najpoznatijih proizvoda – tenkova Leopard i Leclerc?

Međutim, nije baš ispalo po planu. Proizvođači automobila jako dobro znaju koliko se često dogodi da na izložbe odu tek sa studijom nekog vozila, da bi ih potom velik interes javnosti natjerao da od koncepta naprave vozilo koje će se serijski proizvoditi. U vojnoj industriji to je puno rjeđe – ali događa se.

Leo-clerc jedan je od takvih primjera. Mogući kupci odmah su prepoznali potencijal ideje. Kupola Leclerca postavljena na tijelo Leoparda 2 potencijalno je dobitna kombinacija koja objedinjuje najbolje odlike obaju tenkova, a otklanja loše. Zanimanje je bilo toliko da čelništvo KNDS-a nije imalo drugu opciju već nastaviti razvoj. Rezultat pod nazivom poboljšani glavni borbeni tenk (Enhanced Main Battle Tank – E-MBT) prikazan je na ovogodišnjem Eurosatoryju.

Izvrsne osnove

Leo-clerc bio je tek eksponat za privlačenje pažnje. Međutim, kako je već u startu izrađen na način da spaja najbolje odlike dvaju itekako kvalitetnih tenkova, nije mogao samo tako otići u povijest. Spajanje i nije bilo posebno teško: svi koji se imalo ozbiljnije bave tematikom tenkova odmah bi vam naveli najbolje i najlošije odlike obaju.

Kad je krajem 1980-ih postao spreman za serijsku proizvodnju, Leclerc je koncepcijski bio najnapredniji zapadnoeuropski tenk. Prema mjerilima NATO saveza, vrlo je male mase. S tek 54,5 tona lakši je od Leoparda 2A4 s njegovih 55,15 tona, a posebice od Leoparda 2A6, koji ima 62,4 tone. Druga je izvrsna odlika Leclerca bio automatski punjač za top od 120 mm. On je omogućio da posada ima tek tri člana – zapovjednika, ciljača i vozača. Još je važnije da je omogućio vrlo malu i kompaktnu kupolu, koja je koncepcijski bila slična onima na sovjetskim tenkovima. Sve u svemu, to je kompaktan tenk, nimalo nalik na Leopard 2, britanski Challenger 2 ili američki Abrams.

Međutim, Leclerc je imao i nedostatke. Najveći je bio V8X-1500 Hyperbar, izvedenica motora V8X T9 finske tvrtke SACM. Kako bi zadržali kompaktnost tijela tenka, francuski su inženjeri morali pronaći dovoljno snažan, a opet dovoljno kompaktan motor. Te je uvjete u trenutku projektiranja zadovoljavao upravo V8X T9. Motor iz samo 16,5 litara izvlači 1100 kW (1500 KS), što je dovoljno za odličan odnos snaga/masa od čak 27,5 KS po toni. Ne iznenađuje stoga da je spoj male mase i velike snage motora Leclercu omogućavao najveću pokretljivost od svih zapadnih tenkova. Logično je da se onda postavlja pitanje: Zašto je pogon bio najlošiji dio Leclerca te zašto je Leo-clerc dobio tijelo i pogon Leoparda 2? – Zato što je motor V8X-1500 Hyperbar presložen te stoga nepouzdan i vrlo skup za održavanje. Usto troši i puno goriva. Iako znatno veće zapremnine od V8X T9, njemački motor MTU MB-873 Ka-501 troši manje goriva. Prilikom odabira novog švedskog tenka početkom 1993. godine pokazalo se da je Leopard 2A5 uspio jedan kilometar prijeći sa sedam litara goriva. Znatno lakši Leclerc za jednaku je udaljenost potrošio 13,8 litara goriva. Usto, MTU-ov motor pokazao se puno pouzdanijim od SACM-ova. Na kraju će E-MBT dobiti još napredniji motor MTU 883. Jedini strani kupac Leclerca, Ujedinjeni Arapski Emirati, odlučili su se za pogonsku jedinicu EuroPowerPack čija je osnova motor MTU MT883 uparen s automatskom transmisijom RENK HSWL 295TM. Motor MT883 također daje 1100 kW snage, ali to izvlači iz 27,4 litre. Svejedno su ga uspjeli instalirati u prostor namijenjen motoru V8X-1500.

Leclercova je najbolja odlika kupola za dva člana posade. Najbolja je odlika Leoparda 2 tijelo s podvozjem. S obzirom na to da je projektiran za veliku i tešku kupolu, njegova je nosivost puno veća nego što je masa kupole Leclerca, pa i najnovije izvedenice Leclerc XLR. Puno veće tijelo daje i veći iskoristivi prostor, ne samo za smještaj dodatnog streljiva već i za ugradnju elektroničkih sustava koji su sve bitniji faktor i u tenkovima. Kako je kupola Leclerca kompaktna, veliko tijelo Leoparda 2 osigurava odličan prostor za njihov smještaj.

Negativna je strana uporabe tijela Leoparda 2 veliko povećanje mase. Međutim, to je kompromis na koji se moralo pristati.

Drukčiji planovi

E-MBT nastao je unatoč potpuno drukčijim planovima njemačkog i francuskog ministarstva obrane, samim tim i grupacije KNDS. Francuska i Njemačka zajedno ulažu oko milijardu i pol eura u troškove razvoja eurotenka u okviru projekta MGCS (Main Ground Combat System), kako bi njim zamijenile Leopard 2 i Leclerc. Za realizaciju projekta zadužena je upravo grupacija KNDS. Projekt je pokrenut još davne 2012. godine. Tadašnji planovi predviđali su da će do 2017. biti gotovi koncepti i studije izvedivosti, a prvi prototipovi trebali su biti dovršeni dvije godine kasnije. Međutim, program se oduljio tako da su novi rokovi za izradu demonstratora tehnologije pomaknuti na 2024., a izrada zasad nedefiniranog broja prototipova na razdoblje od 2024. do 2027. godine. Početak serijske proizvodnje pomaknut je na 2028., ali pod uvjetom da se tijekom razvoja ne jave veći problemi. Problem je bio u tome što niti jedna strana nije vidjela potrebu za trošenjem novca na projekt MGCS. Tek su u svibnju 2020. godine KNDS i njemački Rheinmetall dobili ugovor MGCS System Architecture Definition Study – Part 1 (SADS Part 1). Ugovor predviđa da u roku od 18 mjeseci bude izrađena konačna studija koncepata. Riječ je o konceptima, a ne o konceptu, jer je MGCS u međuvremenu postao projekt koji uključuje ne samo razvoj novog tenka već i borbenog besposadnog kopnenog vozila, kao i borbene te izvidničke besposadne letjelice. U međuvremenu je interes za priključenje MGCS-u iskazalo Ujedinjeno Kraljevstvo, Španjolska i Italija. Kako se troškovi razvoja MGCS-a procjenjuju na minimalno milijardu i pol eura, novi su partneri itekako dobrodošli. Međutim, problem je u tome što će novi partneri donijeti svoje zahtjeve, što dodatno usložnjuje projekt i produljuje ga. Novi rok za početak serijske proizvodnje pomaknut je stoga čak na 2035. godinu.

Kašnjenje programa MGCS odlučila je iskoristiti tvrtka Rheinmetall, koja je u lipnju 2022. na pariškom sajmu Eurosatory predstavila potpuno novi prototip tenka KF51 Panther. Najveća je novost Rheinmetallov top Future Gun System (FGS) kalibra 130 mm. Rheinmetall tvrdi da FGS ostvaruje 50 posto veći domet od njegova topa kalibra 120 mm (opširnije v. tekst Novi tenk Panther, HV br. 661). Sudbina Panthera sad je u rukama donositelja odluka, tj. prije svega u pitanju hoće li njemačko ministarstvo obrane odustati od projekta MGCS. Panther bez narudžbi za njemačku vojsku nema gotovo nikakve izvozne šanse.

S druge strane, pojava ruskog tenka T-14 Armata, ali i ruska agresija na Ukrajinu promijenile su taktičke i strateške varijable. Sve je jasnije da zapadnoeuropske zemlje ne mogu čekati do 2035. kako bi dobile novi tenk. Možda su se i zato neki francuski mediji okomili na Rheinmetallov tenk Panther, kao izazivača koji će na kraju srušiti cijeli program MGCS. Kao najbolji francuski odgovor na njemački izazov odabrali su E-MBT: francuska vojna industrija, osim MGCS-a, trenutačno ne razvija novi tenk.

Pitanje je koliko je E-MBT konkurencija Pantheru. Već smo spomenuli da njemačko i francusko ministarstvo obrane (zasad) preferiraju MGCS kao zamjenu za Leopard 2 i Leclerc. Kupci Rheinmetallova KF51 Panthera morat će kupiti i potpuno novo streljivo od 130 mm, koje, naravno, proizvodi Rheinmetall.

S druge strane, E-MBT koristi provjeren top od 120 mm koji se nalazi na svim zapadnim tenkovima, ali i na mnogim azijskim. Stoga je streljivo za njega široko dostupno, i to od brojnih proizvođača. Međutim, pitanje je kakva je korist od kupnje novog tenka sa starim topom.

Inženjeri bez ograničenja

Uostalom, E-MBT nastao je isključivo na poticaj potencijalnih kupaca. KNDS neslužbeno je spominjao desetke upita stranih ministarstava obrane za Leo-clerc te očekuje da će ih još više doći za E-MBT.

Kako je (zasad) namijenjen isključivo izvozu, projektanti u razvoju E-MBT-a nisu imali ograničenja koja proizlaze iz različitih interesa zemalja, prije svega vezano uz ugradnju domaćih ili neugradnju stranih sustava.

Rezultat je teoretski izvrstan tenk kojem je najveća mana ujedno i najveća prednost. Naime, top od 120 mm odličan je za izvoz, no da bi E-MBT uopće mogao konkurirati za budući europski tenk, morao bi imati top od 140 mm. Za potrebe projekta MGCS, francuska tvrtka Nexter razvija top ASCALON (Autoloaded and SCAlabLe Outperforming guN) kalibra 140 mm. Prema tvrdnjama tvrtke, taj top ima 70 posto veće borbene mogućnosti u odnosu na topove kalibra 120 mm. Novi je top probno ugrađen u standardnu kupolu Leclerca, a Nexter tvrdi da je ta kombinacija uspješno prošla početnu fazu testiranja s ispaljenih 200 granata. No, zbog veličine kalibra i ograničenog prostora u kupoli, francuski top od 140 mm rabi dvodijelnu granatu, rješenje koje se od tenka T-64 i topa od 125 mm koristilo na sovjetskim tenkovima. Međutim, potencijalni strani kupci (zasad) ne žele top od 140 (ili 130 mm), već provjeren top 120 mm L52.

To prije jer Nexter uz top 120 mm L52 nudi najnoviju potkalibarnu granatu APFSDS 120 SHARD. Penetrator je izrađen od D10 legure volframova karbida (proizvod tvrtke Plansee Tungsten Alloys). Nexter tvrdi da SHARD ima 20 posto bolje borbene odlike od dosadašnjih najboljih potkalibarnih projektila kalibra 120 mm. U praksi, tj. borbi, to bi trebalo značiti sigurno uništavanje oklopne zaštite kakvu, primjerice, ima T-14 Armata na udaljenosti od barem 1500 metara, kao i uništavanje starijih tenkova kao što je T-90M na udaljenosti ne manjoj od 2000 m. Nexter u službenom promomaterijalu navodi da je najveći domet granate SHARD 4000 metara.

U automatski punjač smješten u stražnjem dijelu kupole stanu 22 granate. Međutim, unutar velikog tijela zasigurno ima mjesta za još desetak pričuvnih granata.

Učinkovitost tenka ne postiže se samo topom. Uz njega mora ići i suvremeni sustav za upravljanje paljbom. No, tu slijedi iznenađenje. Naime, kako je E-MBT isključivo namijenjen izvozu, budućim je kupcima ostavljeno na izbor koji će ciljnički sustav ugraditi. Primjerak prikazan na Eurosatoryju 2022 imao je ugrađen zapovjednikov periskop Safran Paseo, koji uz motrenje služi i za ciljanje strojnicom kalibra 7,62 mm. Međutim, i to je opcija koju kupac može prihvatiti ili odbiti te zatražiti ugradnju nekog drugog sustava.

Iskoristive sposobnosti?

Najbolji je dokaz da je E-MBT projektiran za nepoznatog kupca, tj. za izvoz, te da su projektanti imali slobodne ruke pri projektiranju, činjenica da se na krovu kupole nalazi daljinski upravljiva paljbena stanica ARX 30. Projektanti tenkova već desetak godina razmišljaju o ugradnji daljinski upravljivih stanica na tenkove smatrajući kako je to izvrsna ideja. Međutim, naručitelji i dalje ne misle tako. Oni žele dobiti što više za što manje novca, a daljinski upravljive paljbene stanice nisu jeftine. Kako tenkovi u pravilu borbeno ne djeluju sami, već združeno s borbenim vozilima pješaštva i pješaštvom, uništavanje mekih ciljeva prepuštaju njima. Usto, svaki tenk, pa tako i E-MBT, uz glavni top ima spregnutu strojnicu, a njom se cilja preko tenkovskog sustava za upravljanje paljbom. Možda bi daljinska paljbena stanica imala neki smisao u urbanom ratovanju iako je i to upitno.

No projektanti su na E-MBT ipak stavili ARX 30 pa je vrijedi opisati. Riječ je o proizvodu tvrtke Nexter, prema čijim je navodima cijela serija daljinski upravljivih paljbenih stanica ARX namijenjena za ugradnju topova srednjeg kalibra. Prema Nexterovoj klasifikaciji to je od 20 do 30 mm.
ARX 30 ugrađena na E-MBT ima automatski top 30M781MPG kalibra 30 mm, koji se inače ugrađuje na jurišni helikopter Tiger. Masa ARX 30 bez streljiva iznosi oko 400 kg. Spremnik streljiva prima 150 granata. S najvećom elevacijom cijevi od +60 stupnjeva, ARX 30 može se koristiti i za gađanje ciljeva u zraku. Nexter ne donosi previše podataka o sustavu za upravljanje paljbom, tek da se sastoji od dnevne kamere u boji, kromatske infracrvene kamere i laserskog daljinomjera.

KNDS ističe da je ugrađena elektronika, tzv. vetronika, preuzeta s Jaguara, najmodernijeg izvidničkog vozila francuske vojske. Stoga je znatno suvremenija u usporedbi s onom ugrađenom na Lecerc, koja je razvijena prije 30 godina. Vetronika E-MBT-a omogućava da se svim članovima posade na prikaznicima projicira slika s odabranog elektrooptičkog sustava ili nekog drugog senzora. Postoji i mogućnost da se zapovjedniku i ciljaču prikazuje slika bojišta dobivena preko zapovjedno-nadzornog sustava. Sve to trebalo bi znatno povećati svjesnost posade o neposrednom okruženju tijekom borbe.

Drugo je pitanje koliko potencijalni kupci mogu iskoristiti te sposobnosti. Velika većina nema operativne zapovjedno-nadzorne sustave pa ni sustave za automatski prijenos podataka u digitalnom obliku. Oni će zbog toga najvjerojatnije zatražiti ugradnju običnih radiostanica te degradiranje ugrađene vetronike zbog smanjenja cijene tenka.

Četvrti član posade?

Iako je zbog automatskog punjača moguće imati tročlanu posadu, sva dodatna elektronika potakla je pronalaženje mjesta za još jednog člana. Međutim, on nije smješten u kupoli, već kraj vozača u prednjem dijelu vozila. Vozač je na desnoj strani, a četvrti član posade na lijevoj. Glavna je zadaća četvrtog člana praćenje svih elektroničkih sustava, uključujući i sustave veze. Cilj je rasteretiti zapovjednika tenka koji se tako može usredotočiti na situaciju na bojištu. To rasterećenje moglo bi se postići ugradnjom sustava s umjetnom inteligencijom, no KNDS trenutačno ne raspolaže dovoljno naprednim sustavima. Bit će zanimljivo vidjeti kako će kupci reagirati na četvrtog člana posade, posebice oni koji neće tražiti ugradnju naprednih elektroničkih sustava. KNDS posebno ističe da se E-MBT može prilagođavati potencijalnim kupcima te da stoga ništa nije do kraja definirano.

Jedino što je do kraja definirano jest pogonski sustav. To je najnoviji EuroPowerPack, koji se sastoji od dizelskog motora MTU 883 i mjenjača Renk 295 TM. U usporedbi s izvornim motorom MTU MB 873 Ka-501 koji se ugrađuje u Leopard 2, MTU 883 manji je i lakši. Izvedenica MT-883 Ka-501 V-12 iz 27,4 litre zapremnine izvlači 1215,5 kW (1630 KS), što je dovoljno za pokretanje tenkova mase veće od 70 tona. Kako je masa E-MBT-a 61,5 tona, projektanti su procijenili da je dostatan i motor MBT 873 Ka-500 snage 1118,5 kW (1500 KS). U usporedbi s Ka-501, Ka-500 ima manju potrošnju i znatno manje termičko opterećenje zbog čega bi trebao imati veću izdržljivost, te se naposljetku manje kvariti. Vjerojatno mu je i cijena nešto niža od Ka-501, što će dodatno oraspoložiti potencijalne kupce.

S motorom MTU 883 Ka-500 najveća brzina E-MBT iznosi 65 km/h. Autonomija je 460 km iako se vjerojatno može povećati dodatnim spremnicima goriva, koji se postavljaju na stražnji dio (kao kod Leclerca, a po uzoru na sovjetske tenkove). Doduše, dvije velike bačve djelomično ograničavaju mogućnost djelovanja preko stražnjeg kraja tenka, no posada ih vrlo brzo može skinuti.

S obzirom na to da je MTU 883 manji u odnosu na MTU 873, a dimenzije tijela preuzetog s Leoparda 2 ostale su jednake, projektanti su dobili mogućnost modifikacije. Najočitije je pomicanje kupole za 0,2 m prema stražnjem dijelu, čime je dobiven znatno veći prostor za dva člana posade u prednjem dijelu vozila, a smanjena je i ukupna duljina tenka.

 

Zaključak

Enhanced Main Battle Tank svojevrsni je demonstrator tehnologije. Međutim, nije razvijen kako bi dokazao primjenjivost novih tehnologija, već kako bi potencijalne (strane) kupce uvjerio u isplativost kupnje. Ako se početna zainteresiranost za koncept Leo-clerc iskazana na Eurosatoryju 2018 s tenkom E-MBT pretoči u stvarne narudžbe, bit će zanimljivo vidjeti što će sve od ponuđenog ostati, tj. koliko će štedljivost kupaca uvjetovati da se mnogi ponuđeni sustavi odbace.

Sustav aktivne obrane Trophy mogao bi nekim potencijalnim kupcima biti neprihvatljiv ne samo zbog cijene već i zbog činjenice da je proizvod izraelske tvrtke. S druge strane, daljinski upravljiva paljbena stanica na krovu kupole zasigurno će otpasti zbog smanjenja cijene.

Dobra je odlika E-MBT-a primjena brojnih provjerenih rješenja i sustava, prije svega pogonskog sustava te topa 120 mm L52. Međutim, u konkurenciji s drugim tenkovima, prije svega južnokorejskim K2 Black Pantherom, E-MBT morat će se izboriti cijenom, a tek onda kvalitetom.

Najbolja je odlika koncepta Leo-clerc bila jednostavnost. Kod E-MBT-a čini se da su projektanti mrvicu pretjerali. Prije svega, sa svom silom elektroničkih sustava i četvrtim članom posade. Stoga je razumljivo da KNDS ne želi objaviti cijenu, već ističe da će biti određivana pojedinačno, u skladu sa zahtjevima kupca.

---

Trofej se širi

Mnogim će kupcima, iako zasigurno ne svim, puno zanimljivija biti opcija aktivnog sustava obrane. E-MBT ima Trophy MV izraelske tvrtke Rafael. Zahvaljujući činjenici da je nešto manjih dimenzija u odnosu na Trophy HV, projektanti su ga uspjeli skladno ukomponirati u kupolu. Rafael tvrdi da Trophy MV, s obzirom na to da su zadržani svi najvažniji dijelovi sustava, ima jednake borbene odlike kao i Trophy HV.

Trophy je trenutačno najbolji sustav aktivne obrane borbenih vozila na svijetu. To najbolje dokazuje činjenica da se ugrađuje na američke i njemačke tenkove. Nakon duljeg uvjeravanja, Pentagon je ove godine konačno odlučio sve operativne Abramse opremiti Trophyjem. Ugradnju i integraciju obavit će General Dynamics.

Gotovo jednako odvijao se odabir i u Njemačkoj. Donedavno je tamošnje ministarstvo obrane preferiralo Rheinmetallov sustav StrikeShield. No, naposljetku je potvrdilo da je Trophy puno učinkovitiji, pa je 2021. odlučeno tim sustavom opremiti Leoparde 2A7.

Svi se sustavi Trophy sastoje od radara s četiri ravne panelne antene s pomoću kojih se omogućuje nadzor unutar 360 stupnjeva, zatim procesorske jedinice, prikaznika za zapovjednika tenka i dvaju lansera MEFP (Multiple Explosively Formed Penetrator). Oni kontroliranom eksplozijom formiraju penetratore koji uništavaju dolazeće projektile. Lanseri su postavljeni na bokove kupole, prema tvrdnjama KNDS-a na idealne pozicije za obranu ne samo s boka već i iz prednje i stražnje polusfere.

Zanimljivo je da Rafael tvrdi da Trophy može djelovati i protiv vrlo brzih potkalibarnih penetratora koji se ispaljuju iz tenkovskih topova. Ta mogućnost zasad nije dokazana u borbi. Masa sustava Trophy HV iznosi 820 kg, dok je masa Trophyja VPS smanjena na 480 kg. Po tome bi masa sustava Trophy MV, koji je ugrađen u E-MBT, trebala biti negdje između ta dva sustava.

Zahvaljujući činjenici da su projektanti mogli dizajnirati kupolu u skladu s potrebama ugrađenih sustava, antene sustava
Trophy MV ugrađene su na optimalne pozicije na kutovima kupole. Uz njih su ugrađeni i sustavi za otkrivanje i lociranje laserskog zračenja Elbit Systems ELAWS. Kraj njih ugrađene su i kamere Nexterova sustava OPTSYS 360° Local Situation Awareness System. On posadi omogućava motrenje prostora u blizini tenka bez potrebe za napuštanjem sigurnosti kupole i tijela.

Prema željama kupca, KNDS opremit će E-MBT dodatnim sustavima kao što su podatkovne veze i zapovjedno-nadzorni sustavi. Spominje se i mogućnost instaliranja sustava helikopterske izvidničke letjelice koja bi djelovala do 10 kilometara od tenka.

---

 Veće je (ipak) bolje

 

Najbolja je odlika E-MBT-a ujedno i najslabija. Može se očekivati da strani kupci ne budu previše skloni eksperimentiranju, prije svega ne s glavnim oružjem – topom. Stoga će tražiti provjereni stari 120 mm L52, a ne neprovjereni novi od 130 ili čak 140 mm.

Logika odabira jednostavna je. Potencijalni protivnik mora biti naoružan tenkovima razvijenim krajem 1980-ih. Potencijalni kupci E-MBT-a mogle bi biti neke od manje bogatih članica
NATO-a te prozapadno orijentirane neeuropske zemlje.

Najnoviji i potencijalno najbolji ruski tenk T-14 Armata nije ni blizu serijske proizvodnje, a s obzirom na okolnosti, pitanje je kad će ona uopće početi. E-MBT mogao bi se tako sukobiti s tenkovima klase T-72 i njegovih nasljednika, sve do T-90. Top
120 mm L52 stoga je više nego dostatan za njihovu neutralizaciju, to prije što na tržištu za njega postoji širok spektar odličnih potkalibarnih granata, i to proizvođača iz SAD-a, Izraela, Njemačke, Francuske itd. Sve one sigurno uništavaju i najnovije izvedenice T-90 na najmanje 1500 metara, a neke su deklarirano učinkovite i na dvostrukim udaljenostima. Za trenutačne potrebe više nego dovoljno. To prije jer se za tenkovske topove kalibra 120 mm ubrzano razvijaju nove tenkovske granate koje će moći uništavati i tenkove budućnosti poput Armate.

Međutim, tenkovi se ne kupuju za idućih deset ili 20 godina. Procjenjuje se da se u svijetu još uvijek koriste tisuće tenkova T-54/55 i njihovih kineskih inačica. Svi su naoružani topom kalibra 100 mm. Ukrajinska vojska u aktualnom ratu ima najviše tenkova T-64, potom T-72. Ruska vojska koristi najviše tenkova T-72, a znatno manje T-80 i T-90. Sovjetska vojska uvela je T-64 u operativnu uporabu 1966., a T-72 sedam godina poslije, 1973.

Bitno drukčije nije ni u NATO-u. Američki Abramsi ušli su u operativnu uporabu 1980., a njemački Leopardi 2 tijekom 1979. Francuski je Leclerc postao operativan 1992. godine. Svi ti tenkovi od početka do danas koriste topove od 120 mm.

Tenkovski topovi od 120 i 125 mm na kraju su vijeka uporabe. Pritom je jedino pitanje hoće li biti zamijenjeni topovima od 130 ili 140 mm. Za modernizaciju postojećih tenkova i samim tim produljenje vijeka uporabe puno je bolji odabir 130 mm. Tako Rheinmetall posebno ističe da se njegov top 130 mm L44 može ugraditi u postojeće kupole tenkova Leopard 2 i Abrams. To je postignuto prije svega minimalnim povećanjem mase sa 3000 na 3500 kg. Rheinmetall tvrdi da je povećanjem kalibra od samo osam posto učinkovitost povećana za čak 50 posto. Međutim, priznaje i da je povećanje mase granate toliko da se mora koristiti automatski ili barem poluautomatski punjač.

Iako Nexter tvrdi da se i njegov top ASCALON (Autoloaded and SCAlabLe Outperforming guN) može ugraditi u kupolu Leclerca, kalibar od 140 mm govori da ga je bolje ugraditi u potpuno novu kupolu. I to s pripadajućim automatskim punjačem jer će masa granate biti prevelika za rukovanje u skučenom prostoru. Nexter tvrdi da je ASCALON njegov proizvod, no vjerojatno je tek nastavak projekta s kraja 1980-ih. Tad je švicarska tvrtka RUAG razvila top od 140 mm i ugradila ga u tenk Panzer 87. Raspadom SSSR-a 1991. godine program je obustavljen. Početkom ovog stoljeća RUAG je nastavio razvoj topa od 140 mm, ali njegov je status nepoznat.

Već se dugo u stručnim krugovima spominje da će novi izraelski tenk Merkava Mark 5 Barak dobiti top od 140 mm. Nagađanja idu toliko daleko da se predviđa da će tenk imati besposadnu kupolu te da će tri člana posade sjediti u tijelu, kao kod ruske Armate. Čuju se najave da će prvo javno predstavljanje Merkave 5 biti do kraja ove godine, a da će prvi serijski primjerci doći u izraelske tenkovske postrojbe krajem 2023. ili početkom 2024. Činjenica je da se razvoj oduljio za dodatne dvije godine, što bi moglo upućivati na znatne promjene dizajna tenka.

---

E-MBT – ENHANCED MAIN BATTLE TANK DEMONSTRATOR

•  NOVI KONCEPT POSADE

– dva člana u kupoli i dva u tijelu tenka, uključujući operatera sustava

– operater sustava upravlja daljinski upravljanom oružnom stanicom / besposadnom letjelicom / sustavom za upravljanje bojišnicom

•  POBOLJŠANI GLAVNI TOP KALIBRA 120 mm / STRELJIVO S POBOLJŠANIM PERFORMANSAMA (SHARD)
•  DEMONSTRATOR TEHNOLOGIJE POGODAN ZA  BUDUĆE INTEGRACIJE

– besposadna letjelica (veza između senzora i oružnih sustava)

– naoružani zapovjednikov ciljnik

– 360 stupnjeva bliske situacijske svjesnosti (tijelo i kupola)

– sustav aktivne zaštite Trophy i sustav upozoravanja na lasersko označavanje ELAWS

– akustički detektor paljbe PILAR V

– protudronske sposobnosti u daljinski upravljivoj oružnoj stanici ARX 30.

---

Tekst  Mario Galić