Na događaju na kojem je sve veliko i ambiciozno, na kojem je ponuda nevjerojatno brojna i raznolika, na kojem ste svjesni da mnogi od izloženih sustava neće ući ni u serijsku proizvodnju ni u operativnu uporabu, bilo je jako zanimljivo provesti vrijeme i razgovarati s hrvatskim izlagačima. Slobodno možemo reći da je vidljivost naše zemlje i njezine obrambene industrije u izložbenom centru Paris Nord Villepinte premašila njezinu veličinu

Vjerojatno najpoznatiji svjetski sajam vojne opreme i naoružanja u ovogodišnjem je izdanju potukao sve vlastite rekorde. Prema podacima koje je objavio organizator, u izložbenom centru Paris Nord Villepinte od 15. do 19. lipnja okupile su se 2633 tvrtke izlagača iz 67 zemalja, a obišlo ga je 60 000 posjetitelja te 440 službenih izaslanstava iz 95 zemalja. Četrdeset zemalja, uključujući Republiku Hrvatsku, predstavilo se u nacionalnim paviljonima. Događaje je pratilo gotovo tisuću novinara, uključujući ekipu Hrvatskog vojnika. Što govore takvi brojevi? Jednostavno, obrambena (ili vojna) industrija, posebno ona koja dolazi iz zemalja NATO-a odnosno EU-a, smatra da je došlo njezino vrijeme. Svijet kao da se vraća na postavke iz vremena hladnog rata, a godinama zanemarivani vojno-sigurnosni sustavi, koji su bili na prvom mjestu kad je trebalo rezati proračune, opet dolaze u prvi plan kao jamstvo sigurnosti građana. Globalne potrebe za opremanjem oružanih snaga rapidno rastu, ali i potrebe za modernizacijom. Otud i rast Eurosatoryja, na kojem se želi predstaviti svaki relevantni proizvođač. U vremenu rapidnog razvoja računalnih, AI i svemirskih tehnologija te različitih dronova, obrambena industrija opet je glavni zamašnjak općeg tehnološkog napretka. Premda je Eurosatory u najavama stavljao jasan naglasak na te nove tehnologije, dojam je da su najviše pozornosti ipak privukli manje-više klasični kopneni sustavi: tenkovi, borbena oklopna vozila, topnički i raketni sustavi, PZO sustavi… Posjetitelje je, kao i obično, jako zanimalo i streljačko naoružanje, tj. pištolji, puške i strojnice.

Bogatstvo za izlaganje

Sajam je zaista impresivan, jednostavno rečeno – golem. Ako i pomislite da ga možete obići cijelog, vrlo brzo ćete se uvjeriti da je to nemoguće. Možete pokušati, ali s vremenom ćete shvatiti da vam je mozak pretrpan različitim informacijama. Svejedno, on je prava poslastica za profesionalce i sve one koje zanima vojna tehnologija. Naime, tvrtke se ne žele predstavljati tek brošurama ili slatkim riječima o svojim proizvodima. Žele ih i pokazati, pa je Nord Villepinte bio pun teškog oklopa, kamiona s topničkim, lansirnim i radarskim sustavima te velikih balističkih i PZO raketa (naravno, inertnih). Neki od najvećih proizvođača vjerojatno su potrošili pravo malo bogatstvo za priliku da na svojim velikim izložbenim prostorima (neki od njih doslovce su bile manje zgrade) kažu službenim izaslanstvima da je najbolje kupiti baš njihov proizvod, čak i ako još nisu došli dalje od makete u prirodnoj veličini (mock-up).

Upravo u kontekstu događaja na kojem je sve veliko i ambiciozno, na kojem je ponuda nevjerojatno brojna i raznolika, na kojem ste svjesni da mnogi od izloženih sustava neće ući ni u serijsku proizvodnju ni u operativnu uporabu, bilo je jako zanimljivo provesti vrijeme i razgovarati s hrvatskim izlagačima. Kao prvo, slobodno možemo reći da je vidljivost naše zemlje i njezine obrambene industrije na Eurosatoryju 2026 premašila njezinu veličinu. U Hrvatskoj već godinama postoje perjanice koje su stekle svjetski ugled i poslovni uspjeh u svojim proizvodnim nišama, a to su DOK-ING, HS Produkt i Šestan-Busch. Vrijedi im dodati i Orqu, čiji je rast strelovit. Međutim, predstavljanje tvrtki iz male zemlje na golemom sajmu, na kojem dominiraju veliki i bogati, sve je samo ne lako. Ali postoji rješenje koje se nameće samo od sebe – zajednički nastup. Da se razumijemo, na različitim sajmovima bilo ih je i prije, no od ove godine bilježi se znatan napredak. Prošle su godine Hrvatska gospodarska komora, Ministarstvo obrane, Ministarstvo gospodarstva i Agencija Alan potpisali Sporazum o zajedničkom nastupu hrvatskih proizvođača na četiri najveća europska obrambena sajma 2026. i 2027. godine: Enforce Tac 2026, Eurosatory 2026, Enforce Tac 2027 i Milipol 2027. Cilj je zajedničkog projekta povećati međunarodnu vidljivost i konkurentnost hrvatske obrambene industrije, s tim da spomenute institucije snose najveći dio troškova predstavljanja hrvatskih tvrtki. Enforce Tac 2026, održan u Nürnbergu od 23. do 25. veljače, renomiran ali ipak dosta manji od Eurosatoryja, bio je dobar početak. Eurosatory je bio veći izazov.

Francuski susjedi

Za početak vrijedi spomenuti lokaciju hrvatskog nacionalnog štanda – u hali 4, praktički naslonjen na prijelaz iz hale 5A i golem izložbeni prostor francuskog Ministarstva oružanih snaga i ratnih veterana (Ministère des Armées et des Anciens combattants, to ime službeno je od listopada 2025.). Ne znamo je li to susjedstvo izravan rezultat strateškog partnerstva dviju zemalja, ali svakako je pridonijelo boljoj vidljivosti štanda. Druga je pozitivna činjenica sam dizajn štanda ukupne površine 380 četvornih metara: natpis Croatia dovoljno je velik, ali i da ga nema, prostor bi bio prepoznatljiv po karakterističnim hrvatskim kockicama. Ono što je najbitnije jest da se na sajmu predstavi što više hrvatskih tvrtki, od onih međunarodno etabliranih koje smo već spomenuli, do onih koje su tek formirane ili još nisu bile prepoznatljive kao dio obrambene industrije. Ne možemo reći da je nacionalni štand bio bogat velikim sustavima, no ukupno 31 tvrtka izlagač svejedno je imala što pokazati, a primjetan je rast sudjelovanja tvrtki koje se bave digitalnim tehnologijama. “Eurosatory za naše tvrtke može biti korak prema internacionalizaciji poslovanja. Zanimljivo je da se na nacionalnom štandu i bolje povezuju među sobom, pa i dogovaraju suradnju na nekim novim programima”, govori nam direktorica HGK-ova Sektora za industriju Tajana Kesić Šapić. Ističe i da je Eurosatory svojevrsna kruna svih aktivnosti koje HGK s hrvatskim tvrtkama provodi tijekom cijele godine. Primjerice, Komora je proteklih mjeseci organizirala industrijske dane sa stranim tvrtkama koje su zainteresirane za sudjelovanje u projektu nabave novih korveta za HRM, kako bi ih povezala s domaćim tvrtkama koje bi mogle biti dio tih projekata. “Kupujemo li nešto izvana, želimo da u posao uđe što više hrvatskih tvrtki i komponenti. Zato mi je drago da smo u Parizu nazočili potpisivanju Memoranduma o razumijevanju francuske brodograđevne tvrtke Naval Group s hrvatskim tvrtkama Inelteh i INDI-metal za isporuku opreme u okviru potencijalne domaće izgradnje korveta. To je jedan follow-up industrijskih dana koje je Naval Group održao u Zagrebu. Dvije hrvatske tvrtke ovdje nisu izlagale, ali smo im omogućili da budu posjetitelji i dođu na sajam”, govori predstavnica HGK-a. Usput najavljuje da se industrijski dani ubuduće neće organizirati samo sa stranim tvrtkama nego i na hrvatskoj razini, s našim tvrtkama integratorima. U rujnu bi trebao biti održan industrijski dan Đure Đakovića u Slavonskom Brodu, kao i tvrtke Ericsson Nikola Tesla u Zagrebu. Slična aktivnost planirana je i s tvrtkom Končar. Još jedan projekt koji je HGK pokrenuo u suradnji s MORH-om je mapiranje potencijala za ulazak tvrtki u obrambenu industriju. “Jako puno tvrtki koje rade za civilno tržište može raditi i za vojno. Mapirane su 204 tvrtke i mi u svakom trenutku znamo koja ima potencijal u kojem segmentu”, objašnjava Kesić Šapić uz zaključak da su hrvatske tvrtke izrazito zadovoljne konceptom predstavljanja na Eurosatoryju. Komentirala je i dvodnevnu prisutnost potpredsjednika Vlade i ministra obrane RH Ivana Anušića, za koju je istaknula da je na takvom sajmu ključna. “On je netko tko je most prema drugim državnim i vojnim izaslanstvima, ali je i dodatno razgovarao s hrvatskim tvrtkama, rodile su se neke nove ideje…. Ukratko, imamo izvrsnu suradnju s MORH-om. Sigurno je da nećemo stati na sadašnjem sporazumu. Već dogovaramo nastupe za 2028. i 2029. godinu”, naglasila je.

Suradnja s najvećima

Rečenica da hrvatska obrambena industrija nije predstavila niti jedan gabaritima velik proizvod i nije potpuno točna. DOK-ING je premijerno pokazao čak dvije inačice besposadnog kopnenog vozila (UGV) na gusjenicama Komodo, no to nije učinio na hrvatskom nacionalnom štandu. Doduše, njegov je vlastiti štand bio preko puta nacionalnog, u neku ruku kao da su bili spojeni. Na štandu se isticao Komodo opremljen borbenom stanicom (kupolom) Mangart 30 slovenske tvrtke Valhalla Turrets s topom MK44S Bushmaster kalibra 30 x 173 mm kao glavnim oružjem. Na vanjskom izložbenom prostoru, na štandu DOK-ING-ova njemačkog partnera Rheinmetalla, Komodo je izložen u konfiguraciji za brzi proboj (breaching) minskih polja – za tu ulogu integriran je sustav RCV Pioneer Minefield Breaching Modular Mission Payload (Light) britanske tvrtke Pearson Engineering. Dok smo obilazili hale u Nord Villepinteu, nismo mogli ne primijetiti veliku ponudu UGV-ova različitih veličina, konfiguracija i namjena. Industrija je svjesna da ti sustavi imaju jako velik prostor za napredak u razvoju i uporabi. No, Hrvatski vojnik prati razvoj Komoda od samog početka, i znamo da DOK-ING neće izložiti nešto što nije testirao i što ne bi mogao i isporučiti, a mock-up je za zagrebačku tvrtku pojam koji uopće ne uzima u obzir. Predstavnik tvrtke Davor Petek, nekadašnji prvi dočasnik OSRH i NATO-a, i u Parizu je bio naš sugovornik. Glavna je vijest da je nedugo prije Eurosatoryja osiguran prvi kupac Komoda s integriranim sustavom Skorpion2 za sijanje mina (minescattering), koji smo predstavili u Hrvatskom vojniku prije nešto više od dva mjeseca. Proizvodnja je vjerojatno već počela u trenutku pisanja ovog teksta. Dakle, poduzet je jedan od ključnih koraka koji dijele uspješne vojnoindustrijske projekte od onih neuspješnih, a stalni optimizam i samouvjerenost DOK-ING-ovih stručnjaka pokazali su se utemeljenim. No, Petek nagovještava još puno toga. DOK-ING u suradnji s tvrtkom General Dynamics European Land Systems (GDELS) u kolovozu počinje terenska ispitivanja inačice Komoda za lansiranje mostova. U tvrtki vjeruju da će ih završiti krajem rujna ili početkom listopada te početi nuditi sustav krajnjim korisnicima.

Teren nadmašio simulaciju

Što se tiče inačice za proboj minskih polja, s partnerima u Njemačkoj aktivno se pripremaju demonstracije dviju takvih konfiguracija. Posebnost je što je prvi put na neki UGV bio instaliran teški breaching sustav RCV Pioneer, masivniji od onog prikazanog u Parizu, a inicijalna testiranja već su bila obavljena u svibnju. “Rezultati su vrlo, vrlo dobri. Moram priznati da smo svi bili iznenađeni snagom kojom je Komodo djelovao sa sustavom koji se inače stavlja isključivo na tenkove ili teška oklopna vozila”, zadovoljan je nekadašnji pripadnik HV-a. Na Rheinmetallovu je štandu predstavnik njemačkog konglomerata Dennis Jakobeit izrazio zadovoljstvo interakcijom s DOK-ING-om i Pearsonom. Naglasio je kapacitet UGV-a za različite korisne terete, možda i PZO sustave poput Skyrangera, pa čak i buduće laserske sustave. Matt Aujla dolazi iz Pearsona. Naglasio je da je Komodo prvi UGV koji je bio dovoljno zreo za upućivanje na terenska ispitivanja s inženjerijskim paketom njegove tvrtke. “Komodo ima dovoljnu masu, snagu i kapacitet za nošenje korisnog tereta”, kategoričan je Aujla, koji nam je rekao i da su prvo bile provedene simulacije u virtualnom okruženju. “Terenska ispitivanja čak su nadmašila naše procjene dobivene simulacijom”, naglašava Aujla te dodaje da u Pearsonu razmišljaju i o ugradnji drugih sustava borbene inženjerije na Komodo.

Davor Petek najavio je za 2026. godinu daljnja testiranja Rheinmetallova paketa autonomije PATH A-Kit. Dva Komoda izložena na Eurosatoryju imala su integrirane komponente tog sustava, što je još korak naprijed u odnosu na travanj i testiranje inačice minescattering. Petek otkriva da će Komodo imati i dodatne senzore za autonomiju, a DOK-ING ih razvija zajedno s jednom hrvatskom tvrtkom. Te će komponente, uz ostalo, služiti za prepoznavanje dubine i identifikaciju objekata. Sva ta senzorika u budućnosti će se moći uvezivati s vojnim zapovjedno-nadzornim sustavima, a to će biti važno za planiranu ulogu komoda – tzv. pratitelja (wingman) većih kopnenih sustava poput tenkova ili borbenih vozila pješaštva. Što se tiče 2027. godine, ona će biti posvećena daljnjim testiranjima, verifikacijama i certifikacijama baznog vozila. Do sredine te godine Komodo bi trebao dobiti sve NATO-ove certifikate nužne za čisto vojnu uporabu. Naravno, cijelo vrijeme DOK-ING pregovara s različitim potencijalnim kupcima, osluškuje njihove potrebe, a Petek očekuje da će tijekom 2027. isporučiti barem deset do petnaest sustava u različitim inačicama. “Eurosatory je golem sajam i na njemu vidite puno UGV-ova, ali velikih i teških poput Komoda možda jedan ili dva. Realno gledajući, mislim da smo mi puno ispred svih vezano uz spremnost za plasiranje gotovog proizvoda te integraciju i testiranje svih korisnih tereta. Naša odluka da se fokusiramo na teški segment UGV-ova pokazala se dobrom”, uvjeren je Petek. U međuvremenu, 1. srpnja, najavljeno je da će tvrtka DOK-ING Sigurnost i obrana poslovati pod imenom Rheinmetall Unmanned Vehicles.

Poticanje samodostatnosti

Gledajući hrvatski nacionalni štand, Petek nas podsjeća da naša obrambena industrija već ima etablirane tvrtke, ali i one koje su u obećavajućem razvoju i rastu. Razgovaramo o tome kako razvijaju sve više sofisticiranih senzorskih, računalnih i AI (autonomnih) tehnologija, kao i o budućnosti, u kojoj bi hrvatski vojnici i njihovi borbeni sustavi opremljeni tim tehnologijama mogli biti umreženi u jedan učinkovit borbeni stroj. “Zbog svoje su veličine Hrvatska vojska i obrambena industrija idealne za razvoj u tom smjeru. Vidimo da institucije poput MORH-a, Ministarstva gospodarstva i HGK-a sve više ulažu i potiču samodostatnost hrvatske obrambene industrije. Hrvatska vojska je po mojem mišljenju ključ, ona nam treba davati zahtjeve, kao i povratne informacije o sustavima koje joj damo na testiranje”, tvrdi Petek. Zanimljiv primjer kako se manja hrvatska tvrtka može prezentirati na Eurosatoryju dala je mlada ekipa iz zagrebačke tvrtke Probotica, fokusirane na robotiku i mehatroniku. I ona je prepoznala priliku koju nudi razvoj UGV-ova za vojne potrebe. Na Eurosatoryju je prikazala manji sustav temeljen na svojem vozilu SEEker. Konfigurirano je s četiri kotača, a ima različite mogućnosti nošenja korisnog tereta. SEEker je izvorno zamišljen kao vozilo za civilnu uporabu, no kao i u mnogim drugim primjerima, moguće ga je konfigurirati na vojnu inačicu. Može služiti za transport tereta u zahtjevnim i rizičnim uvjetima, logističku potporu postrojbama na terenu i integraciju modula za evakuaciju i izvlačenje ranjenika s bojišnice. Vozilo prikazano na Eurosatoryju bilo je konfigurirano za transport tereta. Lijepo je bilo čuti da Probotica komunicira i surađuje s DOK-ING-om, što je svakako dobrodošla referencija za proboj na tržišta na kojima DOK-ING već godinama dominira, ali s velikim sustavima na gusjenicama.   

FPV dronovi na svakom koraku

Osim DOK-ING-a, dvostruko predstavljanje u centru Nord Villepinte od hrvatskih je tvrtki imala i Orqa – na nacionalnom i vlastitom štandu. Odluka je imala smisla – ekipa iz Osijeka nudi proizvode u niši koja je među najtraženijim u vojnoj industriji. Eurosatory je to zorno potvrdio – FPV dronovi mogli su se vidjeti praktički na svakom koraku, nude ih i proizvođači iz potpuno drugih priča, za koje vam nikad ne bi palo na pamet da će se njima baviti. Direktor Orqine prodaje Mislav Kvesić kaže da su na Eurosatoryju 2024 bili jedna od možda dvije-tri tvrtke koje su nudile FPV dronove. “Sad ih ovdje ima svaki drugi štand”, nastavlja te dodaje da je jako puno proizvođača oružja zainteresirano i za integraciju svojih proizvoda na dronove. U takvim okolnostima konkurencija može biti sve veća i izazovnija, no Osječani kategorički tvrde: “Ne samo da uspijevamo držati tempo nego smo i dalje u samom vrhu. Mi smo dron kompanija iz korijena, s gotovo desetogodišnjim iskustvom, čime se može pohvaliti malo tvrtki u ovoj industriji. Podsjećam vas da smo počeli s komponentama. Najveća nam je prednost nabavni lanac, a činjenica da jako puno tvrtki kupuje komponente od nas pokazuje nam i kakav je puls tržišta pa možemo brzo reagirati.” Možda je i ključno što nisu puki integratori sustava, nego kombiniraju vlastita tehnološka rješenja: od dizajna, razvoja i proizvodnje komponenti do gotovih sustava. Sve rade samostalno, a jako je važno što koriste dijelove koji nisu kineskog podrijetla. Isto tako, tvrtka daje postprodajnu potporu svojim vojnim kupcima, a to znači izobrazbu, obuku… “Zajednički angažman HGK-a, Agencije Alan i ministarstava pokazao nam se važnim jer pomaže našoj vidljivosti. Dosta zanimljivih kontakata i razgovora imali smo i na zajedničkom štandu, a ne samo na vlastitom, Orqinu”, govori nam Kvesić. Domagoj Cah, Orqin specijalist za prodajne operacije, dodaje da su dva štanda način da ta tvrtka odgovori na svu potražnju, posebno onu koja dolazi iz oružanih snaga Europe i Sjeverne Amerike. “S narudžbama smo potpuno popunjeni barem za iduću godinu dana”, tvrdi Cah. Orqa će ove godine samo u svojim pogonima u Osijeku proizvesti najmanje 280 000 FPV dronova. Plan je da kroz svoj Globalni program distribuirane proizvodnje dosegne kapacitet od milijun dronova godišnje!

Tehnologija bez limita

Eurosatory je poslužio Orqi i za predstavljanje novog sustava, koji hrabro naziva platformom nove generacije. To je autonomni višenamjenski dron MRM2 – 10AI. “On je sljedeći korak u našem razvoju i prilagodbi jako brzim, sve bržim promjenama na tržištu na kojem djelujemo. Prezentirali smo ga sa svim dodatnim sustavima i sposobnostima, od leta s pomoću optičkog kabela, preko termalne kamere do različitih mogućnosti softverskih integracija”, opisuje Kvesić. Zanimljivo je da Osječani ističu kako svjetske oružane snage, pa i one tehnološki najnaprednije, još nisu svjesne na koje se sve načine može primijeniti tehnologija FPV dronova. “Zato ni mi u nekim segmentima razvoja ne želimo otići predaleko, nego razvijamo sustave u suradnji s korisnicima i njihovim trenutačnim potrebama”, objašnjavaju. U tom kontekstu dotaknuli smo se koncepata tzv. rojeva dronova, kojima uvelike upravlja umjetna inteligencija (AI). “Čovjek bi možda očekivao da mi kao tehnološka tvrtka forsiramo taj koncept, no rekao bih da je ljudski faktor bio i ostat će ključan za te tehnologije – operater, tj. pilot koji je kvalitetno obučen te svjestan kojom tehnologijom raspolaže i donosi konačnu odluku. AI je alat koji može pomagati u određenim situacijama, ali ne vidim AI koji će preuzeti sve u vojnoj uporabi FPV dronova, barem ne u bliskoj budućnosti”, objašnjava Kvesić na Orqinu štandu. Evo, upravo MRM2 – 10AI može sadržavati neka AI rješenja. Proizvođač ga ukratko opisuje kao dugodometnu besposadnu letjelicu dizajniranu za jednosmjerne napadačke misije. Ima termalnu FLIR kameru, a ugrađeno računalo može s pomoću umjetne inteligencije samostalno upravljati letjelicom u završnoj (terminalnoj) fazi leta prema cilju. Osim radiovezom (Orqin IRONghost protokol koji radi na licenciranim vojnim sub-GHz frekvencijama), njim se može upravljati i preko optičkog kabela. Dakle, letjelica može djelovati na više načina i tako izbjegavati protivničke protumjere. Maksimalni operativni domet je 30 km, a maksimalna nosivost korisnog tereta tri kilograma. S 2,5 kg korisnog tereta domet je 20 km. Sustav je kompaktan, dimenzije bez propelera i antena su 318 x 219 x 87 mm (sklopljen), odnosno 393 x 440 x 160 mm (rasklopljen). Postrojbe Hrvatske vojske sve više uvode FPV dronove u operativnu uporabu. Bez ikakvih ograda, Mislav Kvesić kaže da su naši vojnici jedni od najbolje obučenih u Europi kad je riječ o njihovu korištenju. “To se jasno vidi po tome koliko su sposobni brzo implementirati potrebna znanja, a kontakt s njima kao korisnicima i njihove povratne informacije toliko su vrijedni da nema tog kupoprodajnog ugovora koji bi nam ih mogao nadomjestiti”, govore na Orqinu štandu. Vjerujemo da je korist obostrana: imati Orqu i njezinu ekipu, znanje i tehnologiju na vlastitom tlu dragocjeno je za hrvatski obrambeni sustav. Čak bismo se usudili reći – za Europsku uniju i NATO.

Brzo do pametne kacige

Kad je Hrvatski vojnik u veljači ove godine u Prelogu posjetio domaćeg proizvođača kaciga Šestan-Busch, suvlasnik Alojzije Šestan iznio nam je tri ključna plana za budućnost tvrtke. Zaista nismo očekivali da će ih početi ostvarivati tako brzo! Prvi je plan govorio o potrebi znatnijeg prodora na europsko tržište. A drugog dana Eurosatoryja ministar obrane Republike Hrvatske Ivan Anušić te slovački kolega Robert Kaliňák potpisali su suradnju koja slovačkoj strani omogućuje zajedničku nabavu kaciga s MORH-om, a Hrvatskoj zajedničku nabavu streljiva različitih kalibara s Ministarstvom obrane Slovačke. Na hrvatskom nacionalnom štandu Šestan nam govori kako će Oružanim snagama Slovačke biti isporučeno oko 20 000 kaciga usklađenih s njihovim posebnim zahtjevima. “Mislim da su među najboljima na svijetu”, bez oklijevanja kaže direktor tvrtke.

Drugi plan činio nam se dalekom budućnošću. U Međimurju su nam rekli da žele razviti kacige koje neće biti samo pasivna zaštita vojnika nego će zajedno s drugim sustavima, poput prsluka, postati i elementi aktivne zaštite s različitim senzorima i informacijsko-komunikacijskim sustavima. Na Eurosatoryju je predstavljen Šestanov zajednički projekt s tvrtkom Pointers iz Popovca u Baranji – kaciga opremljena integriranim sustavom za svijest o situaciji Pointers Gaard. “Da bismo napravili pametnu kacigu, morali smo dizajnirati novu školjku, koju smo nazvali CROME”, objašnjava Šestan. No, za integraciju senzora i drugih elektroničkih sustava, ta je školjka morala imati i manju masu, a rješenje je bio treći plan – razvoj tzv. sendvič-kacige koja kombinira polietilenske i aramidne materijale. U veljači smo nazočili dijelu balističkih testiranja školjki izrađenih od tih materijala. Inženjeri Šestan-Buscha tad su tražili ono što su nazvali idealnom kombinacijom. U Parizu su nam rekli: ‘Uspjeli smo!’ I pokazali prototipnu kacigu dizajna CROME, čija je razina zaštite V50 = 850 m/s. “Uspjeli smo spojiti nespojivo”, entuzijastično nam je rekao mladi šef razvojnog tima Dominik Žganec. Materijali unutarnjeg dijela koji dotiču glavu otporni su na vlagu i vodu, a u nju je integrirana Pointersova senzorika. “Nadam se da će za nepunu godinu dana suradnja dviju hrvatskih tvrtki iznjedriti gotov proizvod – pametnu kacigu”, najavljuje Šestan. Da bi svi ambiciozni ciljevi bili realizirani, Šestan-Busch uključio je u menadžment i novog direktora marketinga Nijemca Martina Klanga. Unatoč navedenoj dužnosti, Alojzije Šestan opisuje ga kao čovjeka koji je, što se tiče materijala za balističku zaštitu, najveći autoritet u Europi. Suradnici su više od trideset godina, a Klang nam je rekao da je Šestan-Busch prije svega tvrtka koju obilježavaju inovacije te je kvalitetom stekla status svjetskog mjerila u svojem području. To pokazuje i novitetima koje je predstavila na najuglednijem sajmu vojne opreme i naoružanja. Tehnički direktor inženjer Davor Pahek ističe da je razvoj sendvič-kacige CROME trajao godinu dana: “Nije bilo lako, ali postigli smo cilj.” Dodaje i da je konkurencija na tržištu jako velika, no novi projekt pokazuje da se Šestan-Busch s njom nosi isključivo kvalitetom.

Ostvarenje globalnog sna?

Hrvatskog proizvođača kaciga poznajemo jako dobro, ali Pointers nam je ipak bio nepoznanica. Sve je bilo puno jasnije nakon razgovora s osnivačem tvrtke Krunoslavom Weinpertom, nekadašnjim pripadnikom HV-a i hrvatskim braniteljem. Jednostavno je opisao Pointers Gaard kao složeni sustav senzorike i komunikacije, čija je glavna zadaća pružati svijest o situaciji, brinuti se o sigurnosti i zaštiti vojnika te ga obavještavati o mogućim prijetnjama, a istodobno pružati iste ključne informacije njegovu zapovjedništvu, kao i informacije o psihofizičkom stanju vojnika. “Zapovjedno središte može očitavati više od četrdeset podataka koje pružaju komponente Pointers Gaarda, s tim da se oni mogu obrađivati s pomoću AI-a i davati zapovjednicima prijedloge i predikciju za ključne odluke”, nastavlja Weinpert. Dodaje da se cijeli sustav može softverski uključiti u postojeće i buduće sustave za upravljanje borbom (battle management system). Pointersov Gaard u potpunosti je osmišljen i razvijen u Hrvatskoj, a komponente dolaze iz Europe, Sjeverne Amerike, Japana i Južne Koreje, što je pristup sličan onome koji smo vidjeli kod Orqe. Međutim, komponente su prilagodljive i za njih postoje različite konfiguracije. Ne moraju biti smještene samo u kacigi. Postoje i komponente koje vojnik (ali i policajac, vatrogasac, pripadnik HGSS-a…) stavlja u naprtnjaču i zaštitni prsluk. To je razumljivo jer u Šestan-Buschu godinama govore o integriranoj zaštiti, a ne samo o kacigama. Pametna kaciga ne bi smjela preopterećivati glavu vojnika niti njegove kognitivne sposobnosti, a Weinpert kaže da je taj problem riješen, kao i problem komunikacijskog dometa (veze su satelitske), dodatne mase ili dovoljno duge opskrbe sustava električnom energijom (tj. baterijama). U svakom slučaju, Šestan-Busch i Pointers žele ostvariti ono o čemu globalna vojna industrija sanja već godinama i potrošila je silne milijune zajedno s državnim institucijama – ostvariti tzv. koncept vojnika budućnosti. “Po brzini kojom sad radimo, očekujem da ćemo zajedno s tvrtkom Šestan-Busch biti spremni isporučiti serijski proizvedene sustave negdje sredinom 2027. godine”, optimističan je Weinpert.

Patentirana zaštita podataka

Kibernetički prostor bio je segment na koji su organizatori Eurosatoryja obratili posebnu pozornost. Na hrvatskom štandu jedan je od predstavnika te niše bila tvrtka Hyperbunker. Njezin predstavnik Mladen Milavić također hvali zajednički nastup na hrvatskom nacionalnom štandu. “Bilo bi nam gotovo nemoguće doći sami. Dobili smo jedinstvenu priliku, baš kao i niz drugih tvrtki koje su ovdje”, rekao nam je. Osnivač tvrtke Imran Nino Eškić dodaje da mu je zadovoljstvo vidjeti da državne strukture podržavaju gospodarstvo na razini kao na Eurosatoryju te naglasio: “Ovo nije prazna priča, ona ima mjerljive i vidljive rezultate.” Hyperbunker je uređaj koji u jednom kućištu, kako kažu: “Objedinjuje jedini offline storage u online svijetu.” Pokriven je hrvatskim, ali i američkim patentom. Svojevrstan je odgovor na sve brojnije i opasnije hakerske i ransomware napade. Najveći problem napadnutog je što uopće ne može odnosno ne može na vrijeme doći do ključnih podataka koji su nestali. Pojednostavnjeno, Eškić opisuje da podaci koje stavite na Hyperbunker ni na koji način nisu vidljivi niti dostupni napadaču. Dodaje da je uređaj namijenjen institucijama koje si ne mogu dopustiti luksuz gubitka ključnih računalnih podataka. Dakle, on nije backup za sve podatke koje imate, nego čuva one najkritičnije. Do podataka s njega (a oni su neizbrisivi) može doći samo onaj tko je njihov vlasnik. Najkraće rečeno, Hyperbunker radi tako da automatski prikuplja i sprema podatke prema unaprijed određenom rasporedu, prenosi ih kroz poseban patentirani hardver koji omogućuje protok samo u jednom smjeru, potpuno ih izolira tako da ih pohranjuje na medije koji su fizički i mrežno potpuno odspojeni s mreže, a dođe li do napada, vrši se jednostavan povrat podataka iz zaštićene lokalne pohrane. Ako se zainteresirate za Hyperbunker, lako je vidjeti da ekipa koja iza njega stoji intenzivno radi na njegovoj promociji. Govorilo se prije svega o civilnim institucijama, no na Eurosatoryju ističu se dual-use sposobnosti tog uređaja. “Ako podatke izgubite u poslovanju, to znači da gubite novac. Ako ih gubite u obrambenom ili zdravstvenom sektoru, u opasnosti su ljudski životi. I zato smo napravili sustav koji je istodobno samostalan i modularan, koji ne isključuje nikakve postojeće sustave kibernetičke sigurnosti i otpornosti, nego ih upotpunjava”, objašnjavaju nam na nacionalnom štandu te dodaju da intenzivno razmišljaju o uporabi Hyperbunkera i na razini sustava za upravljanje borbom, vojnih zapovjedništava, operativnih središta ili različitih kompleksnijih borbenih platformi. “Imamo viziju prema kojoj bismo u suradnji s MORH-om mogli razviti vojnu inačicu naših uređaja, striktno namijenjenu oružanim snagama”, prenosi nam Eškić.

Od Šibenika do Pariza

Na hrvatskom štandu bila je zastupljena i brodograđevna niša. U njoj je i šibenska tvrtka Shadow Nautics, koja je nedavno HRM-u isporučila brze brodice Shadow Patrol 47. Kako smo bili impresionirani njihovim performansama na moru, upitali smo Jerka Ivankovića, stručnjaka te tvrtke zaduženog za vojnu i tehničku potporu, o daljnjim planovima razvoja. I on je bio časnik HV-a, pamtimo ga kao stručnjaka za mornaričku imovinu. “Vrlo je pozitivna stvar što smo svi ovdje na okupu, što osim pojedinačnih tvrtki prezentiramo našu cijelu obrambenu industriju, pa i državu”, objašnjava nam. Shadow Nautics zapravo nestrpljivo očekuje mornarički sajam Euronaval, koji će se održati u studenom na istom mjestu, no i Eurosatory je, kako kažu, dobra prilika za predstavljanje. Na štandu su bile prikazane makete inačica Shadow Patrola koje rabe HRM i Carinska uprava, no u ovom trenutku Šibenčani intenzivno rade na militariziranoj inačici, koja bi bila naoružana i balistički zaštićena, i to u konfiguracijama po željama kupaca. Bude li sve po planu, takvo plovilo trebalo bi biti transportirano u Pariz te prikazano na Euronavalu. U njegovu su razvoju nemjerljiva iskustva HRM-ovih posada i zapovjedništava vezano uz dosadašnje korištenje brodica Modrulj-5 i Modrulj-6. Još jedna tema bio je i Shadow Nauticsov koncept besposadnog površinskog borbenog plovila Black Arrow. On bi svojim djelovanjem bio svojevrsna zamjena ili nadopuna za protubrodske projektile, što je pokazala i ukrajinska uporaba takvih sustava na Crnom moru. “Projekt je u fazi izrade prototipa. Nakon njegova završetka i evaluacije u suradnji s HRM-om finalizirat ćemo dizajn. Ako mornarica bude zainteresirana, možemo sklopiti ugovor i isporučiti joj ta plovila”, opisuje Ivanković.

Hrvatski štand imao je i druge atrakcije. Neizbježno je spomenuti HS Produkt: gotovo da nema nekoga tko je prošao kraj dijela izložbenog prostora te tvrtke a da nije razgledao ili uzeo u ruke puške VHS, kratke strojnice Kuna ili pištolje. Tvrtka iz Karlovca ima toliko širok krug civilnih i profesionalnih, privatnih i državnih kupaca, da praktički može samostalno sudjelovati na svakom sajmu. Uspješno su se predstavili i proizvođači odjeće, obuće i osobne opreme vojnika kao što su HEMCO, Kroko, Čateks, Jelen, Croshield… Priliku nije propustila ni tvrtka Đuro Đaković Specijalna vozila, koja trenutačno sudjeluje u poslovima nabave vozila Bradley i kamiona Tatra za OSRH. Brojne mogućnosti pokazali su i predstavnici tvrtke Hidraulika Kurelja, koja već dugo surađuje s OSRH u opremanju taktičkih transportnih vozila. Ukratko, dojmovi baš svih hrvatskih sugovornika bili su pozitivni. Čini se da su izrazito zadovoljni novim načinom prezentacije na sajmovima, a Eurosatory za to sigurno može biti ogledni primjer. Ono što nam se posebno svidjelo upravo su inovacije jer one su ključne za malu industriju poput hrvatske. Budu li uspješne i realizirane, bude li što više proizvoda razvijeno u našim tvrtkama i na našem tlu, onda i Hrvatska vojska ima lakši put modernizacije.

---

Doprinos nacionalnoj sigurnosti i razvoju gospodarstva

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić sudjelovao je na Eurosatoryju 16. i 17. lipnja. Održao je niz sastanaka s predstavnicima domaćih i stranih obrambenih tvrtki, kao i bilateralne sastanke s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Slovačke Republike Robertom Kaliňákom, zamjenikom ministra obrane Republike Koreje Chongdaeom Wonom te predsjednikom Uprave Rheinmetalla AG Arminom Pappergerom.

“Hrvatske obrambene tvrtke na Eurosatoryju predstavljaju hrvatsko znanje, patente, ideje i proizvode. Ne samo da predstavljaju nego uspostavljaju nove suradnje i izvoze u članice Europske unije i NATO-a. Hrvatska nije netko tko samo nabavlja naoružanje i vojnu opremu nego proizvodimo visokokvalitetna tehnološka rješenja i proizvode naše obrambene industrije plasiramo na međunarodno tržište. Ministarstvo obrane i Vlada Republike Hrvatske i dalje će snažno podupirati hrvatsku obrambenu industriju, koja u geopolitički izazovnim vremenima pridonosi nacionalnoj sigurnosti, ali i razvoju našeg gospodarstva”, poručio je ministar tijekom obilaska hrvatskog nacionalnog izložbenog prostora na Eurosatoryju.

---

Tekst: Domagoj Vlahović

Foto: Tomislav Brandt