Belgija će budućnost svojeg ratnog zrakoplovstva bazirati na trenutačno jedinom borbenom avionu pete generacije u svijetu koji je operativan i otvoren za izvoz. Velika je to pobjeda za SAD, čija je ponuda bila najbolja u svih sedam postavljenih kriterija i nadmašila onu europskog konzorcija Eurofighter…

“Oh, kakvo iznenađenje!” ironičan je komentar koji se mogao vidjeti ispod jednog od mnoštva članaka na internetu od 25. listopada, dana kad je belgijska Vlada objavila da će za svoje ratno zrakoplovstvo kupiti 34 višenamjenska borbena aviona F-35A Lightning II. Naime, glasine da je konačna odluka već donesena pojavile su se nekoliko dana prije toga. Bilo je i drugih indicija. Primjerice, američka vlada još je 19. siječnja odobrila prodaju Belgiji točno tog broja Lightninga, uključujući pričuvne dijelove, simulatore, pomoćne sustave i razne oblike potpore, sve za procijenjeni iznos od 6,53 milijarde dolara. Također, belgijske tvrtke ASCO, odnosno Esterline, potpisale su u studenom 2017., odnosno u lipnju 2018., s Lockheed Martinom ugovor o proizvodnji nekih komponenti aviona bude li izabrana američka ponuda.

Belgijska promišljanja dugo su bila pod posebnim povećalom svih koji prate vijesti iz područja ratnih zrakoplovstava, ali i diplomacije. Riječ je o zemlji koja je mala površinom i brojem stanovnika, no srce je moderne Europe i NATO-a, u kojoj su i sjedišta njihovih ključnih tijela. Belgija je i gospodarski snažna, s razvijenom obrambenom industrijom, ali i vojničkom tradicijom. No, nakon hladnog rata priključila se europskom trendu smanjenja obrambene potrošnje. Prema podacima štokholmskog instituta SIPRI, od 2,6 % udjela u BDP-u iz 1988., pala je na 0,9 % u 2015. i taj broj zadržala do 2017. godine. Ne iznenađuje stoga da se njezina Zračna komponenta (Luchtcomponent / Composante Air) još uvijek oslanja na pedesetak F-16A/B od kojih su najmlađi proizvedeni 1991. godine. Naravno, prošli su cikluse modernizacije i danas nose autentične oznake F-16AM/BM Block 20 MLU. Svega dva tjedna prije odluke o novom avionu snažno je odjeknula vijest o jednom F-16 uništenom u zrakoplovnoj bazi “Florennes”. Zrakoplovni tehničar pogreškom je aktivirao šestocijevni top 20 mm Vulcan M61A-1 na jednom avionu i potpuno uništio drugi koji je bio u blizini.

Prvi izvan JSF-a

Belgijska odluka posebna je i po tome što je riječ o prvoj članici NATO-a koja se odlučila za kupnju Lightninga a da nije sudjelovala u programu njegova razvoja (Joint Strike Fighter – JSF). Kako se uglavnom podrazumijeva da zemlja koja se uključila znanjem, industrijom i financijskim sredstvima na kraju i kupi proizvod, belgijski izostanak iz JSF-a budio je nadu ostalim proizvođačima da imaju velike šanse da se ta zemlja odluči za neki od njihovih aviona. S druge strane, Belgija je sedamdesetih godina bila sudionik međunarodnog programa razvoja F-16 (Multinational Fighter Program – MNFP) i jedan od prvih kupaca F-16 Fighting Falcona, a tamošnje su tvrtke licencijom preuzele dio proizvodnje tog aviona za Belgiju, Dansku, Nizozemsku i Norvešku. U svakom slučaju, nabava je pokrenuta 2014., a 2016. je ministar obrane Steven Vandeput u publikaciji Strateška vizija obrane najavio nove investicije, uključujući 34 nova višenamjenska borbena aviona. Obnova belgijske flote privukla je pažnju svih zapadnih proizvođača. Uz Lockheed Martin i F-35, među prvim kandidatima bili su američki Boeing s F/A-18E/F Super Hornetom, švedski Saab s Gripenom E, paneuropski Eurofighter s Typhoonom i francuski Dassault s Rafaleom. Spominjala se i opcija još jedne modernizacije F-16. Boeing i Šveđani povukli su se prvi, a Francuzi nisu poslali službenu ponudu, no Jane’s je tvrdio da bi ona mogla biti dio većeg paketa obrambene suradnje Belgije i Francuske vrijednog oko 20 milijardi eura. Francuzi su se ipak utješili jer Belgija je istodobno s odlukom o avionu objavila kupnju 442 borbena oklopna vozila Jaguar i Griffon francuske proizvodnje za 1,6 milijardi eura. Vezano uz modernizaciju borbenog sokola, pitanje je koliko je to bila ozbiljna opcija.

Typhoonovi aduti

Kao favoriti tijekom ove godine iskristalizirali su se Typhoon i F-35. Konzorcij Eurofighter (Airbus, Leonardo, BAE Systems) u ponudi je najviše isticao riječ europski i sve prednosti koje će Belgiji i njezinu gospodarstvu te sigurnosti donijeti paneuropska industrijska i obrambena suradnja. Belgijski Typhoon bio bi, vjerojatno, najmodernija inačica (više u tekstu Typhoon protiv Lightninga, HV 547), a kupnja tog aviona (ili možda Rafalea), bio bi uvjet za uključivanje belgijske industrije u neki od budućih programa razvoja europskog borbenog aviona šeste generacije. Jedan od njih provodi BAE Systems (v. Tempest – britanski višenamjenski borbeni avion šeste generacije, HV 562), a drugi Dassault i Airbus (v. Europski borbeni avion šeste generacije, HV 552). Upravo je BAE Systems trebao biti nositelj posla konzorcija Eurofighter s Belgijom pa bi i njihov Typhoon bio sličan inačici na koju će se nadograditi RAF-ovi avioni. Kako je pisao portal časopisa Combat Aircraft, paket bi uključivao naoružanje iz projekta nadogradnje Centurion, kao i model održavanja i uporabe TyTAN (Typhoon Total Availability Enterprise), koji bi trebao sniziti visoku cijenu Typhoonova sata leta. Bio bi tu i poboljšani radar E-scan, pilotska kaciga Striker II, a od naoružanja Meteor, ASRAAM, Storm Shadow, Brimstone i Paveway IV. No, sve te opcije još su u razvoju i nisu zaživjele ni na jednom operativnom Typhoonu, a Belgiji su novi avioni potrebni od 2023. godine. Konačno, Typhoonu i s ponuđenim arsenalom naoružanja te radarom budućnosti još uvijek nedostaje ključna značajka: koliko god prednosti imao, još je uvijek višenamjenski borbeni avion četvrte generacije i nema razinu smanjene radarske zamjetljivosti (STEALTH) kao Lightning II.

Manja cijena

Kad je riječ o ostalim prednostima F-35, činjenica je da je najmoderniji operativni borbeni avion na svijetu, te uz F-22 Raptor, koji SAD ne izvozi, jedini operativni zapadni predstavnik pete generacije. Što se tiče specifičnih uvjeta za Belgiju, vrijedi spomenuti da ta zemlja nadzor zračnog prostora obavlja zajedno s Nizozemskom, koja je sudionik programa JSF i već je zaprimila dva F-35. Jednak avion značit će i puno jednostavniji zajednički Air Policing, a Izrael i SAD avion su i borbeno uporabili dajući mu bitnu referenciju. Konačno, cijena je uvijek bitan argument. Lightning je došao na zao glas kao iznimno skup avion. Kad se prati njegov razvoj, koji je stajao stotine milijardi dolara, to je i istina. No, serijska proizvodnja već je daleko odmaknula i time je sve jeftinija, a kako aviona ima mnogo, Lockheed Martin i partneri mogu si priuštiti daljnje popuste. Ministar Vandeput izjavio je nakon objave odluke da je američka ponuda bila najbolja u svih sedam kriterija odabira. Belgija će, prema procjenama, za 34 aviona F-35A Block 4, dva simulatora, opremu, informacijsko-komunikacijsku tehnologiju za operativnu i tehničku potporu, pilotske kacige, obuku pilota i tehničara i ostalo do 2030. platiti 3,8 milijardi eura, a s odstupanjima u vrijednosti valuta (dolar-euro), iznos može dosegnuti četiri milijarde eura. Najava takve cijene stigla je u rujnu 2018., kad je Pentagon s Lockheedom potpisao ugovor o isporuci 141 aviona F-35, prvi put za manje od 90 milijuna dolara po letjelici. Kako navodi portal The Drive, cijena Typhoona teško može biti manja od 100 milijuna. Nadalje, svoj dio kolača u programu F-35 dobit će i belgijska industrija.

Oštro priopćenje

Lightning je pobjedom na natječaju u zemlji koja je srce Europe uzvratio Typhoonu za poraz koji je nedavno pretrpio u Njemačkoj. Za nasljednika jurišnika Panavia Tornado tad je odabran Typhoon premda je zrakoplovstvo preferiralo avion pete generacije. Nakon belgijske objave, Airbus je, uobičajeno, objavio službeno priopćenje. No, umjesto uobičajenim čestitanjem ili uvjerenjem da su nudili najbolje, priopćenje počinje oštrim naslovom Izgubljena prilika za europsku obranu, zato što bi dodjela posla Eurofighteru učvrstila suradnju europske industrije. Sličnim riječima oglasio se i Dassault. Ipak, nadmetanje aviona u Europi nastavlja se, a njegovim najzanimljivijim poprištima čine se dvije bogate zemlje koje nisu članice NATO-a i tek trebaju donijeti odluku koji će avion kupiti: Finska i Švicarska. Odluka se očekuje i od Kanade. Ako se, recimo, dvije od tih zemalja odluče za F-35, a ne za Typhoon, Rafale ili Gripen (teško da će opet uzeti F/A-18 koji trenutačno koriste), to će biti konačna potvrda da je nedostatak aviona pete generacije pretežak propust europske zrakoplovne industrije. Taj jaz teško će se premostiti nadogradnjom Typhoona, Rafalea ili razvojem šeste generacije, koji je već u problemima. Naime, njemački portal tjednika Der Spiegel objavio je 28. listopada da se Francuska i Njemačka već razilaze u programu Future Combat Air System. Francuska navodno traži otvorenu mogućnost izvoza aviona u treće zemlje, a Njemačka bi tu mogućnost ograničila. Počne li SAD prodavati F-35 na ”trećim” tržištima koja ne podrazumijevaju njegove najvjernije saveznike (to su NATO, Južna Koreja, Australija i Japan), europska vojnozrakoplovna industrija naći će se u još većim problemima.

Domagoj VLAHOVIĆ