Pitanja poput ovog iz naslova vrlo su česta među ljubiteljima vojne tehnologije, no svakom stručnjaku jasno je da su zapravo retorička, da na njih nema odgovora. Ipak, postane li izraelski tenk opremljen umjetnom inteligencijom uskoro operativan, imat će sposobnosti koje teško da ima ijedan drugi

 

Izraelci su u kolovozu prošle godine na terenu na borbenim oklopnim vozilima predstavili program Carmel. Jedna od najjačih obrambenih industrija na svijetu već sad želi pokazati da je trenutak kad će bojišnicama dominirati vozila s velikim stupnjem automatizacije borbenog djelovanja vrlo blizu. Izraelske tvrtke uz pomoć vojske najviše rade na jedinstvenoj zapovjednoj mreži. Dio te mreže bit će svako pojedinačno oklopno vozilo iste postrojbe, no i sve druge snage uključene u borbene operacije. Naravno, koordinacija borbenih djelovanja odvijat će se u realnom vremenu. Program je prilično napredovao u okviru razvoja novog borbenog oklopnog vozila, a ugovor za razvoj demonstratora tehnologija dobile su tri izraelske tvrtke: Elbit Systems, Rafael Advanced Defense Systems i Israel Aerospace Industries (IAI) (više u tekstu Carmel, HV 594).

Izraelske oružane snage namjeravaju na tim osnovama u operativnu uporabu uskoro uvesti tenk Merkava Mark 4 Barak. U izraelskom slučaju uobičajeno je da operativna u osnovi znači i borbena uporaba. Ključni dio koji će tenk razlikovati od drugih bit će borbeno računalo s umjetnom inteligencijom. Sofisticirana naprava u realnom će vremenu analizirati sve podatke koje će prikupljati optički i radarski senzori na tenku. Tomu će pridodati i podatke dobivene iz nadzorno-zapovjednog sustava TORC2H kako bi posada imala što realniju sliku bojišta. Iako se na prvi pogled ne čini puno, zapravo je riječ o napretku koji će, bude li išao kako je zamišljen, revolucionirati uporabu tenka dajući mu sposobnosti koje trenutačno teško da ima ijedan drugi tenk u svijetu. Naravno, još je jedan uvjet operativnost u oružanim snagama.

 Vlastiti smjer razvoja

Izraelske oružane snage vodile su od kraja Drugog svjetskog rata do danas najveće tenkovske bitke. Izrael se u ratu 1967. sukobio sa združenim arapskim snagama. Pritom su obje strane u bitkama uporabile više od 2500 tenkova. U Jomkipurskom ratu 1973. godine izraelska je vojska u bitkama uporabila oko 1700 tenkova protiv otprilike 3500 tenkova arapskih združenih snaga. Ta su borbena iskustva odvela Izraelce do osmišljavanja jedinstvenog koncepta tenka. Naglasak je stavljen na povećanje razine zaštite posade, potom na paljbenu moć, a pokretljivost nije odlučujući faktor.

Tenk Merkava Mark 1 (ili Merkava I) prvi je put javnosti prikazan 1977. te je zbog specifične koncepcije odmah privukao pažnju stručne javnosti. Za razliku od drugih tenkova, projektanti su kod Merkave odlučili motor smjestiti u prednji dio. Takvo rješenje nije neobično za borbena oklopna vozila, prije svega transportere i borbena vozila pješaštva, no jest za tenkove. Odmah su počele rasprave o tome hoće li tako smješten motor narušiti stabilnost vozila, hoće li se pregrijavati i slično.

 

Operativna uporaba Merkave I pokazala je da takvo rješenje nema veće nedostatke, a broj prednosti je povelik. Prije svega, tako postavljen motor zajedno s mjenjačkom kutijom znatno povećava razinu zaštite posade s prednje strane tijela tenka jer kumulativni ili potkalibarni projektil mora probiti ne samo oklop nego i motor/mjenjač. Najveći nedostatak Merkave I bila je kombinacija velike mase od 63 tone i slabašnog motora od samo 900 konjskih snaga. No, ratna iskustva pokazala su da tenkovi u suvremenim bitkama ne mogu “jurcati” po bojištu jer su potkalibarni i protuoklopni vođeni projektili uvijek brži pa to i nije bio veći nedostatak. Doduše, velika masa značila je lošu stratešku pokretljivost, tj. nemogućnost prijevoza transportnim avionima i potrebu za korištenjem posebnih prikolica za cestovni prijevoz. No, Izrael je mala zemlja pa ni to nije bio problem.

Za naoružanje je odabran odličan britanski top L7A1. Iako kalibra samo 105 mm, mogao je bez problema, a može i danas, uništavati sovjetske tenkove T-55/62/64/72/80 na udaljenosti većoj od 1500 metara. Kako bi se do kraja iskoristile sve značajke topa, ugrađen je tadašnji najnapredniji sustav za usmjeravanje paljbe (SUP) s laserskim daljinomjerom, termovizijom i digitalnim računalom.

Na tim je osnovama 1983. godine razvijena Merkava Mark 2. U osnovi jednaka inačici Mark 1, dobila je poboljšanu oklopnu zaštitu.

 Defenzivno ili ofenzivno?

Znatno veći napredak ostvaren je 1989. pojavom tenka Merkava Mark 3. Iako koncepcijski identičan s prethodnicima, bio je po svemu bolji. To je, prije svega, postignuto ugradnjom najsuvremenijeg modularnog oklopa i topa kalibra 120 mm. Masa tenka ostala je 63 tone, no ugrađen je i motor od 1200 konjskih snaga. Kako bi se tenk mogao nositi s novim prijetnjama, 1995. je razvijena napredna inačica Mark 3 Baz. Postavljanjem dodatnog oklopa masa je povećana na 65 tona. Ugrađen je i u to vrijeme najsuvremeniji sustav za upravljanje paljbom, koji su zajedno razvile tvrtke Elbit Systems i El-Op Industries (poslije je Elbit preuzeo El-Op). Snažno balističko računalo omogućavalo je automatsko praćenje cilja s pomoću TV ili termovizijske slike. U to je vrijeme jedino japanski tenk Type 90 imao takvu mogućnost.

Isporuka tenka Merkava Mark 4 počela je 2004. godine, taman na vrijeme da bude spreman za borbena djelovanja u Libanonu 2006. godine.

Merkava je zbog jedinstvene konfiguracije s motorom u prednjem dijelu često proglašavana defenzivnim oružjem. Ti su “stručnjaci” objašnjavali da je tenk u prvom redu ofenzivno oružje pa da je Merkava zapravo “antitenk”. No dva su rata u Libanonu, jedan 1982., a drugi 2006., pokazala da izraelska vojska svoje tenkove može itekako dobro koristiti ofenzivno. Borbena iskustva pokazala su da ne postoje bitne razlike u taktičkoj uporabi Merkave u odnosu na bilo koji drugi tenk slične mase.

Pokazalo se i da zbog nekih specifičnih rješenja, kao što su vrata na stražnjem dijelu, Merkave imaju i velike prednosti. Vrata omogućuju znatno lakši ulazak i izlazak iz vozila, a borbena iskustva dokazala su da je posadi znatno sigurnije izići kroz njih nego kroz otvor na vrhu kupole. Vrata omogućuju i ukrcaj ranjenika, čak i na nosilima. Merkave nisu namijenjene za sanitetski prijevoz, no iskustva iz južnog Libanona 2006. godine pokazala su da se itekako dobro mogu iskoristiti za izvlačenje ranjenika s prve crte. Spomenuta vrata umnogome olakšavaju i ukrcaj streljiva.

Preživljavanje nemogućeg

Kod tenkova se obično govori o razini oklopne zaštite, no Merkava IV i tu je iznimka. Naime, sastavni je dio zaštite i Trophy, aktivni sustav za obranu od protuoklopnih projektila koji je razvila tvrtka Rafael Advanced Defense Systems Ltd. Oklop zaslužuje podrobnije objašnjenje.

Dakle, osnovni cilj tijekom projektiranja svih Merkava, pa tako i Marka 4, bio je maksimalno povećati razinu zaštite posade od svih prijetnji. Stoga je motor postavljen u prednji dio tijela kako bi postao sastavni dio oklopne zaštite. Iako je motor ugrađen u “četvorku” jači od prijašnjih, manjih je dimenzija, što je omogućilo postavljanje kompaktnijeg i jačeg oklopa.

Tijelo i kupola Marka 4 napravljeni su od čelične osnove na koju je postavljen najsuvremeniji modularni višeslojni oklop. Oklop je napravljen od međusobno odvojenih modula (otud mu i naziv), koji se lako mogu zamijeniti nakon pogotka. Razina oklopne zaštite može se korištenjem blokova različitih struktura i oblika prilagođavati ovisno o mogućim opasnostima, od potkalibarnih penetratora ispaljenih iz topova kalibra 125 mm pa do najnovijih protuoklopih vođenih projektila s kumulativnim bojnim glavama vrlo velike probojnosti. S obzirom na to da se lako zamjenjuje, koncepcija uporabe modularnog oklopa omogućuje i lako postavljanje naprednijeg oklopa od najsuvremenijih materijala koji su u međuvremenu razvijeni i korišteni u konstrukciji. Merkava Mark 4 ima jednaku razinu oklopne zaštite sa svih strana, uključujući stražnju stranu vozila i kupole te njezina krova.

U slučaju proboja kumulativnog mlaza u unutrašnjost tenka automatski se aktivira sustav za brzo gašenje plamena. Iskustva iz Libanona 2006. godine dokazala su učinkovitost tog sustava u zaštiti posade. Posebno je zanimljivo da je nekoliko kumulativnih mlazova zaustavljeno u spremnicima tenkovskih granata. Iako kod ostalih tenkova izravan pogodak kumulativne bojne glave u te spremnike znači sigurno uništenje, Merkave su ih uspješno preživljavale. Tajna je u uporabi spremnika za streljivo napravljenih od kompozitnih materijala. Sastavni je dio i materijal otporan na vrlo visoke temperature koji sprečava naglo širenje plamena. Materijal može izdržati temperaturu veću od 1000 Celzijevih stupnjeva te posadi osigurava čak 45 minuta za napuštanje tenka prije eksplozije. Tek za usporedbu, nezaštićene tenkovske granate eksplodiraju na temperaturi od 120 stupnjeva već nakon 20 sekundi.

Pažljivo oblikovana kupola također pridonosi povećanju razine oklopne zaštite. S niskom čeonom površinom postavljenom pod vrlo visokim kutom povećana je vjerojatnost odbijanja (rikošet) projektila tijekom udara o kupolu. Kao dodatna komponenta zaštite, u dvostruke zidove oklopnog tijela smješteno je gorivo za dizelski motor.

Stopostotna obrana

I sustav Trophy učinkovitost je već dokazao u borbenim djelovanjima. Najbolji dokaz njegove superiornosti u odnosu na slične sustave odluka je američkih oružanih snaga da njim opreme tenkove M1A1/A2 Abrams.

Sustav se sastoji od AESA radara EL/M-2133 WindGuard s četirima antenama. Važan je dio sustava i superbrzo balističko računalo koje obrađuje podatke iz radara te upravlja dvama okretnim lanserima iz kojih se ispaljuju MEFP (Multiple Explosively Formed Penetrator) punjenja. Riječ je o kombinaciji metalne ploče i snažnog eksploziva. U trenutku ispaljivanja eksploziv formira metalnu ploču u oblik projektila te joj daje veliko ubrzanje. Balističko računalo s pomoću okretnog lansera usmjerava tako formiran projektil prema uočenoj opasnosti. Svaki lanser sadrži višestruka punjenja. Trophy trenutačno ne štiti od potkalibarnih penetratora nego samo od vođenih i nevođenih projektila s kumulativnom bojnom glavom, no Rafael u svojim promotivnim materijalima tvrdi da će uskoro riješiti i taj nedostatak.

 

Sustav je u izraelskim oružanim snagama postao operativan u kolovozu 2009. godine. Prva borbena uporaba bila je 1. ožujka 2011., kad je jedna Merkava Mark 4 napadnuta protuoklopnim projektilom koji je uspješno uništen. Pri ponovnom pokušaju napada, 20. ožujka te godine, Trophy je otkrio projektil, no balističko računalo izračunalo je da neće pogoditi tenk te sustav nije djelovao protiv njega. Izraelske oružane snage otad su javno objavile više desetaka napada na Merkave Mark 4 opremljene sustavima Trophy. Iako su tenkovi napadani različitim oružjima, od ručnih raketnih bacača RPG-7 i RPG-29 preko protuoklopnih vođenih projektila 9M113 Konkurs, 9K115 Metis i 9M133 Kornet, svi su napadi uspješno neutralizirani.

Paljbena moć i pokretljivost

Merkava Mark 4 dobila je top kalibra 120 mm preuzet s “trojke”, razvijen na osnovi njemačkog topa Rheinmetall 120, za koji se smatra da je najbolji tenkovski top na svijetu. Do dolaska dugo najavljivanog topa kalibra 140 mm borbena učinkovitost izraelskih tenkova može se povećavati isključivo razvojem boljeg streljiva. Tvrtka Israel Military Industries (IMI) pokrenula je stoga vlastiti razvoj i proizvodnju tenkovskih granata namijenjenih izraelskoj vojsci i izvozu.

Sam top poboljšan je tako da barutna komora i cijev pri ispaljenju granata mogu izdržati veće tlakove, što je rezultiralo povećanjem dometa i većom učinkovitosti na cilju. IMI je u skladu s tim razvio i granate s većim barutnim punjenjem. Uz klasične potkalibarne i kumulativne, razvio je i posebnu protupješačku granatu. Opremljena je elektroničkim vremenskim upaljačem koji osigurava eksploziju projektila na unaprijed određenoj udaljenosti.

Iako je zadržana četveročlana posada, ugrađen je i poluautomatski punjač granata. Osnovna mu je namjena olakšanje rada punitelja, ali i povećanje sigurnosti tenka.

Mark 4 naoružan je i protuoklopnim vođenim projektilom LAHAT. On se ispaljuje/lansira iz topovske cijevi, a na cilj se navodi s pomoću laserske zrake. Najveći mu je domet osam kilometara.

Tenkovi imaju i najnapredniji sustav za usmjeravanje paljbe, koji osigurava pogodak iz pokreta prvom granatom. Sustav čini zapovjednikov panoramski uređaj, stabiliziran po dvjema osima te opremljen dnevnom kamerom i termovizijom. Ciljač ima dnevnu kameru, termoviziju i laserski daljinomjer / označivač ciljeva. Zbog postavljenih kamera više nema izravnog vidnog kontakta zapovjednika i ciljača s okolnim terenom, čime je onemogućeno djelovanje laserskih zraka na oči. SUP ima poboljšanu mogućnost automatskog praćenja cilja. Snažno balističko računalo omogućuje gađanje brzih ciljeva kao što su helikopteri.

Kako je navedeno, starije inačice Merkave nisu bile posebno dobro pokretljive. Taj je nedostatak djelomično otklonjen na “četvorki”, ugradnjom dizelskog motora snage 1500 KS. Sa specifičnom snagom od 23 KS/t, tenk može postići najveću brzinu od 64 km/h.

Zbog mase od 65 tona znatno je veći problem strateška pokretljivost. Rijetko koji transportni avion ima dostatnu nosivost za više od jedne Merkave, a mnogi ne mogu nositi ni jednu. Za izraelsku vojsku zračna pokretljivost nije nikakav problem jer je zemlja dovoljno mala da se tenkovi vrlo brzo mogu prebacivati i cestama. No problem je što ukupna masa tenka, labudice i kamiona tegljača doseže 100 tona pa se tijekom transporta mora paziti na nosivost mostova i cesta.

Gdje je prostor?

Iako je Merkava Mark 4 jedan od najboljih, ako ne i trenutačno najbolji tenk na svijetu, izraelska vojska željela je dodatno poboljšati njegove borbene značajke. Postavilo se, međutim, pitanje kakav je prostor za poboljšanje na raspolaganju.

Razina zaštite tenka i posade najviša je na svijetu, prije svega zahvaljujući Trophyju, a njegovim će se daljnjim poboljšanjima još povećavati. Nije bilo potrebe za dodavanjem oklopa ni povećavanjem ukupne mase vozila, iako zbog modularnosti oklopa to ne bi bio prezahtjevan zadatak. Dostupni izvori ne navode da je za Merkavu Mark 4 razvijen novi modularni oklop iako to nije nemoguće. Zapravo je vrlo vjerojatno da su izraelski stručnjaci, na osnovi borbenih iskustava te novih materijala i tehnologija, razvili još naprednije module, pritom zadržavši ukupnu masu tenka od 65 tona.

 

S obzirom na razinu prijetnji s kojima se izraelski tenkovi trenutačno suočavaju, a to su nevođeni i vođeni protuoklopni projektili u naoružanju različitih paravojnih skupina, ni povećanje paljbene moći nije bilo prioritet, posebice ne toliki da bi se razmatrala mogućnost ugradnje topa većeg kalibra. Doduše, u stručnim se krugovima već dulje nagađa kako će izgledati novi izraelski tenk Merkava Mark 5 i hoće li dobiti top kalibra 140 mm. Ako je to istina, onda su izraelski stručnjaci dovršili taj top ili su u završnoj fazi razvoja. No, njegova bi ugradnja u postojeću kupolu Merkave Mark 4 bila složena i skupa. Kako su ciljevi s kojima se posade izraelskih tenkova suočavaju tzv. meki, veću je važnost imalo povećanje preciznosti paljbe, ali i brzina reakcije nakon otkrivanja cilja. Stoga je sustav za pokretanje i stabilizaciju kupole i topovske cijevi poboljšan. Povećanje preciznosti i brzine pokretanja kupole nužno je kako bi se iskoristile nove mogućnosti Baraka. Naime, s povećanjem brzine otkrivanja i klasifikacije ciljeva mora se povećati i brzina kojom će ih tenk moći uništiti. Brzina granata uglavnom je nepromjenjiva pa je jedina prava mogućnost poboljšanja u sustavu za pokretanje kupole. Sustav za usmjeravanje paljbe ugrađen na Merkavu Mark 4 već je sad odličan te ne postoje podaci da je dodatno poboljšavan.

Oklop koji “razmišlja”

Iskustva izraelskih oružanih snaga s kraja XX. i početka XXI. stoljeća pokazala su da je paljbena moć njihovih tenkova više nego dostatna za sve vrste ugroza. Međutim, problemi su nastajali zbog (ne)mogućnosti prijenosa podataka između zapovjedništava postrojbi i posada tenkova. Iako su posade tenkova, zahvaljujući navigacijskim sustavima kao što je GPS, znale svoju točnu poziciju, prijenos podataka o otkrivenim ciljevima od zapovjedništva prema tenkovima nije bio dostatno brz ni precizan. Zapovjednici tenkova mogli su taktičku sliku bojišta vidjeti na posebnom prikazniku, što je umnogome olakšalo koordiniranje djelovanja s drugim tenkovima. No, problem je bio u tome što se ti podaci nisu mogli koristiti unutar tenkovskog SUP-a, nego su zapovjednik i ciljač morali sami otkrivati ciljeve. U uvjetima bliske borbe u urbanom području time se gubilo dragocjeno vrijeme. Često su zapovjednici tenkova na taktičkim prikaznicima mogli vidjeti cilj koji ni oni ni ciljači nisu mogli uočiti. Stoga se događalo da neke ciljeve ne napada nitko, dok su drugi napadani iz više tenkova, ili tenka i helikoptera, ili tenka i topova i slično. Sam prikaz taktičke situacije nije bio dostatan za zadovoljavajuću koordinaciju djelovanja.

Izraelske oružane snage koriste nadzorno-zapovjedni sustav TORC2H. To je visokoautomatizirani C4ISR (Command, Control, Communications, Computers, Intelligence, Surveillance and Reconnaissance) zapovjedni sustav, sposoban u realnom vremenu prikupiti i obraditi podatke iz vrlo velikog broja izvora kao što su izvidničke bespilotne letjelice, leteći radari, helikopteri, brodovi, tenkovi i slično. Osim za obradu podataka kako bi se dobila precizna taktička slika bojišta, TORC2H služi i za preciznu koordinaciju djelovanja. S pomoću njega svakom se otkrivenom cilju može u realnom vremenu “dodijeliti” sredstvo kojim će biti neutraliziran. Preciznije, mogu se dodijeliti samo ona sredstva koja su opremljena sustavom TORC2H.

Pogled u punom krugu

Merkave Mark 4 dosad nisu bile opremljene sustavom TORC2H te nisu mogle djelovati unutar njega. No to će se s dolaskom inačice Barak promijeniti. Kako bi mogli djelovati unutar sustava, ti tenkovi dobit će borbeno računalo s ugrađenom umjetnom inteligencijom. Njegova će uporaba istodobno znatno smanjiti opterećenje posade jer će preuzeti otkrivanje ciljeva i ciljanje. To se, naravno, odnosi samo na ciljeve koji su otkriveni i klasificirani unutar sustava TORC2H, dok će posada tenkova i dalje moći uništavati sve ciljeve koje samostalno uoči.

 

Kombinacija sustava TORC2H i borbenog računala s umjetnom inteligencijom znatno će povećati mogućnosti borbenog djelovanja tenka. Još jedan adut za što višu razinu interakcije između posade i borbenog računala bit će Elbitov sustav IronVision Helmet Mounted Display, koji će dobiti svi članovi posade. Riječ je o kacigi s vizirom na koji se projicira taktička slika bojišta, slično najsuvremenijim kacigama višenamjenskih borbenih aviona i helikoptera. Tvrtka Elbit dosta je suzdržana s objavom tehničkih podataka. Tako, na primjer, nije objavljena ni masa sustava. IronVision posadi će omogućiti “gledanje” kroz tijelo tenka unutar 360 stupnjeva.

Način rada bit će vrlo sličan načinu rada sustava koji koriste piloti najnovijeg višenamjenskog borbenog aviona pete generacije. To je F-35 Gen III Helmet Mounted Display System (HMDS), koji su zajednički razvili američka tvrtka Rockwell Collins i Elbit Systems. Kao i Gen III HMDS, tako će i IronVision korisniku davati sintetičku sliku okolnog terena s prikazom svih relevantnih podataka kao što su ciljevi, pozicija vlastitih snaga, uočene zapreke (protutenkovske mine i slično) itd. Za generiranje sintetičke slike terena koristit će se podaci dobiveni s motrilačkih i ciljničkih sustava tenka te preko nadzorno-zapovjednog sustava TORC2H. Ti će se podaci u realnom vremenu obrađivati u borbenom računalu s umjetnom inteligencijom.

Svatko radi prema svojim potrebama

Tenkovi Merkava Mark 4 otprije su opremljeni četirima kamerama koje posadi omogućuju preglednost nad terenom unutar 360 stupnjeva. Ta se slika može koristiti i za potrebe sustava IronVision, no kamere omogućuju preglednost nad vrlo ograničenim prostorom. Znatno veću količinu podataka s veće udaljenosti mogao bi osigurati sustav Trophy. Njegov su sastavni dio četiri antene radara EL/M-2133 WindGuard tvrtke Elta. Dosad su podaci s radara isključivo korišteni unutar sustava Trophy kako bi se osiguralo dostatno rano otkrivanje opasnosti i njezino uništenje. No, ti se digitalni podaci mogu iskoristiti znatno bolje, i unutar sustava za usmjeravanje paljbe samog tenka i puno šire. Naime, radar WindGuard može otkrivati vrlo širok raspon ciljeva, pa čak i mapirati teren. Ti se podaci trenutačno brišu jer je sustav optimiziran isključivo za otkrivanje specifičnih brzih ciljeva (protuoklopni projektili). S obzirom na to da na učinkovitost radara ne utječu vremenski uvjeti, a ni prašina (česta pojava na Bliskom istoku), te jednako učinkovito radi i noću, radari WindGuard mogli bi služiti za automatsko otkrivanje ciljeva i određivanje njihove precizne pozicije. Pritom se ne bi smanjila mogućnost uništavanja protuoklopnih projektila jer bi računalo u sustavu Trophy i dalje obrađivalo samo podatke za tu namjenu, dok bi borbeno računalo tenka obrađivalo radarsku sliku okolnog terena. Zapovjednik i ciljač dobit će prikaznike osjetljive na dodir koji će im znatno pojednostavniti i ubrzati djelovanje.

 

Ugradnja borbenog računala, sustava TORC²H i IronVision donijet će još jednu važnu prednost – svaki će se tenk moći pretvoriti u simulator za obuku posada. Pritom će se obuka moći odvijati od razine jednog člana posade do razine združenih vježbi koje uključuju brojne i raznovrsne snage. Posade će moći provoditi vježbe na tenkovima koji su smješteni u hangare te će, zbog uštede, trebati tek vanjski izvor napajanja električnom energijom. Za provedbu i najsloženijih vježbi bit će dostatno tek razraditi planove na čijim će osnovama biti izrađeni računalni programi koji će unutar sustava TORC²H upravljati simuliranom slikom bojišta i nadzirati tijek vježbe. Za pojedinačnu obuku članova odnosno cijele posade trebat će izraditi računalni program. On će se unijeti u borbeno računalo tenka koje će onda samostalno generirati sliku bojišta koju će posada vidjeti. S obzirom na to da posada ionako na svojim prikaznicima vidi digitalnu sliku koju dobiva iz kamera u sustavu za motrenje i SUP-u, Merkave Mark 4 već su prilagođene takvom načinu uporabe. Zahvaljujući sustavu IronVision obuka će biti još realnija.

Tenk Merkava Mark 4 Barak prvi je put predstavljen u ljeto 2018., a brigadni general Guy Hasson, zapovjednik Oklopnog korpusa Izraelskih obrambenih snaga (IDF), najavio je da bi trebao postati operativan u roku od tri godine. U istoj je izjavi usporedio Barak s avionom F-35I Adir, inačicom tog aviona koju koristi izraelsko zrakoplovstvo.

Pitanja poput onog iz naslova teksta vrlo su česta među ljubiteljima vojne tehnologije, no svakom stručnjaku jasno je da su zapravo retorička, na njih nije moguće odgovoriti pa zato i nemaju preveliku težinu. Svaka zemlja proizvodi i/ili kupuje tenkove koji su joj financijski dostupni i koji odgovaraju njezinim potrebama, doktrinama te ciljanom operativnom okružju. Ako nova Merkava profunkcionira zaista onako kako su zamislili Izraelci, sigurno će biti u svjetskom vrhu, posebno što se tiče najmodernijih digitalnih tehnologija.

Mario GALIĆ