"Svojim radom i vi dajete prilog izgradnji integralnog, održivog, efikasnog sustava koji jamči stabilnost i…
HRM – uspješan i na središnjem Mediteranu
Pripadnici 8. hrvatskog kontingenta u međunarodnoj operaciji Sea Guardian krajem svibnja vratili su se u Loru. Kao i dosad, na ponos Hrvatske ratne mornarice izvršili su sve zadaće koje je pred njih postavilo NATO-ovo Savezničko mornaričko zapovjedništvo
Ratni brod karakterističan po lansirnim kontejnerima na krmenom dijelu usidren je u vojnoj luci Lora u Splitu. Ako na boku vidite veliki broj 42 i ime Dubrovnik, lako možete početi razmišljati o njegovoj zanimljivoj prošlosti. Naime, isprva mu se operativna uporaba manje-više vezala uz zatvorenija mora. Izgrađen u okviru finske klase Helsinki, kao FNS 63 Kotka plovio je Baltikom. A zatim je otišao na jug, dobio oznaku i ime RTOP-42 Dubrovnik i područje operacija postao mu je Jadran. Međutim, već nekoliko godina pokazuje i kako se jako dobro snalazi na otvorenom Sredozemlju, u NATO-ovim operacijama Sea Guardian. Osmi hrvatski kontingent (8. HRVCON) napustio je Loru 3., a vratio se 24. svibnja. RTOP-42 već je pravi veteran te operacije, bio je to šesti put da Hrvatska ratna mornarica upućuje baš njega. I još jednom, sve zadaće uspješno su izvršene. Noseći hrvatski grb i znak NATO-a iskazao se brod, ali još više svi pripadnici kontingenta. Jer, Sea Guardian kompleksna je operacija i pogrešno je svoditi je isključivo na plovilo i njegovu temeljnu posadu. No, da bismo saznali više detalja, trebali smo se ukrcati na Dubrovnik. Već izvana, još se jednom dalo primijetiti koliko Flota HRM-a pazi na izgled i urednost svojih brodova. Isto tako, dolazak na brod nemoguć je bez dopusnice dežurnog časnika ili dočasnika, koji nosi osobno naoružanje i kad brod drijema usidren u sigurnoj matičnoj luci.
Dron na brodu
Naši su sugovornici u jednoj od brodskih prostorija kapetan korvete Stanko Mašković i poručnik bojnog broda Dino Čobo. Mašković je inače zapovjednik broda RTOP-12 Kralj Dmitar Zvonimir, a u Sea Guardianu bio je zapovjednik kontingenta. Dakle, 8. HRVCON imao je 33 pripadnika, od kojih su 32 djelovala na Dubrovniku, a jedan časnik za vezu na zapovjednom brodu operacije, talijanskoj fregati Carabiniere klase Carlo Bergamini (FREMM-IT). Osim članova posade, na RTOP-42 bili su i drugi pripadnici kontingenta, koji inače služe na drugim brodovima ili ustrojstvenim cjelinama HRM-a. Isto tako, u misiju je otišao i dočasnik Obavještajne pukovnije, koji je s hrvatskog broda djelovao s malim besposadnim letjelicama (dronovima). Letjelice su pridonijele boljoj svijesti o situaciji te većoj sigurnosti prilikom prekrcaja s broda na brod. “Ustroj kontingenta formiramo ovisno o posebnim zadaćama svake operacije. Temeljni je cilj Sea Guardiana očuvanje mira i sigurnosti na Sredozemlju, najviše kroz operacije koje podrazumijevaju suzbijanje potencijalnih terorističkih aktivnosti”, objašnjava nam kapetan korvete Mašković. Hrvatski kontingent sudjelovao je u dijelu operacije Focus Operation (FOCOPS 23-3). On je uključivao neborbene zadaće s težištem na stvaranju cjelovite pomorske situacijske slike, a časnici su nam objasnili što je to značilo u praksi. Taj su put osnovno područje djelovanja 8. HRVCON-a bili Malteški i Sicilijanski kanal, posebice područje sidrišta Hurd Bank, gdje su usidreni brojni tankeri trgovačke mornarice. Ono što je zanimljivo su STS (Ship to Ship) aktivnosti kao i određeni obrasci ponašanja te prikupljanje informacija. Sve to kako bi, u skladu sa zapovijedima iz NATO-ova Savezničkog mornaričkog zapovjedništva (Allied Maritime Command – MARCOM), kontingent slao redovita izvješća o sigurnosnoj situaciji. “Isto tako, sa zapovjednog broda operacije dobivali smo i različite konkretne zadaće”, nabraja kapetan korvete. Nadalje, brodovi Sea Guardiana poput Dubrovnika kroz komunikaciju s civilnim brodovima svojevrsni su promotori Sjevernoatlantskog saveza. Ukazuju im na zadaće i sposobnosti NATO-a na moru, te ih upućuju na suradnju i javljanje dođe li do potencijalnih sigurnosnih problema.
Nezapamćeno u pedeset godina
Baš kao i kapetan korvete Mašković, zapovjednik RTOP-42 poručnik bojnog broda Dino Čobo entuzijast je svojeg poziva. Oni su časnici HRM-a, ali i pomorci u punom smislu riječi. Prate trendove u svjetskim mornaricama, operacijama, brodogradnji i tehnologiji. Isto vrijedi i za druge pripadnike kontingenta, kojima je međunarodna operacija Sea Guardian prilika da se, djelovanjem daleko od matične luke, dalje izgrađuju u svojim dužnostima i strukama. Brodovi kao što je Carabiniere moderni su, tehnološki kompleksni ploveći ratni strojevi. No, RTOP-42 i svi hrvatski mornari na njemu još su jednom pokazali svoje kvalitete. Poručniku bojnog broda Čobi netom završena misija bila je već peta, ali možda i najzahtjevnija dosad. Naime, svibanj je na južnom Sredozemlju bio obilježen izrazito teškim vremenskim prilikama. Upućeni pripadnici Talijanske ratne mornarice čak su govorili da se takve ne pamte već pedesetak godina. Međutim, naš brod i pripadnici HRM-a savršeno su se prilagodili takvim situacijama. Pa i oni kojima raketna topovnjača koja se ljulja i na kojoj nema puno prostora i nije uobičajeno radno mjesto. Među sugovornicima Hrvatskog vojnika bio je i vrlo iskusan dočasnik stožerni narednik Robert Lozina, koji je na Dubrovniku voditelj komunikacijskog brodskog odjeljka. U operaciji poput Sea Guardiana, u kojoj je interoperabilnost i komunikacija s kolegama iz NATO-a te civilima ključna, njegova je uloga bila vrlo bitna. “Jedini problem mogli su biti kontinuiran boravak u malo brodskog prostora te promjenjivi vremenski uvjeti na Sredozemlju. Inače sam radio u klasičnim smjenama 4 + 8 sati. Bilo je izazovnije i stoga što slične zadaće komunikacije s civilnim brodovima ne radimo na Jadranu”, rekao je stožerni narednik.
Poručnik bojnog broda Dino Čobo ističe da naša mornarica sad već ima bogato petogodišnje iskustvo u Sea Guardianu, stoga i pripreme kontingenata te sama provedba operacije idu sve uigranije. Napredak se vidi u pripremi broda, preduputnoj obuci, a onda i u samoj operaciji. Mnoge su logističke i komunikacijske procedure postale jednostavnije, pa se svi pripadnici kontingenta mogu koncentrirati na detalje koji su im bitni za samo izvršavanje operativnih zadaća. Tijekom operacije provedene su i dvije vježbe, jedna s fregatom Carabiniere i jedna sa zapovjednim izvanobalnim ophodnim brodom P61 klase Diciotti u sastavu Mornaričkog odreda Oružanih snaga Malte. “Uvježbavali smo zajedničke procedure na moru u skladu s NATO-ovim publikacijama kao što su RAS, MISCEX, PASSEX, FLYEX… Provedeno je i zajedničko uvježbavanje timova za prekrcaj na sumnjivi brod (VBSS), kao i medicinskih timova”, govori nam zapovjednik RTOP-42.
Spremni za svaku situaciju
Što se tiče posade, poručnik bojnog broda Čobo kaže da su bili spremni i uvježbani za bilo kakvu nepredviđenu situaciju, kakvih, srećom, nije bilo. Kako je već i uobičajeno kad razgovarate s mornarima, dotaknuli smo se i vremenskih prilika. Točno, od početnog okupljanja brodova u Valletti često su bile teške, no kapetan korvete Mašković kaže da Jadran zna biti i nepredvidiviji od Sredozemnog mora: “Nije to bilo nešto što nas je iznenadilo, a naravno i da smo zadaće planirali u skladu s preciznim vremenskim prognozama. I onda je logično da smo sve izvršili kako smo i planirali. To je i zasluga svih na brodu, ekipa koja je uključivala i tri pripadnice bila je vrhunska, uigrana. Svi smo radili svoj posao kako treba, bez ikakvih problema i u najtežim meteouvjetima, od kužine pa nadalje.” Vezano uz brod te njegove pogonske, oružne i senzorske sustave, i on je unatoč godinama pokazao da je dorastao onome što su pripadnici HRM-a od njega i očekivali.
Što se tiče luka u koje su uplovljavali, pripadnici kontingenta su, osim u Valletti, jednom bili u Cataniji na Siciliji na popuni, a jednom u Tarantu na jugu Apeninskog poluotoka na raščlambi i slanju završnog izvješća u MARCOM. Na kraju, obojica časnika ističu da je kontingent još jednom pokazao da se Hrvatska ratna mornarica itekako ima čime ponositi. “Točno, nemamo tehnologiju kakvu imaju neki drugi, no interes za sudjelovanje u operaciji je velik. Motiviranost, znanje i zalaganje vode nas u vrh. Mogu samo reći da u komunikaciji s kolegama iz NATO-a osjećamo njihov – respekt. A mi se osjećamo korisno i dobro kad izvršavamo takve međunarodne zadaće. Plovidba je nešto što radimo i za što živimo, na moru se najviše i najbrže uči”, kaže kapetan korvete Mašković.
Poručnik bojnog broda Čobo dodaje da se kontingent ponovno vratio u Split s pohvalama MARCOM-a, te posebnim priznanjem za posadu i RTOP-42, koji je već šesti put bio u Sea Guardianu, pa i u ulozi zapovjednog broda cijelog područja operacije. “Pohvale su uvijek dobrodošle. To puno znači posadi, kontingentu, ali i cijelom HRM-u. S brodom namjene i veličine RTOP-42 izvršili smo sve zahtijevane zadaće, a MARCOM je našu kompaktnost prepoznao kao prednost za određene zadaće. Poučeni dosadašnjim iskustvima i stečenim sposobnostima, smatram kako posada RTOP-42 može nastaviti uspješno sudjelovanje u ovoj operaciji u skladu sa zahtjevima i potrebama MARCOM-a”, zaključuje zapovjednik RTOP-42.
TEKST Domagoj Vlahović
FOTO Domagoj Vlahović, arhiva 8. HRVCON-a