Korijeni prvih specijalnih postrojbi na tlu južne Afrike sežu još u doba anglo-burskih ratova, početkom XX stoljeća. Već tada su snage nizozemskih naseljenika poduzimale određena ofenzivna djelovanja, sabotaže i izviđanja duboko iza prve crte britanskih linija

Prva suvremena južnoafrička izvidnička postrojba osnovana je tijekom I. svjetskog rata i njezino djelovanje bilo je usmjereno protiv snaga kolonijalnog korpusa u tadašnjoj njemačkoj koloniji Jugozapadnoj Africi (današnja Namibija). Tijekom II. svjetskog rata južnoafričke trupe borile su se u sklopu savezničke alijanse. Postrojbe njihovih komandosa posebno su se istaknule svojim akcijama pod patronatom britanskog SAS-a (Special Air Service) ali i pustinjskim izvidničkim grupama (Long Range Desert Group).

Dobivši neovisnost od britanske krune, Južnoafrička Republika je počela stvarati svoje oružane snage i u sklopu njih, svoje prve specijalne postrojbe. Prva postrojba takvog tipa osnovana je 1. listopada 1972. u Outdshoomu, gdje se nalazio centar (škola) za obuku pješaštva. Dobila je naziv Prva izvidnička-komando postrojba. U Outdshoomu je djelovala do 1975. godine kada je premještena u Durban. Te godine postrojba doživljava svoj prvi preustroj; podijeljena je na dvije manje podskupine. Jedna je nazvana 4. izvidnička-komando skupina sa sjedištem u Langebaanu i dobila je zadaću provoditi pomorske operacije. Druga je nazvana 5. Izvidnička-komando skupina i trebala se baviti kopnenim operacijama. U početku je bila smještena u Duku-Duku kampu u sjevernom Natalu, da bi potom bila premještena u Phalaborwu.

Godine 1981. specijalne snage JAR-a postaju samostalna i neovisna struktura u okviru njezine KOV. Njezino zapovjedništvo je bilo direktno podređeno Obrambenim snagama (KOV JAR je njihov sastavni dio). U tom razdoblju obje postrojbe (4. i 5. Izvidnički-komando) bile su klasificirane kao regimente. Nešto kasnije pridodana im je zapovjedno-stožerna postrojba.
Novi ustroj započeo je 1991. godine. Zapovjedno-stožerne postrojbe specijalnih snaga bile su raspuštene a umjesto njih je bio osnovan Izvidnički Direktorat. To tijelo je postalo odgovorno isključivo zapovjedniku Glavnog stožera OS JAR (SADF ? South Africa Defence Force). Sljedeća reforma zakačila je Specijalne snage već 1993. Sve specijalne snage tada su sjedinjene u novu postrojbu koja je dobila ime 45. padobranska brigada. Sve izvidničke-komando postrojbe dobile su prefiks “45” uz broj koji su imali od ranije, tj; “451” i “452”.
Sljedeća reforma od 1996. godine donijela je nove promjene u organizaciji;  45. padobranska brigada preimenovana je u Brigadu specijalnih snaga koja je u svom sastavu imala dvije borbene regimente i tzv. postrojbu za održavanje (logističku potporu). Kasnije je ta logistička postrojba raspuštena, a njezini pripadnici su ukomponirani u ostale dvije borbene regimente. Iako su bivši “izvidnici” bili itekako poznati, novoustrojena Brigada specijalnih snaga postala je jedna od najubojitijih postrojbi kojima raspolaže JAR.

Južnoafrički komandosi-izvidnici bili su korišteni u mnogim lokalnim sukobima tijekom druge polovine 70-ih i početkom 80-ih godina, posebno u tada susjednoj Angoli. Glavni neprijatelj u to vrijeme bio je oslobodilački pokret SWAPO (South West Africa´s People´s Organization). Bio je to gerilski pokret koji se borio za odvajanje Namibije od ostatka JAR. Mnoge operacije koje su provedene u afričkoj savani započele su padobranskim desantom. Pokret SWAPO je bio strašan protivnik koji je od Brigade specijalnih snaga zahtijevao maksimalan angažman i vrhunski uvježbane pripadnike. Komandosi su 1979. godine sudjelovali u operaciji “Staffrron” protiv nekoliko baza gerilaca pokreta SWAPO. Operacija “Mebos” iz 1982. godine, jedna je od najuspješnijih akcija u povijesti Brigade specijalnih snaga. Tada su se komandosi padobranima spustili duboko u Angolu i uništili Glavno zapovjedništvo pokreta SWAPO. Operacija “Askari” iz 1984. godine uništila je sve linije opskrbe i logističke baze pokreta SWAPO u Angoli.

U današnjem ustroju Brigade specijalnih snaga i dalje egzistiraju dvije borbene regimente (4. i 5). Svaka od borbenih regimenti sastavljena je od jedne satnije za obuku i tri borbene satnije. Unutar jedne regimente, njezini pripadnici fluktuiraju između različitih komando timova da bi se usavršili u svim specijalnostima koje pokriva dotična regimenta. I nadalje je na snazi generalna podjela zadaća između dviju regimenti; 4. pokriva pomorske, a 5. regimenta kopnene operacije. Časnici i dočasnici (posebno oni padobranske specijalnosti) moraju ostati u sastavu svoje postrojbe najmanje 2-3 godine radi “asimilacije” duha komandosa-izvidnika.

Zadaće, selekcija i obuka
Zadaće Brigade specijalnih snaga su dubinsko izviđanje teritorija iza neprijateljskih linija, prikupljanje obavještajnih podataka, sabotaže na visokovrijednim protivničkim ciljevima, eliminacija gerilskih i terorističkih djelovanja, provođenje padobranskih i amfibijskih specijalnih operacija. Upravo iz navedenih zadaća može se i razumjeti široki spektar specijalnosti, znanja i vještina kojima moraju ovladati budući komandosi-izvidnici.
Svake godine na selekcijski tečaj za prijam u Brigadu specijalnih snaga prijavi se po nekoliko stotina kandidata. Svi oni moraju zadovoljavati osnovne kriterije:
• moraju biti građani JAR
• moraju imati završenu srednju školu
• moraju imati najmanje godinu dana aktivnog staža u aktivnim, pričuvnim, policijskim ili volonterskim dijelovima oružanih snaga
• moraju govoriti najmanje dva jezika (osim engleskog)
• ne smiju posjedovati ozbiljniji policijski dosje
• ne smiju biti mlađi od 18 ni stariji od 28 godina u trenutku početka selekcijske obuke
• prijavljeni dočasnici ne smiju imati veći čin od nadnarednika
• prijavljeni časnici ne smiju imati veći čin od satnika

U zemlji u kojoj se govori više od 36 različitih jezika od kojih je 12 službenih vrlo je važno poznavati jezike. Najveći dio kandidata bijelaca govori engleski i afrikaans, jezičnu mješavinu starog holandskog, engleskog i zulu jezika koji su stvorili prvi doseljenici iz Nizozemske i koji je raširen u JAR-u. Gotovo svi kandidati crne boje kože, uz engleski se služe barem još jednim afričkim jezikom. Zdravstvenom stanju kandidata se pridaje velika važnost pa se stoga svi obvezno moraju testirati na HIV i hepatitis.
Selekcijski program uključuje psihologijsko ispitivanje i fizičke testove. Kod psihologijskog ispitivanja primjenjuju se klasični pisani testovi, ali i intervju s višim dočasnicima iz sastava specijalnih snaga. Oni procjenjuju koliko je pojedini kandidat zrela i uravnotežena osoba i koliko je koji od njih podložan samokontroli. U ovim postrojbama nema mjesta za psihički labilne osobe. Svaki kandidat mora prikazati razloge zbog kojih se želi uključiti u ovu postrojbu ali i predstaviti samog sebe tj. uvjeriti nadređene da on svojim radom može pridonijeti postrojbi. Fizička snaga i kondicija su vrlo važne za svakog kandidata. Minimalni zahtjevi koje svaki kandidat mora ispuniti su:
• 40 kontinuiranih sklekova
• 68 zgibova u 2 minute
• Trčanje u odori na 3 km za 18 minuta
• Penjanje uz konopac
• Svladavanje zida visine 3 metra
• 20 km hodnja u odori, s oružjem i vrećom pjeska težine 30 kg za 6 sati
• 8 km hodnja u odori s puškom za 45 minuta
• 120 skokova iz čučnja
• 45 startova na duljini od 7 m u 95 sekundi
• Preplivati 45 m slobodnim stilom

Na ovom prvom filteru u prosjeku otpadne oko 80% kandidata. Oni koji uspiju proći ovaj prvi “kvalifikacijski prag”, odlaze na trotjedni tečaj podizanja tjelesne spreme. Tijekom prve trećine tog razdoblja kandidati su podvrgnuti gotovo cjelodnevnim fizičkim vježbama za podizanje tjelesne snage i opće razine kondicije. U drugoj trećini fizičke vježbe traju samo po 8 sati dnevno. U posljednjoj trećini, očekuju ih komando hodnja u duljini od 50 km sa rancem težine 20 kg. Postoji još jedna, malo kraća hodnja, duljine 45 km ali s teretom od 30 kg. Posljednja tri dana fizičke obuke su vrlo teški i zahtjevni jer se između ostalog kandidatima dijele smanjene porcije hrane i malo vode za čitav dan. Ta tri posljednja dana kandidati opisuju kao fazu teškog umora, fazu iscrpljenosti i zombi fazu. U prosjeku od ukupnog broja kandidata koji započnu taj pripremni dio obuke, samo ga jedna petina uspije završiti.

Obuka bez kraja
Nakon nekoliko dana odmora, 30-35 najspremnijih (u prosjeku) kandidata nastavljaju s daljnjom obukom i različitim specijalističkim tečajevima. Ukupno trajanje obuke iznosi 42 tjedna.
Početni tečaj započinje izučavanjem osobnog naoružanja kojim se koriste komandosi.
Jurišna puška Viktor R-5, odnosno njezina skraćena inačica R-4, gotovo je indentična izraelskoj jurišnoj pušci Galil (svojedobno razvijenom iz ruskog Kalašnjikova) ali u kalibru 5,56×45 mm. Kako je u Africi široko rašireno oružje ruskog podrijetla, osobito AK-47/AKM, komandosi ga moraju poznavati do savršenstva. Intenzivna obuka nastavlja se uporabom puške H&K MP-5 i američke M-16. Tečaj poznavanja i uporabe osobnog naoružanja upotpunjen je obukom na najčešćim vrstama oružja koja se mogu sresti u Africi kao što su puška tipa SKS, puška H&K G-3 i kratka strojnica Sterling.

Nekako istodobno započinje i padobranski tečaj. Nakon temeljne padobranske obuke na zemlji i padobranskom tornju, kandidati počinju sa svojim prvim skokovima. Do konca padobranskog tečaja, svaki kandidat skupi najmanje 30 skokova koji se izvode iz zrakoplova tipa Hercules C-130, CASA-212, ali i iz starih Dakota DC-3 koje je SAAF modernizirao. Nešto kasnije nekolicina najboljih na osnovnom padobranskom tečaju nastavljaju padobransku obuku u HALO /HAHO skokovima. Ostali nastavljaju obuku u brzom helikopterskom desantiranju, napuštaju helikoptera pomoću užeta i prebacivanje u visećim “grozdovima”.
U 4. regimenti mnogo vremena se posvećuje amfibijskim i podvodnim operacijama. U uvježbavanju se koriste gumeni čamci, gliseri, kajaci, kanui i sve dostupne vrste i tipovi ronilačke opreme. Za mnoge crne kandidate to predstavlja prvi kontakt sa morem i podmorjem.
Unatoč tomu, JAR zasigurno ima najbolje specijalne postrojbe tog tipa na afričkom kontinentu. Nakon ovog dijela obuke slijedi napredni tečaj preživljavanja u uvjetima i okruženju afričke savane. U sklopu tog tečaja kandidati (još uvijek) pripremaju se za sudjelovanje u zračnim operacijama: izviđanje zone padobranskog desanta, obilježavanje i njezino osiguranje. Jedna od najvažnijih funkcija komando-izvidnika je da budu zemaljsko osiguranje svojim kolegama koji će se spustiti padobranima.

Psihološki pritisak
U 5. regimenti program uvježbavanja temeljen je uglavnom na komando hodnjama i praktičnim vježbama na kojima se verificiraju naučena znanja i vještine. Osim ovih, za specijalne postrojbe diljem svijeta, više ili manje uobičajene obuke južnoafrički komandosi moraju pokazati samodisciplinu, duh zajedništva i inicijativu. U postrojbi se ne tolerira pojava bilo kakvog cinizma ili netolerancije. Upravo zbog takvih razloga tijekom svih taktičkih uvježbavanja kandidati su podijeljeni u timove od maksimalno osam ljudi. To se radi zbog maksimalnog međusobnog upoznavanja budućih komandosa gdje ne smiju postojati nikakve nedoumice. Oni će kad jednom postanu pripadnici Brigade specijalnih snaga djelovati u skupinama od 6 do 8 pripadnika, vrlo često tek po dvojica. Jedna od metoda kojom se to postiže je dobivanje dvostruko manje porcija hrane od propisanih. Tim od 8 članova dobije hranu samo za četvero.

Istovremeno, program obuke se nastavlja nesmanjenim tempom. Zbog iskustava koje su njihovi pripadnici stekli dugogodišnjim ratovanjem protiv različitih afričkih gerilskih pokreta i njihovih kubanskih i sovjetskih “instruktora”, posebna pozornost se posvećuje psihološkoj pripremi na moguće zarobljavanje i otpornost prema ispitivanju. Radi toga budući pripadnici specijalnih snaga moraju proći kroz jedan poseban tečaj na kojem su izloženi posebnom “tretmanu”.

Taj tečaj počinje nenajavljeno, temeljen je na nenadanom fizičkom svladavanju kandidata i njihovom fizičkom degradiranju. Vezani lisicama, konopcem ili plastičnim vezicama, s ljepljivom trakom preko usta i crnom vrećom preko glave doslovce su trenutačno stavljeni u položaj ratnog zarobljenika. Podvrgnuti su procesu iznuđivanja informacija, ostavljeni po više sati bez sna, hrane i vode, izolirani od okoline. U toj fazi se primjenjuje sve ono što bi moglo zadesiti bilo koga u neprijateljskom zarobljeništvu. Udar na psihu u takvoj situaciji samo se pojačava npr. iznenadnim polijevanjem hladnom vodom dok se leži na podu ćelije s vrećom na glavi. Na tom tečaju iznimna pozornost se posvećuje promatranju reakcija ostalih kandidata koji “čekaju svoj red” da odrade program ovih vježbi. Mnogi kandidati koji su dosad uspješno prošli program obuke ovdje ispadaju. Klaustrofobija, prikriveni strahovi i sve ostale slabosti ovdje moraju izaći na svjetlo dana. Samo psihički i fizički najspremniji mogu proći dalje na posljednju fazu obuke prije nego što konačno budu primljeni u redove komando izvidnika.

Posljednji izazov
Posljednja faza prije prijama u Brigadu specijalnih snaga je provjera naučenih znanja i vještina u višednevnoj vježbi. Malena grupica preostalih kandidata, u prosjeku 10-15 (od 300-350 prijavljenih) prebacuje se daleko u divljinu sjevernih dijelova zemlje. Prethodno se kandidatima oduzimaju cigarete, upaljači, pribor za osobnu higijenu, slatkiši i slične stvarčice. Ostavljeno im je samo osobno naoružanje i oprema (uključujući medicinsku). Program završne vježbe nazvane “Posljednji izazov” započinje zračnim doskokom na nepoznat teren. Nastavlja se formiranjem baznog logora koji mora biti što je moguće više skriven. Prehrana se zasniva na poznavanju jestivog bilja, biljki iz kojih se može dobiti voda itd. Divlje životinje, lavovi, slonovi i zmije otrovnice samo su dio okruženja. Glavni dio vježbe počinje iznenada, ujutro. Kandidati dobivaju koordinate cilja obično udaljenog 40-50 km. Moraju stići do njega savladavajući sve moguće zapreke, uništiti ga i vratiti se natrag u bazni logor u sklopu zadanog vremena. Na zadaću se kreće odmah, bez posebnih priprema. Na otprilike polovici hodnje čekaju instruktori koji dopuštaju kandidatima da napune čuturice s vodom i podijele pakiranje od osam komada dvopeka. Naravno, voda je iz neke močvare pa primjena tableta za dezinfekciju jamči samo da neće doći do crijevnih oboljenja, ali nikako ne poboljšava okus. Osim toga ni dvopek nije najboljeg okusa jer je polovina pakiranja prethodno bila natopljena u benzin i zatim osušena.

Nakon provedbe postavljenih zadaća iscrpljeni i izgladnjeli kandidati se vraćaju u svoj kamp u kojem se obično već organizirana posebna proslava sa jelima i hladnim pićem. Instruktorima se mogu pridružiti slobodno i kandidati koji su odlučili prekinuti svoj mučni hod prema prijemu u komandose. Takvih zna biti prosječno do 17%, koji odustanu nakon gotovo završenog procesa obuke. Oni koji i nakon takve kušnje žele nastaviti dalje, odmah dobivaju konzervu kondeziranog mlijeka, 12 komada dvopeka (polovina natopljena benzinom),čuturicu vode i kreću prema koordinatama cilja udaljenog preko 30 km. Oni koji uspješno apsolviraju ovaj posljednji izazov bivaju u posebnom inicijaciskom postupku primljeni u Brigadu specijalnih snaga.

Snajperska obuka uživo
Nakon ulaska u sastav Brigade Specijalnih snaga, komando-izvidnici i nadalje pohađaju različite specijalističke tečajeve da bi se usavršili u poznavanju različitih specijalnosti kao što su: veza i satelitske komunikacije, sabotaže i eksplozive, padobranska HALO-HAHO napredna obuka, ronjenje i podvodne diverzije, borilačke vještine, fotografija (klasična i elektronička) itd. Jedan od specifičnih tečajeva je i napredna snajperska obuka koja se provodi “uživo”, na pokretne mete u velikom parku prirode Kruger. Tamo se provodi najzahtjevnija snajperska obuka, a mete su divlje životinje (divlje svinje, šakali, hijene itd) koje moraju biti pogođene u točno odabrani dio tijela i to u roku od 60 sekundi nakon što instruktor odabere cilj.

Prije svega pješaci
Južnoafrički komandosi poznati su prije svega po svojim fizičkim predispozicijama i mentalnoj spremnosti za svoje zadaće. Svoj legendarni imidž upornih izvidnika stvorili su dugotrajnim probijanjem i pješačenjem kroz afričku savanu do svojih ciljeva. To su u svojoj suštini ostali i danas, ali u današnje vrijeme za to se koriste puno bržim i učinkovitijim metodama transporta. Legendarni pješaci danas raspolažu sa viševrsnim voznim parkom terenskih automobila, posebno konstruiranim prema njihovim specifičnim zahtjevima. Riječ je o vozilima tipa Vlermuis (šišmiš na jeziku afrikaas). Ta terenska vozila konstruirana su za svladavanje teških terena od morske obale do najviših planinskih područja JAR. Ovaj terenac je prilagođen za zračni transport zrakoplovom i njegovo spuštanje padobranom i za helikopterski transport helikopterima tipa Puma/Oryx. Prednost tog terenskog vozila je u tome što se kao naoružana pokretna platforma vrlo brzo može promijeniti iz jedne konfiguracije u drugu. Na njemu je moguća ugradnja bestrzajnog topa od 106 mm, lansera protuoklopnih raketa tipa ZT-3 ili minobacača kalibra 60 i 82 mm. Također na šasiji terenca predviđena su postolja na koje je moguće ugraditi manji top kalibra 20 mm ili višecijevni raketni bacač kalibra 107 mm. Bazni model Vlermuis ima ugrađenu strojnicu od 7,62 mm naprijed (ili 12,7 mm) te jednu strojnicu istog kalibra na okretnom postolju (360°). Osim vozača, u vozilo se može smjestiti kompletan komando-tim u sastavu 6-8 članova. S punim spremnikom goriva (80 l) i tri rezervna kanistera (3 x 20 l) Vlermuis ima autonomiju od gotovo 800 km.

Izazovi novog doba
Prestankom ratnih operacija koje su se vodile protiv gerilskih pokreta kao što je bio SWAPO, nije otupjela udarna oštrica južnoafričkih komandosa. Poseban naglasak dan je urbanim oblicima borbe protiv različitih oblika kriminala i terorizma u velikim gradovima kao što su Johannesburg, Cappetown, Port Elizabeth, Durban i ostali. Na tim tečajevima koji traju 6 tjedana komandosi se uvježbavaju u zaštiti VIP osoba, zaštiti zračnih luka, oslobađanju talaca i rješavanju talačkih kriza, izlasku iz jurećeg automobila, radiokomunikaciji na novim sredstvima i sličnim stvarima korisnim za uspješno obavljanje njihovih zadaća. Iako su “stara” operativna područja komando-izvidnika sada mirna, Brigada specijalnih snaga JAR ostala je i dalje u stand-by stanju, na raspolaganju domaćoj politici. Njihove intervencije sve češće su na usluzi domaće policije zbog socijalne situacije u JAR-u. Pojedini dijelovi 4. regimente nedavno su sudjelovali u združenim vojnim vježbama na jezeru Tanganjika, zajedno sa postrojbama OS Tanzanije. Gotovo istodobno postrojbe 5. regimente sudjelovale su u združenim vojnim vježbama u Zimbabveu.

Igor SPICIJARIĆ