Storm Shadow se dokazao u uspješnoj provedbi borbenih zadaća i prije nego je službeno ušao u operativnu uporabu. Zbog toga ne čudi njegov prodajni uspjeh

Nakon što su se dokazali u ratovima sve veći broj država želi krstareće projektile u naoružanju svojih oružanih snaga. Tako bi do kraja ove godine Australija trebala završiti s odabirom svog novog krstarećeg projektila za ratno zrakoplovstvo unutar programa Air 5418. Taj je izbor znakovit iz više razloga i pokazuje smjer razvoja i suvremenih krstarećih projektila i ratnih zrakoplovstava. Australski jurišnici F-111 trebali bi ostati operativni do 2010. ili najkasnije 2012. godine. Ti su avioni trenutačno naoružani krstarećim projektilima Lockheed Martin/Rafael AGM-142 Popoeye. Kako je Popeye pretežak za australske višenamjenske borbene avione F/A-18A/B Hornet izlaskom iz operativne uporabe jurišnika F-111 australsko ratno zrakoplovstvo ostalo bi bez mogućnosti uništavanja ciljeva na zemlji na velikim udaljenostima. Zbog toga je odlučeno da se za australske Hornete kupe lakši i najmoderniji krstareći projektili. Na taj će se način australskom ratnom zrakoplovstvu omogućiti uništavanje dobro branjenih ciljeva i premostiti jaz do dolaska višenamjenskih borbenih aviona F-35 JSF.
Zbog problema s integracijom Popeye projektila i F-111 jurišnika čija se kombinacija na kraju pokazala preskupa, a kako bi se istovjetne komplikacije izbjegle s novim krstarećim projektilom i Hornetom, australsko je ratno zrakoplovstvo odlučilo u uži izbor uzeti samo projektile koji su već u sastavu Hornetovog naoružanja ili je proces njihovog uvođenja u naoružanje u tijeku. Zbog toga su u uži izbor ušla samo tri projektila. Prvi je Boeing AGM-84K SLAM-ER koji se već duže vrijeme nalazi u Hornetovom naoružanju. Drugi je EADS/Saab Bofors Taurus koji je kupila Španjolska i čija je prilagodba Hornetu u tijeku. Treći je Lockheed Martin AGM-158 JASSM koji je od početka projektiran i za uporabu s Horneta.

Dodatna otežavajuća okolnost pri odabiru bila je odluka australskog ratnog zrakoplovstva da svoje buduće krstareće projektile rabi kako za zadaće uništavanja ciljeva na kopnu tako i za zadaće protubrodske borbe. Za tu drugu ulogu budući krstareći projektili će se morati uvesti u naoružanje nedavno moderniziranih mornaričkih patrolnih aviona AP-3C Orion. Uvrštavanjem Oriona u platformi za nošenje krstarećih projektila Australija se pridružila brojnim državama koje razmatraju mogućnost uporabe velikih aviona, koji u osnovi nisu namijenjeni obavljaju jurišnih i bombarderskih zadaća, u zadaćama borbene uporabe krstarećih projektila.

Povećanje interesa

Naglo povećanje interesa za krstarećim projektilima pokazuje da njihova tehnologija više nije namijenjena samo supersilama. U nedavnoj prošlosti glavna zapreka uporabi krstarećih projektila nije bila u nedostupnosti tehnologije već u nemogućnosti dobivanja podataka potrebnih za ciljanje i navigaciju. Danas su dostupne komercijalne satelitske fotografije i elektroničke karte omogućavaju lakše planiranje operacija i omogućavaju da se krstareći projektili uporabe protiv svakog cilja na Zemlji.

MBDA-ov krstareći projektil velikog dometa ponuđen Australiji poznat je čak pod tri imena. U Velikoj Britaniji, Grčkoj i Italiji nazivaju ga Storm Shadow, u Francuskoj SCALP-EG, a Ujedinjenim Arapskim Emiratima prodan je kao Black Shaheen. U svim tim slučajevima riječ je o istom projektilu. Jedina je razlika što je svaka inačica posebno prilagođena uvjetima u svakoj državi i njihovim sustavima obrade podataka. Dosad je taj projektil prilagođen za naoružavanje borbenih aviona Rafale, Mirage 2000, Typhoon i Tornado. Storm Shadow i Black Shaheen prilagodit će za nošenje na Mirageima 2000-5 i 2000-9 koji su u naoružanju grčkog i emiratskog ratnog zrakoplovstva.
Svoju je učinkovitost Storm Shadow dokazao tijekom operacije Telic (invazija na Irak 2003.) kad je britansko ratno zrakoplovstvo zatražilo da se projektil u vrlo kratkom vremenu prilagodi nošenju na Tornadu GR.4. Uspješnost prilagodbe dokazana je u borbama u kojim je lansirano ukupno 27 Strom Shadowa koji su svi pogodili zadane ciljeve. Projektili su rabljeni protiv važnih, dobro branjenih ciljeva kao što su zapovjedni bunkeri čije bi uništavanje predstavljalo preveliku opasnost za avione s posadama. Pritom je dokazana vrlo velika preciznost projektila i velika razorna moć njegove bojne glave.
U nekim je slučajevima cilj napadnut iz dva različita smjera s dva projektila koji su programirani da pogode istu točku na cilju kako bi drugi projektil proletio kroz rupu koju je napravila eksplozija bojne glave prvog.

Storm Shadow je odabran unutar programa CASOM (Conventionally Armed Stand-Off Missile – projektil s klasičnom bojnom glavom velikog dometa) sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. Namjena mu je bila da europskim lovačkim i jurišnim avionima pruži mogućnost uništavanja dobro branjenih ciljeva na velikim udaljenostima, prije nego što uđu u zonu protuzračne obrane. Za uporabu Storm Shadowa prilagođeni su Tornado i Typhoon, dok se razmatra mogućnost da ga se uvrsti u naoružanje britanskih F-35 JSF-a (najveći je problem što F-35 ne može okomito sletjeti kad je na njemu ovaj projektil). Britansko ratno zrakoplovstvo razmatra mogućnost da se Storm Shadow prilagodi i uporabi s aviona kao što su Nimrod MRA-4 ili A400M.

Visoka učinkovitost

Storm Shadow je krstareći projektil velikog dometa koji do svojih ciljeva najčešće stiže leteći na vrlo malim visinama. Projektiran je da djeluje u svim vremenskim uvjetima, potpuno samostalno kako bi se zahtijevale minimalne preinake i prilagođavanja na borbenim avionima. Kako bi se do maksimuma povećala borbena učinkovitost pri projektiranju se pazilo da mu se daju stealth odlike, što znači da ima bitno smanjeni radarski odraz i infracrveni potpis. Pazilo se na sve, tako da je usisnik za zrak za Microturbo turbomalzni motor tako napravljen da sprečava dopiranje radarskih zraka do lopatica kompresora motora.

Odlika koja će se sigurno najviše svidjeti zemaljskom osoblju zaduženom za održavanje i pripremu krstarećih projektila je visoka pouzdanost od čak 95 posto, što pak znači potrebu za malim održavanjem. Predviđeno je da projektili Storm Shadow ostanu operativni i nakon što 25 godina provedu u svojim kontejnerima bez ikakvog održavanja, te da mogu provesti čak 40 letnih sati podvješeni pod krila borbenih aviona prije pregleda.
Kako bi se do maksimuma olakšao posao oko programiranja za obavljanje zadaća razvijena je PCMCIA kartica koja se rabi u prijenosnim računalima. Napravljeno je i posebno izdržljivo prijenosno računalo namijenjeno programiranju i testiranju ispravnosti projektila. Tajni podaci čuvaju se samo na PCMCIA karticama (postoje i kartice s tehničkom dokumentacijom projektila).
Planiranje borbene zadaće za britanske Storm Shadowe centralizirano je u središnji pogon u Norhwoodu, ali je kao pričuvna mogućnost razvijen i prijenosni sustav ako se iz bilo kojeg razloga ne bi mogla uspostaviti veza sa središtem. Sustav za planiranje zadaća može iskoristiti podatke iz velikog broja različitih izvora, kao što su komercijalne ili vojne satelitske snimke, komercijalne digitalne i fotokarte, snimke ili fotografije dobivene iz bespilotnih letjelica itd. Svi se ti podaci uspoređuju u sustavu za planiranje misija i nadopunjuju prije poznatim zemljopisnim podacima (visoke planine, nizine, šume, pustinje itd.). Na temelju svih tih podataka i želja zapovjednika operacije izrađuje se plan zadaće i nakon toga se izračunavaju svi parametri potrebni za let projektila do cilja.
Uz pomoć prijenosnog računala ti se podaci ubacuju u sustav za kontrolu leta projektila i borbeni sustav aviona-nosača projektila. Zadaća se u pravilu planira “unatrag”, što znači da se prvo odredi cilj i način na koji se želi uništiti. Pritom se često mora paziti da način uništavanja cilja izazove minimalnu kolateralnu štetu. Zatim se u obzir uzmu podaci o mogućim smetnjama kao što je oblik terena nad kojim će projektil letjeti, jačina protuzračne obrane i njezina koncentracija, te udaljenost cilja od moguće točke lansiranja. Sve to određuje hoće li projektil od trenutka lansiranja letjeti na vrlo maloj visini, ili će počet ponirati nadomak cilja.

Tek nakon što se ukalkuliraju svi ovi podaci započinje planiranje dopremanja projektila do točke lansiranja. Storm Shadow može se programirati tako da ga se lansira i s neke druge, nepredviđene pozicije i da ipak pogodi cilj. Nepredviđena pozicija može značiti da se avion-nosač projektila u trenutku lansiranja nalazio na neplaniranom položaju, ili na neplaniranoj visini, ili oboje. Ta je fleksibilnost postignuta uporabom više sustava kontrole leta i navigacije. Na srednjem dijelu leta, koji je presudan za pronalaženje cilja, kontrola leta se obavlja uz pomoć GPS satelitskog sustava navigacije i TRN (Terrain Referenced Navigation – navigacija uz pomoć praćenja konfiguracije terena nad kojim projektil leti) sustava. Ti se podaci obrađuju i uspoređuju u računalu za kontrolu leta, pri čemu podaci iz GPS sustava služe primarno za pronalaženje zadane točke lansiranja, a podaci iz TRN sustava za preciznu navigaciju tijekom leta na malim visinama.
Za završno navođenje na cilj Storm Shadow rabi hlađenu termovizijsku kameru koja osigurava sliku oštrine obične televizije i ima određene mogućnosti gledanja kroz dim (na istoj se osnovnoj tehnologiji zasnivaju neki sustavi za slijetanje po lošem vremenu komercijalnih aviona). Termovizija osigurava dovoljno podataka za grubu procjenu udaljenosti projektila u odnosu na cilj te omogućava visoku preciznost napada, tj. pogađanje točno određene točke na cilj.
Daljnja unapređenja

Storm Shadow je formalno postao operativan potkraj listopada 2004. iako je prvi put borbeno uporabljen godinu dana prije, tijekom invazije na Irak. I prije službenog ulaska u operativnu uporabu, a na temelju iskustava stečenih u operaciji Telic, proizvođač je započeo s ispitivanjem mogućnosti poboljšanja. Jedno od prvih predloženih poboljšanja je ugradnja “datalinka” preko kojeg bi se prenosila termovizijska slika s projektila u zapovjedništvo. Primarni cilj je osigurati potvrdu pogađanja zadanog cilja, a sekundarni je iskoristiti sliku termovizije za dodatno izviđanje cilja i terena u neposrednoj okolici. Osim što bi omogućio prenošenje slike s termovizije u zapovjedništvo “datalink” bi osigurao i još neke prednosti kao što je mogućnost da se Storm Shadowu promijeni cilj nakon što je lansiran s aviona-nosača. Sada se, kako je već napomenuto, cilj odabire još tijekom priprema na zemlji. Postoji i mogućnost promjene cilja dok se projektil nalazi podvješen pod krilo aviona-nosača, pod uvjetom da je avion opremljen za tu operaciju. Uz to “datalink” bi omogućio pogađanje pokretnih ciljeva (kao što su brodovi, vlakovi i pokretni lanseri balističkih projektila) jer bi se Storm Shadow tijekom leta mogao opskrbiti podacima o promjeni položaja cilja. Podatke o kretanju cilja mogli bi osigurati sateliti, bespilotne letjelice, izvidnički avioni, pa čak i timovi specijalaca na terenu. Zahvaljujući izvrsnoj termoviziji Storm Shadow bi ciljeve kao što su veliki ratni brodovi mogao otkrivati s relativno velike udaljenosti. Daljnjim usavršavanjima u memoriju projektilskog računala mogla bi se ubaciti odgovarajuća slika točno određenog broda kojeg bi Storm Shadow “prepoznao” i napao, recimo, tijekom iznenadnog napada na pomorsku bazu.
Drugo predloženo unapređenje odnosi se na promjenu goriva koje pokreće turbomlazni motor. Storm Shadow sada rabi obično avionsko gorivo umjesto kojeg bi se moglo rabiti visokoenergetsko gorivo. U slučaju uporabe novog goriva s istom masom projektila, istim motorom i istom količinom goriva domet bi se povećao za čak 20 %. Zbog izvrsne odlike Storm Shadowa koji se bez većih izmjena na samom projektilu, već samo računalnog programa, može iskoristiti za više različitih zadaća predložen je program razvoja više bojnih glava prilagođenih određenim zadaćama, kao što su penetracijska bojna glava namijenjena uništavanju najotpornijih bunkera ili bojna glava namijenjena uništavanju žive sile.

Način djelovanja na cilju

Storm Shadow je trenutačno opremljen tandem bojnom glavom Royal Ordnance BROACH koja je uspješno testirana i na krstarećem projektilu CALCM (Conventional Air Launched Cruise Missile) američkog ratnog zrakoplovstva, te je prilagođena za ugradnju na projektil AGM-154X JSOW (Joint Stand-Off Weapon) američke ratne mornarice.
Bojna glava BROACH sastoji se od probojnog naboja koji je postavljen odmah iza termovizije. Postavljena je što bliže vrhu projektila kako bi minimalizirao kluter na crti ciljanja. Iza nje je “klasična” razorno-probojna bojna glava koja zauzima središnji dio projektila. Prva bojna glava ima najveći mogući promjer koji omogućava tijelo projektila. Druga glava je znatno uža od tijela projektila kako bi se povećala mogućnost penetracije kroz cilj i maksimalizacije učinka eksplozije bojne glave unutar njega. Prilikom napada na cilj prva bojna glava aktivira se u neposrednoj blizini cilja, trenutak prije udara projektila u njega. Glavnina tako stvorenog kumulativnog mlaza buši rupu u zidu, dok sekundarni učinak eksplozije odstranjuje zemlju kojoj je cilj bio pokriven i/ili razbija vrata i prozore na zgradi. Penetracijska bojna glava (koja se ne aktivira prilikom eksplozije prve bojne glave) prolazi kroz otvor koji je otvorila prva bojna glava kako bi eksplodirala u unutrašnjosti cilja. Iskustva u borbenim djelovanjima krstarećih projektila Storm Shadow pokazala su da precizno usmjereno djelovanje bojne glave BROACH može znatno otežati otkrivanje mjesta udara. Pri tipičnom djelovanju te bojne glave na zidu cilja se otvara mala rupa, uz malo prašine ili dima, ali su stoga razaranja unutar cilja vrlo velika.
Testiranja su pokazala da tijekom udara Storm Shadowa brzinom od 290 m/s u cilj (u ovom slučaju bunker napravljen od armiranog betona) 450 kg teška bojna glava BROACH bez problema probija armirani beton debljine 3,5 metara. Mjerenje je pokazalo da nakon probijanja zida bunkera penetracijska bojna glava ulazi u unutrašnjost cilja brzinom od čak 122 m/s.
Testiranja i borbena iskustva dokazala su da je Strom Shadow znatno manje osjetljiv pri djelovanju u odnosu na kut i brzinu pogotka cilja u odnosu na obične kinetičke penetratore. Po tvrdnjama proizvođača bojna glava BROACH može uspješno probiti zid od armiranog betona debljine 1 m pri brzini udara od samo 0,3 Macha i pri kutu udara od samo 30 stupnjeva. Taj je podatak važniji za JSOW nego za Storm Shadow. Uz to BROACH je uspješno prošao sva testiranja izdržljivosti na eksploziju i vatru. Nije se aktivirala ni kad je vatra potpuno uništila ostatak projektila ni kad su je izravno pogodili metkom.

Opis projektila

Predviđeno je da projektili Storm Shadow ostanu operativni i nakon što 25 godina provedu u svojim kontejnerima bez ikakvog održavanja
Storm Shadow (francuski SCALP EG) baziran je na projektilu Apache koji je bio namijenjen uništavanju uzletno-sletnih staza. Početni ugovor za razvoj novog projektila dobila je tvrtka Matra BAE Dynamics 1997. Već u siječnju 1998. projektu se pridružila Francuska narudžbom od čak 500 SCALP-a. U međuvremenu je tvrtka Matra BAE Dynamics postala sastavni dio tvrtke MBDA. Prvo uspješno lansiranje kompletiranog projektila obavljeno je potkraj prosinca 2000. s aviona Mirage 2000N. S britanskog jurišnika Tornado prvo je lansiranje obavljeno 21. svibnja 2001. Prvo borbeno lansiranje obavljeno je s britanskog jurišnika Tornado GR.4 u noći 21. na 22. ožujka 2003. protiv ciljeva u Iraku.
Ne postoje službeni podaci o cijeni Strom Shadowa iako se približne vrijednosti mogu izračunati iz podatka da je Italija za 200 projektila platila 270 milijuna američkih dolara. Dosadašnji korisnici Storm Shadowa/SCALP EG-a su Velika Britanija (naručila je 900 komada), Francuska (500), Italija (200), Grčka (56) i Ujedinjeni Arapski Emirati koji su kupili nepoznati broj projektila Black Shaheen.
Kako je Storm Shadow od početka projektiran da bi se njime naoružali lovci-bombarderi i jurišnici morao je imati veličinu i masu prilagođenju njihovim mogućnostima. Zbog toga je dugačak 5,1 metar i promjera tijela 1,166 m. Nakon odvajanja od aviona-nosača izvlače se krila raspona 3 m. Službeni podatak je da je masa projektila u trenutku lansiranja oko 1300 kg, iako neki drugi izvori navode podatak o 1230 kg. Pokreće se pomoću turbomlaznog motora Turbomeca Microturbo TRI 60-30 potiska 5,4 kN. To je dovoljno da uz početnu brzinu u trenutku lansiranja brzina krstarenja Storm Shadowa bude oko 1000 km/h. Službeni podaci tvrtke MBDA kažu da je maksimalni domet projektila veći od 250 km, te je vjerojatno oko 270 km. Tako bi s novim gorivom i povećanjem dometa od 20 posto Storm Shadow mogao uništavati ciljeve na udaljenosti od oko 320 km. Da bi izbjegao otkrivanje i izbjegavanje do cilja najčešće leti na visinama od samo 30 do 40 m.

Na osnovi projektila SCALP EG (koji je u svim bitnim dijelovima identičan Storm Shadowu) za francusku ratnu mornaricu razvija se krstareći projektil SCALP NAVAL namijenjen uporabi s ratnih brodova i podmornica. Krstareći projektil Scalp Naval koristit će se najvećim dijelom konstrukcijskim komponentama koje se ugrađuju i u Storm Shadow/SCALP EG uz određene modifikacije potrebne zbog prilagodbe koju zahtijevaju uvjeti lansiranja iz torpednih cijevi zaronjene podmornice ili vertikalnog brodskog lansera. Glavne promjene odnose se na kutijasti oblik “zrakoplovne” inačice koji će se pretvoriti u cilindrični da bi se raketa mogla lansirati kroz klasičnu 21 inčnu (533 mm) torpednu cijev. Pritom je prema tvrdnjama iz MBDA zadržan stupanj niske radarske zamjetljivosti postignutog kod zrakoplovne inačice. Ostale modifikacije odnose se na dio baznog “interfacea” rakete i kapsuliranog sustava za ispaljivanje iz zaronjenog stanja. SCALP EG i SCALP NAVAL dijelit će i sustav planiranja misije s tim da će se kod pomorske verzije programiranje leta (trajektorija) projektila sustav moći prilagoditi specifičnim željama pojedinog naručitelja i brodskim borbenim sustavima. Kako za SCALP NAVAL dimenzije i mase više nisu tako važne kao za SCALP EG i Storm Shadow povećat će se spremnici za gorivo kako bi mogli primiti 20 posto više goriva što će, u kombinaciji sa startnim raketnim motorom potrebnim da se projektil lansira iz okomitih brodskih lansera i iz torpednih cijevi podmornica, povećati domet na približno 1000 km. Sustav za kontrolu leta projektila i navođenje na cilj neće se mijenjati jer se pokazao vrlo učinkovit. Početak serijske proizvodnje krstarećih projektila Scalp Naval predviđen je za prvo tromjesečje 2006. godine. Francuska mornarica naručila je prvih 240 raketa za svoje nove multifunkcionalne fregate projekta FREMM i napadne podmornice Barracuda. Na svakoj fregati bit će ukupno 24 rakete, a na podmornicama po 12 raketa. Ugradnja na fregate se očekuje do 2011. a na podmornice do konca 2013. godine. Cijena te narudžbe procjenjuje se na oko 300 milijuna američkih dolara. Osim Francuske RM za SCALP NAVAL vrlo je zainteresirana i britanska ratna mornarica koja u svojim planovima ima ugradnju inačice tog projektila prilagođene njihovim uvjetima na razarače Type 45.

Domagoj MIČIĆ