Zahvaljujući novim modifikacijama i nabavama u Sjedinjenim Državama, udarne letjelice Finskog ratnog zrakoplovstva stječu sposobnosti borbenog djelovanja zrak-zemlja, i tako konačno postaju oni pravi, svestrani stršljeni…

Finsko ratno zrakoplovstvo danas posjeduje flotu od 62 F/A-18 Horneta. Iako letjelice nisu nove, njihov razvoj još uvijek traje. Naime, već su prošli jedan prošireni program nadogradnje, a praktički netom je završen drugi. Naime, domaća tvrtka Patria, koja je bila nositelj provedbe modernizacije, 22. je prosinca prošle godine objavila da je zrakoplovstvu dva tjedna prije predan i zadnji novi Hornet.
Činjenica da su Finci sami sposobni provesti tako opsežan projekt na avionu koji ima američko podrijetlo ne čudi. Letjelice, čiji je originalni proizvođač McDonnell Douglas, kojeg je poslije preuzeo gigant Boeing, izvorno su sklopljene u Finskoj, a ondje su i prošle sva testiranja uoči ulaska u operativnu uporabu. Zapravo, Skandinavci su izvorno posjedovali 64 zrakoplova. Njih sedam, dvosjedi F/A-18D proizvedeni su u St. Louisu, a 57 jednosjeda F/A-18C u Finskoj. Potonji su posljednji Horneti tog tipa igdje i ikad proizvedeni. Bili su naručeni 1992., a isporučivani od 1995. do 2000. godine.  Zanimljivo je da su u Finskom ratnom zrakoplovstvu (Ilmavoimat) zamijenili šarenu kombinaciju borbenih aviona, MiG-21bis i Saab 35 Draken.

Samo lovci
 Prva nadogradnja pod nazivom MLU1 (Mid-Life Update 1) bila je završena 2010., a bila je fokusirana na poboljšanje Hornetovih zrak-zrak borbenih sposobnosti. Druga nadogradnja MLU2 počela je 2012. godine i proširila je borbene sposobnosti sa sustavom zrak-zemlja. U vrijeme kad su finske zračne snage naručivale 64 Horneta (dva su u međuvremenu izgubljena tijekom letačkih zadaća), to su bili respektabilni i moderni borbeni avioni. No, zbog ograničenih oružnih sustava u odnosu na američki original, nisu imali njihovu standardnu višenamjensku pokratu F/A-18 (F= fighter, A= attack).  Znači, bili su označeni samo kao lovci, dakle, s pokratom F-18, i služili su za protuzračnu obranu.
Konkretnije, prvom su nadogradnjom MLU1 dodane mogućnosti TAMMAC (Tactical Aircraft Moving Map Capability), radiostanice UHF/VHF bržeg odziva, modernije memorijske jedinice te mogućnosti nošenja zrak-zrak raketa nove generacije, kratkodometnog AIM-9X Sidewinder i srednjodometnog AIM-120 AMRAAM. Pilotima je dodana mogućnost korištenja JHMCS-a (Joint Helmet Mounted Cueing System).

Patria i zrakoplovi
Bez obzira na vlastite kapacitete, odluku o svim aspektima nadogradnje stršljenova na MLU2 standard Finci nisu mogli donijeti sami. Bile su potrebne dulje konzultacije između Finskog ratnog zrakoplovstva, Patrije, ali i Boeinga te Američke ratne mornarice koja je najveći korisnik Horneta sa zrak-zemlja naoružanjem, kontinuirano provodi istraživanja, radi na novim konceptima dizajniranja, kao i na stručnim studijama. Mnoga su znanja podijelili s Fincima. Iako je Patria u Hrvatskoj, a i mnogo šire, najpoznatija po svojim oklopnim vozilima na kotačima, ima i svoje mjesto u zrakoplovnoj industriji. Uz već spomenuti rad na finskim Hornetima tvrtka, primjerice, proizvodi dijelove raznih Airbusovih aviona, kao i za poznati vojni višenamjenski helikopter NH90. Svi probni letovi na programu MLU1 te inicijalna testiranja za MLU2, obavljala su se u FTC-u (Flight Test Center) u Zrakoplovnoj bazi u Halliju. Preustroj ratnog zrakoplovstva proveden je 2013. godine, pa je u sklopu toga FTC preseljen u Pirkkalu gdje se nalazi i danas. U procesu preustroja FTC mijenja ime u ACC (Air Combat Center).

Veto na JASSM
Izbor naoružanja koji Hornetu daje sposobnosti zrak-zemlja uključuje tri inačice JDAM (Joint Direct Attack Munition) navođenih bombi, a to su: GBU-31(v)1/(v)3 od 900 kg, GBU-32 od 450 kg te GBU-38 od 227 kg. No, u vrijeme donošenja odluke za nabavom naoružanja, u prvi su plan došle tehnički, ali i medijski najatraktivnije rakete velikog dometa. Izabran je projektil zrak-zemlja AGM-158 (JASSM-Joint Air to Surface Stand off Missile). Ta odluka u početku nije bila realizirana, jer su Sjedinjene Države odbile prodaju, tj. zabranile izvoz u Finsku proizvođaču Lockheed Martinu. Finci su brzo reagirali pa je kao zamjena izabrana “jedreća bomba” (glide bomb) AGM-154C (JSOW-Joint Stand off Weapon). Novo naoružanje tražilo je i proširenje mogućnosti računalnog sustava za upravljanje borbenim misijama te dodavanje programskog dijela za izvršavanje zadaća zrak-zemlja. U tom je smjeru uključeno i poboljšanje avionike te modernizacija radara na AN/ALR-67(V)2 standard. Tu su uključeni i ciljnički podvjesni kontejner AN/AAQ-28 Litening AT te višefunkcijski sustav veze LINK 16. Što se tiče manjih kalibara, zadržan je rotirajući šestocijevni top M61 Vulcan. No, njega su Finci dosad podrazumijevali kao oružje koje služi isključivo za borbu u zraku, a modernizacija mu daje i mogućnost djelovanja po kopnenim ciljevima.

Otklanjanje problema
U ranoj fazi programa, Patria je ugovorom s Boeingom dogovorila prijelazni rok u kojem su prva četiri zrakoplova nadogradili finski tehničari, ali uz nadzor Boeingovih specijalista. Bio je to svojevrsni prijenos tehnologije, pa su nakon završnih testiranja i verifikacije tih zrakoplova na svim ostalim samostalno radili finski tehničari.
Prvi službeni letovi na eksperimentalno modificiranim zrakoplovima započeli su u rujnu 2009., s primarnom zadaćom provjere novih sustava. Pojavilo se nekoliko problema, a najveći je bio često rušenje misijskog računalnog softvera te s time povezane nepravilnosti u radu zaslona na kokpitu. No, nakon zajedničkih američko-finskih napora, u kolovozu 2012., zaključeno je da je softver stabilan. Važni, možda i ključni trenuci nastupili su u lipnju 2015., kad su odrađena i prva “živa” poligonska testiranja s bojnim JDAM naoružanjem (GBU-38, GBU-31 i GBU-32), na poligonu Rovajärvi u Laponiji. Postignuti su rezultati bili izvanredni, i dotadašnja oznaka F-18 na finskim je Hornetima konačno mogla prijeći u F/A-18.
Nakon svih predradnji koje su prethodile modernizaciji, uspostavljena je proizvodna linija u tvornici Halli, istoj onoj u kojoj su Horneti bili sklapani devedesetih godina. U kolovozu 2012. na radove je preuzet i prvi Hornet. Podrazumijevalo se više od 40 strukturnih radova nadogradnje koji kao rezultat daju standard MLU2 , a u konačnici F/A-18, dakle višenamjenski borbeni avion spreman za operativnu uporabu. Precizno je određen i tempo radova, on je raspoređen više-manje ravnomjerno, pa je, kao što je istaknuto na početku teksta, 2016. bila i godina isporuke zadnjih aviona zrakoplovstvu.

Put u Ameriku
Da bi kraj priče o MLU2 bio potpun, pobrinuli su se američki partneri. Naime, američka je vlada bila popustila u pogledu prodaje sustava AGM-158 JASSM, pa je krajem 2011. Finska od Lockheed Martina naručila 70 projektila u vrijednosti od 225 milijuna dolara. Narudžba je uključivala i dvije vježbovne rakete, računalni misijski program, opremu za ispitivanje i potporu, tehničku dokumentaciju te komplet za obuku tehničkog osoblja. No, prva integracija JASSM-a može se provoditi samo u Sjedinjenim Državama. Vijest iz proljeća 2016. govori da su Finci poslali dva Horneta preko oceana do baze američkog mornaričkog zrakoplovstva China Lake u Kaliforniji, zajedno s desetoricom pripadnika svojeg ratnog zrakoplovstva, tj. probnim pilotima i tehničarima. Tamošnji radovi i testiranja potvrdit će sposobnosti novopečenih F/A aviona da nose i rabe moćne projektile, a veliki je naglasak na kompatibilnosti sa softverskim sustavom, koji bi trebao evoluirati u inačicu SCS-27C(F). Očekuje se da će se avioni vratiti u Europu u rujnu 2017., a potpune operativne sposobnosti Horneta za djelovanje zrak-zemlja bit će dostignute početkom 2018.
Uz tehničke nadogradnje, Finci su pokrenuli i studije te istraživanja kako bi konačno procijenili do kada će moći koristiti Stršljene. Primjerice, u sklopu programa HOLM (Hornet Operational Load Program) na dvama avionima postavljeno je više od 35 mjernih uređaja koji bilježe razna opterećenja i naprezanja. Ispitivanje je trajalo više od 1000 sati naleta, a pokazalo je da avion može izdržati do 4500 letačkih sati bez dodatnih radova i kvarova. Ta razina kvalitete i ispravnosti vodi Hornete do daleke 2030. godine, kad bi dosegnuli kraj svojeg životnog vijeka i tako vjerojatno postali najdulje operativni avioni tog tipa u svijetu.

Pogled daleko unaprijed
Bez obzira na modernizaciju flote borbenih aviona koja još traje, Finci već razmišljaju o nabavi novih aviona. Zaključili su da neće pokretati MLU3 program, a zamjena treba započeti prije samog isteka životnog vijeka sadašnjh zrakoplova. Tip novog borbenog zrakoplova još nije odabran, kao i njihova brojnost. Odluka o tipu očekuje se do 2022., početak uporabe u Finskoj do 2025., a potpuna operativnost do 2030. godine. U obzir će se uzimati mogućnost domaće (dakle, Patrijine) potpore i sposobnosti održavanja, pa čak i sudjelovanja u proizvodnji. Ne treba zanemariti niti kompatibilnost s partnerima. Tu se prije svega misli na zemlje NATO-a. Iako nije članica Saveza,  Finska je njegov ugledni partner. U Patrijinu časopisu, uz članak koji je napisao nekadašnji zapovjednik Ratnog zrakoplovstva umirovljeni general-bojnik Lauri Puranen, kao kandidati nabrojeni su isključivo zapadni zrakoplovi: Dassaultov Rafale, Boeingov F/A-18 E/F Super Hornet, Lockheedov F-35 Lightning II, transeuropski Eurofighter Typhoon te Saabov Gripen E/F NG. Puranenov je tekst imao dodatnu težinu kad se uzelo u obzir da je on na čelu radne skupine za preliminarnu procjenu aspekata nabave.

Odgovor proizvođača
Program odabira i nabave letjelice koja će biti višenamjenski borbeni avion zove se HX Fighter i Finci predviđaju da će biti potrebno 15 godina da bude realiziran. U tijeku su pozivi za dostavom informacija. Na prve su pozive do studenog 2016. odgovorili točno oni proizvođači s onim letjelicama koje su spomenute u Puranenovu tekstu. Zrakoplovstvo na svojoj web-stranici napominje i da pune sposobnosti sadašnje flote Horneta neće moći biti nadomještene aktualnim obrambenim proračunom, pa će HX Fighter tražiti njegovo povećanje. Dakle, za uspješan završetak projekta trebat će se poklopiti dosta toga, a niti lista aviona-kandidata još nije potpuna. Spominje se čak i mogućnost da se dio sadašnje flote nadopuni besposadnim letjelicama. Ukratko, finski bi natječaj mogao biti jedan od najzanimljivijih u nadolazećim godinama.

---

F/A-18C HORNET (FINSKO RATNO ZRAKOPLOVSTVO- ILMAVOIMAT)
Raspon krila: 11,43 m
Duljina: 17,10 m
Visina: 4,67 m
Masa praznog aviona: 10 680 kg
Najveća operativna masa: 23 541 kg
Struktura: metal i kompozitni materijali
Motori: dva General Electric F404-GE-402 turbofan
Maksimalna brzina: 1,8 maha
Maksimalna visina letenja: 15 000 m
Naoružanje: M61 Vulcan top od 20 mm montiran na trupu, maksimalno 12 kratkodometnih AIM-9 Sidewinder IR vođenih projektila i/ili srednjodometnih AIM-120 AMRAAM aktivnih radarski vođenih projektila na krilnim ili trupnim stanicama; oružja zrak-zemlja uključuju pametne bombe (JDAM), jedreće bombe srednjeg dometa (JSOW) i projektile dugog dometa (JASSM)
Sustavi i oprema: APG-73 radar; paket protumjera uključuje mamce i različite elektroničke sustave; promatrački sustav na kacigi (JHMCS), APX-111 prijamnik za identifikaciju; Link 16 datalink; ciljnički podvjesni kontejner AN/AAQ-28 Litening

---

Damir MIŠKOVIĆ