Pripadnici Satnije specijalne Vojne policije prošli su svojevrstan test koji potvrđuje ne samo razinu obučenosti, nego i kvalitetu nekih procedura, taktika, tehnika i načina uporabe sredstava unutar postrojbe. Vježba nasilnog ulaska u objekt i njegovo čišćenje u svrhu rješavanja visokorizične situacije sa što manje sredstava prisile spada u najteže zadaće…

S njima se jednostavno ne želite sukobljavati. Spadaju u najobučenije i najspremnije vojnike, specijalizirani su za djelovanje u urbanim područjima, među ulicama, dvorištima, kućama, zidovima, stubištima, pa i u najskučenijim prostorima. Baštine tradiciju elitnih antiterorističkih vojnopolicijskih postrojbi iz Domovinskog rata. Naoružani su primarno jurišnim puškama kojima itekako dobro gađaju, na Picatinny šine stavljaju optičke naprave i baterije, ispod cijevi bacače granata. U slučaju potrebe poslužit će se i pištoljem s prigušivačem, sačmaricom ili nožem. Ukoliko i ostanu bez oružja ili ga ne smiju uporabiti, pribjeći će omamljivačima ili šokerima, čak i raznim borilačkim vještinama. Svi ih vježbaju, neki su i pravi majstori te sudjeluju i na civilnim sportskim natjecanjima. Dobro su zaštićeni, kacigama s većim prorezom i zaštitnim prslucima manjih dimenzija, a oba su sredstva karakteristična za specijalce, kojima je potrebna povećana pokretljivost i rad osjetila. Tu su i plinske maske, štitnici za laktove i koljena, a i štitovi za anti-riot situacije. Za fingiranje nekih situacija u kojima bi bilo potrebno bojno streljivo služe se i airsoft opremom, što je već godinama uobičajena praksa u specijalnim postrojbama NATO-a.
Sva ta oprema i tehnologija, kao i individualne sposobnosti, za pripadnike Satnije specijalne Vojne policije Pukovnije VP-a ne bi značili ništa da ih ne koriste zajedno, kao tim. Da bi to mogli, potrebna su im stalna uvježbavanja, po mogućnosti u što realnijim i zahtjevnijim situacijama. Hrvatski vojnik nazočio je ovaj put dijelu postrojbene obuke na razini satnije. Gledali smo jedan od završnih scenarija višetjednog uvježbavanja, svojevrstan test koji potvrđuje ne samo razinu obučenosti, nego i kvalitetu nekih procedura, taktika, tehnika i načina uporabe sredstava unutar postrojbe. Ukratko, promatrali smo nasilni ulazak u objekt i njegovo čišćenje u svrhu rješavanja visokorizične situacije sa što manje sredstava prisile, što spada u najteže zadaće. Odabrani objekt velika je zgrada unutar jedne vojarne, koja čeka adaptaciju. “Uglavnom za vježbu koristimo objekte koji su više-manje tipski građeni, slični civilnim, i to nam pomaže za prilagodbu situacijama koje bi nas mogle čekati pri stvarnoj zadaći,” kaže nam časnik koji nadgleda vježbu nešto prije upada vojnih policajaca u objekt. Naravno, scenarij je pažljivo pripremljen: obavještajni podaci govore da se unutar zgrade krije nedefiniran broj naoružanih ljudi, diverzantsko-teroristička grupa koja se sprema za veći teroristički napad na visokovrijedan cilj u obližnjem naselju. Primijećeno je da u zgradu unose sanduke s eksplozivom i pješačkim naoružanjem pa ih se mora neutralizirati prije nego bilo što pokušaju. Scenarij je podrazumijevao da se uoči akcije fiktivno formira širi, vanjski prsten osiguranja oko zgrade, kako teroristi ne bi imali mogućnost za bijeg ili da im stigne pojačanje.
Udarnu skupinu čine tri tima: napadački, potporni i pričuvni. “Držite se osnovnih pravila i, prije svega, brinite se jedni o drugima,” poručuje im dočasnik zadužen za obuku na zadnjem brifingu. Nasilno otvaraju vrata i ulaze u zgradu preko jednog od prizemnih ulaza. Objekt će čistiti takozvanom poplavnom (flooding) metodom, što je slikovit izraz kad poput vode preplavljuju baš sve prostorije. Pažljivo ih slijedimo, nastojeći ne ometati. Na kraju smo golemog prizemnog hodnika, dugog barem šezdesetak metara. Na obama bočnim zidovima nalaze se brojna vrata, više od trideset. Iza svakih je prostorija, a u svakoj prostoriji potencijalna opasnost. Kreću se iznimno pažljivo, svaki je pokret, svako djelovanje, svaki uzvik ili trenutak šutnje na svojem mjestu. Naravno, uskoro se u nekim sobama nailazi i na skrivene protivnike. Srećom, riječ je samo o papirnatim metama u ljudskom obliku kombiniranim s balonima koji pokazuju pogotke. A i te mete imaju svoju priču, treba paziti da se ne pogodi metu taoca ili druge osobe koja se tamo slučajno našla. Mete koje pokazuju teroriste, međutim, nisu uvijek očite. Ponekad se ispod sakoa, koji na podlaktici nosi elegantno odjeven gospodin s kravatom, nalazi uperen pištolj. Vojni policajci točno moraju znati koga će pogoditi. Odjednom, netko baca dimnu bombu. Za nas novinare time je počeo kaos, ništa nismo vidjeli, a gusta zavjesa dobro nam je ištipala grla. Dim je bio znak za najosjetljiviji dio, uspon stubištem na gornju etažu. I ondje je sve jednako: dugi, dugi hodnik i bezbrojna vrata, kao u nekoj računalnoj igri.
Na kraju, poplava je tijekom pola sata ušla u svaki kut objekta i zahvatila trinaestoricu terorista. Naravno, uvijek ima sitnica koje se daju poboljšati, objašnjavaju nam zapovjednici, no ljudi su spremni i uspješno su odradili sve što im je u opisu dužnosti. Pokazali su učinkovitost, brzinu i, prije svega, sigurnost u vrlo složenoj situaciji. Takav učinak još više veseli jer je u postrojbu stiglo i dosta novih pripadnika, a uvijek se postavlja pitanje koliko ih je teško uklopiti u sredinu koja traži najbolje vojne policajce u najboljim timovima. “Novi se brzo uklapaju. To potvrđuje da smo napravili kvalitetnu selekciju te planskim procesima adekvatno odredili razinu, intenzitet i opseg obuke. No, najvažniji je ipak motiv, on obilježava ljude koji u malo vremena usvajaju puno sadržaja. Sve to potvrđuju upravo kroz ovakve vježbe,” kaže nam časnik.

Domagoj VLAHOVIĆ, snimio Tomislav BRANDT