Nova NATO zapovjedna struktura

U skladu s rezultatima sastanka koji je održan 12. lipnja 2003., ministri obrane zemalja saveznica složili su se oko dizajniranja nove vojno zapovjedne strukture Saveza. Ona je zacrtana kao fleksibilnija, učinkovitija i prikladnija za vođenje svih savezničkih misija neovisno o razini angažmana ili tipu misije

Na strateškoj razini nova struktura donijela je samo jedno zapovjedništvo operativne odgovornosti – Savezničko zapovjedništvo operacija (ACO), podređeno vrhovnom zapovjedniku savezničkih snaga u Europi (SACEUR). Ovo zapovjedništvo preuzelo je provedbu operacija od dva dotadašnja zapovjedništva: Savezničkog zapovjedništva za Europu i Savezničkog zapovjedništva za Atlantik. SACEUR je nastavio s dvojnom ulogom kao zapovjednika savezničkih snaga i zapovjednika američkog europskog zapovjedništva. U novoj zapovjednoj strukturi ustrojeno je Savezničko zapovjedništvo transformacija podređeno vrhovnom savezničkom zapovjedniku transformacija (SACT). Ono je ustrojeno kako bi preuzelo odgovornost u razvijanju i kontinuiranoj izgradnji savezničkih snaga i sposobnosti.

Savezničko zapovjedništvo operacija
Savezničko zapovjedništvo operacija sa svojim stožerom, Vrhovnim stožerom savezničkih snaga u Europi (SHAPE) je odgovorno za sve savezničke operacije. Na operativnoj razini ustrojena su dva zapovjedništva združenih snaga (JFC – Joint Force Comand) jedno u Brunnsumu u Nizozemskoj, a drugo u Napulju, (Italija), koji mogu voditi operacije sa svojih statičnih lokacija ili osiguravanjem, razvijanjem terenskih stožera kombiniranih združenih namjenskih snaga (CJTF – Combined Joint Task Force). Postoji još jedno statično združeno zapovjedništvo (JHQ) u Lisabonu, Potrugal. Ono je također robusno, ali ipak manjeg kapaciteta od prethodno spomenutih. Namijenjeno da da potporu razvoju CJTF stožera lociranog na moru.
Na taktičkoj razini ustrojeno je šest zapovjedništava komponenti združenih snaga (Joint Force Component Commands) – za kopnene, pomorske ili zračne snage i one, pod zapovjedništvom jednog od zapovjedništava združenih snaga djeluju na operativnoj razini. Pod zapovjedništvom JFC Brunnsum nalaze se zapovjedništvo zračne komponente (ACC – Air Component Command) u Ramsteinu u Njemačkoj, zapovjedništvo pomorske komponente (MCC – Maritime Component Command) smješteno u Northwoodu, Ujedinjeno Kraljevstvo i zapovjedništvo kopnene komponente (LCC – Land Component Command) iz Heidelberga, Njemačka.
Istodobno, pod zapovjedništvom JFC-a u Napulju su ACC Izmir, Turska, MCC iz Napulja, Italija i LCC iz Madrida, Španjolska.
Kao nadopuna, ispomoć spomenutim komponentama ustrojena su četiri statična kombinirana središta zračnih operacija (CAOC Combined Air Operations Center) smještena u Urdemu, Njemačka, Finderupu, Danska, Poggio Renaticu, Italiji i Larrisi, Grčkoj, kao i dva razvojna ( u skladu s intenzitetom misije) CAOC-a u Urdemu i Poggio Renaticu.

Savezničko zapovjedništvo transformacije
Savezničko zapovjedništvo transformacija (ACT) preddstavlja strukturu zaduženu za transformiranje, koja je sastavljena od mreže entiteta koordiniranih i usmjeravanih iz Norfolka. Glavna ideja bila je da Stožer SACT (Supreme Alied Alied Commander Transformation) može funkcionirati kao gravitacijsko središte transformacija.
ACT-ova namjena je osigurati trening, razvijati sposobnosti, ispitivati i razvijati doktrine i provoditi provjere pri usvajanju novih koncepata. Također, ovo zapovjedništvo je namijenjeno za predstavljanje novih koncepata i promoviranje interoperabilnosti u Savezu. Stožerni element ACT-a postoji u Belgiji, u SHAPE-u poglavito poradi istraživanja i obrambenog planiranja.
Savezničko zapovjedništvo transformacija nadređeno je i upravlja s Združenim borbenim središtem (Joint Warfare Centre) u Norveškoj, središtem za obuku združenih snaga (Joint Force Trainning Centre) u Poljskoj i središtem za združene analize i naučene lekcije (Joint Analysis and Lessons Learned Centre) u Portugalu. ACT je nadležan i za rad središta za podmorska istraživanja koje se nalazi u La Speziji, u Italiji. Također, izravna je veza između ACT-a, savezničkih škola i NATO agencija, kao i zapovjedništva američkih združenih snaga.
Danas se Savez suočava s mnogim izazovima, koji utječu na razvoj koherentne vizije budućih bojevanja i koji su važni za nove geopolitičke realnosti koje imaju utjecaja na Savez.
Razlomljenost i raznolikost priroda rastućih ugroza koje imaju utjecaja na globalnoj razini, udruženih s revolucionarnim rastom i razvitkom informatičkih tehnologija, prave poteškoće u predviđanjima stupnjeva i tipova vojnih sposobnosti koje će biti relevantne za neke buduće uporabe oružanih snaga.
Zajednički stav, odgovor Saveza na izazove koji se događaju u okružju, ne donosi se lako. Različite države različito tumače prijetnje. Također, Savez je suočen sa značajnim i rastućim razlikama u vojnim sposobnostima u različitim zemljama članicama, tako da se to mora uzeti u razmatranje pri novim operativnim zahtjevima. Kako bi odgovorio novom vremenu NATO je pogotovo od summita u Pragu započeo sa stvaranjem i razvijanjem novih sposobnosti, poznatih pod imenom Prague Capabilities Commitment, kao i razvijanju NATO-ovih snaga za brzi odgovor (NRF).

NRF
NATO snage za brzi odgovor razvijene su kao posljedica promišljanja novog strategijskog koncepta u kojem je brzina djelovanja jedan od presudnih čimbenika za uspješnost provedbe misije. One su koncipirane kao snage koje se iznimno brzo raziti a sastoje se od multinacionalnih kopnenih, pomorskih, zračnih i komponenti specijalnih snaga. Kada budu u potpunosti razvijene, a to se očekuje u listopadu 2006. godine, brojat će više od dvadeset tisuća pripadnika koji će biti spremni za razmještaj u roku od pet dana od zaprimanja zapovijedi i biti samodostatne za operacije u trajanju od trideset dana ili duže ukoliko je to potrebito. NRF su predviđene za razmještanje na bilo kojem području u skladu s odlukama Sjevernoatlantskog vijeća. Skala mogućih misija pokriva područja od misija neborbenih evakuacija, humanitarnih misija, operacija odgovora na krize, očuvanja mira, protuterorizma, operacije embarga do borbenih operacija.

Ove snage nisu stvorene samo kako bi Savezu dale viskokosposobne snage koje gotovo trenutno mogu biti raspoređene. One su, parafrazirajući glavnog tajnika NATO-a Jaapa de Hoop Scheffera, svojevrsni katalizator koji će omogućiti kontinuitet djelovanja snaga saveznica i pripomoći daljnjem razvitku interoperabilnosti.
Kada dosegnu punu razinu operativnosti, NRF će se sastojati od kopnene komponente razine brigade sa sposobnostima širenja, mornaričkih namjenskih snaga sastavljenih od jedne borbene skupine nosača zrakoplova, amfibijske namjenske skupine te skupine za površinske akcije. Zračna komponenta će imati sposobnosti za dvjesto borbenih akcija dnevno. Tu je i komponenta specijalnih snaga. NRF djeluju po principu:- prve snage koje dolaze, prve snage koje odlaze – u različitim misijama koje uključuje Članak 5.- kao samostalne snage unutar kolektivne obrane ili operacijama koje članak 5. ne pokriva, poput operacija odgovora na krize, potpore u humanitarnim krizama i protuterorističkim operacijama.
One svojim djelovanjem moraju stvoriti mogućnosti za uvođenje slijednih savezničkih snaga. NRF su i onaj element, alat Saveza koji prvi pokazuje odlučnost i solidarnost u prevladavanju kriza. Elementi borbene potpore i elementi borbene rodovske potpore, i sposobnosti koje oni razvijaju, integralni su dio NRF-a. Uključuju NBK postrojbe i medicinske timove, koji su poduprti od zračnih i pomorskih snaga, sa snažnom logistikom, vezama, obavještajnim sustavom i svim ostalim sustavima koji su potrebni u izgradnji vjerodostojnih i sposobnih borbenih snaga. Snage NRF-a su službeno predstavljene 15. rujna 2003. godine u JFC u Brunsumu. Tada su imali 9500 pripadnika. Početne operativne sposobnosti snage su dosegnule u rujnu 2004. kada su imale već 17000 pripadnika. Kada dosegnu punu operativnu sposobnost, a kao što smo rekli, to se očekuje u rujnu 2006. godine, NRF bi mogle brojati zamalo 24000 pripadnika.

Priredio Dražen JONJIĆ