Kad na obali ili priobalju bukne požar, pripadnici Protupožarnih namjenski organiziranih snaga prvi su koji krenu u akciju gašenja. No, za neke pripadnike Hrvatskog ratnog zrakoplovstva angažman na požarima nije samo posao, već i dio obuke za stjecanje zvanja kopilota, odnosno kapetana na zrakoplovima Protupožarne eskadrile

Ove su godine Hrvatsku srećom zaobišli veliki požari s kojima se znala redovito suočavati svako ljeto. No unatoč tome vatrogasci i pripadnici Protupožarnih namjenski organiziranih snaga Hrvatske vojske bili su itekako aktivni. Naime, do pisanja ovog članka zračne snage iz sastava PP NOS-a gasile su četrdesetak požara, odradile oko 230 sati naleta te izbacile oko 5600 t vode na požarišta. Sav taj posao odradili su vrhunski obučeni piloti iz Protupožarne eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, no malo je poznato da jedan dio tih pilota gasi požare u sklopu obuke tijekom koje se osposobljavaju za zadaće kopilota ili kapetana na zrakoplovima Protupožarne eskadrile.
Obuka za kapetana kanadera: naglasak na donošenju odluka
U tu grupu pilota spada i satnik Igor Mindoljević. On se Protupožarnoj eskadrili pridružio 2012., a godinu dana poslije završio je obuku za kopilota na zrakoplovu Canadair CL-415. Od kraja prošle godine pod paskom svojeg mentora, bojnika Tomislava Slavice prolazi obuku za kapetana istog zrakoplova. Jedna je to od stepenica koju satnik Mindoljević mora proći kako bi jednog dana naslijedio svojeg mentora kao nastavnik letenja na kanaderu, a potom postao i probni pilot.
Da bi se pilot uopće kvalificirao za tu obuku, mora se dvije do četiri godine usavršavati u ulozi kopilota te odraditi barem 350 sati naleta. No, bojnik Slavica naglašava da kandidati najčešće počnu s obukom i sa 500 do 700 prethodno odrađenih sati naleta. Sama obuka podijeljena je u tri dijela. Na početku se kapetan-pripravnik mora prilagoditi prelasku s desne na lijevu stranu kabine te na upravljanje komandama na toj strani. Većina pripravnika taj dio brzo svlada te prelazi na obuku u zraku. U drugom dijelu obuke pripravnici za kapetana uče svladavati kanader na vodenim površinama. U posljednjoj fazi dolazi do integracije svega dotad naučenog: pripravnici gase požare upravljajući kanaderom na zračnim i morskim površinama na lijevoj strani kabine.
Scenarij obuke zamišljen je tako da prva dva dijela obuke budu odrađena prije nego što se ljeti razbuktaju požari. ”Najprirodnije je da obuka počne u jesen i da se prva dva dijela odrade do kralja proljeća, a da zadnja faza počne istodobno s požarima,” objašnjava bojnik Slavica. Iako bi, slijedeći uvažena pravila metodike, pripravnici trebali u zadnjoj fazi prvo gasiti lagane požare, pa postupno prelaziti na sve teže, takvu je gradaciju u praksi nemoguće postići. ”Mi ne možemo diktirati kakvi će požari biti,” govori nam bojnik Slavica. ”Može se dogoditi da pripravnik na početku dobije teže požare, a na kraju lakše.“ Kako bi nadređeni dobili kompletnu sliku o pripravniku za kapetana, kontinuirano se prati njegov rad, a kruna je obuke ispitni let.
Pripravnici tijekom obuke svladavaju tri temeljne vještine: letenje, organizaciju gašenja požara i taktiku gašenja požara. S obzirom na to da na obuku dođu s velikim iskustvom u letenju, na obuci je puno veći naglasak na drugim dvjema vještinama. Satniku Mindoljeviću najvažnije je da nauči odlučivati pod pritiskom: ”Učim kako donositi odluke vezane za organizaciju rada na požaru, kako komunicirati s vatrogascima na zemlji te kako pristupiti nekom požaru i učinkovito ga ugasiti.“
Ovog je ljeta satnik Mindoljević odradio 20 sati naleta. Malo je to, no ”krivac“ je tomu mali broj požara. Kako u šali kažu on i bojnik Slavica, za državu je to dobra statistika, ali za njih nije. Ipak, satnik Mindoljević ne žali se na dosadašnji tijek obuke: ”Zadovoljan sam, iako uvijek mogu bolje. Važno je da ispravljam pogreške kako bi ih bilo što manje i kako sigurnost letenja ne bi bila ugrožena.“
Kopilot u kanaderu – vrijedan analitičar i pomoćnik
Iako je velika odgovornost na kapetanu kao zapovjedniku u zrakoplovu, značajnu ulogu igra i kopilot, koji mu pomaže tako što analizira stanje na požarištu i predlaže rješenje za smirivanje situacije. Da bismo saznali kako se postaje kopilot, odnosno kako izgleda obuka na kojoj se stječu te važne analitičke vještine, posjetili smo jednog kopilota pripravnika, bojnika Milana Došena.
Bojnik Došen član je Protupožarne eskadrile od 2002. i do danas je skupio 3000 sati naleta. Bio je instruktor letenja i probni pilot na Air Tractoru AT-802 A (popularno zvanom Fire Boss), a 2016. upućen je na obuku za kopilota na zrakoplovu Canadair CL-415. Lani je zbog potreba službe vraćen na prijašnju dužnost instruktora na Air Tractoru, no ove je godine nastavio obuku pod paskom pukovnika Gorana Vlahovića.
Obuka za kopilota na Canadairu CL-415 koncipirana je tako da se prije početka protupožarne sezone pripravnik prilagodi na avion, a tijekom protupožarne sezone gasi požare. Iako bi bilo očekivano da je drugi dio zahtjevniji od prvog, bojnik Došen priznaje da je više energije utrošio na prvi dio. ”Princip je gašenja na svim tipovima aviona isti, tako da mi je taj dio poznat,” pojašnjava nam. ”Više sam koncentriran na svladavanje zrakoplova. Dosad sam letio u jednosjedu, pa se sad privikavam na dvosjed.“
Nedostatak požara utjecao je i na obuku bojnika Došena, koji je također u proteklih nekoliko mjeseci odradio svega 20 sati naleta. Međutim, on i pukovnik Vlahović koriste svaku priliku da ostvare napredak. Pukovnik Vlahović ovako opisuje taj proces: ”Nakon svakog leta razgovaramo i analiziramo uvjete na požarištu te detalje leta. Na taj način sprečavamo ponavljanje pogrešaka.“
Unatoč tim poteškoćama, bojnik Došen zadovoljan je te već sad planira sljedeći korak u svojoj karijeri: obuku za kapetana na kanaderu.
Kapetan na Fire Bossu
Nakon što smo razgovorali s dvojicom pripravnika na kanaderu, zanimalo nas je kako izgleda obuka na Air Tractoru pa smo porazgovarali sa satnikom Denisom Smajom.
Satnik Smajo već deset godina gasi požare na Air Tractoru AT-802 F, a trenutačno se pod mentorstvom bojnika Danijela Kosa osposobljava za posao kapetana na Fire Bossu. Njegova je obuka podijeljena u tri tzv. razdjela. Prvi se razdjel neformalno naziva i preobukom; pripravnik još ne gasi požar, već upoznaje zrakoplov. U drugom razdjelu, pripravnik svladava tri najvažnije vještine u radu s Fire Bossom: slijetanje na vodenu površinu, uzimanje vode s nje te izbacivanje vode na određeni cilj. Iako satnik Smajo ima već puno iskustva na obama tipovima Air Tractora, trebalo je vremena da svlada vještinu skupljanja vode i izbacivanja vodenih bombi u Fire Bossu. ”Nije prirodno da avion u jednom trenutku postane brod,” kaže nam u šali te dodaje: ”Za mene je to nešto potpuno novo i zanimljivo, pa sam zato jako motiviran. Taj je zrakoplov puno dinamičniji i ima puno novih elemenata koje moram usvojiti.“
Prva se dva razdjela odrađuju prije početka protupožarne sezone kako bi za ljetne mjesece sve bilo spremno za treći razdjel – gašenje požara. Prema planu i programu obuke, kapetan-pripravnik trebao bi tijekom obuke skupiti 30 sati naleta. No, bojnik Kos ističe da trajanje obuke i broj sati naleta ostvarenih tijekom nje ovisi ponajprije o tempu napretka pripravnika, ali i procjeni nastavnika.
Čak i kada nema previše požara, instruktori na Fire Bossu trude se maksimalno angažirati buduće kapetane. ”Mi nastavnici trudimo se s polaznicima uhvatiti svaki mogući požar. To je jedan od razloga zašto su polaznici obuka malo više uposleni negoli ostali djelatnici,” kaže bojnik Kos. Kao i na ostalim obukama, nakon svakog angažmana kandidati i instruktori analiziraju dobre i loše stvari koje je kandidat napravio na požarištu kako bi se postigao napredak.
Kad pitamo satniku Smaju koliko je zadovoljan svojim učinkom, iskreno nam govori da on uvijek želi više, jače i bolje. Na to ga najviše motivira ljubav prema poslu: ”Osobno bih bio zadovoljan da dočekam mirovinu u ovoj postrojbi jer je ovo stvarno svrhovit posao: pomažem ljudima i radim nešto korisno za društvo.“
Njegovo mišljenje dijele i svi ostali sugovornici. ”Kad nastane požar, a vi ga ugasite, osjećate zadovoljstvo jer ste učinili nešto korisno,” zaključuje bojnik Došen. Vjerujemo da će taj osjećaj zadovoljstva pripravnike iz ove priče ne samo pogurati do završetka obuke, nego ih i poticati u daljnjem radu. Želimo im stoga puno uspjeha na njihovim novim dužnostima.

Iva Gugo
Foto Mladen Čobanović